Prošla
je godina dana od poslednjeg
izdanja ove rubrike. Šta da radim: preča posla, zbogom pameti,
ovo-ono, kao i mnogi drugi razlozi krivi su za ovoliko otezanje, ali – šta se
može? Evo, potrudiću se da do kraja ove godine finiširam sa preostalim
nastavcima ovog serijala. Ranije delove ove epske sage imate na ovom TAGU.
A
sad, da se bacimo u suton zlatnih 1980-ih.
Za
nove čitaoce, kao i za one zaboravne, podsećam: IZBOR naslova načinio je Stiven
Džej Šnajder za svoju istoimenu knjigu – 1001 Movies You Must See Before You Die – ali su komentari i ocene
samo moji!
* The Horse
Thief (1986)
The story of Norbu, a horse thief, who is thrown
out of his tribe in an effort to purge it of evil. Norbu repents after the
birth of his son, but he is forced to steal again after the birth of a second
son.
Nikad čuo za ovaj kineski film; Skorseze je, vidim,
veliki fan, što može ali i ne mora mnogo da znači. Videćemo, nekad.
** Brightness
(aka Yeelen 1987)
A young man with magical powers journeys to his
uncle to request help in fighting his sorcerer father.
Afrika. Inicijacija. „Primitivno društvo“. Dogoni?
Kupljeno! Evo jednog domaćeg rivjua OVDE.
* Wings of
Desire (1987)
Vim Venders je jedan od onih reditelja (kao što su
npr. Džarmuš i Almodovar) koje su mi ogadili njihovi fanovi više negoli njihovi
filmovi (mada, ima upliva i toga). Pošto je ovo baš izvikani klasik, a ni
zaplet ne zvuči sasvim negledljivo (anđeli zaljubljeni u smrtnice itd), daću mu,
nekad, šansu da me ne smori, iako sam prilično siguran da hoće.
Project A, Part II (1987)
Dragon Ma is back, having rid the seas of the
dreaded Pirate Lo. Back on land, he is assigned to the police force, where he
is to clean up corruption and crime in a local suburb. Along the way, he is
caught up in the fate of several Chinese patriots attempting to secure sympathy
and support for their revolutionary cause.
Đeki Ćen? Brus Li? Abre-ubre? Tamba-lamba? Uff, ne
znam baš dal ću stići, možda ako poživim jedno 150 godina, pa u nekom trenutku
dokonosti početkom narednog veka...
Babette's Feast (1987)
In a remote 19th Danish century village two sisters
lead a rigid life centered around their father, the local minister, and their
church...
Zaplet ovog filma zvuči kao PAKAO NA ZEMLJI – bar
za mene. Ovo je skrojeno za debilnu FEST-ovu publiku, rekao bih.
* Raising Arizona (1987)
= 3
Simpatično blesavljenje braće Koen i Nika Kejdža
koje me je ostavilo mrtvo-ladnim na prvo gledanje, pa mi malo lepše leglo na
drugo, ali valjalo bi da to overim još jednom i zacementiram sud. Delovalo mi
je to nekako skroz lišeno supstance, a fore i fazoni nisu baš na vrhuncima
braćinog opusa, bar kol’ko pamtim.
*Full Metal Jacket (1987)
= 3+/4-
Odlična prva polovina i nešto slabija druga;
odlično je to režirano, sa par fascinantnih glumačkih kreacija (D’Onofrio i R.
Li Ermi) ali – ispod sve te buke i besa krije se jedna tanka pričica sa krajnje
prozaičnim naravoučenijima: rat je loš, m-kay?; vojska je zla institucija,
m-kay?; ona ti ubija ličnost, m-kay?
*** Withnail
and I (1987)
Znam za ovaj film i odavno ga imam u planu; ne znam
kako mi je do sad izmicao; vidim da mi stoji na DVD kompilaciji br. 357, što će
reći da sam ga narezao još pre jedno 10 godina! Popraviću ovaj propust VRLO
uskoro!
Good Morning, Vietnam (1987)
Snažno me ne zanima ni Robin Vilijams, ni radio, ni
Vijetnam!
* Goodbye
Children (Au Revoir Les Enfants, 1987)
In 1944, upper class boy Julien Quentin and his
brother François travel to Catholic boarding school in the countryside after
vacations. Julien is a leader and good student and when the new student Jean
Bonnet arrives in the school, they have friction in their relationship.
However, Julien learns to respect Jean and discovers that he is Jewish and the
priests are hiding him from the Nazis.
Hm, okay; ovo bi se moglo i pogledati, ali bez
velike žurbe.
Broadcast News (1987)
Take two rival TV reporters: one handsome, one
talented, both male. Add one producer, female. Mix well and watch the sparks
fly.
Ni zaplet, ni zvezde, ni trajanje od 2 sata i 15
minuta ne obećavaju mi ništa vredno mog truda. Preskočiću.
Housekeeping (1987)
In the Pacific Northwest during the 1950's, two
young sisters whose mother has abandoned them wind up living with their Aunt
Sylvie...
Evo, sve trčim: prosto ne znam kako mi je ovaj
skrajnuti klasik promakao tako dugo! Verovatno zbog tog lost-me-at-hello
naslova! Ili zbog napadno nezanimljivog zapleta! Ili nikad-čuo zvezda! Ili zato
što smrdi po PG-chick-flicku. Ili...?
The Princess Bride (1987)
Ne znam, bre, neće mi duša tu fantaziju... Ako me
neko baš ubedljivo ubedi da ovo treba da gledam, da će i mojoj crnoj duši ovo
da legne, OK. Shoot!
Moonstruck (1987)
Ma zajebi me, Šer!
The Untouchables (1987)
= 3
Sterilan, glacijalno uninvolving Palma; možda
poneka scena ovde jeste za udžbenike, ali ko još s uživanjem, za dušu,
čita/gleda udžbenike?
Red Sorghum (1987)
Kineski arty ljubić. Nešto mi govori da ću ovo
preskočiti.
The Dead (1987)
Mrtvi. Tačnije, mrtva puvala. Sećam se kad sam pre
tri decenije (ko juče da je bilo!) gledao inserte iz ovoga u Hronikama FEST-a, i samo od tih inserata
mi se već prispavalo. Ovo mi deluje
kao kandidat za najdosadniji film u istoriji čovečanstva. Čak i rimejk iz 2010. bih
radije (ponovo) gledao od „originala“!
*Fatal Attraction (1987)
= 3
Treš, ali umereno zabavan (pred kraj). I zreo za
reprizu.
A Chinese Ghost Story (1987)
= 4-
Evo šta sam napisao pre jedno 15 godina u eseju
KINESKA PRIČA O DUHOVIMA (A
Chinese Ghost Story, 1989): Čoi Hok je bio producent i koscenarista, a režija
je poverena Čing Siu Tungu, jednom od najvećih koreografa akcionih scena koji
se posle ovoga uspešno pokazao i kao režiser. Kinezi su film obožavali, a
odlično je prošao i na Zapadu, privukavši pažnju na nekim festivalima, a potom
i u redovnoj distribuciji. A kako i ne bi: ako je ZU –RATNICI MAGIČNE PLANINE
(Zu –Warriors of the Magic Mountain, 1982) bio fantazi-verzija STAR WARS-a,
onda je PRIČA bila borilačko-mistička verzija GHOSTBUSTERS-a. Savršeni spoj
humora, strave, romanse, prelepe scenografije, kostima i atraktivnih spec.
efekata u stilu ZLIH MRTVACA (The Evil Dead), sa puno transformacija i čudovišta, ali sa vrlo malo krvi, s
pravom se smatra jednim od nezaobilaznih HK filmova, i neizbežno je doveo do
još tri kvalitetna nastavka, kao i animirane verzije (sve u Hokovoj produkciji,
a učestvovao je i u scenarijima).
Women on the Verge of a
Nervous Breakdown (1988)
Almodovar. Neće mi duša te tetkaste filmove za
tetkice, pa da me ubiješ!
The Vanishing (Spoorloos, 1988)
= 3+
Izuzetan, pametan, inteligentno-zastrašujući
horor-triler o tankoj skrami normalnosti, mraku pameti i usudu opsesije.
Bull Durham (1988)
Sportski? Bejzbol? Zaboravi!
Ariel (1988)
Aki Kaurismaki. Lost me at hello! Isto ko Džarmuš,
Venders i ekipa: fenseraj koji mi je omrzla njegova fan-baza. Mada, to mi sve
čak i nevezano za art-pozere koji otkidaju na ovo uopšte ne zvuči privlačno ni
poželjno.
The Thin Blue Line (1988)
= 3
Vrlo dobar dokumentarac o čoveku nevino osuđenom na
smrt, ali posle svih hvalospeva očekivao sam mnogo više od tek korektnog filma
čija je najveća vrednost ne toliko filmska koliko vanestetska – naime, da je
uspeo da skrene pažnju javnosti i sudstva i da spasi čoveku život. Lepo je to,
i retko od filma biva, ali opet, daleko mi je ova priča od vrhunskih
dokumentaraca...
** Akira (1988)
= 4
Ovo nisam reprizirao još otkako sam pročitao
originalnu mangu: valjalo bi da ga overim i proverim kako i koliko vešto je
urađena adaptacija i kraćenje tako obimnog materijala.
Ono što je izvesno jeste
da je u vizuelnom pogledu ovo pompezno, spektakularno i zadivljujuće kao malo
koji animirani film i pravo uživanje za gledati: akcija, apokalipsa, mutacije, motori,
spektakl, body horror, pečurke, pipci... sveee!
Cinema Paradiso (1988)
Zaslađena fetišizacija seljačke filmofilije?
Ma, zdrrrravo!
Hotel Terminus: The Life and
Times of Klaus Barbie
(1988)
A documentary about Klaus Barbie, the Gestapo chief
of Lyon, and his life after the war.
Ovo bi još i valjalo pogledati – da samo ne traje
fucking ČETRI I PO SATA!
* A Fish Called Wanda (1988)
= 4
Jedna od najduhovitijih – pa prema tome i najboljih
– komedija svih vremena: definitivno top-10 materijal u tom žanru. Odavno je
nisam ponovio...
The Naked Gun (1988)
= 4-
Jedna od najduhovitijih – pa prema tome i najboljih
– parodija svih vremena: definitivno top-10 materijal u tom podžanru. Odavno je
nisam ponovio...
Big (1988)
Možda, nekad, u trenutku braindead dokonosti i
viška vremena čak i pogledam ovo, ali ipak da se zna da me Tom Henks veoma
nervira i trebaće mi mnogo snage volje da se nateram na gledanje ovog.
*Dangerous Liaisons (1988)
= 3+
Ljubav kao rat polova i ega, krvavo bojno polje
bezdušnih tirana... Fino je to prikazano.
* Grave of the Fireflies (1988)
Ovo sam čak i počinjao da gledam još u
praistorijskom dobu VHS-a; krajnje je vreme da ga overim kako valja i do kraja.
Retko dobra animacija.
Landscape in the Mist (1988)
Teo Teleskopulos? Preko dva sata zurenja u maglu, u
jednom kadru? Grčka smaračina-splačina? Neka, hvala.
The Decalogue (1988)
Gledao sam samo Kratki film o ubijanju, i
nije mi se dopao. Odnosno, scena davljenja u autu je dobro režirana, trapava i
mučna baš kako treba, ali sve ostalo je ili predosadno ili prenapadno
angažovano. Ozbiljna tema (smrtna kazna) simplifikovana je i karikirana do
uvredljivo niskog nivoa u sceni egzekucije: toliko mi je bilo odvratno
eksplicitno prisustvo reditelja i njegovo nametljivo muvanje u rebra o tome šta
bi trebalo da mislim o toj temi da sam se tu pozdravio s Kišlovskim. Možda ima
gledalaca koji vole da im reditelj sa ekrana doslovno suflira šta da misle, ali
ja nisam od tih.
*Die
Hard (1988)
= 5-
Jedan od najduhovitijih ali i najuzbudljivijih – pa
prema tome i najboljih – akcionih trilera svih vremena: definitivno top-10
materijal u tom podžanru. Tu se samo nižu memorabilne replike i set-pisovi,
svaka druga scena je za antologiju, besprekornost u svakom pogledu.
Odavno ga nisam ponovio...
A Tale of the Wind (1988)
"A Tale of the Wind" is an experimental
film by Dutch documentarian Joris Ivens. "Wind" is comprised of a
series of vignettes. Part dream, part documentary, part fantasy, part
travelogue, the film bounces fluidly from segment to segment, each adopting a
different stylistic approach, but all preoccupied with "the wind".
Eksperimentalno puštanje vetrova? Hm, možda drugi
put...
Who Framed Roger Rabbit (1988)
U vreme kad je ovo bilo hit i kad su ga SVI gledali
ja sam bio zadrti protivnik mejnstrima, rulje, blokbastera, hitova itsl.
Kasnije, kad sam postao manje isključiv prema holivudskoj mašineriji, nikako da
ga najzad pogledam, iako mi stoji u stešu već godinama...
Rain Man (1988)
Kvintesencija Oskar-mamca: film o „retardu“ –
autisti – invalidu – bolesniku – šizofreniku – prvoborcu gej/lezbo/crnačkih
prava – paralitiku – degeneriku – robu – čoveku-slonu – crnkinji – sa jednom
kraćom nogom... itd. Ukratko: zajebi me s tim sranjem, ne pada mi na pamet to
da gledam.
* The Story of Women (1988)
Šabrol me češće gnjavi nego što mi prija, a tema o
nekakvoj abortirki iz II sv. rata ne deluje naročito primamljivo. ALI, pošto
nju igra omiljena mi glumica, Izabel
Iper, a vidim i da neki tvrde da je ovo jedan od najboljih Šabrola, jednog
dalekog dana ću ovo možda i pogledati.
The Accidental Tourist (1988)
An emotionally distant writer of travel guides must
carry on with his life after his son is killed and his marriage crumbles.
Hmmm... Ipak, NE!
* Alice (1988)
Nije baš jasno na koju verziju ALISE iz 1988.
godine je Šnajder mislio: da li na Švankmajerovu Neco z Alenky, koju sam
gledao, i odlična je (3+), ili na onu drugu, by Gabriel Benattar, koju nisam ali
zvuči intrigantno:
A quiet young English girl named Alice finds
herself in an alternate version of her own reality after chasing a white
rabbit. She becomes surrounded by living inanimate objects and stuffed dead
animals, and must find a way out of this nightmare- no matter how twisted or
odd that way must be.
---NASTAVIĆE SE, VEĆ TOKOM OVE GODINE!