tag:blogger.com,1999:blog-1723963304125122627.post5733857438304493520..comments2024-03-27T14:03:40.956+01:00Comments on The Cult of Ghoul: TÔKYÔ SONATA (2008)Dejan Ognjanovichttp://www.blogger.com/profile/17235045735090443943noreply@blogger.comBlogger2125tag:blogger.com,1999:blog-1723963304125122627.post-15142355858276940952012-03-13T20:36:26.259+01:002012-03-13T20:36:26.259+01:00ništa nisi zloupotrebio, naprotiv, komentar je skr...ništa nisi zloupotrebio, naprotiv, komentar je skroz smislen i na mestu! dobro si pojasnio taj momenat koji, ipak, nadam se, pomniji pratioci japanskog filma (ne samo modernog) mogu da pretpostave i bez naročite pripreme.Dejan Ognjanovichttps://www.blogger.com/profile/17235045735090443943noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1723963304125122627.post-90169295044796426832012-03-13T20:08:06.860+01:002012-03-13T20:08:06.860+01:00Dovoljno sam mudar da ne komentarišem film koji ni...Dovoljno sam mudar da ne komentarišem film koji nisam gledao (ovaj nisam, ali jesam sve ostale Kijošijeve filmove, izuzev nekih njegovih ranih radova, i sve ih toplo preporučujem), ali to ni ne želim. Hoću samo da pojasnim kontekst u kojem se odvija radnja Tokio Sonate, s obzirom da zaplet u kojem ljudi svakodnevno odlaze "na posao" nakon što su dobili otkaz deluje pomalo bizarno.<br /><br />Motivacija ovih likova-sveže nezaposlenih porodičnih ljudi može da se objasni karakterom kapitalističkih odnosa koji su vladali od II sv. rata u Japanu. Možda najveća razlika u odnosu na zapadni kapitalizam, koja je ujedno spona sa socijalizmom, bila je politika zapošljavanja. Japanci su se zapošljavali i penzionisali najčešće ne menjajući radno mesto tokom radnog veka. Naravno, vlasnik je imao mogućnost da otpusti radnika, ali konstantan privredni napredak i radni mentalitet Japanaca mu nisu davali povoda za to. Njihov mentalni sklop, koji stavlja kolektivni interes ispred ličnog, otkaz smatra izopštenjem iz društva i samim tim najvećom sramotom. Zbog toga su u nekim ekstremnim slučajevima i neki loši poslovni potezi pojedinaca završavali samoubistvom.<br /><br />Dolazak ekonomske krize i talasa otpuštanja, iako su najdrastičniji bili u Evropi i Americi, Japanci su najteže podneli (kakav cunami i radijacija, to je način življenja u Japanu. S.E.K-a je njihov glavni problem). U ovakvim okolnostima otpušteni radnici koji su vaspitavani da ne kažu ja, nego mi, postaju individue bez individualnosti, dakle ne samo osramoćeni, već i obezličeni. Sve ovo uliva strah, nesigurnost i oduzima hrabrost da se prizna i najrođenijima (ili pak najteže njima) da je pater familias sada niko i ništa.<br /><br />Sva sreća pa se čak i u Japanu mogu naći oni koji pisaju uz vetar, jake individue i autentični stvaraoci, koji samo potvrđuju pravilo o vladavini mase. Upravo je, mislim, ova dominantna japanska politika "jedan kao svi, svi kao jedan" izazavala inat i revolt i na kraju inspirisala genijalce, kakvi su u svetu filma Kurosave, Sonoi, Mikee, Fukasakue, Cukamotoa, Šintoe, Tešigahare itd. da beskompromisno grade svoje ja.<br /><br />Izvinjavam se zbog zloupotrebe prostora za konkretan komentar.Dejan Markovichttps://www.blogger.com/profile/15912330419023462699noreply@blogger.com