понедељак, 4. јун 2012.

PROMETHEUS (2012) Ghoul's review



**(*) 
3-

       Zahvaljujući PR službi MegaCom Filma pogledao sam pretpremijernu projekciju dugočekanog PROMETEJA u subotu, 2. juna, u niškom bioskopu VILIN GRAD, u 3-D. Redovna distribucija počinje u četvrtak 7. juna.
Ovaj rivju sadrži tri dela: 1) Preporuka, 2) Plus i minus i 3) Kritika. Preporuka sadrži opšti stav o filmu, ukratko. Plus i minus ukratko iznosi pozitivne i negativne strane filma, bez obrazlaganja. Kritika sadrži detaljniji osvrt, sa spojlerima, i zato se snažno preporučuje da taj treći deo čitate tek posle odgledanog filma, jer u njemu se razmatraju bitna dešavanja i preokreti i sam kraj filma.
Idemo! 
1) Preporuka.
 PROMETHEUS je prilično daleko od onoga što je mogao i morao da bude i što smo s pravom (?) očekivali od tog reditelja i od te premise. Međutim, uz sve zamerke koje imam na film, on je predstavnik vrlo retke, maltene unikatne sorte kakva se danas više gotovo i ne pravi, i definitivno je vredan gledanja U BIOSKOPU. Ono u njemu što je nesumnjivo odlično – pompezna scenografija, spektakularni svemirski brodovi, tuđinski pejsaži, specijalni efekti i sl. – može se doživeti samo na velikom platnu. Gledanje jednog ovako moćno vizuelno bogatog filma na piratskom TS snimku sa skrnavim polu-zvukom na kućnom monitoru ili televizoru naprosto je zločin prema samom sebi koji nije vredan "uštede" od par stotina dinara. Ne radite to sa ovim filmom. Ako treba da pogledate JEDAN film u bioskopu u narednim danima/nedeljama, to je definitivno PROMETHEUS. Ali, ne zaboravite da u bioskop uđete sa smanjenim očekivanjima; da se ne primate suviše na marketinški hajp; da pokušate da zaboravite na ALIENA i BLADE RUNNERA. Razlozi za to objašnjeni su u kritici ispod, koju nikako ne treba čitati pre gledanja filma.

2) Plus i minus.
+ Dobar koncept, intrigantne ideje, više (sporadične) pameti nego u prosečnom novijem američkom filmu.
+ Odlična vizuelna komponenta, naročito u delovima zasnovanim na dizajnu H. R. Gigera.
+ Izuzetni vizuelni efekti i odlični efekti maske i kreatura.
+ Zanimljiv lik Dejvida (androida) i odlična gluma Majkla Fasbendera koji ga tumači.
+ Rasvetljena je barem jedna "misterija" iz ALIENA: ko je i šta je tzv. "Space Jockey", a indirektno i otkud i čemu sâmi alien(s) xenomorphs.
+ Dobar tempo, bez gnjavaže; pitak i zabavan film.
 

- Posmatran kao prikvel ALIENA, film je nezadovoljavajuć i u smislu ideja i učinka.
- Zaplet koncipiran kao da je za pilot epizodu serije, a ne za zaseban film, sa previše važnih pitanja u srži zapleta nejasnih i nedorečenih.
- Čitav niz nelogičnih, nemotivisanih, kretenskih situacija i ponašanja likova neadekvatnog kontekstu, uključujući i frapantno haotično nepoštovanje elementarne procedure prikladne jednoj ovakvoj ekspediciji (bezbednost, naoružanje, karantin, princip subordinacije, komandna linija i sl.).
- Napadno neubedljiva i neutemeljena motivacija pokretača cele ekspedicije, koja ostaje takva čak i kad je svima više nego jasna neprijateljska priroda okruženja i samih Tvoraca.
- Previše slobode u fizici i fiziologiji kako ljudskog tako i neljudskih organizama drastično rasteže uverljivost i sve prebacuje u sferu bajke i čudesa.
- Nepostojanje jasnih i čvrstih pravila vezanih za anything goes tekućinu u tuđinskim posudama i ničim izazvana sloboda u životnim ciklusima i reprodukciji različitih kreatura koje nastanu kao posledica dodira s njom.
- Previše zbrzan rasplet, sa mnogo akcije, buke i besa, a sve manje i manje smisla, tenzije i emotivne involviranosti prema kraju.
- Užasno loš kraj (poslednjih pet minuta).
- Nedovoljno Gigera: koristili su njegove stare, dobro poznate dizajne, ali ga nisu angažovali ni za šta zaista novo i neviđeno.
 

3) Kritika.
Da li sam bio jasan? Slede SPOJLERI!
Daljim čitanjem ovog teksta potvrđujem da sam punoletan, da znam šta je spojler, da sam na vreme upozoren da bi čitanje ovoga što sledi PRE odgledanog filma moglo značajno uticati na moj doživljaj filma, itd. itd. itd.
Poslednje upozorenje: od sad pa sve do kraja teksta – idu SPOJLERI!


PROMETEJ je prilično razočaravajuć, kako god ga posmatrali.
Kao povratak Ridlija Skota žanrovima SF-a i horora, to je naslov primetno slabiji, praktično neuporediv sa ona dva od pre 30-35 godina, zbog kojih ga najviše volimo i poštujemo; njih uopšte ne želim da pominjem u istoj rečenici sa PROMETEJEM. PROMETEJ deluje kao blago natprosečno odrađeni omaž Skotu od strane nekog holivudskog najamnika – omaž odrađen sa manje duše, srca i pameti, a sa više blefa koji, valjda, današnjoj publici uglavnom uspeva da deluje kao surogat tri navedena elementa.
Kao pokušaj "inteligentnog" SF/horora, ovo je, u najboljem slučaju, poludupasta tvorevina koja nije ni blizu "pameti" koju prepotentno veruje da ima (naročito ako verujete Ridlijevim intervjuima). Mislim, zaplet ovog filma inteligentnim može nazvati samo neko ko na polici drži knjige Eriha fon Denikena odmah pored Dostojevskog (a nije ih ređao po abecedi). Ili, kako to Kim Njumen pametno reče "It’s built around a cold, familiar concept Scott seems to think more original than it is – he hasn’t made an s-f film since Blade Runner (1982), but may also not have seen one or (more importantly) read any s-f books – and has already been treated as a joke by Douglas Adams in The Hitchhiker’s Guide to the Galaxy and the Doctor Who serial ‘City of Death’." 
            Kao nešto što, navodno, nije prikvel ALIENA nego pokušaj proširenja univerzuma tog filma, ili pričanje sasvim drugačije priče koja se nekako (ipak!) nadovezuje na onu iz ALIENA – ovo je razbešnjujuće frustrirajuća blasfemija prema svemu što je ALIEN bio i ostao, što je činio i značio, što je nagoveštavao i pokazivao. Ovo je film koji su osmislili i napravili ljudi koji ništa pod milim Azatotom nisu shvatili niti u izvornom ALIENU niti u njegovom originalnom konceptu niti u razlozima zbog kojih je funkcionisao i rezonirao taj, naoko priprost "monster body count in space" hororčić, a zapravo jedan od najvećih filmova svih vremena (sasvim sigurno jedan od pet najboljih horora ikada napravljenih).
            U čemu se sastoji "pamet" PROMETEJA? U tome što glavni junaci idu okolo pričajući o veri, bogu i smislu, sa deklarativnim frazama o poreklu vrsta i ishodištu vaseljene? Pih. Onda je DOGMA Kevina Smita još veći i "inteligentniji" film od ovoga. To da smo mi svi u stvari "deca bogova" (što rek'o Deniken), da su nam šukunđedovi u stvari nekakvi švaleri sa dalekih zvezda koji su nas ovde ili posejali, ili manipulirali naše majmunske pretke, ne samo što nije, po sebi, naročito pametan koncept, nego sve i ako ga prihvatimo – ne vidim šta je tako bajno i sjajno u nagoveštaju toga da ovakvi kakvi smo nikad ne bismo ispali da nisu tamo neki preleteli pola svemira da bi nam pripomogli u tome i praktično nam dali sve ono što nas čini različitim od ovih beslovesnih živuljki oko nas koje znaju samo za 4F (feeding – fucking – fleeing – fighting) i ništa preko toga, a svakako ne da ih jednom neće biti i da zato nije loše znati, ili se bar pokušati saznati odgovore na sva ta vilozovska pitanja o poreklu i krajnjem cilju, o svrsi, o smislu, o Bogu, o "životu posle smrti" itd. 
Kjubrik i Klark su se još donekle uspešno igrali sa tim konceptom u ODISEJI 2001 (koja je, zajedno sa svojom parodijom, THE DARK STAR, jedna od dve odskočne daske za ALIENA) – tačnije, sa Konceptom B (usmerena evolucija; "Zvezdana deca" kao subina). Taj koncept podrazumeva da je život nastao sam od sebe, nekako, i došao do izvesnog stepena razvoja, kada ga "preuzimaju" kosmički Instruktori pod svoje, pa posade monolite koji od majmuna naprave majmune u odelima. Skot u PROMETEJU polazi od Koncepta A: Setva na Tabuli Razi. Nije bilo ništa (živo) dok nisu došli Inžinjeri i štrcnuli svoje zvezdano seme na plodne vode i crnice Zemlje, iz čega je iznikao život koji se, sam od sebe, u čoveku, ili barem njegovim perverznim, izuzetnim primercima, izdigao iznad 4F dovoljno da, bar načas, digne glavu iz blata i pičke i komšijske njive prema zvezdama… i vidi pozivnicu svojih Tvoraca.
Avaj, to što je neko za premisu uzeo navodno dubokoumnu tematiku uopšte ne implicira da će i rezultat biti tako nabudženo pametan. Ovo zamešateljstvo sa Inžinjerima (Svemirskim Džokejima) je nedomišljeno i po konotacijama i po smislu u samom zapletu. Zašto su nas uopšte napravili? Iz zezanja? Dosade? Da vide šta će da ispadne? Ili s nekim određenim ciljem? Slučajno? Greškom?
Još važnije, zašto su nam ostavili putokaz ka lokaciji za koju i do kraja filma ostaje nejasno šta je zaista? Da li su nas oni periodično posećivali naživo, kako impliciraju crteži iste zvezdane konstelacije na zidovima od pećina pa preko Sumera i Egipta do Maja? I koja je bila svrha tih poseta – da nam kažu "Ej, narode, ne zaboravite na važan sastanak koji vam zakazujemo na ovde datoj lokaciji, čim budete bili u stanju do nje da dođete?" Ako su već hteli da nas zatru, zašto to nisu uradili tokom jedne od tih praistorijskih poseta, npr. kad su svratili do Maja da im sugerišu šta da škrabaju po zidovima, mogli su tad da kažu: "Eh, da, by the way, vrlo ste nas razočarali, muka nam je više od vas, zajebali smo se što smo vas ikad pravili, sad ćemo da vas izbrišemo ko da vas nikad nije ni bilo. Son cosas de la vida!"
Jedno se čini izvesnim: planeta ka kojoj je usmerena pozivnica NIJE rodna planeta Tvoraca. Ali, šta je onda? I zašto nas zovu u ovu pustinju, u ovu zamku, a ne u svoj dom? I na koji su način uopšte poslali svoju pozivnicu svim tim pećinskim slikarima, tim Mesopotamcima i Egipćanima i Majama? Da su dolazili naživo, mogli su odmah da nas istrebe, bez sve ove gnjavaže sa bareljefima i zagonetkama i booby-trap planetama. Ako nisu dolazili telesno, nego su bili u stanju da šalju vrlo konkretne i elaborirane poruke preko pola svemira (npr. kroz snove, ili tako nekako?) – zašto nisu na taj način izazvali pomor čovečanstva?
Ako je poenta svega jedan nelogično elaborirani booby trap kako bi se na planetu-zamku navukla JEDNA ekspedicija, kako bi se ubilo 17 Zemljana, onda – izem ti tu "naprednu civilizaciju"! Ali onda ne bi bilo ovog filma.
A njega ne bi bilo ni bez g. Vejlanda, the Gazde na Firmu koja će, u narednim nastavcima ALIEN sage da se bavi "građenjem boljih svetova" i, onako u prolazu, zatiranjem ljudskih bića koja ometaju pribavljanje aliena (xenomorpha) u svrhe, valjda, ratovanja ili tako nečega. Civilizaciji koja je proizvela intergalaktičke brodove potrebne su živuljke dobre samo za borbu prsa u prsa, prevaziđenu još u 20. veku, i potpuno apsurdnu kao koncept u 22. veku, ili ko zna kom narednom.
Njegova motivacija da baci niz rijeku trista triliona biliona kako bi opremio ovaj brod i ekspediciju i poslao ih na drugi kraj svemira imbecilan je na više načina.
a) Nema nikakvog opipljivog razloga da veruje da će na drugom kraju vasione Tata-Alieni umeti ili hteti da zaleče njegovu starost i da iz napadno neuverljivog old-age make-upa izvuku bebi-fejs Gaja Pirsa.
b) Civilizacija koja je došla do tog nivoa da napravi ovakav brod i svu mega-fensi tehnologiju koju tu na delu vidimo (nepunih 80 godina od ove krize i nemaštine u kojoj svet danas grca!) morala bi da ima i nekakav lek za hiper-bogatune poput Vejlanda: ako za nekoga s njegovim trilionima nema leka, onda ga nema ni za koga, niti će ga biti! 
c) Ako je već smrtnost tela koje nam je Tvorac dao apsolutno neizlečiva, ako su te kosti i koža na truljenje osuđeni i tačka, s trilionima ili bez njih, okej, šta onda fali Planu B? Naime, ta ista civilizacija uspela je da napravi replikanta (ovde: Dejvid, lik kojeg maestralno igra Majkl Fasbender, jedan od najboljih glumaca današnjice i jedina iskra u onom mrtvom puvalu od filma, A DANGEROUS METHOD). Govorimo o humanoidu koji ne pokazuje nikakve znake starenja i propadanja – ovo definitivno NIJE replikant od sorte made in BLADE RUNNER! Da li je zaista ovoj toliko naprednoj tehnologiji, koja pravi čak i veštačku inteligenciju sasve samosvešću i slobodnom voljom (!!!) – nemoguće da u to sintetičko telo prebaci "dušu" odrtavelog, na-grob-mirišućeg trilionera Vejlanda i tako ga ovekoveči?
d) Nemojmo se zajebavati: podvrgavati živi leš s jednom i po nogom u grobu intergalaktičkom letu, uključujući krio-san, siguran je recept za SMRT! Kakav lek, kakva pomoć, kakav crni spas: lansirajte ovog mumificiranog čilagera makar i na kraću ekskurziju do Meseca, a kamoli trista galaksija dalje – i taj se više probuditi neće! Dakle, njegovo krhko-telesno prisustvo na brodu je čist promašaj.
Što je još gore od ovoga – konotacije Vejland korporacije ovime su drastično banalizovane i trivijalizovane. Jedna od najgenijalnijih dosetki ALIENA (na koju su se nadovezali i svi nastavci) upravo je u tome što prikazuje KORPORATIVNO ZLO. Monstrumi su u suštini razumljivi: imaju zube da nas njima lakše grizu, šiljate repove da nas lakše probadaju, dugačke kandže da nas lakše komadaju, kiselinu umesto krvi da nas lakše prže i pale (a da sopstveno uništenje otežaju), to im je horoskop, tu nema leka; ali ono što je još veći horor od toga jeste kad vidiš da su ljudi, i njihova pohlepa, INSTITUCIONALIZOVANA i oličena u korporaciji Vejland-Jutani, još veći monstrumi, jer žrtvuju svoju sopstvenu braću zarad profita i moći. 
Znači, Zla Korporacija Vejlnad-Jutani jedan je od onih dodira genijalnosti koji krase ALIENA. A onda dođe PROMETEJ pa kaže: ma ne, okej su korporacije, nego je za sve kriva tragična sudba jednog jedinog bogatuna koji bi hteo da živi doveka – u redu je sistem, ne valja pojedinac. To je ta ultimativna reakcionarna poruka američkog filma koju nalazimo u njihovim propagandno-komercijalnim filmićima: nikad nije kriv sistem, spoljna ili unutrašnja politika SAD kao takva: ne, zao je pokvareni predsednikov savetnik, ili poludeli odmetnuti general, ili šef CIA-e koji je delao bez znanja predsednika. Čim neki Brus Vilis ili Dolf Lundgren ili Švarceneger baci iz helikoptera tog zlog pojedinca, sistem ostaje, čistiji i zdraviji no ikad! Ukratko, scenario vadi zube iz mitologije ALIEN sage i zamenjuje ih mekanim plastičnim surogatom koji više ne grize. (Tako barem stvari deluju u ovom filmu. Ako nastavka ikad bude, moraćemo u njemu da vidimo tu drastičnu transformaciju kompanije koju će merdžing sa Jutanijem da donese, i da iz ove dezideologizovane, bezube Vejland korporacije proizvede onu bezdušnu mašinu za mlevenje ljudskog mesa koju znamo i kakva jedina može biti u svetu današnjeg i budućeg kapitalizma.)
Nego, mogao bih do sudnjega dana o "sitnim" budalaštinama ovog scenarija, npr. o pripadnicima ove mega-napredne civilizacije, sposobne da prebaci žive ljude na drugi kraj svemira, koji i dalje koriste starinsko vatreno oružje (kad zasviraše klarineti kalibra 45 u svemiru, pomislio sam: "Neko ovde mora da se zajebava! Ovo je kao neko danas kad bi se obračunavao iz kubure Velikog Bleka!"); ili o fiziološkim posledicama auto-operacije koju jedna junakinja ovde izvede na sebi i, odmah posle toga, krene da skakuće, trči i bori se levo i desno a da s njenim iznutricama i sa tek-zašivenom ranom posred stomaka ne bude ništa; ili o apsolutno neoprostivom haosu u ponašanju ove ekspedicije u kojoj se ne zna ni ko je kapetan ni ko naređuje a ko koga sluša, ni koja je ustaljena procedura za redovno a koja za ponašanje u vanrednim okolnostima --- Kad samo pomislim koliku je dramu, i to s pravom, podigla Ripli u ALIENU kad su hteli da inficiranog Kejna unesu na brod, i koliko je ta začkoljica ubedljivo scenaristički rešena (njenu komandu bajpasuje zli android), onda još triput gluplje deluje ponašanje ovog tima kvazi-naučničkih pajaca prema tuđinskim oblicima ("Vidi ga mali puzavi alien, što je sladak! De si mali aliene, čuknem te uglav! Dođi da te pomazim po pseudopodu!"). JEBOTE BOG! Da li su ovo neki naučnici i intelektualci i vodeći eksperti iz svojih disciplina ili gomila pivom-zadojenih kretenoida iz nekog američkog koledža, slučajno sabrana na lutriji i bez obuke i priprema smesta lansirana u svemir? "Kamiondžije u svemiru" u ALIENU ponašali su se vrlo zdravorazumski i uverljivo u datim okolnostima. Ali ovo ovde, ovo su "Moroni u svemiru", plain & simple!
Ili kad, nakon trista pokazatelja da stvari nisu normalne, da se koješta čudno dešava, jedan od misteriozno nestalih članova ekspedicije naprasno dođe pred vrata broda – a kapetan i njegov tim svi zajedno, čoporativno pohitaju tamo, kao: "Ajd' da otvorimo vrata i da vidimo šta ima ispred, sigurno nije ništa opasno!" HOLY FUUUCK! Ili kad, na samom kraju, naša heroina sa par rečenica ladno ubedi čak tri člana posade da se, bez dileme ili premišljanja, zajedno samoubiju jer je to, navodno, za dobrobit čovečanstva – iako ova trojica uopšte nemaju razloga da veruju rečima te unezverene i možda poremećene cure, čiji je momak upravo stradao pa zato može biti emo-psiho-nestabilna! Ne, oni odbiju zapovest komandujućeg oficira, a poslušaju ovu, i skrljaju se svojim brodom u onaj tuđinski, jer im je ova tako rekla.
Previše je rupa u logici, motivaciji, psihologiji, fizici, hemiji--- u proceduri i disciplini i ponašanju ovim vrlih naučnika --- da bih se baktao svima njima. Koliko je ALIEN umeo da svoj fantastični svet učini realističnim i uverljivim na svakom zamislivom planu (tako da nikom nije padalo na um da preispituje ekonomsku isplativost te toliko dragocene rude koju kopaju i voze preko pola svemira onolikim brodom…), toliko je PROMETEJ neubedljiv i fejk s koje god strane ga posmatrali: likovi, motivacija, odluke, ponašanje--- to uglavnom s mozgom veze nema. Možete pogledati seciranje nekonzistentnosti ovog scenarija od strane Jovana Ristića, autora delimično objavljene studije o ALIEN serijalu, sa još detaljnijim i konkretnijim spojlerima, OVDE.
Svet ALIENA deluje promišljeno, izgrađeno, detaljno, i uvlači vas u sebe uključujući tu i nedorečenosti i misterije koji ne ometaju praćenje nego, naprotiv, doprinose opštem efektu. Svet PROMETEJA je sklepan od nekoherentnih i nedorađenih elemenata čija inkongruentnost i nedokuvanost, kako film odmiče prema kraju i zapliće se u sve novim nedoslednostima i nejasnoćama i izmaglicama i tmušama – postaje toliko frustrirajuće OTUĐUJUĆI (yes, alienating) da je moja involviranost kao gledaoca, ionako tanka do tada, bila nepovratno izgubljena mnogo pre tog apsolutno iritirajuće krembilskog završetka, toliko idiotskog da mi je došlo da gađam platno nečim! 
Da citiram Njumena: "Alien was a simple film about people whose most pressing question was would they live through the next five minutes, while Prometheus is a complex movie about people asking big questions about the nature of the universe. It’s just that Alien‘s lost patrol/body count/runaround story takes place in a universe that has been thought about deeply and which contains mysteries that connected with audiences – we loved the film because it had a sense of knowing more than it told, which added to its horrors and mysteries. Alien is awesome in the old-fashioned sense of ‘with awe’. Prometheus seems to feel that any exciting genre elements are token, even as its deep thoughts are ultimately shallow."
Glavni problem ovog filma je što se ponaša kao da je PILOT za planiranu TV seriju (što i ne čudi kad ga je doktorovao lik koji je pisao LOST). Kao, "Okej, narode, možda ovo deluje nedorečeno, ili glupo, ili nepotrebno, ili sumnjivo – ali samo malo strpljenja: kupite kartu za nastavak, i nastavkov nastavak, i za sledeću trilogiju iza toga, i sve ovo će vam, kao, biti jasno ili barem smisleno na kraju balade!" Ma nemoj! Čujem da ih je tako zavrnuo i sa završetkom LOST-a, mada ja tu pantljičaru nisam ni hteo da gledam jer mi je u startu smrdela na kilometar, ali sudeći po komentarima fanova na netu, izgleda da ih je Lindelof vukao za nos nekoliko sezona a na kraju balade im nije pružio zadovoljavajući odgovor na progresivno sve veće rupe u zapletu.
ALIEN savršeno funkcioniše i ako ne znamo otkud ta jaja, ko ih je sneo, i zašto, i šta traže na tom srušenom brodu, i ko/šta je Spejs Džokej – ali PROMETEJ ne može da funkcioniše kao zaseban film ako ne znamo šta su sa nama hteli Džokeji na početku, zašto su nas stvorili, zašto su potom odlučili da nas istrebe ili tačnije zašto je naše istrebljenje TOLIKO fucking bitno da oni moraju da konkoktuju prenabudženo komplikovani plan koji uključuje delovanje na daljinu (?!) i slanje "pozivnice" koja se preslikava po zidinama drevnih civilizacija – štaviše, naše istrebljenje je Inžinjerima toliko bitno da oni rizikuju SOPSTVENO uništenje tim prekomplikovanim i preopasnim bio-oružjem, i umalo se njime trapavo i ne unište, na toj misterioznoj planeti na koju su nas pozvali još pre mnogo hiljada godina. Šta je to još pećinski čovek zgrešio da bi mu ovi po stenama u jazbini iscrtavali mapu do Tvorca ("Dođi, sine, da te jebem")? Zašto su na odredište ostavili ove ružne kanistre sa ANYTHING GOES zaraznim materijalom od kojega su i sami stradali? Kako je onaj jedan dipl. ing. preživeo to što je sjebalo sve njegove sunarodnike? Po kojim uopšte principima funkcioniše ta čarobna sluz iz koje rastu i crvi i pipci i ktului i zenomorfi, kako scenaristi ćune?
Naročito je goruće pitanje: zašto je android izazvao prvu zarazu? I s tim povezana misterija: da li Dejvid dela po sopstvenoj volji, ili po programu koji mu je usadio matori Vejland? Cui bono? Ko ima profit, i koji, kakav, kako, od svesne, namerne zaraze među ljudstvom? Jedno je sigurno: deda Vejland sigurno nema ništa od toga da seče granu na kojoj sedi i da pobije tim koji ga je dovezao i koji treba, valjda, nazad da ga vrati. Zašto bi čiča programirao replikanta da sjebe ljude, pa time i samog sebe? Istina, dedina motivacija je u korenu neubedljiva, od samog starta (umalo napisah: od samog Sartra!), još pre nego što je krenuo sa Zemlje ka dalekoj, dalekoj planeti i njezinoj sumnjivoj nadeždi – a ta nadežda postaje napadno kretenska jednom kad dospeju na lice mesta i shvate da imaju posla NE sa eliksirom mladosti, života i seksipila nego sa (citiram) "oružjem za masovno uništenje". Ali ništa od tih horor zbitija ne pokoleba deda Vejlanda da se do samog kraja nada da će ing. Tvorac da ga dočeka raširenih ruku i sa eliksirom večnosti u levom zadnjem džepu, na izvolte.
Tu postoji jedna mogućnost koju predlaže Aca Radivojević: po njemu, suprotno svemu što smo videli kod nepouzdanih programiranih androida u dosadašnjim nastavcima ALIENA, ovaj Dejvid ovde ne dela po programu, nego na svoju ruku. Navodno, nije mu Vejland kazao da krijumčari na brod ćup sa čarobnom ubilačkom naftom (zašto bi? da njome macka svoje sasušene bore kako bi postao mlad i lep?), nego je taj replikant – od svoje volje i svoje sopstvene pameti – radoznao da upozna Tvorca svojih tvoraca, odnosno da vidi kako će njegovi tvorci (ljudi) da reaguju na susret sa svojim Tvorcem, koji želi da ih istrebi. 
Ovo ne zvuči loše, u teoriji. Avaj, Dejvidova motivacija u ovom filmu nedovoljno je jasna, plus: neizbežno je obojena onim što znamo da su njegovi POTOMCI, mnogo posle njega (dakle, naprednije, usavršenije verzije), radili. Ne zaboravimo da PROMETEJ opisuje daleku praistoriju ALIENA. Dejvid je čukun-čukun-čukundeda Eša iz ALIENA. Da li se od nas zaista očekuje da verujemo da je jedan android u pradavnoj praistoriji posedovao samosvest u rangu Roja Betija (iz BLEJD RANERA), i da je delao na svoju ruku, iz radoznalosti i indiferentne malicioznosti prema svojim tvorcima – a da su mnogo kasniji (i napredniji?) modeli, poput Eša, bili slepe mašine vođene jedino svojim usađenim programima? Prc. Istina, kompjuteri i ukupna tehnologija displejovana u PROMETEJU primetno je naprednija od one koju videsmo u, hronološki, mnogo kasnijem ALIENU. Uporedite ove bestelesne hologramske andrmolje iz 2089. sa onim smešnim 1970s monitorčićima iz ALIENA, koji se zbiva barem stotinak godina kasnije. Uporedite ove lagane seksi trikoe za šetkanje po nezemaljskom okruženju u PROMETEJU (preslikane iz PLANET OF THE VAMPIRES Marija Bave) sa onim glomaznim, nekomfornim, teškim, nepraktičnim skafandrima iz ALIENA koji umalo da pomore pola glumačke ekipe koja se gušila u njima...  
Međutim, ako je ovo sa kompjuterima i skafandrima samo nepromišljeni goof u kontinuitetu i hronologiji koje su morali da poštuju, a nisu, onda ovaj momenat sa Dejvidom unosi problem mnogo veći od nekakvog goofa, jer u potpunosti izvrće na glavu "univerzum" kojega je, navodno, deo. Prosto rečeno, ma koliko svi mi priželjkivali pravi prikvel ALIENA, ovo što smo dobili je jedan prilično neuspeli, frustrirajući, izluđujući mutant između potentnih premisa nevezanih i teško spojivih sa ALIENOM (veštačka inteligencija vs. ljudska inteligencija vs. antiljudska inteligencija) s jedne strane, i elemenata ALIEN sveta, ikonografije i elemenata zapleta (i žanra) koje očekujemo. I oni se neprestano sudaraju jedni sa drugima: usiljeni horor bez smisla i niđe veze ubacuje se protivno svakoj logici i zapliće se u noge zapleta koji bi, bez toga, mogao da se smislenije i pametnije odvija i razvija. (Npr. dva "naučnika" naprasno odluče da napuste ekspediciju usred alien "piramide", kao da su tu na izletu a ne po zadatku, i da lutaju njenim hodnicima – u stilu, "Fućka nam se za vašu ekspediciju, odosmo mi samoinicijativno nazad na brod, jebeš PS i liniju komande i proceduru i sranja!" a kad, potom, naiđu na ALFA (alien life form), krenu da ga maze kao da su na Zemlji i da je to nekakva zalutala pudlica, a ne bledi pipak na zlokobnom mestu gde su, kao što su malopre sami videli u misteriozno očuvanom hologramskom filmu, nekakve naprednije grdosije već nagrabusile od ko zna čega…)
A s druge strane, kvazi-filozofija i baktanje sa pitanjima Who made who (and why) zapliću se u noge stvaranju konzistentne atmosfere, napetosti i strave, koji su ovde grdno rasplinuti i neefikasni. I sve vrlo brzo postaje "the kind of movie that tells you what you’re supposed to feel rather than engendering those emotions, and prone to telling you what’s going on, rather than showing you," što reče jedan solidan rivju.


Na to se nadovezuju pitanja vezana za "jeste prikvel/nije prikvel" koktizing i namigivanje/negiranje namigivanja fanovima ALIENA. Skot i scenaristi koje je angažovao hteli bi da se prcaju ali da im ne uđe; hteli bi i jare i pare; i prikvel i samostalni film i pilot za seriju; i horor i SF-dramu i filozofiju i saspens i akciju i eksplozije i kreature i spektakl i body-horror i bacače plamena i smisao života i da li smo sami u svemiru i Who made who i čemu sve ovo…
            Ako ovo NIJE prikvel, zašto se jednom ili dvaput čuje muzička tema iz ALIENA, tj. njena varijacija? Zašto je dizajn alien broda, sasve Džokejima, bukvalno preslikan od onog Gigerovog, iz ALIENA? Što reče Njumen, "Today’s fans can debate, thanks to inconsistencies left in between drafts, whether or not the Space Jockey of Prometheus is the same one the Nostromo found in Alien.  If not, there’s an awfully big coincidence out there; if so, then the continuities don’t quite match up." Tačno tako. Završetak ovog filma nikako se ne može nalepiti na dešavanja iz ALIENA. Ovaj Džokej na kraju PROMETEJA ne završi na mestu gde ga zateknu ovi u ALIENU, za volanom (iako ima istu stomačnu tegobu). Ovaj brod, istovetan onome iz ALIENA, nije čak ni na istom planetoidu. A opet, ako je ono u ALIENU bio neki sasvim drugi brod i drugi Džokej, "koincidencija" je preterana i – apsurdna.  
Da li je možda istrebljenje ljudske rase toliko užasno bitan zadatak da je nekakva navodno napredna civilizacija Inžinjera posvetila sve svoje resurse, tokom milenijuma, da kreira širok dijapazon bio-oružja i da to đubre raseje po celom svemiru, upola (?) uništivši i sebe same pritom a i ko zna kolike još druge rase na čije planete su zabasale te grdne flotile sa "oružjima za masovno uništenje", pa je stoga onaj brod na koji nabasa Nostromo u ALIENU samo jedan (istovetan! isti istijat! copy-paste Giger!) od ko zna koliko raznih brodova sa ovim pošastima i otrovima i klicama i đubretom koje su naši vrli Inžinjeri odaslali prema Zemlji čije je uništenje toliko bitno da se, zarad tog cilja, mora žrtvovati i zdravlje većeg dela ostatka vasione i eventualnog života u njoj?! KOJEŠTA!
            I finalni udar na sve: u zadnjoj sceni iz stomaka Poslednjeg Srbina – ovaj, Poslednjeg Džokeja, izađe alien. Ali, braćo i sestre, ne izađe onaj malecki grudorazbijač ("Hello my honey, hello my baby, hello my ragtime gal!"), kako smo navikli i kako jedino ima smisla.  
Ne, iz grudi Džokeja izađe veliki, odrasli, već sasvim formirani, dvometarski zenomorf (!) i još jedno jaje pride (!!!). A što je najgore, čak ni taj zenomorf ne izgleda kao oni iz ALIEN serijala: liči, donekle, ali nije to taj. Izgleda u svakom pogledu inferiornije – kretenskijeg oblika glave, bezveznijih (konvencionalnijih) vilica. Kao da nisu hteli da plate Gigeru za originalni dizajn, pa su napravili the next "best" thing: nekakvo niti-jeste niti-nije čudo čije kreveljenje i urlikanje u poslednjim sekundama pre špice predstavlja samo finalni šamar svakom self-respecting gledaocu, a naročito self-respecting poštovaocu ALIEN sage. 
Da i ne ulazim u to da je ova pojava višestruko usiljena i kretenska: kog je to životnog ciklusa i koje biologije sad pa ovaj ovde alien deo? Ne zaboravimo, njega je napravilo ono džinovsko Ktulu-čudo, silovanjem Inžinjera kroz usta, a Ktulu je nastao od Ktulčeta koje je sebi iz utrobe izvadila Naomi (pa zaboravila da ga uništi posle tog abortusa, u žurbi valjda, i nadajući se da neće, tako zatočeno, i bez ikakve hrane, da samo od sebe naraste u čudovište od pet metara i petsto kila žive vage!), a ona ga je začela seksom sa svojim zaraženim momkom, koji je progutao zaraznu alcohol-resistant ANYTHING GOES materiju koju mu je u piće ubacio replikant Dejvid iz nejasnih pobuda. To se zove ZAPETLJANCIJA bez glave i repa! Znači, ona nafta iz bio-kanistara treba da zarazi muške u nekakve ubilačke mutante (s kojom svrhom?) a žene da oplodi džinovskim Ktuluima čija je svrha – da PONOVO izjebu domaćina kako bi iz njega/nje ovog puta izašlo znatno manje i slabije stvorenje od tata-Ktulua / džinovskog Fejs-Hagera! Pa jebo ih otac blesavi – ma koliko apsurdan i evolutivno neodrživ bio životni ciklus aliena (izvornog), on je imao barem neke daleke paralele sa izvesnim insektima, i predstavljao je nadgradnju nečega što bi, pod izvesnim uslovima, moglo da ima nekakvu funkcionalnu logiku. Ovo što se zbiva u PROMETEJU sa svemogućom tekućinom ™ je najobičnije "jebo lud zbunjenog" anything goes!
Super je to koketiranje sa nihilizmom i blasfemijom koje se može nazreti ovde-onde u filmu: i baš zato što je, negde u dubinama ispod svih svojih kalkulacija, ovaj film imao nešto na pameti – baš zato je, kažem, veća šteta što od svega toga nije napravljen još hrabriji, još smisleniji, još zaokruženiji film, za čije likove i dramu bi nas bilo briga, čije proklamovane ideje bi nam golicale mozgove ne samo kroz replike nego i kroz dramatizaciju, koji bi bio fokusiran na jedan lik (npr. Dejvida) i jednu temu i ideju, a pokušaji strave bili visceralniji i efektniji nego što jesu – film koji se ne bi "završio" sa dvostrukim moronskim migovima ALIENU: prvo sa odjavljivanjem poslednje preživele (napadna varijacija Ripline poslednje poruke pred san na kraju ALIENA) a onda i sa tim poludupastim polugigerovim kvazi-zenomorfom i njegovim GRRRROOOAAAARRRR (u prevodu: "Nastaviće se")… Možda. Ako u dovoljnoj masi pohrlite u bioskope i platite karte za ovu pilot-epizodu. A ako Ridli poživi barem koliko deda Vejland, ko zna, možda i stigne da snimi sve te nastavke kojima je obećao da planira popuniti rupu između PROMETEJA i ALIENA… Nek' nam je živ i zdrav Ridli Pantelija...
P.S: Velika je šteta što Gigera nisu angažovali u punom opsegu, da dizajnira nove elemente ovog sveta. Umesto toga, šićardžijski su preslikali njegov dizajn Džokeja i komandne sobe (i uzeli nešto malo ranije neupotrebljenih, ali odavno plaćenih dizajna), a ostale lokacije i kreaure dizajnirali su neki drugi – i to se vidi. Spoljašnjost tzv. piramide na toj planeti izgleda vrlo neupečatljivo, baš kao što je osrednja i ta džinovska alien-man glava koja lebdi u hangaru sa bio-otrovima (valjda da ta DNK pošast ne zaboravi od koga je potekla?), baš kao što su nenadahnuto dizajnirani i sami Inžinjeri ispod Giger-dizajniranih "šlemova", baš kao što su prozaični i ti mini-kontejneri u kojima počiva alien WMD… Šteta. Giger je živ i zdrav, i nejasno je zašto i ovog puta nije bio maksimalno uključen – jer da jeste, eye-candy bi sigurno bio znatno žešći i svakako bi pomogao da ova gorkoslatka pilula deluje prijatnija nego što jeste.
          No, to nam što nam je: PROMETEJ nije zaista abortus, ne bih išao tako daleko, ali definitivno jeste rođen prerano, carskim rezom, sa delimičnim oštećenjem mozga, porođen od strane previše babica, i za sada ostaje u inkubatoru, do daljnjeg. Sumnjam da će eventualni nastavci mnogo pomoći retroaktivnoj rekonvalescenciji, ali… ajd' da vidimo i to čudo.

недеља, 3. јун 2012.

Izgubljeni gradovi, stare civilizacije u Nišu




            Evo jedne revije filmova koji, na prvi pogled, možda ne deluju kao relevantni za čitaoce ovog bloga – međutim! Između svih tih eko-reportaža i tako nekih hipi-filmića, radoznao i pažljiv gledalac može da pronađe nekoliko intrigantno zvučećih naslova iz oblasti arheološkog filma, o drevnim civilizacijama i iskopinama. U donjem programu istakao sam crvenom farbom takve filmove, pa eto, ko voli ruševine i zagonetke istorije, može da pogleda nešto od ovoga.  
Ako ima nekih grešaka u programu, to je zato što nisam imao vremena ni živaca da besplatno sređujem prilično zbrzano i nevešto nakucan program koji sam dobio od organizatora. No, dobro, važnije je čišćenje reka i šuma i proplanaka nego čišćenje tekstova od raznoraznih grešaka. Ovo što kačim očistio sam poprilično…

Osma međunarodna smotra ekološkog i arheološkog filma- «Ekopolis fest 2011» biće otvorena 4. juna u Gradskoj kući u Nišu povodom Svetskog dana zaštite životne sredine i Gradske slave Niša. Ova jedinstvena manifestacija u kulturi, koja je već postala tradicija, održava se pod pokroviteljstvom Grada Niša-Saveta za zaštitu životne sredine, Gradske opštine Palilula. Organizator Smotre, koja se ostvaruje pod motom KLIMA-KULTURA-PROMENE, je medijska ekološka mreža „EKOpolis“ uz podršku GETE INSTITUTA i Narodnog muzeja u Beogradu. Dragan Vidojković, umetnički direktor Smotre istakao je da će na 8. EKOPOLISfestu u Nišu, od 4. do 10.juna biti prikazan 31 film iz 14 zemalja.
Izabrani filmovi odlikuju se visokim naučnim kvalitetom ali i atraktivnim pristupom kulturnoj baštini. Po rečima Vidojkovića to su uglavnom reportaže ali i obrazovni filmovi koji predstavljaju važna otkrića, izuzetna dostignuća prošlosti iz različitih civilizacijskih perioda. Publika će biti upoznata sa najnovijim arheološkim istraživanjima i ekološkim kampanjama i aktivnostima kod nas i u svetu.


IX MEĐUNARODNA SMOTRA ekološkog i arheološkog filma
od 04.do 10. juna 2012. godine, od 19:00 sati
Sala Niškog kulturnog centra
GRAD NIŠ - PALILULA, Stanoja Bunuševca bb

Organizator: EKOPOLIS- Medijska ekološka mreža Srbije


PROGRAM 2012.

Ponedeljak, 04. juni 2012.
19:00 časova, svečano otvaranje, sala Niškog kulturnog centra

19:15, projekcija filmova

Okjola, božićne jasle sa planina Erei
Occhiola΄- un presepe dei monti Erei
Režija: Lorenzo Daniele, Italija: 2011,Trajanje 35'

Godina 1693. Jedan od najsnažnijih zemljotresa u istoriji pogodio je sela jugo–istočne Sicilije. Zemlja se otvorila i progutala sve u dolini Val di Nato: ljude, kuće i cela sela. Među njima i Okjolu seoce u dolini Katanije na obroncima planinskog lanca Erei. Tri veka kasnije arheološka istraživanja iznose na svetlost dana ruševine ovog mesta otkrivajući među njima tragove prekinutog života.

Kroz crno beli svet zelene Fruške Gore
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola,2011. godina, Trajanje 30'
Autor: Ruža Helać, sa saradnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
Film prikazuje vrednosti Nacionalnog parka Fruška Gora, opasnosti koje prete ovim vrednostima kao i mogućnosti za zaštitu i unapređenje životne sredine na Fruškoj Gori.

TO RA KE
Režija: Philippos Koutsaftis
Grčka 2008, Trajanje 22'
TO RA KE – oklop na mikenskom Grčkom. Vojni starešina iz mikekskog doba ostavio nam je svoj oklop, i sa njim tačan opis tela. Danas je oklop jedan od najvažnijih eksponata Arheološkog muzeja u Nafpliju.

Vojvodina - Ko je sokolu zulum učinio
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola,2012. godina, Trajanje 28'
Autor: Ruža Helać, sa sardnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
TV emisija se bavi problemom paljenja strnjišta i biološkog otpada u Vojvodini, koji se dešava tokom godine, naročito u jesen i proleće, kao i posledicama tako neodgovornog ponašanja.

Utorak, 05. juni 2012.
19:00 časova

Imam san - jedan dan sa Etelom Merk
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola, 2012. godina, Trajanje 55'
Autor: Ruža Helać, sa sardnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
Dokumentarni film se bavi tragičnom sudbinom Etele Merk, bivše vlasnice privatnog azila za životinje kod Bačke Topole.

Putem ćilibara
Unterwegs auf der bernsteinstrasse
Režija: Werner Freudenberger
Austrija 2011, Trajanje 24'
Zbog izuzetnih svojstava ćilibar je još u antici izazivao veliko interesovanje. Nalazi ćilibara na Sredozemlju u arheološkim kontekstima bronzanog i gvozdenog doba kao i rimske epohe već čitav vek podstiču teoriju o ćilibarskom putu koji je povezivao sever i jug Evrope.

Brodarevo - hoće brane na sve strane
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola,2011. godina, Trajanje 28'
Autor: Ruža Helać, sa saradnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
TV emisija se bavi otporom građan gradnji visokih brana na Limu, koje su po Kjoto protokolu zabranjene (Srbija je takođe potpisala Kjoto protokol). Posledice gradnje brana su promena mikroklime i negativan uticaj na zdravlje i kvalitet života građana.


Sreda, 06. juni 2012.
19:00 časova

Katna - Otkriće u kraljevskoj grobnici
Qatna. Entdeckung der Königsgruft
Režija: Simone Schillinger
Nemačka 2010., Trajanje 43'
Film govori o nestalom kraljevstvu Katne i njegovim silnim kraljevima. Arheolozi su pronašli nepoznato kraljevstvo koje je bilo u punoj moći pre oko 3500 godina.

U potrazi za zlatnim runom. Put u Gruziju
Jagd nach dem goldenen Vlies. Aufbruch nach Georgien
Režija: Franc Leopold Schmelzer, Gerhadr Rekel
Nemačka 2010., Trajanje 43'
Polazak u nepoznato. Pedeset odvažnih momaka iz cele Grčke kreće na opasan put.
Cilj je daleka zemlja na Crnom moru. Tamo će princ Jason da otme zlatno runo.


Četvrtak, 07. juni 2012.
19:00 časova

Leontinoi. Sećanje na zaboravljeni grad
Leontinoi. Memorie da una citta' dimenticata
Režija: Lorenzo Daniele
Italija 2008., Trajanje 38'
Grad Leontinoi se sa svojim obroncima spušta ka severu. Usred grada su sedište magistrata, agora. Sa jedne i sa druge strane su brežuljci, a ispod jedne raseline one ka zapadu teče reka zvana Liso (Polibije VII, 6). Tragom reči antičkih pisaca i zahvaljujući radu ljudi koji su radili na njihom otkrivanju oživeli su ponovo jedan po jedan u našem sećanju spomenici i istorija naroda i epoha. Izašle su na svetlost dana slike jednog grada koji je zaboravljen, ali čiji dah se još uvek oseća među brežuljcima u dolinama u koritu reke koja više ne postoji.

Viktor Segalen – ekspedicija u srednje Carstvo Kine
Victor Segalen – Exspedition in das Reich der Mitte.
Režija: Tamara Wyss, Maria Zinfert
Nemačka 2010., Trajanje 53'
Ekspedicija u srednje Carstvo Kine povešće nas u jedno putovanje koje će nam dočarati najnovija arheološka otkrića.

Isposnica Svete Febronije. Mesta, kult, sećanje
L'eremo di Santa Febronia. I luoghi, il culto, la memoria
Režija: Lorenzo Daniele
Italija 2010. Trajanje 26'
Pogođen mukama i patnjama kojima je bila izložena Sveta Febronija i snagom emocija sa kojima su njeni sledbenici propovedali ovu priču francuski slikar i putnik Žan Uel nas vodi na teritoriju Palagonije koja je Febroniju učinila svojom zaštitnicom. Kult ove svetice orijentalnog porekla i posvećenost ljudi koji da danas slave sećanje na nju u svetilištu u pećini šine okvir arheološke zone „Koste di Santa Febronia“


Petak, 08. juni 2012.
19:00 časova

Gospodar Sipana
El Señor de Sipán
Režija: Jose Manuel Novoa
Španija 2008., Trajanje 52'
Ovaj dokumentarac bavi se kulturom Moće, koja je nastala na severnoj obali Perua, u prvih sedam vekova posle Hrista. Kultura koja nam je gotovo sasvim nepoznata, a nestala je kada je dostigla vrhunac. Okosnicu filma čini priča o gospodaru iz Sipana, vladaru  koji je sahranjen uz najveće počasti kako bi njegove poruke trajale kroz vrem, i arheologu Valteru Alva koji je otkrio njegov grom. Danas se zna dosta toga o kulturi Moće zahvaljujući otkrićima iz poslednjih nekoliko decenija, ali iskopavanja se nastavljaju, a sjaj ove jedinstvene civilizacijei dalje iznenađuje svet.

Istraživanja u Crnoj Gori 2011
Montenegro coastal survey 2011
režija: Milorad Đuknić, Bruno Bratović, Danilo Mijajlović,
Srbija 2011, Trajanje 24'
U saradnji sa Ministarstvom kulture Crne Gore i američke ambasade u Crnoj Gori pre tri godine započeta su podvodna arheološka ustraživanja u Bokokotorskom zalivu. Već treću sezonu ova ekipa istražuje i dolazi do neverovatnih podvodnih otkrića.

U tajnoj misiji. Nalaz iz Tel Halafa
In geheimer Mission. Der Fund von Tell Halaf
Režija: Saskia Weisheit, Kay Siering
Nemačka 2011.Trajanje 44'
Grad koji je nestao i o kome se veoma malo znalo samo na osnovu pisanih izvora, izranja na svetlost dana pomoću najnovijih arheoloških otkrića koja dokaziju da je ovde bilo grad koji je u davna vremena bio veoma značajan


Subota, 09. juni 2012.
19:00 časova

UB - spreda gladac, straga jadac
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola,2012. godina, Trajanje 30'
Autor: Ruža Helać, sa sardnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
Tv emisija se bavi problemom neadekvatnog zbrinjavanja klaničnog otpada u Srbiji i posledicama bahatog odnosa prema ovom problemu

Prijepolje - Reka života - smrt sa sobom nosi
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola,2011. godina, Trajanje 26'
Autor: Ruža Helać, sa sardnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
TV emisija se bavi zagađenjima i zagađivačima s farmi koje se nalaze na obali reke Lim.

OČISTIMO SVET- Clean up the World, OČISTIMO SRBIJU
Promotivni spotovi kampanje

Persija. Zaveštanje vatre
Persien. Erbschaft des Feuers
Režija: Daniel Gerlach, Saskia Weisheit
Nemačka 2010.,Trajanje 43'
Persepolis je bio ceremonijalni grad Ahmenidskog carstva u periodu od 550. – 330.godine pre naše ere. Persepolis je uništen od strane Aleksandra Makedonskog.

Bela Crkva -  Reka Nera, apsolutna seča u samoodbrani
Produkcija: Vojvođanska zelena inicijativa i Zelena patrola,2012. godina, Trajanje 28'
Autor: Ruža Helać, sa saradnicima Andor Luhović, Jovana Vojinović, Mirjana Kolundžić,
TV emisija se bavi problemom nezakonite seče šuma na obali reke Nera kroz Belu Crkvu. Reka izvire u Rumuniji i tamo je kanjon reke Nere proglašen za Nacionalni park      

петак, 1. јун 2012.

Ghoul's Prometheus

            Ridli Skot kaže da se njegov film PROMETHEUS bavi dubokoumnim pitanjima: ko smo, šta smo, odakle smo...
            Pa, on svakako nije prvi (a ni poslednji) koji se bavi tim jalovim poslom. Dok čekamo njegov SF horor, evo kako sam se ja, u svojim mlađim i ranjivijim danima, hrvao sa pitanjima sličnim onima koje Skota muče – i to u mediju po kome sam manje poznat, odnosno kroz likovne radove koje sam, za svoju dušu, načinio sredinom 1990-ih.
            Pošto je Prometej titan koji je ukrao svetlo/vatru od bogova i to dao ljudima, moji crteži ovog junačkog lika ilustruju moj odnos prema tom činu i njegovim konotacijama (i konsekvencama). Prvi prikazuje Prometeja kako drži svoje skoro-nepodnošljivo svetlo usred gotovo isto tako nepodnošljive tmine, i izdiže ga iznad ljudske stoke koja je tim svetlom zablesnuta, zablesavljena i preplašena, uglavnom nesposobna da ga pojmi, ceni, prihvati. Prometej, u mojoj viziji, stoji napadno iznad te rulje, luciferski ponosan, kao rezigniran nad uzaludnošću (i predstojećom tragičnošću) svog čina, ali ipak junački diže to svetlo, drži ga prkosno ka nebu, ka bogovima od kojih ga je oteo...
            Drugi crtež daje konsekvencu toga: Okovani Prometej, zakucan visoko na steni, dok mu nekakva monstruozna živuljka proždire utrobu, vo vjeki vejkov amin. Tako prolaze oni koji prkose bogovima, pišaju uz vetar i prosvetljuju rulju, jer to je njihov križ.
Varijacija prometejske ideje, ali u vedrijoj intonaciji, prikazuje neku vrstu Prometeja koji Svetlo izvlači iz sebe samoga (Čovek = Bog) i kurčevito paradira tim munjama i gromovima i zracima koji izbijaju iz njegovog sažižućeg tela i, bar načas, narušavaju crnilo oko njega.
            Idejno povezani sa ova dva rada su i moji crteži Ikara, takođe sjebanog svojim preteranim prilaskom nebesima/bogovima/svetlosti. I on se drznuo da uradi ono što rulji, navodno, nije suđeno; za razliku od ovih što zadovoljno bauljaju po blatu on je poželeo krila, i sam ih sebi napravio, ali se u svojoj luciferskoj oholosti previše približio Svetlu neljudskog koje ga je zaslepelo i sažeglo – i survalo nazad na tlo.
            U mojoj verziji, on je prikazan kao već zaslepljen svetlom, ali neustrašiv i tvrdoglavo uporan. Moj Ikar, međutim, ne leti mehaničkim krilima, napravljenim od drvenog kostura, lepka, voska i perja. On leti kidajući sopstvenu kožu sa torzoa i rastežući je kao krila, dok mu se sopstvena utroba prosipa, upliće mu se među noge i vuče ga nadole.
            Prva verzija, rađena 1991. godine, bila je većeg formata od mog skenera, pa zato ovde prikazujem njeno nepotpuno izdanje. Takođe, pošto nisam bio najzadovoljniji tehničkom izvedbom, par godina kasnije uradio sam rimejk, još gadniji i mračniji. Istina, ni u njemu anatomija i proporcija i pokret i kompozicija nisu onako savršeni kako sam ih zamislio, ali eto, iako suštinski poluamaterski, ovi pokušaji imaju nekog šmeka zbog koga, čini mi se, zaslužuju da budu obznanjeni.
            ...Što se tiče Skotovog PROMETEJA, pogledaću ga već u subotu, na pretpremijeri u Nišu, a rivju stiže ubrzo zatim. Moja očekivanja se kreću između 3+ (u najgorem slučaju) pa do jake 4 (u apsolutno najboljem mogućem scenariju). Realno, mislim da će film, po mojoj tarifi, biti negde na crti 3+/4-. Nimalo ne sumnjam da će pružiti spektakularnu vizuelnu raskoš od najređe sorte, a da li će i koliko supstance biti u njegovim slikama, eh, tu se već pomalo pribojavam... Ono u šta nimalo ne sumnjam jeste da ću ga gledati najmanje dva puta u bioskopu.