уторак, 13. новембар 2012.

BAIT (2012)

**(*)  
3-
            Lepi ljudi i žene lepo slikani u generičkom, ali gledljivom australijskom filmiću o cunamiju koji smoči priobalje i grupicu kliše likova zarobi u polupoplavljenom supermarketu.  
Na vrhu talasa dojahale su dve ajkule i smesta krenule u šoping! 
One krenu da kolju ostatke udavljenog naroda nasukane, poput pacova, na vrhovima rafova i na dnu podzemnog parkinga. 
Glavnog junaka tumači onaj mladunac što ima usta ko Džulija Roberts (od žanru bliskih stvari, igrao u gnjecavom TWILIGHT i gledljivom THE LOVED ONES).
U prologu vidimo povod njegove traume, kada mu prijatelj strada pred nosom, proždran od ajkule. 
Tako blizu, a nije uspeo da ga spasi! It should've been me! Aaaarghh!
On neko vreme tunja i kunja zbog ovoga, ali mu ova tragedija pruža šansu za REDEMPTION!
On to obilato koristi, postajući (super)heroj!
Baca se ovaj naš mirnodopski slagač robe po rafovima glavom bez obzira pred ajkule da bi spasavao žene i đecu, pucao u ajkule pod vodom point blank, tukao se sa neprijateljskim ljudskim faktorom zavučenim u "naše" redove, i tako to. 
Ajkule su CGI ali drže vodu (sic).
Dobar deo krvi i telesnog sakaćenja takođe je nacrtan u kompjuteru, a to je već malo manje okej. 
No, MAMAC je dinamičan, pitak, ljubak, i u svojim niskoambicioznim razmerama, solidan timewaster.
Ovaj sharks in a supermarket je svakako pristojniji produkt od SNAKES ON A PLANE, recimo.
Inače, to što je smešten u poplavljeni supermarket, gde je domalopre poželjna roba očas posla pretvorena u đubre, NIJE povod za nekakvu satiru konzumerizma ili tako neku deda-romerovsku vilozoviju; to je samo dosetka, gimik, u B-muviju koji zna svoja ograničenja, i solidno igra unutar njih.
Scenario je cut & paste pačvork opštih mesta prilagođenih novom okruženju, ali zaista treba biti mega-imbecil pa ozbiljno i pomisliti a kamoli ostvariti dosetku o čoveku koji, prinuđen da šeta pod vodom kako bi od tačke A (raf) došao do tačke B (prekidač za struju) svoje telo "oklopi" žicama od potrošačkih korpi.
Šta mislite, da li će taj baja da preživi, s tim teškim žicama što ga drže pod vodom i dave, a opet nedovoljno jakim i pred malo jačim šutom a kamoli pred ajkulinim zubima?
I kad sam kod toga, šta mislite – da li će na kraju naš ljupki sluga Boga Konzumerizma uspeti da očisti svoju savest i povrati traumom izgubljenu ljubu (čiji se novi dečko upravo plemenito žrtvovao zarad grupe)?
Ako sam nekome sad nešto spojlovao, taj neko je na pogrešnom mestu i bolje mu/joj je da umesto ovog bloga čita komentare IMDB juzera.

понедељак, 12. новембар 2012.

Gugl krembili

            Prvo smo ovu rubriku imali jednom u tromesečju, pa onda jednom mesečno, a kako su ovi Google-moroni krenuli, imaćemo njihove hitove svake nedelje najmanje jedanput... Evo najnovijih pretraga, iz poslednjih 10-ak dana.

           
indijski film novogodisnji program rtv

maska cudoviste od gartona kako se pravi

zavodnik knjiga pdf

i neka mi to ne uzme nebo za zlo al ti si jedino cemu se molim
 
porno price baba jebe unuku sa krastavcem

kafic u kome radi amelia pulen

svetosavlje u francuskoj ulici

nato bombardovanje japan

film o pederima koji se karaju u dupe

film shutter island sta se desilo
 
degenerici

igrani filmovi sa brus lijem srpski prevod

porno filmovi seljanke sa crncima

film krecu u potragu za spermom

koliki kurac ima na svetu

porno kepec jebe zenu

porno film pederi dede
prvi snimljeni animal film na svetu porno

kako kurac ulazi u picku

drugi to je prosek sredina ono gde ne pripadam ali gde sam urastao

dorijan nuaj pravo ime

svetislav goncic go

nisam ti ja tesla

decak jebe bebisiterku

porno filmovi porodicnog incesta

ipak je sve uzaludno
srbin do smrti

пас јебе жену уживо

prepricavanje romana edgar alan po

porno film kako konj jebe pedera

FILM 10 ŽENE DVA MUŠKARCA JEBANJE

zabranjuje se obrezivanja devojcice

slike kurca sa likom čoveka

zena u obliku zmije

kako sam izasao iz sekte

BONUS: Povodom svih onih imbecila koji skoro svakodnevno od Gugla traže legendarni PAS JEBE ŽENU VIDEO, ja vam na ovom mestu sada ekskluzivno pružam još veću poslasticu: PAS JEBE KOKU! 
Now, THAT'S entertainment!

петак, 9. новембар 2012.

O ženama i seksualnosti – V. Barouz

             U okviru priprema za DAN VILIJAMA BAROUZA, evo podsećanja na jedan od njegovih intervjua na večno atraktivnu temu muško-ženskog rata. On je prvi put na srpskom izašao, u mom prevodu, u tematu časopisa GRADAC. Pošto je taj broj već neko vreme rasprodat, evo sada tog odlomka premijerno u kibersvetu, ekskluzivno na ovom blogu. Spremite se za neke eksplozivne, radikalne i (blago rečeno) kontroverzne izjave – toliko ekstremne da se sa nekima od njih (čak) ni ja ne slažem! 
Ipak, kao i uvek, Barouz pruža vrednu hranu za glavu, pa – da vidimo...

O ženama i seksualnosti

(Iz knjige razgovora The Job)
Preveo: Dejan Ognjanović

- Za Antonena Artoa, seksualnost je prepreka pomirenju muškaraca i žena. Šta vi mislite?

-- Ja nisam zainteresovan za to pomirenje. Ja u tome ne vidim prepreku; mislim da je čitava anti-seksualna orijentacija našeg društva u suštini manipulisana od strane ženskih interesa. Jer njima je u interesu da drže seksualnost pod kontrolom; na taj način one vise o muškarcu, ili mu se prikače, i onda on ne sme da radi ništa drugo. U tome je ukorenjeni interes ženskog pola, koji je anti-seksualan.

- U vašim knjigama ne postoje emocije između ljudi koji seksualno opšte.
 
-- Ne bih rekao da ne postoje emocije između ljudi koji seksualno opšte. U knjizi koju sada pišem postoji značajna količina emocije. Mislim da je ono što nazivamo ljubavlju zapravo obmana koju izvodi ženski pol, i da poenta seksualnih odnosa između muškaraca nije nešto što bismo mogli nazvati ljubavlju, već je to radije nešto što bismo mogli nazvati prepoznavanjem.

- Koji je simbolizam lezbijskih agenata sa penisima prikačenim na lica kojima ispijaju kičmenu tečnost?

-- Oh, ma to je u stvari samo malo naučne fantastike.

- Šta izaziva strah i zabrinutost koje neki ljudi osećaju kada se pomenu autori koje smatraju "pornografskim"?

-- Naravno, izaziva ih opšti strah od seksualnosti. To je strah koji se brižljivo gaji vaspitanjem i treniranjem, kojima suštinski upravljaju žene. Da ljudi nisu toliko zaplašeni seksualnošću, oni bi saznali više o njoj, a ako bi saznali više o njoj, to bi postalo značajna pretnja određenim skrivenim interesima.
 
- Kazali ste da je porodica jedna od primarnih prepreka ljudskom napretku. Zašto?

-- Na prvom mestu, to znači da decu odgajaju žene. Na drugom mestu, to znači da se svaka vrsta gluposti od kojih roditelji pate – bilo kakva neuroza i pomućenost – smesta prenosi na bespomoćno dete. Izgleda da svi veruju da roditelji imaju svako pravo da na svoju decu bacaju bilo kakvu sortu pogubnih budalaština od kojih i sami pate, i koje su na njih preneli njihovi roditelji, tako da je čitava ljudska rasa obogoljena u detinjstvu, i to se izvodi kroz porodicu. I više od toga, nacije i države su samo produžeci porodice, a ako neka formula drži svet u zatucanosti, to je formula koja se sastoji od nacija, država, koje su, kao što rekoh, produžeci bioloških porodica. Nigde nećemo stići sve dok se ta besmislena socijalna jedinica ne raspusti.
            Postoje brojni načini da se to uradi. Naravno, tu je najočigledniji, tj. da se deca na rođenju udalje od bioloških roditelja i da se odgajaju u nekoj vrsti državnih obdaništa. Ovo je često bilo predlagano, ali i tu opet morate da razmotrite koju vrstu treninga i okruženja imaju u državnim obdaništima.
            Još jedan predlog, koji je izneo Brajon Gajzin, glasi da deci treba plaćati da idu u školu. Drugim rečima, što dalje odmaknu u obrazovanju više novca dobiju. Tako bi od ranog detinjstva bila razbijena ekonomska zavisnost od roditelja tako da, recimo, kada momak diplomira na univerzitetu može da ima dovoljno novca da započne karijeru a da se ne oslanja na roditelje. Prava stvar koja drži decu vezanu uz roditelje je ekonomska zavisnost, i ona se mora slomiti.

- Bilo je već nekoliko pokušaja da se ukine porodica, ali nisu dali ploda. Zašto su propali?

-- Pa, kao prvo, nisu išli dovoljno daleko. Verujem da je Kina u tome domakla dalje nego bilo koja država, mada nisam imao priliku da se lično uverim šta se tamo dešava. Rusija se pretvarala da će to da uradi, pa ništa nije uradila po tom pitanju. Ista buržoaska porodica kakvu mi imamo izgleda da postoji i tamo. Naravno, žene su te koje imaju urođeni interes za postojanjem porodice. Očigledno je zašto svaki pokušaj napada na porodicu čini da im krene pena na usta.

- Šta bi bilo nužno da zameni porodicu?
 
-- Ništa. Ništa. Ne vidim ama baš nikakvu potrebu za porodicom. Na primer, počnete ovako. Veštačka oplodnja je danas, naravno, sasvim moguća. Dobro, odaberete donatore i žene, žene zatrudne, drže se u bolnici dok se beba ne rodi – nećete im dati da se šetkaju okolo jer svašta može da se desi detetu pre rođenja. Još jedna stvar od velike važnosti jeste da ne sme biti nikakve velike buke dok se dete rađa: niko ništa ne sme da govori, jer te reči u tom traumatičnom trenutku ostavljaju trajnu impresiju. Gospodin L. Ron Habard, osnivač Sajentologije, kaže da je tokom nečije nesvesnosti apsolutno kriminalno da bilo ko nešto kaže, jer se te reči upisuju u organizam i ako se kasnije ponovo stimulišu ili ponove, bol će biti iznova doživljen i one vas osakaćuju. Okej, beba je rođena, onda se prebaci u obdanište, ili šta već, i tamo se podiže. To je sve... Bez familije.

- Mislite li da ćemo dospeti, ili smo već dospeli do tačke stvaranja veštačkih bića bez posezanja za normalnim reproduktivnim procesima? Da li vam to zvuči poželjno?
 
-- Mislim da je sasvim unutar dometa moderne tehnologije, i to mi zaista deluje vrlo poželjno, jer bi to dovelo do elminisanja porodice. Ali istraživanja u tom pravcu su blokirana, naravno, zbog urođenih interesa, a naročito urođenih interesa ženskog pola; one imaju monopol na to sa bebama. Sad, ako biste mogli da proizvedete veštačka bića, mogli biste da ih proizvedete u određenom dobu starosti, i ne biste imali ceo taj bebeći period. Da, to mi zvuči vrlo poželjno.

- Koja veza postoji između droga i homoseksualnosti?

-- Ne postoji nikakva a da je ja vidim. Hoću reći, svaki organizam je podložan uticajima droga, ljudski ili životinjski; ne čini mi se da postoji neka veza između droga i homoseksualnosti ili heteroseksualnosti.

- A da li droge utiču na precepciju seksualnog iskustva?
 
-- Zavisi od droge. Neke od halucinogenih droga imaju izvesna afrodizijačka svojstva; pojačavaju svesnost, pa time mogu pojačati i svesnost seksualnog iskustva. Opijati su, naravno, potpuno antiseksualni. Ideje koje nalazite u idiotskoj štampi gde pričaju o narkomanima odgovornim za silovanja – (oni su nesposobni za erekciju, nemaju baš nikakvo interesovanje za seks: zavisnika od heorina seks zanima koliko i neki stari komad repe) – su apsolutno pogrešna predstava. Kokain i benzendrin imaju neka afrodizijačka svojstva. Sve sedativske droge su antiseksualne – alkohol, barbiturati, trankvilajzeri umanjuju seksualni impuls.

- Ej Džej je primoran da zove telohranitelje da ga odbrane od Amerikanki u teranju, koje ga spopadaju. Šta vi mislite o Amerikankama?
 
-- Mislim da su one možda jedno od najgorih ispoljavanja ženskog roda jer im je bilo dopušteno da odu najdalje. Celo to obožavanje žena koje je cvetalo na Starom Jugu, i u doba granice, kada ih nije bilo mnogo, još uvek je temeljni činilac američkog života; a celo to južnjačko obožavanje žena i belačke nadmoći još uvek je deo američke politike. Izgubili su Građanski rat, ali njihova politika još uvek dominira. Amerika je matrijarhalna, belački supremacistička zemlja. Čini mi se da postoji definitivna veza između matrijarhata i belačkog supremacionizma.

- Orgonska teorija dr Vilhelma Rajha se pominje nekoliko puta u vašim delima. Kakav joj značaj pripisujete?

-- Mislim da je to izvanredno značajno otkriće, možda ne tako značajno koliko je Dr Rajh mislio, ali je svakako nešto što zaslužuje opsežno istraživanje. A pravi dokaz njenog značaja je to koliko je surovo bila potisnuta od strane Federalne Administracije za Čistu Hranu i Lekove. Možete maltene meriti značaj nekog otkrića naporima da se ono potisne. Rajhova orgonska teorija je primer otkrića koje je bilo vrlo surovo potisnuto... Apomorfinski tretman zavisnosti od droge je drugi primer toga.

* * *

среда, 7. новембар 2012.

DAN VILIJAMA BAROUZA

             U petak, 09. novembra 2012. u 17h u Domu omladine Beograda počinje Triple Burroughs Treat pod naslovom DAN VILIJAMA BAROUZA.
            Ja ću u tome učestvovati u svojstvu priređivača temata časopisa GRADAC o ovom velikom piscu i ikoni XXX veka. Taj broj je, btw, brzo rasprodat: više ga nema kod izdavača a ni drugde. Ko je kupio na vreme, poseduje ga i čuva; ko nije – šmrc! Sadržaj i druge detalje o tome imate OVDE

Inače, Barouz ima svoj TAG na blogu, skroz desno, pa možete njega proučiti i podsetiti se ranijih napisa o njemu.
            Što se tiče DANA VILIJAMA BAROUZA, lokacija za sva dešavanja je trebalo da bude DOB//Velika sala – ali desila se IZMENA U ZADNJI ČAS: LOKACIJA ČITAVOG DEŠAVANJA POMERA SE ZA TRIBINSKU SALU, NA I SPRATU (kod američkog ćošeta)!  
            Ulaz na sve ovo je BESPLATAN.

            Evo programa dešavanja.
            17:00
Razgovor "Vilijam Barouz među Srbima"
Predstavnici izdavačkih kuća "Rende", "Fabrika knjiga" i "Gradac" govoriće o delima Vilijama Barouza i knjigama koje su prevedene na srpski jezik.
Govore: Dejan Ilić, Dejan D. Marković i Dejan Ognjanović
Moderator: Predrag Azdejković
Nakon razgovora biće prikazan kratki film "Božić jednog džankija"

19:00
Dokumentarni film "Barouz: Čovek unutar čoveka"
 
Režija: Joni Lejser
SAD, 2010
Trajanje: 87 min.
Ovo je najbolji dokumentarac o Barouzu, i o njemu sam već pisao na blogu, pa se tog rivjua možete podsetiti OVDE.

21:00
Igrani film "Goli ručak"
Režija: Dejvid Kronenberg
Kanada / V. Britanija, 1992
Trajanje: 115 min.
Njujork 1953. godine. Bil Li radi kao istrebljivač gamadi. Ubrzo otkrije da mu se supruga 'fiksa' s otrovom za buba švabe. Nakon što se i on oda tom poroku, slučajno ubija svoju suprugu i u begu naleti na buba švabu koja ga nastoji uveriti da je on zapravo tajni agent. Bila Lija put vodi u severnoafričku luku Interzone gde će se sresti s gomilom pisaćih mašina-buba, homoseksualaca i lezbijki.
Jedan od poslednjih velikih filmova Dejvida Kronenberga, svakako vredan višestrukog gledanja i izučavanja.

уторак, 6. новембар 2012.

UBISTVA U ULICI MORG

 Ovaj prikaz strip albuma Veselog Četvrtka po čuvenoj Poovoj priči napisao sam pre par godina za magazin BZZZZ. Pošto do sada taj broj još nije izašao, i ne zna se kad će, s dopuštenjem urednika javnosti ga ekskluzivno i premijerno predočavam na ovom blogu – a ako BZZZZ ikad opet zazuji, slobodno može da ga prenese na svoje stranice...

Scenarista strip adaptacije: Žan-David Morvan
Crtež: Fabris Drie
Izdao na srpskom: Veseli Četvrtak, 2010 (Biblioteka "Klasici")
Tvrd povez
48 strana u punom koloru
 

"Ubistva u ulici Morg" je, bez ikakve sumnje, priča koja je 1841. godine začela žanr detektivske priče. Edgar Alan Po je napisao još dve "priče rasuđivanja" (kako ih je on zvao), i to: s pravom hvaljeno "Ukradeno pismo" i nešto slabiju dokumentarističku, neznatno fikcionalizovanu verziju stvarnog kriminalističkog slučaja, pod naslovom "Misterija Mari Rože". Oba pomenuta naslova nalaze se u senci "Ubistava u ulici Morg".
Artur Konan Dojl je kreirao svog super-detektiva, Šerloka Holmsa, po očiglednom uzoru na Ogasta Dipena iz Poove znamenite priče (isti junak javlja se u sve tri pomenute), i nije krio svoj dug Pou:
"Edgar Alan Po, koji je na svoj nehajno čudesni način bacio seme iz koga je toliko mnogo današnjih oblika književnosti niklo, bio je otac detektivske priče, i pokrio je njene granice toliko potpuno da ja ne mogu da vidim kako njegovi sledbenici mogu da pronađu bilo kakav prostor za novinu koju bi mogli nazvati svojom. Jer tajna tankoće i takođe intenziteta detektivske priče jeste u tome da je pisac ostavljen sa samo jednim kvalitetom, intelektualnom oštrinom, kojom obdaruje svog junaka. Sve ostalo je izvan priče i umanjuje efekat. Problem i njegovo rešenje moraju da sačinjavaju temu, a slikanje karaktera je ograničeno i podređeno. Na ovoj uskoj stazi pisac mora da korača, a tragove Poovih stopala uvek vidi ispred sebe."
U čemu se sastoji Poov revolucionarni doprinos, proizveden baš ovom pričom? Njega čine tri ključne inovacije kojima je zanavek obeležio vrstu priča koju je ovim stvorio:
1) Lik analitičkog detektiva-istražitelja, čoveka vanredne inteligencije i moći opažanja koja se graniči sa abnormalnom, ali nikad ne zalazi u natprirodno (iako vidi ono što izmiče svima ostalima). Ovaj (super)junak, oličen u Dipenu, takođe se odlikuje ekscentričnošću u odevanju, ponašanju i načinu života. On operiše izvan institucija: nije policijac već je "slobodni umetnik" koji pripomaže policiji (hronično nesposobnoj i kratkovidoj: još jedan ovde ustanovljen kliše!). Najzad, ovaj tip junaka uvek je neženja; valjda se implicira da bi prisustvo žene delovalo zatupljujuće na oštrinu njegovog uma – ili bi, u najmanju ruku, sentimentalnim momentima remetilo usredsređenost na strogo intelektualno rešavanje problema koje je, kao što i Dojl gore opisuje, u centru pažnje ovakve priče. Iako heteroseksualan (?), ovaj tip često stanuje zajedno sa drugim muškarcem (Holms i Votson; Marti i Java; Dilan i Gručo...).
2) Po je, takođe, genijalno shvatio da je potreban još jedan lik koji bi služio kao posrednik između supergenijalnog, svevidećeg detektiva i običnog čitaoca. Upravo on je narator tih priča, čime je osigurano da se njihova misterija zadrži do samog kraja. Time je, takođe, olakšano čitaocu da se ne oseća kao potpuni idiot pored takve gromade kakva je Dipen (a kasnije – Holms): običan, prosečan narator služi istovremeno kao čitaočev alter-ego u priči, s kojim mu je lakše da se identifikuje.
3) Najzad, treći veliki Poov doprinos je u donošenju fokusa detektivske priče, odnosno u shvatanju da puni učinak ovakve vrste priče ne počiva samo u krajnjem razrešenju tajne, nego još i više u složenom putovanju kojim se do njega dolazi. Upravo u ingenioznom slaganju svih kockica koje vode do one poslednje ogleda se veština i čar dobre detektivske priče, čime se takođe, u rukama majstora, umesto mehaničke konstrukcije zapleta dobija i psihološka dimenzija kroz prikaz rada jednog superiornog uma.
U ovoj konkretnoj priči Po je, takođe, uveo jednu od klasičnih situacija detektivske priče: "tajna zločina u zaključanoj sobi" gde deo misterije čini neobjašnjivo bekstvo zločinca iz takve prostorije.
Notorna je činjenica da je E. A. Po bio zapostavljen i maltene zaboravljen u Americi, posle svoje smrti, sve dok ga nisu otkrili Francuzi: prvo Bodler, zatim Malarme i drugi simbolisti. U Americi je, i nakon toga, on prečesto bio trivijalizovan, o čemu svedoče i filmske ekranizacije priče "Ubistva u ulici Morg", koje su po pravilu ubacivale neumerene senzacionalističke "horor" efekte i/ili neprimerenu romansu, i pretvarale predložak u petparački palp, što on u originalu nije bio.
Zato ne čudi da je francuska adaptacija u obliku strip albuma, koju objavljuje Veseli Četvrtak u svojoj biblioteci "Klasici", ispunjena poštovanjem prema Poovom duhu i slovu. Scenarista Žan David Morvan nije imao lak zadatak, jer originalna priča ne sadrži skoro nimalo akcije, i sastoji se pretežno u postupnom intelektualnom razlaganju misterije na delove. To, takođe, stavlja u nepriliku i crtača, koji ima da ilustruje gomilu "talking heads" dijaloga, zanimljivih po sebi, ali bez previše vizuelnih potencijala. Može se reći da su se obojica junački izborili sa problemima: scenario nije devalviran nepotrebnim ubacivanjem "akcije" gde joj mesto nije, dok je crtač dinamičnim kadriranjem maksimalno razbio eventualnu narativnu monotoniju, i učinio da strip prodiše sopstvenim slikovitim jezikom.
U tom pogledu naročito je za pohvalu početak albuma, sa filmskim kadriranjem koje kao da simulira kretanje kamere, od jedne lokve krvi na ulici, preko leša zaklane žene, putem stepeništa ka stanu na spratu jedne kuće, gde se u jednoj sobi u rusvaju, u kaminu, nalazi nagurano telo druge žene. Strip, inače, ne beži od groznijih i krvavijih delova ove pripovesti o tajanstvenom ubistvu dve žene, i uzgred nas podseća da je Po bio, pre svega, otac horor priče. Crtež je nešto konvencionalniji u poređenju sa drugim Četvrtkovim albumima, ali možda je tako i bolje, kako ne bi preteranom stilizacijom i egzibicijama odvlačio pažnju od glavne poente, odnosno misterije detektivskog zapleta, koji je ovde prikazan sa dužnim poštovanjem.