KILLER SNAKES (1975)

U znak sećanja na nedavno umrlog Ran Ran Šoa, koji je sa svojom braćom preobrazio hongkonšku žanrovsku produkciju, uključujući tu pored kung-fu filmova i brjne zabavne horore, angažovao sam našeg vodećeg zmijologa, Aleksandra Janjića, da se osvrne na još jednu orgiju zmijskosti - mada ne baš toliko ekstremnu kao nedavno prikazani Calamity of Snakes (vidi na blogu). Evo, dakle, šta je Janjić napisao.

Sumanuti kineski film Calamity of Snakes (1983) već je opisan na ovom blogu, a sad ćemo da se podsjetimo i njegovog osam godina starijeg brata. Kao i Calamity, Killer Snakes (1975) je film sa ubilačkim zmijama, ali tu prestaju sličnosti a započinju razlike koje su uglavnom na štetu ovog filma.

Glavni lik je nekakav potpuno beznadežni luzer koga iz nekog razloga svi gnjave i maltetiraju i vrijeđaju i ponižavaju i tuku, a on ne zna nikakve borilačke vještine, tako da je primoran da non-stop trpi te uvrede. Pored toga, vuče seksualne traume iz djetinjstva, kada je posmatrao oca i majku u njihovim S&M igrarijama, pa ga je onda otac tukao zbog toga. Normalno, prevelik je smoto da bi imao vezu sa ženom suprotnog pola, najbolji i jedini drugovi su mu erocki časopisi, koje mazi, pazi i zove ih Đorđe, tako da nije teško zaključiti da tu bukti vulkan potisnute seksualnosti koji samo čeka pravi trenutak da eksplodira u orgiju... vidjećemo čega.

Igrom slučaja, prvi komšija tog našeg smote ima nekakav zmijokafić u kome na očigled posjetilaca vadi zmijama žučne kese i onda oni konzumiraju njihov sadržaj, jer je to navodno ljekovito. Sick bastards! Elem, našem heroju jednog dana u stan upuže jedna od tako osakaćenih zmija i on umjesto da je kao svaki pravi Kinez smoždi i napravi od nje cipele, lijepo se sažali na nju, zakrpi joj ranu i uzme je kao kućnog ljubimca. Ubrzo se pojavljuju i ostale. Da se sad ne bavimo svim nebitnim likovima kao što su lokalna prostitutka, lokalne siledžije, lokalni ljubavni interes itd., što se dešava jeste da malac ima telepatsku vezu sa zmijama i da počinje da ih nahuškava na one koji su mu načinili zlo, a takvih je mnogo.

Problemi sa ovim filmom su mnogobrojni, a počećemo od osnovnog i najočiglednijeg – u pitanju je nedostatak zmijskosti. Prvih pola sata filma je posvećeno opisu kako klinac sakuplja svoju armiju zmija i to je vrlo dosadno jer niko ne umire. Sve je ispresijecano tim WTF psihodeličnoseksualnim morbidnim vizijama koje nam nimalo ne pomažu, jer došli smo ovde da gledamo zmije a ne nekakvog kineskog Kena Rasela za radničku klasu. Nakon nešto više od pola sata desi se prvo zmijoubistvo, ali ono je uglavnom obavijeno velom mraka, kao i ona koja slijede. Vidite vi tu da neko ciči i vrišti i previja se po podu i vidite da nešto gmiže po njemu, ali niti je tih zmija mnogo, niti ih jasno vidite, što je vrlo frustrirajuće.

E sad, u posljednjoj trećini stvari se popravljaju. Obračun sa glavnim negativcem  je mnogo bolje osvijetljen i pojavljuje se veći broj zmijurina, tako da taj dio sam po sebi ima prolaznu ocjenu, mada je to nedovoljno da bi i kompletan film dobio preporuku, naročito ako ste prije toga gledali Calamity of Snakes.

Ali šta ako je ovo ozbiljan horor a ne eksploatacija? Šta ako poenta nije u zmijama već u izmučenom glavnom liku i njegovom prelasku preko ivice? Bitch, please! Samo potpuna budala može da pomisli da bilo ko normalan može da se identifikuje sa onom neopjevanom kilavom seksualno isfrustriranom budaletinom. Taj lik je čak i meni išao na živce toliko da sam poželio da ga neko lijepo išamara. 

Sreća u nesreći je što je stoka koja ga okružuje još deset puta gora, tako da je balans ipak prihvatljivo podešen. Ipak su ti Azijati potpuno drugi svijet i vjerujem da oni imaju sasvim drugačiji pogled na ljudskost likova nego mi bjelčuge, tako da s te strane treba ostaviti određenu rezervu, ali dammit, ako se nešto zove Killer Snakes, onda oću da vidim te UBILAČKE ZMIJE a ne jade mladog Vertera ili kako li se već taj šmokljo zove. A film jednostavno ne isporučuje dovoljno zmija i kraj priče. Možete ga pogledati ako vam se prigledala neka orijentalna ludost, ali kad vam je do gmizavog terora, Kalamiti (ne Džejn) je vaš najbolji prijatelj.