Gothic Istra (1): Rijeka i Opatija

            Iskoristio sam doslovno poslednje dane leta (barem zvanično, prema kalendaru) da najzad odem u davno planiranu posetu Istri. Imam tamo prijatelje koji me odavno pozivaju u goste ali nikako da se poklope sve potrebne okolnosti za to. Odlučujući faktor bila je činjenica da moj dragi prijatelj Marko Pišev ima vikendicu u jednom mestu blizu Pule, pa mi je ovog puta ona poslužila kao baza ka kojoj i od koje sam išao na sve druge ekskurzije: ukratko, za nekih 15-ak dana druge polovine septembra obišao sam više mesta u tom delu Hrvatske, uključujući Opatiju, Rijeku, Pulu, Rovinj, Poreč, itd. 

I, naravno, proveo se još odličnije nego što sam očekivao – a očekivao sam da bude super. Ovde za blog izdvojiću one elemente koji imaju nekog dodira sa gotskim i hororičnim momentima, u skladu sa tematikom bloga, dok ću lepe zalaske sunca, plaže, druženja i zezanja nevezane za hororičnost svesti na minimum.

            Moja prva stanica bila je Rijeka. Tu me je, u subotu 13.IX, usred noći (tj. u 03.40h ujutro, kada je pristigao moj bus iz Beograda) dočekao moj prvi domaćin, Sergej, širom neta (a naročito među stripadžijama, ali i nekim filmofilima) poznat kao Rommel. Dočekan sam srdačno i gostoljubivo kako se samo može poželeti, ali detalje oko toga ću preskočiti da ne bih čitaoce smarao previše privatnim i nehororičnim detaljima. Takođe, trudiću se da svoje impresije svedem na minimum, i da pustim slike da same govore, uz moje najkraće komentare.

            Prvo što smo obišli bila je Opatija, tačnije čuveno šetalište Lungo Mare. S razlogom čuveno, dodaću: vidi slike.

            Nažalost, ispostavilo se da baterije na punjenje koje je trebalo da pokrenu moj (pozajmljeni) foto-aparat baš i nisu pouzdane, i da sam tom prilikom ostao bez sprave za slikanje.

Kao rezerva morala je da posluži kamera na Sergejevom telefonu, ne baš vrhunskih performansi: zato slike nastale na ovom slikovitom i divnom mestu ne prenose ni deseti deo ugođaja – ali evo ih, ipak, pa upotrebite maštu...

Dan je bio umereno vedar, topao ali sa primetnim belim oblacima na nebu.

Moje oko je uživalo u pogledu na plavetnilo zaliva, ali je, po difoltu, ipak pre svega tražilo stare zgrade, zidine i bilo šta "gotsko". A ko traži – taj i nađe.

Našao sam, recimo, u obližnjem parku, i neke kolege s kojima sam se uslikao.

Bio je tu, začudo, čak i čuveni violinista, Erik Zan, o čijoj muzici ste sigurno već čitali. Recimo, u NEKRONOMIKONU.

Iskoristio sam priliku i za nešto prigodnih antiklerikalnih sentimenata.

Moj domaćin i vodič me je odvraćao od uobičajenih "zamki za turiste", pa sam zato preskočio obilazak glavne ulice u Opatiji, i drugih, od plaže udaljenih lokacija. 

Posle domaćeg ručka...

...obišli smo stari gradić Kastav, smešten na bregu iznad Matulja, sa tipičnim primorskim uskim uličicama i ostalim odlikama te arhitekture.

Odatle, sa vidikovca, puca savršen pogled na čitav zaliv u kome su i Rijeka i Opatija (uzgred, kažu mi lokalci da se ova dva grada zvanično ne računaju u Istru – ali mene te finese ne zanimaju; za mene su u Istri, i tačka).

Kastav je smješten na brdima uz sjeverni rub Riječkog zaljeva. Jezgra Kastva je smještena na brdu 378 m iznad mora, 11 km zapadno od Rijeke, uz cestu (Trsat) Rijeka - Trst. Iz grada se pruža lijep pogled na Kvarner s otocima Cres i Krk, kao i na Učku i Opatiju.

Nažalost, u mraku koji se spustio na mesto, loša fon-kamerica je bila još gora, naročito nakon što ju je Sergej stručno "podesio" za, navodno, "noćno" snimanje.

To je samo proizvelo mrljave i zrnaste efekte, što je naročito šteta po pitanju foto-beleženja jedne predivne slikovite ruševine, crkve iz srednjeg veka koja je jedva potrajala nekih 13 godina pre nego što ju je jak zemljotres porušio. kao što ja to uvek ponekad kažem - Where is your God now?

Bilo je to vanredno prijatno veče, i u pogledu atmosfere (vedro, toplo, osvežavajuće vreme) i u pogledu društva i druženja. Sergej, inače, ne voli slikanje, zato ga i nema na ovim fotkama; napravili smo tek par zajedničkih fotografija, ali pošto on čuva "low profile", neću ih ovde kačiti.

Narednog dana obišli smo Trsatski kaštel (Gradina). Mislim da fotke iz ove stare tvrđave govore dovoljno same za sebe, ali ću ih ipak ispratiti sa nešto zvaničnih informacija sa neta.

Trsatski kaštel je strateški izbočeni vidikovac na 138 metara visokom brijegu koji dominira Rijekom. Prvi se put spominje kao sjedište župe 1288.

Na tom se mjestu od prapovijesti nalazila liburnijska osmatračnica odakle se kontrolirao put iz unutrašnjosti prema moru.

Rimljanima je ta lokacija odlično poslužila u doba učvršćivanja obrambenog sustava, tzv. Liburnijskog limesa, kojemu je polazna točka bila Tarsatika, grad - utvrda, na mjestu današnjeg riječkog Starog grada. 

Kolosalan pogled na ostatke tog limesa na nasuprotnim brjegovima, Katarini i Kalvariji, kao i na cjelokupni prostor riječkog Starog grada, sveobuhvatno se pruža s platoa Trsatskog kaštela.

Trsatski je kaštel jedna od najstarijih fortifikacija u Hrvatskom primorju u kojoj su sačuvana obilježja ranosrednjovjekovne gradogradnje.

Na ovom mestu najveću pažnju mi je zaokupio simpatični kokatriks, odnosno jedan od dva picopevca koji na ovom mestu čuvaju "Mir junaka".

Nažalost, Sergej je, kao podanik članice EU, rob kapitalističkog poretka i kao takav za mene je mogao da izdvoji samo vikend: uzimanje slobodnih dana tokom radne nedelje, barem u ovom periodu kada sam ja došao, bili su mu neizvodljivi. 

Tokom tog vikenda videli smo se, pričali, družili, gostili, filmove i knjige i stripove razmenjivali, a onda sam, već u ponedeljak ujutro, morao da ga ostavim njegovim radnim zadacima, a ostatak druženja ostavljen je za neki drugi (što skoriji) put. 

Iz Rijeke, koju sam zapravo video pretežno iz automobila i autobusa ali sam je najmanje na nogama obišao (next time!), otišao sam put Pule, gde su me, u njoj i njenoj okolini, čekale nove stare crkve, zidine, ruševine, drevni mozaici, građevine, kule, amfiteatri i ostala čuda. 
O tome, u idućem nastavku...