Ukleti zamak: Stari grad Samobor

         Dok traje FANTASTIC ZAGREB festival, prava je prilika da najzad razotkrijem jednu mega-slikovitu ekskurziju koju sam sebi priredio tokom boravka na Zagreb-festu – prošle godine. Bila je to akcija nevezana za festival, pa čak nevezana i za grad Zagreb, jer sam iskoristio priliku da se otisnem prilično daleko od glavnog grada Hrvatske i obiđem dva pompezna, slikovita, sjajnoizgledajuća ruševna zamka iz srednjeg veka skrivena u hrvatskoj provinciji, u brdima i šumama.  

Ruševine i gotika, propast i trulež, to je ono što me zanima, a ne renovirani, očuvani, šareni, okrečeni i ofarbani zamkovi. Dakle, tražio sam napukle, vremenom izjedene zidine, goli kamen, mesto pusto, rastinjem obraslo, duhovima (a ne turistima!) posednuto, divlje a ne pitomo – i baš to sam i našao!

            Instrumentalan u ovoj akciji bio je prijatelj i saučesnik, fellow-Lovecraftianac, Srđan Crnić, aka Srki, aka Judin Ministrant itd. Evo ga na slici kako pozira sa svojom HPL tetovažom – i NEKRONOMIKONOM!

            Pomenuta knjiga se fotogenično namestila na još nekoliko mesta među zidinama i u njihovoj okolini. Zapravo, zatekla su tu još jedna knjižica prikladna za taj ambijent...

Srki je dao niz pametnih i korisnih sugestija vezanih za obilazak gothic Zagreba tokom moje prve (dakle, pretprošle) godine boravka na festivalu – i njemu hvala što sam i tada imao niz slikovitih stvari za videti i uslikati (a naročito za ukletu bolnicu Brestovac)!

E, prošle godine smo nadmašili sebe: moji apetiti su, razumljivo, narasli, a on nije imao ništa protiv da mi izađe u susret i poveze me svojim dilandogovskim autom na ekskurzije daleko, daleko izvan Zagreba.

            Prva, nešto bliža destinacija bio je Samobor – tačnije njegov "Stari grad": predivne ruševine koje možete videti na slikama ovde (ako kliknete, videćete ih veće i detaljnije)!

            Kako sam odabrao baš ovu destinaciju? Pa, bio je to spoj gulovske intuicije i elementarnog researcha! Srki mi je nabavio publikaciju nekakvih hrvatskih frikova koji se zanose re-kreacijom viteških turnira ili tako nečega: oni su izdali bogati kolor-ilustrovani temat u kome su pobrojali, uslikali i rangirali sva stara utvrđenja, zamkove i ruševine u Hrvatskoj!

            Meni je samo preostalo da to prelistam i odaberem one koji su mom oku i njuhu delovali najslikovitije i najpribližnije gothic ugođaju koji tražim od takvih mesta.


Onda je samo trebalo logistički naći dva mesta koja nisu na toliko sumanuto suprotnim krajevima zemlje, da se razumno mogu obići tokom istog dana, i pošto sam eliminisao nekoliko destinacija, odabrao sam dve koje su mi delovale kao OBAVEZNE lokacije za obilazak.

            Prvo odabrano mesto bio je, dakle, Samobor. Iskreno, kada sam se otisnuo na put, nisam znao ništa o njemu. Tek po povratku u Srbiju otkrio sam da su me put njega možda vodile još neke sile a ne samo estetičke i larpurlartističko-gulovske!

            Stari grad u Samoboru sagrađen je oko 1260. godine. Bilo je to sedište jedne vrlo slikovite žene – Barbare Celjske, alhemičarke i muškožderačice, poznate još i pod nadimkom Crna kraljica! Evo nekoliko fragmenata o njoj: tekst je pozajmljen sa raznih strana a sve fotke su, naravno, čista exkluziva, a napravili smo ih Srki i ja, tokom ekskurzije na samom početku jula 2012. godine. 

Inače, za ukazivanje na okultno-magijsku i hororičnu Crnu kraljicu, zahvaljujem administratoru sjajne Fejsbuk stranice Хвала Алистеру Кроулију за све што је учинио за србски народ!

            Barbara Celjska, Crna kraljica, gospodarila je Starim gradom Samoborom. Bila je poznata po tome da dobije što poželi i kojeg god muškarca poželi. Po legendi je Stari grad uživao u festivalima seksa. Također, bavila se tu i alkemijom. Njena alkemijska djelatnost je poznata iz zapisa njenog suvremenika, češkog alkemičara Johanna von Laaza. Taj zapis je objavljen u Laazovom djelu Via universalis i u uvodu sedmog izdanja djela Bazilija Valentina Chymische Schriften (1717).

U Hrvatskoj, najpoznatija alkemičarka je bila Barbara Celjska, u narodu poznatija kao Crna kraljica. U svoje vrijeme je bila poznata po svojim alkemičarskim vještinama, pa o njoj piše i sam Paracelsus. Za nju se, između ostaloga, pričalo da u podrumu svoga imanja ima tajni laboratorij u kojem je proizvodila zlato, a za tajnu proizvodnje zlata svoju dušu je prodala vragu.

Ovo su podrumi u kojima se Barbara možda bavila svojim umećem - ili barem orgijama!

Ime Crna kraljica vezuje se na Barbaru Celjsku, udovicu hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškog i kćerku Hermana II Celjskog. Ta žena je zračila elegancijom i neodoljivom ljepotom. Bila je inteligentna i politički vješta.

Hrvatskom je vladala sa Medvedgrada. Prema narodnoj predaji hrvata postoji legenda po kojoj je ona sa svojim nadnaravnim moćima stvorila Plitvička jezera. Zbog crne magije, razvratnog i okrutnog ponašanja bila je omražena u narodu. Vjerovalo se da donosi nesreću.

Uz Barbaru Celjsku vezuju se brojne priče o njenom raskalašenom životu i krvavim zlodjelima. Moguće je da mnoge od njih nisu istinite i da su stvarne činjenice zapravo preuveličane, međutim, zbog svog kontroverznog načina života, prgave ćudi, beskompromislnosti i nagla karaktera, razvile su se brojne legende o Barbari koje se sada već stoljećiima prenose s generacije na generaciju.

Tako se, na primjer, priča kako je imala brojne ljubavnike koje bi bacala preko ruba kule nakon što bi ih se zasitila, te kako je na ramenu uvijek nosila dresiranog crnog gavrana koji bi na njenu zapovijed napadao ljude koji bi joj se zamjerili i kljucao im oči.

            Za one koji su zaintrigirani ovom pričom, eo i jednog kraćeg rada o njenim alhemičarskim mućkanjima: Kraljica Barbara Celjska kao alkemičarka u Samoboru

            Pored ovih srednjovekovnih horora, Samobor ima još dve zabavne filmofilske veze od kojih je jedna marginalno hororična:

1) film Transylvania 6-5000 sniman i u Samoboru.  Film je snimljen 1985. godine i prati dvojicu reportera koji putuju u Transilvaniju kako bi otkrili istinu koja se krije iza priče o Frankensteinu.

            2) Samobor je glumio i u filmu Božji oklop sa Jackijem Chanom, u kojem su prve scene snimane na samoborskom starom gradu.