петак, 24. фебруар 2023.

PRETPLATA: TAJNI SAPUTNIK – Džozef Konrad

 

            Orfelin je upravo raspisao pretplatu za dve najnovije knjige iz edicije „Poetika strave“: knjiga br. 29 je KRADLJIVAC LEŠEVA - R. L. Stivensona, i njen sadržaj, izgled spolja i unutra i sve što je potrebno već sam opisao i najavio OVDE; a sada, red je da kažem nešto i o jubilarnoj knjizi br. 30 u našoj polako-ali-sigurno rastućoj ediciji vrhunskog horora.

            Dakle, jubilarna knjiga trideseta jeste moj izbor priča strave klasika engleske književnosti, Džozefa Konrada, poznatog po romanu Lord Džim i noveli/kratkom romanu Srce tame (kojega neki svrstavaju u horor; pograničan je slučaj, ali po meni u horor ipak ne spada). Manje je poznato da je on u svom opusu imao i nekoliko priča strave, i ja vam ih sada predstavljam, kao skrajnutu ali itekako vrednu stranu ovog genija. I napominjem: ovo je prvi put u svetu da je neko objavio zasebnu zbirku posvećenu samo Konradovim jezovitim pričama i kritički ih ispratio, sagledavajući ih iz tog ugla. Od pet priča u ovom izboru, tri se prvi put javljaju u prevodu na srpski.

            Konrad je, inače, meni veoma drag pisac, pre svega zbog svojih kraćih dela (priča i novela), i inicijalno sam nameravao da ja prevedem ceo ovaj izbor. Međutim, druge spisateljske i ranije preuzete prevodilačke obaveze poremetile su i pomalo odložile taj plan, i kad sam shvatio da neću stići da prevedem celu zbirku, prepustio sam prevod već uvežbanom, proverenom Orfelinovom kadru, Strahinji Mlađenoviću – s tim što sam, obaveze-neobaveze, vreme-nevreme, stigo-nestigo, MORAO da svojeručno prevedem barem naslovnu noveletu, budući da je odavno smatram jednom od najlepših u celokupnoj engleskoj književnosti, bez obzira na žanr. Dakle, TAJNOG SAPUTNIKA preveo sam ja, a ostatak – Strahinja.

            

Evo čega ima u ovoj knjizi:

  

Tajni saputnik

Usred noći tajanstveni mladić dopliva do broda, krišom, i iako prizna da je ubio čoveka i da beži od svih, mladi kapetan na svojoj prvoj plovidbi prima ga u svoju kabinu, neopažen od ostatka posade, kao slepog putnika. Ali, zašto je ubeđen da je taj momak – njegov dvojnik? I da li je on uopšte od krvi i mesa?



Maloumnici

Mlada žena u jednom zatucanom selu u Bretanji rodila je svom mužu čak četiri mentalno retardirana deteta. Sve molitve bogu da im podari zdravog potomka bivaju uslišene – novim idiotima. Kada joj muž ponovo priđe s namerom da izrode novo dete, ženi se pomuti svest i time počinje noć užasa.

 

Zver

Mnogo pre romana Stivena Kinga o automobilu-ubici (Kristina), Konrad je napisao sažetiju, umetničkiju i zlokobniju pripovest o – brodu-ubici. Ćudljivi, neposlušni brod mora na svakom putovanju da ubije najmanje jednog putnika ili člana posade. A onda na taj brod oficir dovede svoju verenicu…

 

Krčma kod dve veštice

Mladi pomorski oficir sa broda nadomak španske obale krene na kopno, u zabačeno selo, da potraži nestalog mornara, svog prijatelja, koji je nekim zadatkom tamo poslat. Put ga odvede u zlokobnu krčmu u kojoj dve stare žene mešaju nešto u kotlu, a tu je i zanosna mlada Cigančica. Oficir reši da prenoći i da sutra nastavi potragu. Biće to duga i jeziva noć…

 

Jezivo čudnovata postelja  – Vilki Kolins

Ovom izboru dodao sam i priču popularnog engleskog pisca iz 19. veka, Vilkija Kolinsa, koji je blisko sarađivao sa Čarlsom Dikensom. Ova njegova najpoznatija priča strave nalazi se u zanimljivoj vezi sa jednom od ovde prisutnih Konradovih: da ne otkrivam previše, videćete sami u kakvoj.


Pogovor: „Džozef Konrad: Iz srca tame“ (Dr Dejan Ognjanović)

Opširan osvrt na mračniji, jeziviji deo opusa velikog engleskog pisca, prvi put na srpskom.

 

Džozef Konrad: Biografija

Glavne crte i čudni detalji iz živopisne, krajnje nesvakidašnje biografije ovog autora poljskog porekla.

 

Ilustracije na koricama, kao i unutrašnje, ovog puta je nadahnuto uradio Nikola Uzelac (Teatro Grottesco).

 

            Ova knjiga ima 224 strane.

 

Kradljivac leševa u pretplati košta 1.100 dinara (u knjižarama 1.430), a Tajni saputnik 1.000 (u knjižarama 1.320).

Knjige možete platiti na račun Orfelin izdavaštva, Kosovska 23, Novi Sad (broj računa 220-73108-85), a pretplatnik svoje podatke (ime i prezime, adresa i broj telefona), kao i naslove knjiga na koje se pretplatio šalje na: orfelinns@gmail.com.



Uz ove nove knjige možete sa značajnim popustom kupiti i ostala naša izdanja (videti na www.orfelin.info).

Pretplata traje od 23.02. do 25.03.

Knjige će pretplatnicima biti poslate pre kraja marta, a u knjižarama će biti sredinom aprila.

 

Evo početka mog pogovora za Konrada.

 

Džozef Konrad: Iz srca tame

 

„Džozef Konrad je jednom napisao da se kloni pisanja fantastične književnosti kao takve jer bi pisanje nje značilo poreknuti da je sam život fantastičan. Ali Konrad je jedan od onih pisaca koji život čine fantastičnim time što stvara ugođaj i svet koji traju i posle čitanja date priče. Mi ostajemo u ’srcu tame’ mnogo nakon što smo završili čitanje.“

- Pingvinova enciklopedija horora i natprirodnog

 

 

Temeljna činjenica za razumevanje suštine poetike Džozefa Konrada sastoji se u tome da je on bio Poljak, rođen u državi (Rusija) koju nije priznavao, iako je njena dokumenta, na ćirilici, imao sve dok u svojim poznim dvadesetim nije postao britanski državljanin; da je njegov maternji jezik bio poljski, a da mu je drugi jezik bio francuski, kojim je prvi put progovorio među tuđinima; a da mu je engleski jezik bio treći, kojim je počeo da se služi tek u svojim poznim dvadesetim; i da je samoostvarenje i ispunjenje najuzvišenijih ambicija i ideala postigao na jeziku koji nikada, zaista, nije sasvim bio njegov: u groznicama, tokom svog bolešljivog života, buncao je na poljskom – na zazor i nerazumevanje svoje engleske supruge i svih poznanika, prijatelja i doktora. On je, zapravo, snagom volje privoleo engleski jezik sebi, svom doživljaju sveta, u „skoncentrisanom pokušaju da se učini najveća pravda vidljivom univerzumu iznošenjem na svetlo istine, mnogostruke i jedne, koja počiva podno svakog njegovog aspekta“ (Joseph Conrad, „Introduction“ in: The Nigger of the "Narcissus", Doubleday, New York, 1925, str. xi). I uspeo je u tome – kao stranac u tom jeziku i toj kulturi, alatom koji mu nije bio rođenjem dat već je u zrelom dobu morao da na njega svikne kao na nešto najintimnije svoje, dospevši naposletku do statusa jednog od najvećih stilista u tom jeziku.

Značaj ove činjenice daleko prevazilazi puku biografsku fusnotu ili kuriozitet, jer umnogome je i zbog svog poliglotstva Konrad čitavog života zadržao istovremenu fascinaciju rečima, osnovnim alatom profesije kojoj se posvetio, i distancu prema njima, kao neko ko ih zauvek posmatra od spolja, dvostruko sumnjičav ne samo prema sopstvenoj nego i prema bilo čijoj moći da rečima učini najveću pravdu vidljivom univerzumu i dosegne iskaz istine kojoj teži. U pismu od 14. januara 1898. on kazuje: „Život nas ne poznaje niti mi poznajemo život – mi ne znamo čak ni sopstvene misli. Polovina svih reči koje koristimo nema ama baš nikakvo značenje a u onoj drugoj polovini svaki čovek razumeva svaku reč već prema naklonosti sopstvene ludosti ili umišljenosti. Vera je mit a verovanja se premeću poput izmaglice na obali mora: misli iščezavaju; reči, jednom iskazane, umiru; a sećanje na jučerašnjicu isto je tako senovito kao i nada u sutrašnjicu.“ (Joseph Conrad, „A letter (14 January 1898) to R. B. Cunninghame Graham“, in: Frederick R. Karl and Laurence Davies, eds., The Collected Letters of Joseph Conrad, Cambridge University Press, 1983-90, vol. 2, str. 17) Valja ovde, ipak, napomenuti da bi Konrad, strukturom svoje osobene ličnosti, u svakom društvu bio stranac i da to nije bio po poreklu i po jeziku, a tema nemoći jezika da izrazi istinu isto bi mu tako bila primarna i da je bio rođeni Englez.



Kao rezultat navedenog stava prema jeziku, ali i sveopšteg svetonazora, „Konrad ne proizvodi učinke jasnoće već nesigurnosti – vizuelne, moralne, i političke. Na svim ovim nivoima, crno-beli Konradov svet je uznemirujuće neodređen.“ (Adam Parkes, A Sense of Shock: The Impact of Impressionism on Modern British and Irish Writing, Oxford University Press, Oxford, 2011, str. 19) Kod Konrada „duboko ukorenjeni subjektivizam koji svet vidi kao očajnički zagonetan… svoja značenja ostavlja mnogostrukim, dvosmislenim i nedosegnutim.“ (Terry Eagleton, Criticism and Ideology: A Study in Marxist Literary Theory, Verso, London, 2006, str. 134-6) A kada je poetika jednog pisca utemeljena ne samo na egzistencijalnoj nesigurnosti kao filozofskom načelu već i na nesigurnosti samog lingvističkog temelja sopstvenog izraza, kada je glavni učinak nečije proze nedoređenost, višesmislenost, nesigurnost, zagonetnost – onda on, svesno ili nesvesno, voljno ili nevoljno, neminovno dolazi u blizinu gotika, jer taj je modus suštinski zasnovan upravo na tim učincima.

Konrad je u svet književnosti zakoračio čitajući avanturističke romane, pre nego što je i sopstveni život pretvorio u pomorsku pustolovinu. Kao pisac, oscilirao je između avanture na dalekim morima i u egzotičnim ambijentima i slojevite psihološke drame, ali njegovo ignorisanje podele na tzv. visoku i nisku književnost deo je razloga što mu je status i dalje problematičan. Fredrik Džejmson o Konradu zapaža: „njegov rad je teško klasifikovati, jer se on preliva iz visoke književnosti u lako štivo i romantičnu priču, preosvaja velike oblasti zabave i razbibrige krajnje teškim stilom i načinom pisanja, i neodređeno lebdi negde između Prusta i Roberta Luisa Stivensona…“ (Fredrik Džejmson, Političko nesvesno, Rad, Beograd, 1984, str. 252) U njemu on oseća nastajanje ne samo savremenog modernizma već i onoga što će se nazvati popularnom ili masovnom kulturom: „Zbog koegzistencije svih tih zasebnih, ali još nepotpuno nediferenciranih kulturnih ’prostora’ kod Konrada, njegovo delo pruža jedinstvenu priliku za istorijsku analizu i širih, kulturnih, kulturnih, kao i užih, književnih formi.“ (Fredrik Džejmson, ibid, str. 254) Jedna od popularnih književnih formi čiji se tragovi mogu naći raspršeni kroz čitav Konradov opus, ali i koncentrovani u nekolicini priča u našem odabiru, jeste i – horor.

 

---nastaviće se.

 

P.S. Još nije potpisan ugovor za novitet u ediciji „Crna mačka“, pa ne brigajte o tome: čim to bude spremno za najavu, najava će smesta ovde biti obznanjena! Do tada, naručujte i čitajte ove divne knjige.

 

P.P.S. Za one koje zanima moja proza, imaću dve promocije mojih novih knjiga (PROKLETIJE i DIVLJA KAPELA), i to:

u ponedeljak 27.02. u 19 h u SMEDEREVU (Centar za Kulturu),

a u petak 03.03. u 19h u VRŠCU (Tačka Susretanja).

Ako ste igde blizu, dođite!

24 коментара:

  1. Fenomenalan početak nove horor godine i veoma uzbudljive najave! Hvala!

    ОдговориИзбриши
  2. Tolika fama oko Konrada i tvoje dosadno insistiranje da ga sam celog prevedes a na kraju si preveo samo jednu novelu. Znam da te nije sramota, znam da zbog debila kao sto je ovaj iznad mene si ti toliko upao u ambis arogancije da se nikad neces izvuci iz njega, samo ti se divim i smejem, retko vidis ovako bezobraznog i nesposobnog coveka. Ja bi te i prvi zamolio da prestanes da prevodis, sramotno je koliko ne znas sopstveni jezik ali kada se toliko izdrkava na engleski i anglicizme nije ni cudo. Prepusti taj posao ljudima kojima je zapravo stalo i koji ce da prevode na vreme ili makar sa malim zakasnjenjima. Drzi se ''izbora prica i pisaca'' tj. ukradi vec neciji izbor, najavi novu knjigu i drzi se svojih debilnih lopovluka od pisanija. Srecniji i ti i mi.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ... reče čovek sa smešnim nadimkom dok ispisuje nalog za uplatu.

      Избриши
    2. sta god ti pomaze da opravdavas sebi sto si ljubitelj ovakvog retardiranog coveka. I stvarno, ti ces da pricas nekome o smesnim nadimcima?

      Избриши
    3. Ok ali čemu jesti govna, koga je briga?

      Избриши
    4. Čoveče, ti ne bi prepoznao šalu ni kad bi te udarila u lice. Izgleda da se i Gulu smučilo da te isproziva kako si umobolnik (mentalne fekalije, pogresnog si doktora nasao i slično). Ja sam nažalost jos uvek opsta praksa bez namere da se usmeravam ka psihijatriji, tako da ti ni ja nisam od neke pomoci. Možda da ti preporucim nekog od kolega, kladim se da bi neko bio zainteresovan. Ono sto ja mogu da zakljucim je da si ti osvezavao stranicu od kako si ostavio svoj komentar u nadi da ćes izazvati neku reakciju od Dejana s kojim si patološki opsednut. I naravno da ces kupiti knjigu, cekacemo tvoju recenziju Dejanovog loseg prevoda.

      Избриши
    5. Wow, šta je ovo, skup apologeta, takmičenje u rektalnom alpinizmu na Ognjanovića?

      Treba li svi da glorifikujemo svaku Dejanovu radnju, kakva god bila, da bi bili prihvaćeni od ovakve "zajednice"? I očigledno da ni njemu ne smeta čim objavljuje kritičke komentare, pa ne znam šta ste pohrlili da ga branite kao da vam život zavisi od toga. Je l' ima izbora koji su već ranije priređivani na drugim jezicima? Ima, čekirajte gudrids. Je l' ima boljih prevodilaca u Orfelinu od njega? Dakako za mene, njegovi prevodi su među onima koji mi najmanje prijaju (svako ima pravo na mišljenje da mu je njegov prevod bolji od prevoda nekog drugog, meni nije). Je l' obećavao prevod Konrada stotinu ljeta? I sam Milenko Bodirogić je istakao da prevodi koje Dejan radi kasne zbog njegovih obaveza zbog čega se pomeraju datumi, da su ilustracije za Konrada gotove pre sto godina (i Dejan je potvrdio rekavši da "nisu slikane krvlju, pa da će da propadnu").

      I šta, ako kritikujemo Dejanov rad kad smatramo da nešto ne valja, ili ako ga hvalimo kad treba (fingers crossed Knjige krvi), ne smemo da kupujemo knjige iz Orfelin edicije? Sorry, druže Staljine od Plebizma, nisam te prepoznao.

      I da, ti, Ognjane (a stvarno ti je kreativno ime, vrh), ili kako god, ako si zaista lekar, mislim da si pokazao na delu kako se krši svaki etički princip izjavom iznad. Jer čak i da je čovek psihijatrijski bolesnik, što insinuiraš (i što očigledno prema "stručnim" mišljenjima ovde jeste svako ko bilo šta iskritikuje), ne bi trebalo da se ovako ophodiš. Sramota je. Ko god da je.

      Pustite ljude da kritikuju. Kritika je zdrava i pozitivno utiče na sve nas da budemo bolji. Nadajmo se bržoj produkciji knjiga u Orfelinu sa što manje pauza i bezveznih odugovlačenja, na zadovoljstvo svih. Stop rektalnom alpinizmu i plebizmu. Pis aut.

      Избриши
    6. samo da se razumemo oko ovoga: "objavljuje kritičke komentare". naravno da ih objavljujem, ali ovo što piše "anđep smrdi" ne spada u kritičke komentare, nego u baljezganje mentalno obolele osobe koja iz nekog razloga ima iracionalnu fiksaciju na mene, i umesto da me ignoriše (ako sam stvarno toliko bezvredna neznalica i šta sve ne), taj psiho svako malo piskara koješta što nigde veze nema ni sa argumentima ni sa razumnom diskusijom i kritikom. dakle, njegov komentar sam pustio (iako, lažov kakav jesam, rekoh nedavno da nikad više neću!) ne zato što je to nekakva kritika, nego zato što me zabavlja opsesija tog ludaka, pa je kačim ovde na zabavu i eventualno sažaljenje čitalaca ovog bloga. nije lako tom nesrećnom džurdžanoviću.

      Избриши
  3. E bas me interesuje sta ce biti u ediciji Crna Macka, koji pisac je mogao da navede na objavljivanje necega kao sto je Nekronomikon.
    Knjige Ejbonova mi I nije legla, bas je slabo I retko citam, mozda popravi utisak sa kasnijim pricama, Ali kako je krenula...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Šteta. Knjiga Ejbonova je generalno odlično prihvaćena od svih, tako da samo nastavi da čitaš, hookovaće te.

      Избриши
    2. Odakle to, da je generalno odlično prihvačena? Za mene lično (s rezervom) pet, šest priča... Njegove priče o čarobnjacima i magiji su na nivou Howarda i u 21. veku izgledaju jadno. Inače je sam izgled knjige sjajan.

      Избриши
    3. Probacu sa onim kasnijim pricama jednog dana, mozda se popravi utisak, Grozota Jonda je odlicna, neke su osrednje a neke ocajne, zadnja koju sam procitao bila je Zver Avroanja od tada nisam mogao da pipnem tu knjigu...
      Poredjenje sa Howard-om je po meni pogresno, on je znao da napravi atmosferu i ne tako genericne likove, imena itd. cak i u pisanju o carobljacima i slicnoj fantastici koja zna da bude jako odbojna i slabo se mesa sa horror elementima on je znao da napravi atmosferu, i drzi se odlicno i u 21 veku, sa poveremenim gafovima ok ali ima nekog smeka u njegovom pisanju, dok se Eston uopste nije snasao.
      Sto se tice dizajna knjige, spolja je lepa, unutrasnje slike figura koje je pisac napravio mi nisu legle uopste, a cringe komentari Lavkrafta na pojedine price nisu pomogli cak deluju i suvisno ako citam Estona zasto je LF toliko prisutan sa svojim komentarima ne treba mi njegova potvrda da mi se nesto svidi, vise mi deluje kao nesto kitnjasto i daj i ovo da stavimo "more is more" kao sto mi ne leze na svakoj knjizi drugom bojom obojene stranice u Poetici Strave, da crnilo i kraj price sta ste ga usareneli, ali svakom svoje, nekom se svidi nekome ne.

      Избриши
  4. Ja ne bih da čitam tiradu iznad mene, o ukusima ne vredi raspravljati.

    Jedva čekam ove knjige, samo mi je čudan odabir ilustracije Konradove naslovne koja vuče ka fotografiji, umesto dosadašnjih besprekornih crteža. Prilično ima posterski efekat, umesto grafitnog, grunge.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nikola i meni više leži po pitanju ilustracija. Ali opet blagu prednost ima Bibin u odnosu na Nikolu. Dakle: Bibin,Nikola pa Ivica.

      Избриши
    2. Tijana Dević i Nikola Vitković su takođe odradili sjajan posao do sada. Pisar tame i Ukleta kuća imaju vrhunske naslovnice, među najboljima, ako ne i najbolje. Ma, svi su odlični.. svaki na svoj način.

      Избриши
    3. "Tijana Dević"? ti si, po principu "sve su te žene iste", u jednu mutant-personu spojio dve naše umjetnice. i sad, jesi li mislio na tijanu jevtić ili na alexandru dević? :)

      Избриши
  5. Mislio sam na gđicu Dević, čije ime nisam greškom napisao, već sam bio ubeđen da se zove Tijana :) A Vitkovićeva naslovnica na koju sam mislio je za dnevnik noći, ne za pisara tame. Sve sam izmešao jbg

    ОдговориИзбриши
  6. ove death domine sa zadnje strane imaju veze sa nekom pricom?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ne bih rekao. bar ne direktne. uostalom, i ostatak dizajna je izrastao iz doslovno jedne rečenice u naslovnoj noveleti.

      Избриши
  7. Očekivao sam više od Konrada. Pomorskim pričama nije ni prići Hodžsonu. Ovo dođe kao limunada misterija, ne bavi se mnogo natprirodnim. Razvodnjeno, isprazni dijalozi likova, tu i tamo po neki saspens. Kad većinski čitam pasuse na silu i gledam da ih preskačem, nema tu bog zna kakvog čitalačkog ugođaja. Da li je duh vremena, mentalitet, starčka zadrtost, ali strave samo za glodanje, ništa sadržajnije za pod zub.

    ОдговориИзбриши
  8. Evo, Zver mu je stvarno dobra priča! Ali da smanji preobimne uvode nebitnog.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. prenećemo gospodinu konradu vaše sugestije o tome kako da unapredi svoje pisanje i postane bolji pisac nego što jeste, ali svoje savete mu možete poslati i lično, direktno, na joseph.conrad@heartofdarkness.com

      Избриши
  9. Eee, fala ti od srca (from darkness). Taman će on da stupi u kontakt sa Lavkraftom, Hodžom, Poom. A mogao bi i Savu Šumanovića da potraži jer ga Klaja traži zbog ugovora sa Jamezdinom Kurtovićem.

    Samo sam rekao da mi je čaša poluprazna. Ili polupuna.

    ОдговориИзбриши