Fabrice du Welz intervju

  

            U proleće ove godine posetio sam Ljubljanu po prvi put – i smesta rešio da to ne bude poslednji. Dopao mi se taj grad i čvrsto sam odlučio da se tamo vratim prvom prilikom.

Povod mog prolećnog boravka tamo bio je festival Kurja Polt (srpski rečeno: Žmarci!) – a pre svega činjenica da im je gost bio belgijski reditelj Fabris di Velz čije filmove veoma volim, naročito CALVARY i VINYAN, ali i ALLELUIA.

Smatram ga jednim od najtalentovanijih mlađih reditelja danas, i čovekom osobenog, bliskog mi senzibiliteta – prava proporcija između artizma i žanra, ličnog i komercijalnog, mračno-hororičnog i ironično-duhovitog, sa osobenom oštricom i etitjudom.

Zbog toga sam, rekoh, potegao čak do Ljubljane kako bih ga sreo, upoznao i intervjuisao. Uprkos upozorenjima nekih, da navodno ume da bude nadobudan, umišljen, pozer, ovakav i onakav, ja to nisam primetio.

Dapače, Fabris kojeg sam ja upoznao bio je srdačan, dobroćudan, opušten, vedar, otvoren, skroman. Povrh toga, nesumnjivo je iskreno strastven u svojoj totalnoj posvećenosti filmu – i kao gledalac-filmofil, i kao stvaralac.

Nažalost, Fabris je u Ljubljani proveo jedva dva puna dana, jer je u to vreme bio usred priprema za snimanje svog najnovijeg filma, mračne i nasilne ljubavne priče ADORATION (vidi niže); u međuvremenu snimljenog tokom leta.

Zbog toga nije bilo vremena za onoliko druženja koliko bih voleo, ali prilike za neobavezno ćaskanje uz vince jeste bilo (njemu se skoro nimalo nije svideo Ložijeov GHOSTLAND) – a imao sam i privilegiju za mega-intervju, tete a tete, od oko sat vremena, u kojem sam ga provozao kroz celu karijeru, s posebnim zadržavanjem na hororima.

Razgovarali smo u bivšem porno-bioskopu, svem u crvenom, što je sasvim prikladno jer Fabris veoma voli tu boju u svojim filmovima – a i ja, kad me već pitate!

Njegovi odgovori, iskren da budem, nisu bili onoliko duboki, stručni, filozofski, niti razrađeni koliko sam se nadao – više je on intuitivac i vizuelac nego što je verbalni razglabalac, iako mu je engleski vrlo solidan (hell, pa snimio je jedan film u Americi!), i on nikako nije glup ili išta slično: samo nije toliko verbalno artikulisan koliko bih voleo.

Fotke je tom prilikom, dok smo mi razgovarali, načinio moj dragi, gostoljubivi i kulinarski obdareni ljubljanski domaćin i vodič, Prhky, iliti Ervin, kojem i ovde zahvaljujem na svemu, pa tako i na ovim slikama.

Ghoul, Marko, Tina, Ervin i 3-D Kreatura

Što se tiče festivala, bio je vanredno zabavan, pun prijatnih trenutaka, kako vezanih za 35mm projekcije kultnih naslova (ZOMBI!) tako i za neočekivana otkrovenja i za drage reprize – a još više za druženje sa finim filmofilima pre, tokom i posle projekcija.

Slabo posećeni master-klas

U tom smislu zahvaljujem i Maši, idejnom tvorcu, sine qua non ovog festivala i ljubaznoj domaćici, kao i Marku Mehtsunu, Tini i još ponekima sa Grosmana koji su došli do glavnog grada kako bi pozdravili mlađi ali centralniji žanrovski festival u Sloveniji, i sa kojima sam se takođe lepo družio.

Moj intervju sa di Velzom je upravo izašao u najnovijem broju slovenačke filmske revije EKRAN (sept-okt-nov. '18), gde zauzima punih šest strana (a to je skraćena verzija!), pa ga tamo možete čitati – dakako, na slovenačkom. Evo prve strane:

Na srpskom ćete ga verovatno čitati u FILAŽU, i to uncut, jednog dana, ne zna se kojeg. Biće najavljeno na vreme.

Do tada, evo ekskluzivnog odlomka o najnovijem di Velzovom filmu, pošto se o njemu nije moglo baš mnogo saznati u medijima na engleskom, tokom snimanja. Evo šta mi je di Velz rekao:

- Will Adoration be closer to horror?

--- It will be a crossover – you tell me, when you see the movie. I want to reach an emotion there, I want a really rich emotion with Adoration. That's my limitation, perhaps, but that's also my signature. I don't want to be put in a box. I want to be free.

- What can you tell me about Adoration?  

--- With it I’m closing my little Ardennes trilogy, started with Calvaire and continued with Alleluia. It’s a love story between a young boy, teenager, very innocent and pure, and he has a passion for a girl of his age, but the girl has all kinds of problems, she’s schizophrenic, very mentally sick. And he’s going to do everything to save her. I hope it’s gonna be very emotional.

The idea with that movie is to keep everything that I’ve learned so far, but to be a little bit more emotional. It will be like a documentary, like a portrait of that young boy, who doesn’t have distance, he doesn’t understand why love is so sick and difficult. He’s gonna embrace everything and he’s gonna give everything for her. So, it’s about a mad love, just like the other films of my Ardennes trilogy. Love, for my characters, is both a burden and a pleasure.