недеља, 11. април 2021.

NAROD PITA GHOULA: Čitajmo domaće

 

U subotu 3. aprila bio sam gost jedne prilično velike književne grupe na Fejsbuku (imaju 3.000 članova!) koja se zove „Čitajmo domaće“. Njene ljubazne moderaterke su sa mnom upriličile javni razgovor na svom zidu, na ustaljeni način, kako to često čine sa domaćim piscima.

            Stvar ide ovako: zid se otključa u 20h, i onda narod ispod jednog pokrenutog posta za gosta naživo ukucava pitanja u komentare, a pisac na njih odgovara redom kojim ih vidi, onoliko brzo koliko može da razmišlja i kuca. Pošto se tema zaključava u 21h, razgovor samo toliko traje, tačno jedan sat, pa su zato odgovori razumno kratki kako bi se stiglo svima da se odgovori.

            Moram priznati da je interesovanje za ovaj razgovor bilo daleko veće nego što sam očekivao, tim pre što nisam dotad bio član, niti učesnik te grupe. Postavljen mi je niz zanimljivih, retkih i unikatnih pitanja – na mnoga od njih nikad do sada nisam odgovorio.

            Dakle, za promenu, ovo nije razgovor sa nekim novinarem, niti sa nekim stručnjakom, pa čak ni sa kolegom-piscem, kakve sam do sada imao bar stotinak. Ovo čak nije ni razgovor sa fanom ili fanovima horora (mada se našlo i takvih ovde) – ovo je bilo ćaskanje sa šarolikom grupom najraznovrsnijih sadašnjih čitalaca, i ponekim budućim.

            Pošto je i po formi i po sadržini različit od ijednog intervjua koji sam do sada dao, odlučio sam da ovaj razgovor sada podelim sa još širim narodnim masama. Uživajte!

 

 

 Čitajmo domaće: Razgovor sa Dejanom Ognjanovićem 

 

Poštovani domaćini, večeras je sa nama u grupi pisac, publicista, novinar, esejista, urednik "Poetike horora" IK "Orfelin" i majstor domaćeg horora, #DejanOgnjanović.

Poštovani Dejane, dobro veče i dobro došli u grupu "čitajmo domaće"

 

Jelena Nedeljkovic

Dejane, dobro veče, dobro nam došli.

Da li imaš tremu?

 

Dejan Ognjanović

dobro veče svima. tremu nemam ni naživo a kamoli u kibersvetu

 

 

Jelena Nedeljkovic

Od mene za početak, pitanje, koliko je teško pisati horor žanr kod nas? Ima li interesantnih motiva?

 

Dejan Ognjanović

motiva ima mnogo, u smislu motiva kao književnog termina. od folklora do horora novije i dalje istorije. motiva kao motivacije - to je već drugo pitanje. od horora se niko ovde nije 'leba najeo, što se vidi u tome što nemamo nijednog pisca koji je isključivo posvećen hororu.

 

 

Irena Maric

Ja moram da priznam da nisam ništa čitala od tvojih romana.

Koji bi mi preporučio kao prvi?

 

Dejan Ognjanović

verovatno je bolje početi od ZAVODNIKA, jer je blaži, 'mekaniji'... NAŽIVO je malo žešći, grozniji, crnji...

 

 

Jelena Nedeljkovic

Šta je bilo najteže dok si pisao "Zavodnika"?

 

Dejan Ognjanović

građenje amosfere neodređene, nejasne pretnje, koja treba da počne bukvalno od prvog trenutka dešavanja - a da se, istovremeno, relativno malo konkretnih stvari 'desi'.

 

 

Jelena Nedeljkovic

Moram da priznam, da je iza romana čiji naziv navodi na lažni trag, zaista priča koja izaziva jezu, i koju osećanje napetosti ne napušta do samog kraja.

 

 

Radmila Marković

Možemo li očekivati nešto od E.A. Poa ili Ričarda Metisona u vašoj ediciji "Poetika strave"?

 

Dejan Ognjanović

nažalost, budući da su poa masovno uradili i tanesi i vulkan i laguna, bilo bi samoubistvo da sad i orfelin radi poa, iako smo imali tu nameru... metisona, ako potrajemo, sasvim sigurno.

 

 

Radmila Marković

Imate li u planu reizdanje "Poetike horora" pošto je nedostupna čak i polovna?

 

Dejan Ognjanović

da, biće tokom ove godine blago redigovano, redizajnirano, tvrdo izdanje.

 

 

Radmila Marković

Koliko je teško biti pisac horor žanra u Srbiji i kolika je razlika između američke i srpske populacije u pogledu prihvačenosti tog žanra?

 

Dejan Ognjanović

nije teško ako ste posvećeni žanru. problem je samo što kod nas to nije komercijalan žanr, ne može se ni obogatiti ni proslaviti pišući horor. tj. može horor kao začin istorijskim, krimi, triler i sl. žanrovima, ali čist horor ovde ne zanima dovoljno široke mase.

u americi se horor podrazumeva, i kao ikonografija i kao iskustvo - oni imaju kulturu naklonjenu tome, od proslave noći veštica preko kuća strave na vašarima, preko brojnih horor stripova i svega koji decu hvataju od malih nogu. kod nas to nije tako, ni blizu...

 

 

Radmila Marković

Koje filmske adaptacije su prema Vašem mišljenju verodostojne knjizi po kojoj su nastale i ima li jeka adaptacija koja je bolja od one u pisanoj formi?

 

Dejan Ognjanović

prilično je veran film THE HAUNTING knjizi UKLETA KUĆA NA BRDU (koju sam ja preveo za orfelin). ima poprilično ekranizacija boljih od predloška, naročito ako je ovaj vrlo dobar, ali ne baš odličan... za moj groš kjubrikovo ISIJAVANJE je znatno bolje do kingovog romana.

 

 

Nikolina Nina Bajic

Kakva je situacija u domacoj horor kinematografiji?

 

Dejan Ognjanović

domaca horor kinematografija ne postoji. postoji niz sporadičnih INCIDENATA, izolovanih, nepovezanih. što je i prirodno jer rekoh već gore, horor kod nas prosto nije toliko masovno popularan, horor je kod nas i dalje KULT, a od kulta se ne može otplatiti nešto tako skupo kao film.

 

Nikolina Nina Bajic

a situacija u stranoj?

 

Dejan Ognjanović

trenutno ima puno srednje ok horora, gledljivih ali pretežno zaboravljivih, ali vrlo malo, manje nego ikada, zaista odličnih, izuzetnih, antologijskih.

 

 

Irena Maric

Ko ti je uzor?

 

Dejan Ognjanović

lavkraft, ali ne u smislu stila, pa čak i tematike, nego u smislu posvećenosti mračnom sagledavanju života i književnosti i u smislu ličnog integriteta, standarda itd. u pogledu stila, mislim da najviše težim piscu T.E.D. klajnu, čije sam MRAČNE BOGOVE preveo za orfelin.

 

 

Verica Žugić

Veliki pozdrav! Kog domaćeg autora bi preporučili, žanr - horor i SF.

 

Dejan Ognjanović

lično najviše cenim iliju bakića, koji je pisao sve od tvrdog sfa do mračne fantastike. horora se najmanje doticao, ali mračni svetonazor se provlači kroz sve što je pisao. takođe, mogu da preporučim mladena milosavljevića, naročito njegov roman JEZAVA.

 

 

Драгица П. Тановић

Нестрпљиво сам очекивала Ваше гостовање!"Заводник" ме је оставио без текста...А прилична сам пробирљивица...

Мене интересује, да ли је конкретно ова поменута књига,потпуно плод Ваше маште или се пак дијелом заснива, на причама, легендама или неком догађају у крају у који је смјештена радња???

 

 

Dejan Ognjanović

90% mesta iz tog romana zaista postoji, neka sam malo prilagodio svojim potrebama, vrlo malo dodao ili izmislio u smislu lokaliteta. likovi i dešavanja su izmišljeni ali jesu zasnovanu na UGOĐAJU, na atmosferi blage jeze koju sam u detinjstvu osećao u tom selu, u kući kraj groblja, gde sam slušao priče moje babe po majci... 'milkino crevo...' je priča koju sam tu prvi put čuo.

 

 

Nikolina Nina Bajic

Sta Ligotija cini posebnim?

 

Dejan Ognjanović

snažno izgrađen svetonazor - pogled na svet - koji je osobeno mračan. većina drugih horor pisaca su optimisti, veseljaci, ligoti je redak u tome da život kao takav vidi u crnim nijansama. plus, više mu je proza zasnovana na impresijama, na onirićnom ugođaju, nego na zapletu i tzv. realizmu.

 

 

Radmila Marković

Koji intervju iz časopisa "Rue Morgue" Vam je posebno drag?

 

Dejan Ognjanović

pretpostavljam da mislite na one koje sam lično vodio? ako je tako, najdraži su mi oni koje sam vodio a objavljeni su u spec. izdanju jer tamo je bilo više prostora za duže priče. tu bi mi najdražio bio stjuart gordon (REANIMATOR).

 

 

Radmila Marković

Da li je je u planu nova knjiga iz edicije "Crna mačka"?

 

Dejan Ognjanović

u planu su najmanje dve: jedan obiman roman, i jedna antologija. ali zbog kovida i vanr. stanja na sve strane, ne znam da li će se ijedna od njih desiti ove godine. vrlo je rizično ulagati velike novce u knjige sad kad je sve neizvesno…

 

 

Radmila Marković

Da možete, da li biste promenili tok radnje u vašim već objavljenim knjigama?

 

Dejan Ognjanović

ne bih. istina, u 2. izdanju romana NAŽIVO malo sam izmenio sam samcit početak, prvih 5-6 strana, i još ponešto sitnije dalje, ali ništa zaista krupno. ja moje romane dugo osmišljavam, zato ih i ima tako malo, tek tri (uskoro) - nisam od pisaca koji brzaju, koji svake godine izbacuju novi roman... ali zato, ono što 'izbacim', to je TO.

 

Radmila Marković

Koji pisac horora je precenjen u Srbiji?

 

Dejan Ognjanović

den simons. meni su njegove cigle od romana nečitljive, mada priče i novele veoma cenim.

 

 

Radmila Marković

Blekvud ili Ligoti?

 

Dejan Ognjanović

ali zašto ili - ili?

 

Radmila Marković

Da bude zanimljivije.

 

Dejan Ognjanović

ako bih baš morao samo jednog, onda ligoti.

 

 

Radmila Marković

Da li ste svesni da je kraj knjige "Zavodnik" ostavio prostora za nagađanje i razmišljanje?

 

Dejan Ognjanović

zavodnik je namerno građen na ambivalencijama, dvosmislicama, neizrečenostima... to je temeljni postupak, od naslova pa nadalje, i računajući naročito kraj. to tako treba.

 

Radmila Marković

Šta se desilo sa baba Grozdom i Biljanom? Mislim da to nikada nećemo saznati...

 

Dejan Ognjanović

od mene svakako nećete  osim ako ne napišem nastavak. što nije sasvim isključeno.

 

 

Radmila Marković

"Zavodnik" ili "Naživo" koja Vam je knjiga donela veći uspeh?

 

Dejan Ognjanović

definišite uspeh! zavodnik se prodao u 1.500 primeraka, a naživo oko 1.000. zavodnik je ušao u top-30 za nina, naživo nije prišao ni tome...

 


 

Radmila Marković

Da možete da tuđu knjigu pripišete sebi, koja bi to bila?

 

Dejan Ognjanović

plagijat mi ne treba u životu, ali shvatam pitanje. koju tuđu knjigu bih voleo ja da sam napisao? stvarno ne znam, ne razmišljam na takav način o knjigama, čak i kad se nekom piscu ili delu DIVIM, ipak ne osećam zavist ili želju da svoje ime 'zalepim' na to delo.

 

 

Jelena Nedeljkovic

Pisao si knjigu o Veljku Kadijeviću, kao i studiju o "u brdima, srpski horori". Da li je Kadijević najveći srpski reditelj horora i kako danas tumačiš "Leptiricu"?

 

Dejan Ognjanović

Veljko Kadijević je iz vojske. mislite na Đorđa. da, on je jedini koji se posvećeno bavio hororom kod nas, i to s inteligencijom i talentom. o leptirici sam opširno pisao - evo odlomka iz toga na mom blogu: http://cultofghoul.blogspot.com/2009/05/leptirica-1973.html

 

Jelena Nedeljkovic

Izvinjavam se. Lapsus. Eto, dešava se čak i ima.  Hvala, pročitaću.

 

Dejan Ognjanović

često se dešava. nažalost. što je dokaz da su kod nas i dalje slavniji politi?ari i vojskovo?e nego umetnici.

 

Jelena Nedeljkovic

Ja sam doduše generacija koja ne pamti baš najbolje vojskovođe i političare tog vremena, ali ne znam zašto mi se to ime urezalo u pamćenje, ali kada si pomenuo da je čovek bio general, morala sam da konsultujem dr.Gugla, pošto umetnike znam, a kada sam proguglala, shvatila sam da mi ovaj Kadijević baš i nije poznat, kao njegov prezimenjak režiser.

 

 

Драгица П. Тановић

Морам да похвалим "Орфелин" стварно професионално и јако квалитетно!А ако сам добро разумјела ви сте и уредник у тој издавачкој кући.

 

Dejan Ognjanović

ja sam urednik, tj kourednik, edicije 'poetika strave'. orfelin izdaje i druge stvari, izvan horora, njih ja ne uređujem.

 

Драгица П. Тановић

Хвала на појашњењу,али и на томе што сте препознали квалитет "Орфелина"..Заиста сам одушевљена како је "Заводник" урађен.Опростите ми,али јаче је од мене...Радила сам дуго као књиговезац.

 

Dejan Ognjanović

ako je tako, kazaću vam jednu moju staru opasku: najveći neprijatelj jednog izdavača nije drugi, konkurentski izdavač, nego njegov rođeni štampar. i mi ratujemo sa štamparima, kao i svi...

 

 

Драгица П. Тановић

Може ли се живјети од писања???

 

Dejan Ognjanović

od pisanja može. od pisanja horora ne može.

 

Драгица П. Тановић

На жалост,тако сам и предпостављала.

 

 

Драгица П. Тановић

Какав однос имате са колегама ???

 

Dejan Ognjanović

kako s kim. uglavnom korektan. ipak, pošto sam na blogu i u časopisima kritikovao neke od njih, sigurno da me mnogi ne vole. oni koje sam hvalio uglavnom me vole

 

Драгица П. Тановић

Разумљиво.

 

 

Драгица П. Тановић

Како се носите са критикама???

 

Dejan Ognjanović

odlično. volim da ih čitam ali ih nikad ne primam suviše ozbiljno i lično.

 

Драгица П. Тановић

Хвала на одговору,допада ми се Ваш став

 

 

Irena Maric

Kako se rodila ljubav prema ovom žanru?

 

Dejan Ognjanović

od najranijih dana, od 'bapskih priča' i anegdota o susretima sa vampirima... pa onda preko filmova gledanih u detinjstvu a pre svega NOĆ VEŠTICA...

 

 

Verica Žugić

Da li neko čita Vaša dela, pre nego što izađu iz štampe? Ne mislim na urednika, već na nekog u čiji sud verujete.

 

Dejan Ognjanović

da, aposlutno. privilegovan sam što su moji najbliži prijatelji takođe i sami stvaraoci, pisci, tako da to nije čitanje neke ceca cace i đoleta i mileta, nego renomiranih ljudi, objavljivanih, iskusnih u tome, ćiji su mi saveti neprocenjivi. jer, ma koliko da ste pametni i talentovani (što ne kažem da jesam), više oćiju i više glava vidi više...

 

 

Jelena Nedeljkovic

Kada danas posmatraš srpski horor žanr, da li je, uslovno rečeno, jača književna ili filmska scena?

 

Dejan Ognjanović

gledano u globalu, računajući i doba sfrj, imamo više izuzetnih horor filmova nego horor romana ili zbirki priča.

 

Jelena Nedeljkovic

Zašto, po Tvom mišljenju, ljudi izbegavaju da pišu horor? Da li je to neki unutrašnji strah, nelagoda, možda osećaj da "to niko neće čitati"? Ili nešto sasvim suprotno od ovog što sam navela? Verujem da imamo jako kvalitetnih autora.

 

Dejan Ognjanović

to je složeno pitanje. ukatko, nije da ljudi 'izbegavaju' nego prosto ovaj naš mentalitet nije naročito blizak hororu, mi smo vrlo ovozemaljski narod, a duševne potrebe većini zadovoljava crkva. za dobar horor potrebno je jedno polazište barem sumnjala, a ovde se svi negde svrstavaju...

 

Jelena Nedeljkovic

Slažem se, u potpunosti.

 

 

Verica Žugić

Da li ste sujeverni? Verujete li u onostrano?

 

Dejan Ognjanović

sujeveran nisam. za onostrano sam otvoren, ali skeptičan. dopuštam mogućnost da 'nečega' ima ali još nisam video čvrst dokaz.

 

 

Дача

Ja bih prvo da pozdravim Dejana a kao drugo: zanima me da li postoji realna šansa da u nekoj bliskoj budućnosti Orfelin izda neki od romana Džejmsa Herberta?

 

Dejan Ognjanović

zdravo. što se tiče herberta, mislim da su šanse vrlo tanke, ali ajde preporuči neki naslov pa ću proveriti. ono što sam od njega čitao nije me impresioniralo.

 

Дача

Ja sam čitao samo Maglu. Imam u planu romane Pacovi i Preživeo. Magla je neka zombi apokalipsa izazvana virusom koji je ‚‚pobegao'' iz laboratorije. Pojava viđena X puta. Nasilje u izobilju, sama završnica je po meni malo traljavo osmišljena.

 

 

Драгица П. Тановић

Колико Вам је битно мишљење читалаца???

 

Dejan Ognjanović

prilično ali ne presudno. odnosno, bitno mi je u onoj meri u kojoj znam ili naslutim da je osoba 'potkovana' za relevantan sud. ima ljudi površnih i ljudi dubokih, i naravno da mi ne znači svaki sud isto.

 

 

Irena Maric

Domaća scena je prepuna pisaca iz Niša.

Da li se vi i privatno družite, organizujete neka okupljanja?

 

 

Dejan Ognjanović

izbegavam nišlije koliko god mogu.

a i oni mene.

 

Slobodan Jovic

Znaš koliko te već cenim i poštujem. Beskrajno hvala za sav rad, pogotovo u saradnji sa Orfelinom! Jedva čekam Klark Ešton Smita!!!!!

Ogroman pozdrav iz Smedereva.

 

 

Irena Maric

Da li si se iznenadio ovolikim publicitetom?

 

Dejan Ognjanović

jesam!

 

Irena Maric

Lepo sam ti rekla

 

 

Драгица П. Тановић

Сем хорора, ком би се књижевном правцу можда некада окренули???

 

Dejan Ognjanović

uhhh... ne znam. ako budem pisao nešto što NIJE horor, verovatno neće biti nijedan drugi ŽANR, nego... eto, neki nežanr.

 

 

Драгица П. Тановић

Да ли сматрате да књижевне групе тренутно промовишу домаће писце??

 

Dejan Ognjanović

izgleda da to čine, ali ne bih tačno znao.

 

Драгица П. Тановић

Укључите се онда мало више. Изненадићете се.Позитивно.

 

Dejan Ognjanović

moraću.

 

 

Драгица П. Тановић

Зоран Петровић или Александар Тешић???

 

Dejan Ognjanović

vrlo malo sam čitao od obojice, ali verovatno bih blagu prednost dao tešiću.

 

 

 

Anđelka Žigi?

Dobro veče Vam želim  .

Da li verujete u "stvari" o kojima pišete ?

 

Dejan Ognjanović

pisac MORA da veruje u stvari o kojima piše, DOK PIŠE. dakle, dok stvaram, ja govorim kroz svoje likove, proživljavam to kroz šta prolaze, i onda MORAM da verujem...

 

 

Nikolina Nina Bajic

Sta biste porucili mladim autorima?

 

Dejan Ognjanović

voleo bih konkretnije pitanje od mladih autora, ne znam šta ih zanima.

 

Nikolina Nina Bajic

kako da ne pogrese kod odabira izdavaca? Jedno od pitanja.

 

Dejan Ognjanović

proverite minuli rad izdavača. ne pristajte na ponižavajuće uslove. nemojte da vi plaćate štampu i ostalo. zavisi od vaših ambicija, šta uopšte hoćete da postignete knjigom...

 

 

Драгица П. Тановић

Морам још ово да питам...Да ли сте имали прилику да прочитате књигу "Влад"???

 

Dejan Ognjanović

nisam.

 

 

Anđelka Žigić

Moj deda se isto zvao Vasa ,i bio je majstor za "strašne priče" , bojala sam se ,ali kao hipnotisana ,svako veče zakujem pred njim i jedva čekam nove . Koja Vam je ostala u sećanju kao najstrašnija ,koju Vam je deda ispričao ?

 

Dejan Ognjanović

ona koja je navedena u romanu ZAVODNIK... i u 'crnom čoveku'. nju mi je upravo deda vasa pričao.

 

 

Marko Veljković

Dobro veče Dejane. Želim pre svega da vam se zahvalim zbog svega što ste uradili za Orfelin. Podigli ste kvalitet jedne izdavačke kuće u Srbiji na viši nivo (ko je čitao vaše predgovore u knjigama iz edicije Poetika strave, zna o čemu pričam).

Da li imate u planu reizdanje knjige Zavodnik i gde može da se kupi vaša knjiga Naživo?



 Дача

Naživo kod njega. Ja planiram da poručim sebi jedan primerak dok se i to ne rasproda.

 

 

Marko Veljković

Hvala ti puno na odgovoru.

 

Dejan Ognjanović

hvala! da, NAŽIVO sam sam izdao u 3. ultimativnom izdanju, pa koga to zanima, nek mi se javi na pm ili na mejl dogstar666 at yahoo.com

a Zavodnik ćemo morati da uradimo i u 3. izdanju, to je sad jasno. vi ste to tražili!

 

Marko Veljković

To su lepe vesti!

 

 

Jelena Nedeljkovic

Kraj u kome sam odrasla smatra se, pored Homolja, žilom kucavicom vlaške magije, prepun je mitova i legendi o okultnom, a kod Vlaha je posebno izražen kult mrtvih. Da li te je nekada privukla ova tema, i da li si koristio motive vlaške magije u svojim delima?

 

Dejan Ognjanović

izuzetno me zanima taj kraj, imam tamo prijatelje i puno sam boravio i putovao i slušao tamošnje priče... voleo bih da obradim nešto s tom tematikom, ali najbliže što sam tome do sada prišao je priča 'divlja kapela' u tešićevoj antologiji U VRZINOM KOLU.

 

Jelena Nedeljkovic

Kada god Te put nanese u Klisuru Đerdapa, dobrodošao si u najlepši mali grad na Dunavu.

 

 

Milos Jastrebic

Dobro vece imam vasu knjigu Poetika horora, citao sam je ali ne mogu sad svega da se setim. Recite mi vase misljenje o filmu The Omen tj Predskazanje sa Gregori Pekom i nastavcima.

 

Dejan Ognjanović

o tome sam detaljno pisao u mojoj knjizi o đavolu na filmu, FAUSTOVSKI EKRAN (rasprodata). imate kraći tekst na blogu - http://cultofghoul.blogspot.com/2009/06/omen-1976.html

 

 

Milos Jastrebic

Jos jedno pitanje znam, da ste pominjali Stivena Kinga. On je jedan od mojih omiljenih pisaca. Sta mislite o njegovim knjigama?

 

Dejan Ognjanović

king ima MNOGO knjiga. teško je imati neko opšte mišljenje o svima njima. neke su remek dela, neke su užasne, mnoge su tek okej. mislim da je king bolji u pričama nego u romanima. detaljno sam pisao o kingovoj poetici u POETICI HORORA. …

 

 

Branka Krsmanović

Dobro veče, ja samo da Vam uputim srdačan pozdrav iz Bijeljine (BiH) i poželim uspijeh u daljem radu. Vaše knjige nisam imala prilike da čitam, ali nadam se da ću biti u mogućnosti u skorijoj budućnosti.

 

Dejan Ognjanović

hvala i pozdrav. NAŽIVO nema distribuciju van srbije, tj nema je ni u srbiji izvan mene, pošto sam je sam izdao.

 

Branka Krsmanović

imam ja adresu i u Srbiji, ali nemam račun.  Kad se stvari malo poprave javim se svakako za nabavku Vaših knjiga. Do tad čitam osvrte na Vaše knjige.

 

 

Petra Rapaić

Pozdrav. Pročitala sam Zavodnika i imam pitanje: jesu li deca od 11 godina stvarno toliko napredna?

 

Dejan Ognjanović

tu su na pragu puberteta. ne znam u kom smislu napredna?

 

 

Nikolina Nina Bajic

Da li vam prija publicitet? Kako se snalazite?

 

Dejan Ognjanović

nemam ga. ja sam kult pisac. mase ne znaju za mene.

 

 

Jelena Nedeljkovic

Pošto se moj kraj graniči sa Rumunijom, a sa Dunava direktno gledamo vrhove u Karpate, ne mogu da odolim a da ne pitam, koji je po Tvom mišljenju najbolji film o Drakuli a koji je glumac najbolje oživeo lik meni tako drage "krvopije" ?

 

Dejan Ognjanović

hercogov nosferatu je najbolji film o drakuli, a glumac - maks šrek, iz starog nosferatua iz 1922.

 

 

Bratislav Bata Brian Radovanovic

Dobro vece vam zelim,i veliki pozdrav od srca dragom profesoru Dejanu.Interesuje me da li postoji mogucnost ekranizacije "Zavodnika" ? Hvala puno

 

Dejan Ognjanović

za sad ništa konkretno. voleo bih...

 

 

Irena Maric

Pre nego što zaključamo post da nam se odmoriš, želim da nam ti sam kažeš ono što misliš da treba da znamo, a nismo te pitali.

 

Dejan Ognjanović

sva pitanja koja nisam do sad odgovorio - odgovori sigurno postoje na mom blogu http://cultofghoul.blogspot.com/

 

a za NAŽIVO i druge knjige - pišite na dogstar666@yahoo.com

 

Jelena Nedeljkovic

Poštovani domaćini, hvala na veoma inspirativnim pitanjima, a #DejanOgnjanović, puno hvala na fenomenalnom druženju, zanimljivim odgovorima i mogućnosti da se upoznamo sa Tvojim radom.

 

Dejan Ognjanović

hvala i pozz svima

 

 

уторак, 6. април 2021.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ I JA


            Dok privodim kraju rad na PROKLETIJAMA, i dok u glavi sređujem misli o TV seriji PORODICA, o kojoj ću se ovde izjasniti za koji dan, čim stignem, kao neku vrstu pripreme nudim vam moj text o Slobi, i ne samo o Slobi, od pre desetak godina.

Čitajte, razmišljajte – i gledajte PORODICU! Dobra je…

  

SLOBODAN MILOŠEVIĆ I JA

 

Čitam jedan srpski „urbani“ roman, i naravno, nailazim na opšte mesto takve proze: „Milošević mi je upropastio život!“ I zašto kriti, radi se o mega-hit romanu VIŠE OD NULE Zorana Karanovića.

Glavni junak je, inače, nekakav sitni muvator koji preživljava prodajući (bolja reč: uvaljujući) piratske CD-e i kasete mušterijama koje pretežno prezire i kojima se iza leđa podsmeva. Tu su opširni opisi nesumnjivo autentičnih anegdota iz života „malog privrednika“ u Slobino doba, u kojima naš pirat uglavnom ispada najpametniji, i desetostruko preprodaje bezvredne diskove i kasete (podsećam: ovo se dešava u vreme kada su te male plastične zamrsive stvarčice još uvek bile sveprisutne i čak dominantne, naspram tek-dolazećih CD-a); tu su još opširniji opisi svakodnevnih, ni po čemu posebnih i tek mlako-zabavnih „dogodovština“ sa mušterijama-seljacima koje mu traže Bregu i Merlin i Cecu, a on bi da ih prosvećuje isključivo Igi Popom. Sve to bi bilo ajde-de podnošljivo da nije prošarano patetičnim i površnim palamuđenjem o nekakvim višim ciljevima, idealima, drastičnom menjanju života, okretanju novog lista, itsl.

Potonji ideali uglavnom su prepisani iz stihova rockera i ponekog punkera iz '70-ih, kao i iz adekvatne „urbane“ literature Keruaka i Bukovskog. Naklapanje o njima postaje inkongruentnije sa svakom novom anegdotom o još jednoj naivnoj mušteriji u radnji, ili tupavom dobavljaču, koje glavni junak (bolje reći: super-junak) bez greške zajebe za još koju tisuću dojče marona. Rečeni super-junak, inače, definiše pojam „uspeha“ u životu pretežno u okvirima firmiranih odela (sakoi, kravate, cipele, sunčani đozluci prestižnih kreatura...) i skupih parfema, besnih kola, i sisatih radodajki sa kojima će, u ispraznim one-night-standovima, gužvati Armani odelo u svojoj gajbi, baš ispod murala Korto Maltezea koji je dao da mu se naslika na zidu sobe.

Taj isti junak je, inače, pokušao da „pobegne“ od Slobe čak u Ameriku, obećanu zemlju iz pesama kojima se napajao, ali se tamo nije snašao. „Nisam mogao da izdržim“ njegova je mantra, koju dalje ne elaborira, ali iz početnih stranica romana vidimo da je njegovo nesnalaženje više ukorenjeno u njemu samom, tako ograničenom, nego u „negostoljubivoj“ sredini. Na početku ga vidimo kako se u iznajmljenim kolima gubi po Los Anđelesu kao poslednji balkanski seljačić koji ne ume da čita plan grada, i kako ga obuzima paranoja od sve-strašnijih domorodaca među kojima se našao... Nešto kasnije, on odlazi na večeru u „fancy“ restoran, samo da bi se tamo izbljuvao po skupim tapetama i tepihu – ne zbog loše hrane nego zato što stoka ceo dan nije ništa jela, doručkovala je i ručala isključivo alkohol, cigarete i sitne grickalice.

Bilo kako bilo, on se vraća nazad u Sloboland sa gomilom najuopštenijih predrasuda o Americi na kakvim bi mu i proverbijalni Mali Đokica pozavideo (sve je u parama, svi nekud jure, ne umeju da žive, sve je isprazno i površno, itsl.) i – upušta se u već pomenuti „biznis“. E, tek u momentu kada po šesnaesti put ponovi platitudu: „Sloba mi je upropastio život!“ kako bi opravdao-objasnio svoje luzerstvo i svoje potucanje od budale do kretena, od jadnika preko paćenika do sponzoruše pa nazad do budale, meni prekipi.

Muka mi je više od tog kukavičkog pozivanja na Slobu svaki put kad neko treba da se suoči sa svojom slikom u ogledalu, i kad tamo vidi nikogovića koji je svoje „ideale“ i velike planove za budućnost prodao zarad nekolicine banalnih i vrlo ovozemaljskih, ni po čemu posebnih „projekata“ egzempliranih besmrtnom srpskom maximom „u se, na se i poda se“. Mislim, OK- nalio si skupi viski u se, metnuo si Armanija na se, udenuo čak i nekakvu prolaznu fuficu poda se.... super! Ali čemu onda Korto Malteze na zidu? Čemu naklapanja o slobodi, transcendenciji, o Kastanedi i skrivenoj životnoj mudrosti? I gde je Sloba u svemu tome? Muka mi je od nikogovića koji su jedva dočekali tako „savršen“ alibi kakav je Sloba da postanu prasci, lažovi, prevaranti, lopovi, balkanci, muvatori, lovci u mutnom, ili prizemni „hedonisti“ koji su snove o „boljem sutra“ tako hitro i bezbolno, skoro neprimetno, prodali za malo jeftinog alkoholno-narkomansko-švalerskog eskapizma, oplemenjenog patetičnim i samosažaljivim jadikovkama. „Ej, samo da nam nije bilo Slobe – gde bi nam bio kraj!“ Međutim, kad je već tako kako je, kad je već Sloba (bio, a u izvesnom smislu i ostao) tu, imamo izgovor koji uvek pali: „Jebi ga, takva su vremena!“ A pošto su vremena mutna, imamo i mi sjajan alibi da budemo mutni, a da se istovremeno pred sobom i sebi sličnim luzerima osećamo bistrim.
Nije nego!

Ima ona parabola o putu za Mišnori u Levoj ruci tame Ursule Legvin. Parafraziram jer me mrzi da tražim: ako se okreneš u suprotnom pravcu i počneš da se udaljavaš od Mišnorija, ti si i dalje na putu za Mišnori. Pravac je isti, samo je smer izmenjen. Ali to nije pravo suprotstavljanje, već samo menjanje predznaka. Nešto slično onome što Satanisti rade sa, pre svega, katoličkom doktrinom i ritualima, obrćući ih naopačke. To je parazitska „doktrina“ bez ičega autentičnog, individualnog. U ideologiji Miloševićevih luzera ja vidim isto to: hiniš da se suprotstavljaš nečemu/nekome a da istovremeno sve više postaješ neznatno iskrivljena slika njegova. To je, inače, stara srpska disciplina.

Deprimirajući monstrumi u koje su se izrodile odjučerašnje „demokrate“, i diktatura u koju smo neprimetno ušli, još gora od Miloševićeve – diktatura DS-a, DSS-a, G17+ i ostalih svinjogojaca – samo je najnoviji, najtužniji primer toga. Površne, samosažaljive plačipičke koje kukaju na traumu Miloševićeve Srbije, dok se opijaju i travu duvaju, dok muvaju svoje sitne biznise i zamajavaju fufice nekim naduvenim pričama, samo su po imidžu različiti od Slobinih sledbenika. Možda malkice bolje odeveni, možda malko mirisniji, možda sa nešto slušljivijom muzikom i sa malko podnošljivijim manirima (barem do druge čašice, ili drugog dima džointa), ali u suštini... u suštini, u čemu je razlika? Što jedni slušaju Cecu a drugi Igi Popa, dok žive jednako praznim, jednako lažnim, jednako pokvarenim „životima“? I jednako su daleko od „ideala“ koje besomučno proklamuju.

Mislim da je greška ovih „urbanih“ luzera, pre svega, u odsustvu dovoljno široke perspektive. U vrlo nemaštovitom, skučenom odnosu prema životu i njegovim mogućnostima. U sleđenju linije najmanjeg otpora.

Ja Slobodana Miloševića vidim kao katastrofu. Možda čak i kataklizmu, jedan bezbožnički cunami koji je zbrisao Srbiju kao nijedna druga pošast u njenoj istoriji, računajući i desetkovanje stanovništva nakon I svetskog rata.

OK. Da li nam to daje za pravo da cunjamo po ruševinama koje su ostale za tim talasom zla i da pljačkamo mrtvace, praznimo im džepove i skidamo zlatne zube, da se opijamo alkoholom zaostalim u njihovim pustim domovima, i da priređujemo žurke i orgije na otpadu njihovih (i naših) života? „Jebi ga, takva su vremena! Daj šta daš! Ko zna zašto je to dobro? Mile voli disko, a ja kolo šumadi'sko! Ožeži! Zgrabi dan! Želim sve i želim sad! Zapevaj i za patku zadeni! Šta te boli kurac?“

Ne baš.

Nama treba revolucija katastrofe. Treba nam pravi odnos prema katastrofi. Ne paćeničko kukumavčenje „Mili bože, šta nas snađe, sinje kukavce, čime smo ovo zaslužili!?“, već muško suočavanje sa situacijom. Zapravo, možda se ovde i može primeniti stara srpska izreka „Ko zna zašto je to dobro!“ Ko zna zašto je ovaj slom, ova katastrofa dobra? Umesto da kukavički žurimo da podupiremo straćare zaostale iza Slobo-cunamija, umesto da panično jurimo da reorganizujemo sve „kako je bilo“ i vratimo se „normalnosti“ (koju nikad nismo ni imali!) – zašto načas ne stanemo na nekoj uzvišici, i zagledamo se u horizont pod nama. U otpad. U đubrište. U leševe. U zombifikovane invalide. Pa onda u ogledalo.

Dejvid Kronenberg, inspirisan velikim (možda i najvećim) revolucionarom katastrofe, Dž. G. Balardom, kaže: „Ako te obuzme neka surova stvarnost, umesto da budeš zgažen, uništen ili umanjen njome, zagrli je u potpunosti. Razvij je i odvedi je do još daljih granica nego što je ona sama htela da ide. Vidi nije li to kreativni poduhvat. Nije li to pozitivno. A što su čudnije i grotesknije okolnosti, to situacija interesantnija postaje.“

Slobodan Milošević meni nije uništio život. On je, možda, uništio samo jednu verziju, jednu mogućnost, jednu od niza paralelnih stvarnosti iz obilja drugih, mogućih. I što se više osvrćem, sve sam manje siguran da mu na tome zameram.

OK, period između svoje 18. i 28. godine proveo sam pod sankcijama. Bez mogućnosti da putujem i družim se sa ostatkom sveta. Studirao anglistiku bez stipendija, bez sponzora, bez razmene studenata, bez gostujućih profesora iz inostranstva. I dalje čuvam, kao relikviju i kuriozitet, ček studentskog kredita na 40 milijardi i 600 miliona inflatornih dinara: ček koji nikada nisam ni unovčio, jer se nije isplatilo stajati s penzionerima u redu, satima, da bih eventualno dobio ekvivalent 2-3 tadašnje marke, u brzo-isparivim, bezvrednim dinarima. Nisam imao firmirana odela niti skupa pića. Nisam vozio ni džip a ni fiću. Nisam letovao na besnim mestima a ni u Crnoj-ko-Noć Gori. Nisam vodao najbolje ribe Niša i okolnih sela.

Da li žalim zbog toga? Da li se osećam promašenim zbog toga? Mora da se šalite! U istom smislu u kome mi je Sloba „oduzeo“ jednu vrstu života (za kojim ni u jednom trenutku svog svesnog postojanja nisam ni žudeo), on me je i „stvorio“, odnosno učinio onim što danas jesam.

Sloba je katastrofa koja me je navela da preispitam i sebe, i svet oko sebe, i moje mesto u njemu: Sloba je katastrofa koja je izbrisala čak i potencijal iskušenja koje mi ionako nikada nije bilo previše blisko. Samo je Sloba mogao da stvori okruženje u kome ću spoznati mudrost Toroove maksime da se cena jedne stvari ne ogleda u njenoj monetarnoj vrednosti, već u količini ŽIVOTA koju sam spreman da dam u zamenu za tu stvar. Drugim rečima, Sloba mi je pomogao da spoznam, i na neki način zavolim život, ili barem da ga više poštujem. Sloba je izbrisao jedan lažni svet i naveo me da otvorim oči pred pravim stanjem stvari. Sloba mi je otkrio ko su i šta su i kakvi su ljudi, i pružio mi mogućnost da sebe odmerim prema njima, i tako se spoznam bez ostatka. Sloba je bio katalizator koji je naveo čitav svet da pokaže svoje prave boje, i brojni sociološki, psihološki, antropološki, biološki i metafizički bezdani ostali bi mi zatvoreni ili vešto zamaskirani da nije bilo Slobe – nesvesnog šta čini! – da mi ih razotkrije.
Ko je Slobu preživeo – ali, preživeo ga otvorenih očiju, budan, bez droga i zamajavanjima bezveznim šljokicama i površnim tričarijama – ni Pakao mu neće teško pasti!

I na tome sam mu beskrajno zahvalan!

I zato ne kukam na Slobu. On je radio svoje, a ja – za to vreme – svoje. Možda je drugima diktirao i diktaturisao, možda je druge živote prema sebi određivao, ali moj nije. Uticao na njega, indirektno – jeste. Ali radikalno ga izmenio i pretvorio u travestiju mojih originalnih planova i ideala, mojih vrednosti, mojih želja i ciljeva – to nikako!
Sloba je sad tamo gde je. Ne znam da li je zadovoljan, i da li bi nešto u svojoj karijeri menjao, kad bi mogao. Ja znam da u svojoj „karijeri“ ne bih ništa.

I zato ga ne mrzim ništa više nego što bih neki veliki zemljotres, požar, cunami...