Najveća filmska RAZOČARANJA u 2011.

>> петак, 03. фебруар 2012.

              Jedna od stvari koje su obeležile 2011. jeste – neproporcionalan, frustrirajući, neobjašnjivo veliki broj filmova koji su znatno podbacili u odnosu na ono što smo imali prava da očekujemo. I kad ovo kažem, time ne mislim na sve gore i sve debilnije holivudske filmove: mislim na dokazane AUTORE sa jakim kreditima stečenim ranijim masterpisovima, koji su u prethodnoj godini isporučili ĆORKE.
Kao što ćete videti u donjem osvrtu, ne radi se (uglavnom!) o kataklizmama u smislu totalnih promašaja, nego pretežno o nedomišljenim, poludupastim, misguided, osrednjim filmovima – od strane reditelja za koje je osrednjost nedopustiva! Prošarano sa njima, u dnu ovog spiska, nalazi se i nekoliko izvikanih žanrovskih naslova koji su ili imali "garantovano dobre" premise, koje su prokockali, ili su dobili ogroman hajp na žanrovskim sajtovima – samo da bismo na kraju stekli trube i izduvane balone umesto modernih klasika.
            Evo moje jezgrovite jeremijade nad filmovima u kojima je disprorporcija između očekivanog i dobijenog bila najveća. Poređani su po redosledu veličine te razlike između "shoulda-been" i "as is" kvaliteta, a ne po opštoj slabosti (mereno kroz golu ocenu).

DRIVE
USA, 11
**(*)      3-
            Uninvolving, emotivno i idejno ravan, previše pozerski omaž krimićima 1980-ih. Od reditelja najboljeg filma 2010!

MELANCHOLIA
DEN, 11
**(*)    3-
            Ni na drugo gledanje novi Fon Trir nije mi bio ništa manje isprazan, dosadan i mlak. Odličan kao blef za zasenjivanje prostote, ali ne i kao studija karaktera, situacije ili čovečanstva.

A DANGEROUS METHOD
CAN, 11
**          2-
            Kronenberg, reditelj nekih od omiljenih mi filmova ikada, ovde potpisuje izluđujuće ravan, kilav, nenadahnut, prozaičan, banalan, nesnosno dosadan TV-film/radio-dramu u slikama.

THE TURIN HORSE
HUN, 11
**         2
            Školski primer "Taština praznine" filmmejkinga! Tužan testament, ako je baš OVIM i ovakvim filmom Bela Tar rešio da se oprosti od filma.

YELLOW SEA
S. KOR, 11,
***        3-
            Za reditelja CHASERa ovaj predugi, uninvolving i tek sporadično uzbudljiv i žestok film veliki je pad (iako po sebi nije previše loš)!

SCABBARD SAMURAI
JAP, 11
**(*)  2+
            Čovek koji je potpisao SYMBOL sada dolazi sa – frustrirajuće neduhovitim, razvučenim, dosadnim i šupljim filmčićem o samuraju koji nikako ne uspeva da nasmeje hronično tužnog sina svog šoguna i tako spasi svoj život.

A BOY AND HIS SAMURAI
JAP, 11
**(*)  3-
            Samo mali delić šarma i blesavosti masterpisa A FISH STORY može se, u skoro nebitnim tragovima, naći u ovom zaboravljivom, rutinskom filmčetu za decu.

THE SKIN I LIVE IN
SPA, 11
**(*)       3-
            Almodovar rimejkuje Džesa Franka, sa više para i šarenila i poziranja, ali sa istovetnom dozom apsurda, besmisla i idiotarije (kako u medicinskom tako i u psihološkom i idejnom smislu).

13 ASSASSINS
JAP, 10
**(*)     3-
            Miike odrađuje samurajski film u još jednom dokazu da može, vežbe radi, da pravi i standardne, normalne filmove – s tim što je ovaj sasvim nepotreban, jer klasični original je još uvek bolji, nedosegnut.

L.A. ZOMBIE HARDCORE
USA, 10
*(*)        2-
            Umesto još jedne DUH-ovite sentimentalne vickaste bleskaste ljupke bizarne originalne melanholične zombi-metafore kakva je bila OTTO: UP WITH THE DEAD PEOPLE – dobili smo samo jedan prazan, dosadan i glup gej pornić čija pretencioznost nema baš nikakvog utemeljenja.

THE WARD
USA, 10
**            2+
            Deda Karpenter je načas digao dupe iz stolice ispred TV-a sa sportskim prenosima i video-igricama, taman koliko mu je trebalo da otalja jedan žalosno besmislen, promašen, generičan, bezukusan, rutinski bezličan film u kome je očito da je on od gledanja i pravljenja filmova već digao ruke (i bar pola mozga).

THE WICKER TREE
USA/UK, 11
**(*)  2+
            Robin Hardi demonstira da je scenarista Entoni Šefer ipak bio zaslužniji za uspeh WICKER MANA – jer sada, bez njega, on potpisuje jedan tipičan starački, promašen, mlitav film bez likova, bez poente, bez ičeg za pamćenje. Njegovo antihrišćanstvo je simpatično, ali je takođe izrazito klinačko, a ovaj film jedva da je za nijansu bolji od bezveznjačkog WTF rimejka sa Nikom Kejdžom (koji je, u svom ludilu i u svojoj poludupastoj ambiciji i originalnoj premisi, barem bio zabavniji).

22 MEI
BEL, 11
**(*)    3-
            Reditelj EX-DRUMMERA dolazi sa jednim fletlajn uninvolving filmom, previše razvučenim i predvidivim, i sa tek sporadičnim bleskovima dobrog filmmejkinga.

THE GIRL WITH A DRAGON TATTOO
USA, 11
**(*)   3-
            Izvanredno uslikan film – samo zbog te fotografije i ambijenata i ugođaja ne mogu se naterati da mu dam manju ocenu! – ali u suštini promašen, delom zbog bezvezne premise (slab roman debilnog zapleta), delom zbog odsustva bilo kakvog fokusa u ovom razbrbljanom, raštrkanom all-over-the-place neuzbudljivom "trileru" o svemu i ni o čemu. Umesto dva i po sata reprize švedskog filma koji ste verovatno gledali, bolje se nasmejte uz ovaj 100% tačni sažetak Finčerovog ispraznog filmića.

CARNAGE
FRA, 11
**          2
            Polanski je postao mučenik-umetnik zbog te gnjavaže sa američkim sudovima za sranja od pre skoro 40 godina – ali to nije dovoljan razlog da mu gledam kroz prste za ovo sasvim prozaično Pozorište u Kući, tim pre što ni komad na kome je zasnovan nije bogzna kako pametan i dubok, i sve svoje plitke poente telegrafiše već u prvih 20-ak minuta.

RED STATE
USA, 11
**(*)     3-
            Dugo najavljivani i hajpovani "horor" Kevina Smita na kraju je ispao samo bezvezna tirada o američkom fundamentolizmu, suviše karikirana i klinačka da i imala ikakav impakt ili težinu za vanfilmski svet.

SCREAM 4
USA, 11
**(*)       2+
            "Never say never again" reče Krejven, uze ček, i potpisa još jedan nepotreban, promašen, suviše namigivački META a nedovoljno jezivo HOROR nastavak VRISKA – zato što ste VI to tražili!

BURKE & HARE
UK, 10
**(*)       3-
            Džon Lendis se vraća horor-komediji! Jupiii! Zapravo, horor je sveden na nešto malo body-necro-horrora, a komedija... Čekaj, ovo je trebalo da bude smešno? Šmrc...

PAUL
USA, 10
**(*)     3-
            Još jedan dokaz koliko je overhajpovana ta ekipa kojoj je upala sekira u med sa SHAUN OF THE DEAD, ali – osim TV serije SPACED, pre toga – više nikad nisu pružili novi razlog da im verujemo ili ih nestrpljivo čekamo. Ovo je izrazito usiljen, nesmešan road-movie sa SF elementima, sa besramnim namigivanjem SF fanovima i još besramnije bezveznim završetkom.

HEREAFTER
USA, 10
**(*)     2+
            Živa legenda, Oskarovac, Čovek bez imena itd. sada, sa jednom nogom u grobu, isporučuje patetično srcedrapajući Nju-Ejdž bulšit o tome kako ćemo se u zagrobnom životu držati za ruke sa svojim voljenima. Okej za čitaoce TREĆEG OKA, ali šta će ova bljuzga u filmografiji čoveka koji je režirao PLAY MISTY FOR ME i HIGH PLAINS DRIFTER?

CATERPILLAR
JAP, 10
*(*)        2-
            Andergraund legenda Kôji Wakamatsu adaptira ero-guro klasik Edogave Ranpa o ratnom invalidu bez udova – nakazi od ljudskog torza! A rezultat je jeftino i ružno slikan, kilav, skoro amaterski, isprazan i nebitan film.

RUBBER
USA, 10
**(*)     2+
            Fensi-šmensi artsi-fartsi kvazi-horor anti-komedija meta-nešto. Ova guma previše je rastegnuta, ali nedovoljno da sakrije rupu u sredini.

MLYN I KRZYZ
POL, 10
**(*)    3-
            Previše sterilna stilska vežba iz sub-Greenawayštine.

MIDNIGHT IN PARIS
USA, 11
**       2+
            Vudi Alenova sladunjava fantazija o mediokritetskom piskaralu koje u Parizu posle ponoći susreće velikane poput Ficdžeralda i Hemingveja i Dalija – s tim što su oni jezivo karikirani i simplifikovano svedeni na par otrcanih fraza ili opsesija. Totalni "ljupki" mediokritetizam - na prvom mestu Tarantinove godišnje liste!

AMPHIBIOUS
INDO, 11
**        2-
            Brajan Juzna, propao u Americi, povukao se iz Evrope, sada se javlja sa dalekog Istoka u ovom nenadahnutom Sci-Fi Channel meets Asylum monster flicku. Džinovska škorpija nije loše nacrtana u kompjuteru, za one koji to vole, ali borba sa njom (u poslednjih 20ak minuta, za one koji prežive sat vremena gnjavaže sa imbecilnim subhumanoidnim karikaturama na nivou jeftinih italo akciono-hororičnih avantura s početka 1980-ih) je krajnje nenadahnuta i nenamerno smešna. Uostalom, kad od ljudskih likova ta aždaja ima da interaktuje sa Majklom Pareom (!) kao junakom, sve je jasno.

LE MOINE
FRA, 11
**         2
            Zašto, zašto, zaštoooooo ovaj anahroni mrtvopuvački film uopšte postoji, i ZAŠTO ovu kilavost potpisuje čovek koji je radio LEMMINGA?

            Ostala razočaranja iz žanra horora već sam ranije opisivao na blogu, pa ovog puta samo da ih se podsetimo:

DON'T BE AFRAID OF THE DARK
USA, 11
**(*)         2+

WE NEED TO TALK ABOUT KEVIN
USA, 11
**(*)     3-

THE WOMAN
USA, 11
*(*)             2-

KILL LIST
UK, 11
**(*)         2+

DYLAN DOG DEAD OF NIGHT
USA, 11
**              2-

A LONELY PLACE TO DIE
UK, 11
**(*)     3-

HOBO WITH A SHOTGUN
CAN, 11
**(*)    2+

YELLOWBRICKROAD
USA, 11
**(*)         2+

SINT
HOL, 11
**             2

RARE EXPORTS
FIN, 10
*(*)    2-

THE DOOR aka DIE TUR
GER, 10
**(*)      3-

Read more...

FILAŽ BR. 6

>> четвртак, 02. фебруар 2012.

    Da se pohvalim:
    1) Danas – u četvrtak, 02. februara – održava se godišnja skupština FIPRESCI-ja (to je ono udruženje domaćih filmskih kritičara u kome nije Duda Lakić). Na njoj će glavni i odgovorni urednik časopisa, Srđan Savić, primiti priznanje FIPRESCI-ja koje se FILAŽU dodeljuje za "izdavački poduhvat godine". Uz njega će biti i Dejan Dabić, pokretač časopisa. Dejan Ognjanović, zamenik urednika, neće biti sa njima, iz opravdanih razloga (minus dvadeset!), bar ne telom, ali će zato biti uz njih u mislima, pod uslovom da bude budan oko podneva, kada se u Muzeju Kinoteke dešava svečanost. U svakom slučaju – ovo je lepo priznanje i vredi da se zalije nečim što ne mrzne čak ni na ovim temperaturama.
    2) Najnoviji, ŠESTI broj FILAŽA, nalazi se u štampi, i očekujem da ga u ruke uzmem početkom iduće nedelje (ukoliko otopli dovoljno da budem raspoložen za izlazak iz kuće). Na koricama stoji da je to broj za "PROLEĆE 2011", i to nije štamparska greška. Proleće. Dve hiljade JEDANAESTE. Šta da se radi? Kriza, besparica, totalno ludilo u (nepostojećim) budžetima kulturnih institucija itd. Baš zato i jeste PODUHVAT to što smo prošle godine uspeli da izdamo i taj jedan (subverzivni) broj (umesto četiri, kako je planirano)!
    Inače, praktično je gotov i dvobroj 7/8, koji treba očekivati vrlo uskoro!
    Evo šta smo spremili za broj 666:


SADRŽAJ

---ZUMIRANJE---


TEORIJA FILMSKOG NARATIVA DEJVIDA BORDVELA (1)
Sandra Nikolić

NAKAZE TODA BRAUNINGA:
MEHANIČKA SOLIDARNOST RUŽNIH, MALIH I NEMOĆNIH
Igor M. Toholj

FILM I SANU:
RAZBIJANJE PREDRASUDA
Nikola Stojanović

DA LI U SRBIJI IMA PREVIŠE FESTIVALA? (2)
Radenko St. Ranković


---FAR---

61. BERLINALE
BERLIN 3D 2011, BEZ NAOČARA
Dinko Tucaković

64. FILMSKI FESTIVAL U KANU
(S)KAN(DAL) 2011.
Dinko Tucaković

7 VELIČANSTVENIH
KRVAVI MOBILNI MINERALI
Dejan Petrović


---KRUPNI PLAN---

VIM VENDERS:
NI NA NEBU NI NA ZEMLJI
Dinko Tucaković

DEJAN ZEČEVIĆ:
NEPRIJATELJ PRED VRATIMA
Srđan Savić

NIKOLA LEŽAIĆ:
POSLEDNJE LETO ZA SEĆANJE
Dejan Dabić, Dejan Ognjanović

----------------------
---TEMAT--- 
ANIMACIJA U SRBIJI DANAS

UVOD
Dejan Dabić

ANIMACIJA NA BRISANOM PROSTORU
Milen Alempijević

FILM NOAR:
NA TRAGU AMERIČKIH KLASIKA
Đorđe Bajić

ALEKSA GAJIĆ:
SF NA SRPSKI NAČIN
Đorđe Bajić 

KOLIN ARTUR:
MAJSTOR MASKE, MEHANIKE I ANIMACIJE
Dejan Ognjanović

-------------
---RAKURSI---



KRALJEV GOVOR
(THE KING'S SPEECH)
Dejan Dabić

KAPETAN AMERIKA: PRVI OSVETNIK
(CAPTAIN AMERICA: THE FIRST AVENGER)
Srđan Savić

PANK NIJE MRTAV
(ПАНКОТ НЕ Е МРТОВ)
Vladan Petković

NEPRIJATELJ
Dejan Ognjanović

KAKO SU ME UKRALI NEMCI
Dejan Ognjanović

SINEMA KOMUNISTO
(CINEMA KOMUNISTO)
Ivan Velisavljević


---KINOPIS---

MIROSLAV-BATA PETROVIĆ:
RADOSLAV VLADIĆ – POETIKA MALIH STVARI
Dejan Dabić

    Kao što možete videti, ima tu vrlo zanimljivih i vanvremenih priloga, tako da ovo kašnjenje zbog više sile zvane "Srbija Danas" nije nimalo ugrozilo aktuelnost sadržaja ovog broja.
    Od žanrovski relevantnih stvari, ističem: esej o NAKAZAMA, razgovor koji sam vodio sa majstorom za maske Kolinom Arturom, razgovor sa Zekom o njegovom horor-NEPRIJATELJU, kao i moj prikaz tog filma.
    U ovom broju su čak i dva intervjua koja je napravio Đorđe Bajić, "novi kadar" čuven po izjavi da mu nikada nisam bio urednik, niti ću to biti! Sad sam se, napokon, umilostivio da to budem.
    FILAŽ posle 5. februara možete naručiti direktno od izdavača, NKC-a (na tel: 018 536 200). Mislim da je cena nekih 300-ak din + ptt.
    Ako baš insistirate da ga kupujete u knjižari, koliko znam jedino "Aleksandar Bjelić" i "Beopolis" to trenutno drže – mislim na starije brojeve, dok ćete malo sačekati da i najnoviji pristigne do njih...

Read more...

BRAĆA PO MATERI (1988)

>> уторак, 31. јануар 2012.

Režija:
Zdravko Šotra

Scenario:
Zdravko Šotra i Jovan Radulović (prema knjizi J. R-a)

Ocena: neprocenjivo!
(kao film, 2-; kao zabava: 5)

Decenijama rukovođen zdravim razumom i izgrađenim ukusom izbegavao sam da odgledam ucelo film BRAĆA PO MATERI; dosta su mi bili parčići koje sam opažao povremeno na TV u vreme kada sam TV bar malo gledao. Video sam dovoljno da to ne želim da gledam.
Ipak, inserti koje sam pod stare dane gledo, pre svega u ŠOK KORIDORU, kao i parčići koje mi je Aca Radivojević (najveći živi obožavalac i napamet-znalac ovog trash klasika) puštao i/ili prepričavao i citirao stvorili su jednu novu vrstu očekivanja – filma koji je fakin hilerijus u svojoj trapavosti i nesvesti. Zato reših da dugo odlaganu nepravdu ispravim, i da najzad vidim čitav kontext u kome se napamet naučeni delovi i parčići i viđeni inserti zapravo nalaze.

    Pa, šta reći? Smejao sam se ovoj "ozbiljnoj drami" – o ustašama, Srbima u Hrvatskoj, klanjima, podelama, balkanskim usudima i sudbi kletoj - kao malo kojoj domaćoj komediji.
Glumačka kreacija Sonje Savić u ulozi potlačene žene koja se okreće – ne čašici, nego FLAŠI zaista je jedna od najvećih u istoriji našeg glumišta. Mislim, jedna od najvećih blamaža! Kakva jebano smehotresna karikatura!

Pa još u spoju sa njenim mužem koga igra Pera Božović, koji je ROĐEN da glumi (?) brutalno sirove kućevne silnike! Ovo je svakako jedan od najvećih, antologijskih glumačkih parova srpskog filma! Priceless! To kako je on 'vata za vrat i drmusa, a ona klima glavom kao šlogirana ćurka... Pa pokreti kojima nateže flašu... To je nešto neopisivo! Mada, šta pa ja kenjam i opisujem kad su ovaj film svi već gledali pre mene.

Ako neko nije, ne čekajte ni časa više. Film je sranje (gledano ozbiljno, kao film) – ali je zabavniji od većine naših 'klasika'! Uostalom, svedočanstvo toga je i sledeći podatak sa Imdb-a: Ratings: 7.4/10 from 300 users! 300 voters cannot be wrong! It's a frickin' masterpiece!
A ako vam treba dodatnih dokaza da se ovo MORA gledati, evo citata koje sam zapisao - nekih od najsmešnijih replika u istoriji srpskog filma:


(brat bratu) Ubio si vršnjaka. Vređao te, gazio. Vratio si mu kako samo naša krv može.

(pajkan maloletnom ubici) Šta uradi tako mlad, bog te jebo?

(potpis ŠOK KORIDORA- ominously:) Ljudi, svašta će biti!

(Voja dok vrši rekonstrukciju zločina na maturskoj večeri) E, deco, deco, i ko vas ima i ko vas pravi nek ide u božju mater!

(Irfan Mensur kao jedan od memorabilnijih i zlokobnijih ustaša u domaćem filmu) Otkud ja znam gde je Antiša? U moje se prkno nije uvuko!


(klinja, dok im Srbi iznose sve iz 'ustaške' kuće) Evo ti tvoje Gospe Sinjske!
(keva) Muči, srećo.

(tetka uči snaju kako se krsti po pravoslavnom običaju) Nemoj tako celom šakom ko lopatom!

(Oliveru Marković opseda duh 100-godišnje babe, i iz njenih usta dementno brblja dok metlom lupa stvari po kuhinji)
Hitleru, ajde na dvor!... Svaku noć dolaziš tu pa se zavlačiš!


(refren svake prave srpske domaćice) Ubiće me onaj moj zlotvor!

(Bjela o kulinarskom umeću Vesne Trivalić, koja je upravo ispekla kokoš iz koje nije izvadila ni creva ni govna)
Ćurko, pa ti ne bi znala ni mog Miška da ispečeš!


(kad seljak dobije, tj. ukrade pare)  Mi jedini u Kulini imamo šporet na drva i okrečenu sobu!

(pajkan opisuje scenu koju reditelj nije našao za shodno da inscenira) Ej, ovaj se obesio. Ispao mu jezik do muda!

(perceptivni klinja u vreme buđenja Maspoka) Evo prođe autobus pun fratara i časnih sestara!

(balkanski paranoični refren) Ja mislim da si ti nji'ova!

(klinja) Ajmo u Šmrekovo da vidimo šta rade.
(klinja 2) Ajmo.

(Pera, pijanoj ženi) A navađaš ga, navađaš – da bude isti ko i ti!


"Nisam ja Tesla!" kaže Pera Božović u genijalnoj intertextualnoj, metafilmskoj referenci koju će shvatiti samo najbistriji gledaoci – pošto je Pera zapravo igrao Teslu 10-ak godina pre te uloge! Inače, ova aluzija je savršeno plasirana da rasprši eventualnu tragičnost scene pogibije Mire Furlan –najgrotesknije 'ozbiljne' smrti u nekom srpskom filmu IKADA (ne računamo komedije, horore, i crnotalasovski apsurd i zajebancije Makavejeva) – dakle, Mira zagine tako što je ubije struja na mešalici za malter.


U gornjem opisu namerno nisam zalazio u cepidlačenja:
- Štimac po scenariju 'nema ni 20', a uprkos svom ogavnom bejbifejsu – ipak izgleda znatno matorije od toga;

- Sonja, pak, po scenariju igra ženu koja valjda ima bar 40 godina tokom većeg dela filma, ali razlika između nje sa 25 (kad je samo maloumna) i 45 (kad je dementna i pijana) je samo u tome što u potonjem slučaju ima vezanu maramu na glavi!

- Scenario se i ne trudi da obrazloži kako i zašto se kršni Laušević zagledao u očigledno retardiranu Sonju: to se, prosto – desi! Usud! Tragedija! O, sudbo kleta... itd.

- Ne trudi se ni da postigne neku konzistentnost ponašanja likova: isti onaj koji je rekao 'Ja mislim da si ti njiova!' i 'Ljudi, svašta će biti!' kasnije dođe kod iste te žene kojoj je to govorio – da je teši da će sve biti u redu!

- Ubistvo koje Štimac počini nije dramski motivisano time ko je i šta je: scenario nam uopšte ne pokazuje zašto su se oni biliji ostrvili baš na njega, pa taj zločin u kontextu cele priče deluje vrlo proizvoljno.


- Žarko Laušević kao lik praktično ne postoji: vidimo ga u JEDNOJ neprijateljskoj akciji, kad dođe da zapali dinarske šume (tom prilikom vozač mu je Goran Višnjić!), ali ništa se više ne kaže o njegovim (neizbežnim!) daljim vezama sa ustaškom emigracijom i njinim drugim aktivnostima! Sve se to pomete pod tepih uz veliko "Puj-pike, ne važi".

- Celi film stvara buildup prema susretu braće: 88 minuta oni razmenjuju audio kasete sa svojim naracijama, i sad čovek s pravom očekuje da će ta pregnantna drama, nabujala od emocija, ličnih i nacionalnih tragedija i čemera i derta da explodira u jebo-te-bog kulminaciji u kojoj se dešava ne znam šta, i ti kao normalan gledalac sad nagađaš kako bi to moglo da se uopšte desi, pošto se tokom filma potencira da Laušević ne sme da dođe u SFRJ zbog svojih ustaških veza i zločina. A onda se taj gordijski čvor mudro razmrsi tako što čovek koji ne sme da uđe u neku YU *ŠUMU* da lovi međede s Austrijancima, jer ga juri milicija – naprasno i niotkuda DOĐE U ZATVOR (MEČKI NA RUPU, HE HE) da zagrli svog bratića!

Hepi end! Šta je dalje bilo, da li su istog časa po kretanju špice pajkani počeli da mu pendrecima odvaljuju bubrege – nismo videli.
    U svakom slučaju, ovo je vintage ŠOTRA (čovek slavan po izjavi da on, kao reditelj, u svom postupku "ni na čemu ne insistira"), vintage srpski film (možda čak i glavni krivac što se SRPSKI FILM tako zove!), vintage treš tragikomedija, te stoga svakako zaslužuje gledanje i dalje izučavanje.

Read more...

ZLATNI GHOUL Nagrade za ne-horor postignuća u 2011. godini

>> понедељак, 30. јануар 2012.

    Evo još jedne tradicije koju započinjem ove godine – pa dokle izdržim.
    Dakle, od sad pa nadalje i ubuduće, Poov rođendan (19.01) je Dan za obznanu nagrada Zlatni Ghoul za HOROR postignuća, a moj rođendan (30.01) je Dan za obznanu nagrada Zlatni Ghoul za NE-HOROR postignuća u prethodnoj filmskoj godini. Red je da se i NEHORORI zakite ovom divnom statuetom (moj nacrt popravila i pozlatila Tijana Jevtić), jer ipak i o njima se ovde na blogu piše, u poslednje vreme čak i više nego o (sve čemernijim i pažnje nevrednim) hororima.
    Za razliku od horora, među filmovima iz žanra OSTALO (he he...) moglo se pronaći znatno više naslova vrednih pažnje (jer ih je i procentualno više nego horora). Ovo će postati očiglednije kada za neki dan okačim TOP-LISTU od 50-ak najboljih ne-horor filmova viđenih od prošlogodišnje liste do danas.
Do tada, evo kako je glasao jedini pouzdani, provereni, nepotkupljivi i savršeno istančano ukusni žiri u sastavu: Dejan, Ognjanović i Ghoul.
    PS: U donjem listingu u zagradi je data zemlja produkcije datog filma, a ne porekla konkretnog reditelja, glumca i sl. kod nagrada koje idu pojedincima.
    PPS: Ne treba mnogo pronicljivosti da se zapazi vrlo očit pattern u nagradama, a to je – da među njima praktično NEMA američkih filmova (ok, ima JEDAN, i to dokumentarni). Ovo nije politička niti ideološka odluka, nego čisto estetska (iako je prožeta duhom NESVRSTANOSTI i ANTIAMERIKANIZMA, i može se čitati i kao "pljujem na vaše amerikocentrične liste 'najboljih' filmova!"). Mislim da nikome ne moram da dokazujem svoju ljubav prema – između ostalog – žanrovskom filmu, ali šta ja mogu Amerima kad ih sada čak i na rođenom polju tuče ostatak sveta u kome debiloholivudizacija još uvek nije ubila poslednje iskre kreativnosti i duha.
    SPS: Većina ovih filmova već je bila prikazana na blogu, pa kome su rivjui promakli, search opcija radi i danju i noću.

ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI FILM 2011.

THE RAID
(Indonesia)

ZLATNI GHOUL
ZA DRAMU

INCENDIES
(Canada)

ZLATNI GHOUL
ZA TRILER

CONFESSIONS
(Japan)

ZLATNI GHOUL
ZA AKCIJU

THE RAID
(Indonesia)

ZLATNI GHOUL
ZA SF

ENDHIRAN aka ROBOT
(India)

ZLATNI GHOUL
ZA KOMEDIJU

KLOVN: THE MOVIE
(Denmark)

ZLATNI GHOUL
ZA SRPSKI FILM

KAKO SU ME UKRALI NEMCI

ZLATNI GHOUL
ZA ANIMIRANI FILM

THE BORROWER ARRIETTY
(Japan)

ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI DOKUMENTARAC

WILLIAM S. BURROUGHS - A MAN WITHIN
(USA)

ZLATNI GHOUL
ZA "NE MOGU DA VERUJEM DA JE TO DOBRO" FILM

THE KID WITH A BIKE / Le gamin au vélo
(France)

ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJU REŽIJU

Gareth Evans
THE RAID
(Indonesia)

ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI ADAPTIRANI SCENARIO

Denis Villeneuve
INCENDIES
(Canada)

ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI ORIGINALNI SCENARIO
Shion Sono, Yoshiki Takahashi
COLD FISH
(Japan)

ZLATNI GHOUL
ZA GLAVNU MUŠKU ULOGU

Denden
COLD FISH
(Japan)

ZLATNI GHOUL
ZA GLAVNU ŽENSKU ULOGU

Lubna Azabal
INCENDIES
(Canada)

ZLATNI GHOUL
ZA DETE GLUMCA

Thomas Doret
THE KID WITH A BIKE / Le gamin au vélo
(France)

ZLATNI GHOUL
ZA MUZIKU

Aria Prayogi, Joseph Trapanese, Fajar Yuskemal
THE RAID
(Indonesia)

ZLATNI GHOUL
ZA KAMERU

Masakazu Ato, Atsushi Ozawa
CONFESSIONS
(Japan)

ZLATNI GHOUL
ZA EFEKTE MASKE

Yoshihiro Nishimura
COLD FISH
(Japan)

ZLATNI GHOUL
ZA DEBI-REDITELJA KOJI OBEĆAVA

Fabrice Gobert
SIMON WERNER A DISPARU
(France)

Read more...

SEKTE! "Crna ruža"

>> недеља, 29. јануар 2012.

  
    U okviru akcije "Ghoulov vodič kroz sekte" evo podsećanja na prvu za koju sam ikada čuo. I ne samo to, nego ovde kačim i sam taj tekst u kome sam prvi put pročitao o "Crnoj ruži". Poznavaocima mog lika a naročito dela očito je da je ovaj tekst snažno delovao na moju mladalačku, maloletnu imaginaciju.
    Tekst je izašao u TV Novostima 1988. godine; dakle, imao sam tada 15 godina, završavao osmi razred osnovne škole, bio već duboko zabrazdio stazama horora i mračnjaštva, a inspirativni potencijali ovog članka naveli su me da ga sačuvam – i da ga čuvam sve do danas – kao jedan od prvih činilaca moje privatne Zbirke.
    Da, Zbirka koju sačinjava junak mog romana NAŽIVO zaista postoji – u mojim fijokama. Štaviše, kao što ćete videti u donjem tekstu, naziv kafića GARUDA (koji sam ja u romanu smestio u Prištinu), omaž je ovom tekstu i njegovom uticaju na mene. Da budem jasan: to nije goli plitkoumni omaž, nego vrlo promišljeni i smisleni činilac u značenju romana čiji glavni junak za zadatak ima da prevaziđe (transcendira) razne nivoe "stvarnosti": prozaična svakodnevica (majka sa decom koja se svađaju u liftu), upliv medija na percepciju svakodnevice kroz direktne vesti sa ratišta i oko njega (odlomci iz novina i vesti sa TV-a), senzacionalistički ili potajno kvarni novinski tekstovi za izazivanje moralne i druge panike, straha i nesigurnosti (priče o sektama, satanistima i sličnim urotama), nesvareni pučki odraz toga što se u medijima čulo (razgovor putnika u vozu ka Prištini), glasine i urbane legende i teorije zavere (Adrijanove priče u GARUDI i u BOLJEM ŽIVOTU), direktne ispovesti učesnika događaja (Goranova pripovest), lično svedočenje post-festum (Dejan u Goranovom kupatilu) i najzad, na kraju, lično svedočenje/suočenje sa stvarnošću, direktno i – NAŽIVO!
    Tekst, sam po sebi, zapravo nije iz današnje perspektive nešto spektakularno senzacionalan, jer u međuvremenu se svašta izdešavalo: poludeli vojnici kao spree-killeri u kasarnama (navodno povezani sa sektama poput Crne ruže), ratovi i klanice i ludila po Balkanu i njihov crni afterglow u vidu bezumnih zločina i perverzija svih vrsta u "mirnodopskim" uslovima poremećene i sjebane Srbije i sl. Od ovog teksta pa do danas imali smo prilike da pročitamo desetine feljtona i članaka u kojima se govori o satanističkoj zaveri, kao što je ovaj: VERSKE SEKTE - Crna ruža - Satanistički ritual žrtvovanja na grobljima, ili pak o vezi Crne ruže sa pripadnicima specijalnih jedinica (jer, Legija ima Crnu ružu tetoviranu na vratu!) koje se razotkrivaju ovde: Ko čuva Crnu ružu?
    Uostalom, možete pogledati i brojne video priloge o Crnoj ruži, poput ovog:



    Evo, dakle, ekskluzivno na ovom blogu, jednog od prvih pominjanja Crne ruže u predratnoj Srbiji 1988. godine – mnogo razumnije i objektivnije intoniranog od onih koja su usledila... Klikni na slike - ili još bolje SAČUVAJ ih - da bi ovaj sken bio čitljiv:


Read more...

StatCounter


View My Stats

Share it

  © Blogger templates Artsy by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP