Priredili Dina Hrecak i Susumu Katagava
Tanesi se, polako ali sigurno, pretvara u relevantnog
izdavača horora u Srbiji. U ovom osvrtu usredsrediću se na njihov značajni
doprinos predstavljanju japanskog horora našim čitaocima. Budući da se oni nisu
precizno diversifikovali i brendirali kao žanrovski izdavač, ljubiteljima
horora su možda i promakle neke njihove knjige zato što nigde na njima, u
najavama i u dizajnu korica, ne piše decidirano, niti je dizajnom i
ilustracijama nagovešteno, da je sadržina od moguće relevantnosti za ljubitelje
horora.
Evo, na primer, ako vidite ovaj naslov (Đunićiro Tanizaki:
SEDAM JAPANSKIH PRIČA) i ovu relativno običnu koricu (Japanka
sedi pod suncobranom), teško da biste pomislili: „Hej, evo nama japanskog
horora!“ A njen sadržaj, verujte mi, preporučujem kao itekako vredan, i u
opšteknjiževnom, ali i u uže-stručnom, žanrovskom, hororičnom smislu…
Takođe, Tanesijeve dve ANTOLOGIJE SAVREMENIH JAPANSKIH PRIČA, 25 i 26,
sadržale su i poneku horor priču – npr. u 26 imate dve odlične od Suzukija
Kođija, uključujući onu po kojoj je rađen film DARK WATER.
Mislim da se ponešto hororično provuklo i u ovom izboru -
14 ANTOLOGIJA SAVREMENE JAPANSKE NAUČNO-FANTASTIČNE PRIČE,
ali njega sam tek načeo, ne i dovršio, pa za sad ne mogu da potpišem.
Uglavnom, posle takvog, postepenog i neeksplicitnog
uvođenja horora, Tanesi je definitivno otvorio horor karte u izboru od pre
nekoliko godina pod naslovom 13: ANTOLOGIJA SAVREMENE JAPANSKE HOROR PRIČE koji je
sadržao upravo to: trinaest priča strave i užasa od strane sedmoro nagrađivanih
pisaca: Edogava Ranpo, Tecu Jano, Sakjo
Komacu, Rjo Hanmura, Kođi Suzuki, Joko Ogava i Ocuići.
Ta knjiga je krajem decembra 20202. doživela i nastavak, i
o njemu ću sad reći nešto konkretnije, jer sam knjigu upravo sa uživanjem
pročitao. Zvanična najava kaže:
„Japanski horor pokazao se kao neiscrpan žanr koji uvek
ima nešto novo da ponudi, stoga je pred vama još jedno izdanje kratkih priča
strave i užasa sa drugog kraja sveta – Аntologijа savremene japanske horor
priče 15. U ovoj knjizi čekaju vas neki do sada već poznati majstori žanra
(Edogava Ranpo, Kođi Suzuki, Ocuići), kao i neki pisci čiji će vas izlet u
horor možda iznenaditi… sa izborom priča od koga će vam se, kako očekujemo,
dići kosa na glavi…
„Od ironije do straha koji grči utrobu, od nevinosti do okrutnosti,
ova knjiga predstavlja pravi ringišpil najraznovrsnijih emocija, događaja
i likova. Ona vodi iz svetla u tamu i iz tame na svetlost, ogoljuje
najskrivenije delove duše, rasvetljuje bizarno, nemoguće, jezivo,
zastrašujuće, nepojmljivo, na vrlo japanski način – ovde nema nametanja
moralne vrednosti niti suda, nema pretendovanja na to da autor zna
koji je ispravan put, dobro i zlo nisu univerzalne, dijametralno suprotstavljene
kategorije, već tek prolazna stanja koja u svom zbiru čine ljudski život.
Može se dogoditi da vas ono što je jezivo nasmeje, očekivano iznenadi,
a nešto sasvim obično prenerazi.“
A ja kažem: ovo je odličan izbor koji pruža vrlo dobar
uvid u modalitete japanskog pristupa hororu, od klasičnog do modernog. Malo je
više zastupljena psihopatologija a nešto manje natprirodna strava, ali čak i
tamo gde nema duhova i demona uglavnom se ne radi o suvom realizmu, već o
osobenoj japanskoj vrsti nadrealizma, sa likovima i dešavanjima vrlo
stilizovanim i „većim od života“.
Klasika je prisutna u vidu dve priče Lafkadija Herna, zasnovane na japanskom folkloru, što će reći da u
njima imamo prisustvo natprirodnih sila, duhova i zloduha.
Priče „Snežna
žena“ o čoveku kome u snežnoj oluji život poštedi žena koja nije od ovoga sveta, ali uz zavet da o njoj nikada nikome ne priča... (šta mislite, da li će zadržati jezik za zubima?)
i „Priča o bezuhom Hoićiju“ koja već u naslovu spojluje „rupu“ u
zaštiti od demona naslovnog junaka, biće poznate ljubiteljima japanskog horor
filma, jer obe su superiorno i nezaboravno obrađene u omnibusu KWAIDAN
(1964) – koji najvrelije preporučujem, ako je nekome do sada uspeo da promakne.
Edogava Ranpo
je takođe klasik, kod nas zadugo zaobilažen, i krajnje je vreme bilo da bude
predstavljen na srpskom. Istina, šteta je što ga Tanesi secka i cepka na
parčiće, 2-3 priče u ovoj knjizi, 2-3 priče u onoj. Da nije to urađeno ovako i
ovde, on bi svakako dobio svoj jedinstveni
izbor najboljih priča kod Orfelina, u jednom izdanju, među jednim koricama,
sa pogovorom itd, kako priliči klasiku. Ovako, kod Tanesija, imate ga
rasparčanog: dve (slabije) njegove priče nalaze se u 13, ali zato tri bolje možete čitati u 15:
„Putnik sa slikom od krpenog kolaža“ je zapravo fantasy priča (pre
par godina Džef Vandermer je nju uvrstio u svoju Antologiju klasične fantazije) o ljudima zarobljenim u
jednoj vrsti slike-krpenjače.
„Pakao ogledala“ je klasična priča o sumanutoj opsesiji (ovde,
pogađate – ogledalima) koja me je podsetila na poneke horor priče H. Dž. Velsa.
Krajnje jednostavna i linearna, kao i ludilo glavnog lika.
„Gusenica“ govori o ratnom invalidu koji je ostao bez svih udova
(sad je samo torzo i glava!) i njegovoj nastranoj ženi, i ultimativni je primer
japanskog sadomazohizma i psihopatologije zbog kojih ih volimo, cenimo i uvek
im se vraćamo. Postoji i filmska verzija, CATERPILLAR (2010), ali nju slobodno
preskočite: osrednja je. Bolje čitajte original.
Zatim slede savremeniji
predstavnici japanskog horora.
Jasutaka Cucui, „Anđeoske gospođe“: govori o grupici žena niže
klase koje upadaju u jednu bogatašku kuću gde je trenutno samo jedna gospođa
(služavku brzo srede). Klinički hladan (i baš zbog toga jeziv) prikaz savremene
psihopatije i otuđenosti, bezdušnih klasnih međuodnosa i sadizma ukorenjenog u
društvenoj nejednakosti…
Nakagami Kenđi, „Besmrtna“: mistična, dvosmislena priča o isposniku
koji se toliko ispostio svojim isposništvom da, kada u dubokoj šumi naiđe na
prelepu mladu ženu, ne može a da je smesta ne siluje. Tu, međutim, nije kraj ni
njihovom odnosu, a ni iznenađenjima, jer ona možda uopšte nije obična smrtna
žena, već… jedan od šumskih duhova, koje isposnik počinje da sluti u zelenilu i
žbunju… Veoma erotična, čulna, bogatim jezikom pisana priča koja me je svojim spojem
nasilne i nastrane erotike, šumskog ambijenta i sudara religije i paganstva
podsetila na japansku verziju Artura Makena.
Kođi Suzuki, najslavniji je po romanu KRUG (prema kojem je rađen najbolji japanski moderni horor, Ringu),
a njega takođe možete čitati na srpskom, u Tanesijevom izdanju. Ovde je
zastupljen sa tri priče.
„Ki Vest“: Japanac nadomak Floride oseti naprasnu želju da ostavi
malu ćerku samu u kolima (!) i otpliva do jednog ostrvca blizu obali, ali onda
počinje nadrealni niz zbivanja koji dovodi u pitanje njegov već u početku
sumnjiv razum i percepciju stvarnosti.
„Nepravilno disanje“: zlokobno aktuelna priča za ovo naše vreme
Kovida-19, budući da je u središtu priče jedan ukleti (?) respirator, na koji je priključena žena glavnog junaka.
Dok on bdi kraj njenog tela, počinju da mu se javljaju izvesne sumnje…
„Avidja“: Čovek sa porodicom (žena i dvoje dece) putuje u posetu
jednom planinskom svetilištu, ali niz pretećih detalja na njihovom putu dovešće
do neočekivane eksplozije nasilja. Gusta atmosfera lagano gradećeg saspensa.
Mijuki Mijabe, „Čijoko“: Devojka se zaposli, honorarno, da bude
reklamna maskota, odevena u kostim zeca, i tako u jednom tržnom centru privlaču
decu i roditelje-kupce. Međutim, kad navuče taj kostim ona počinje da vidi nešto
čega do maločas nije bilo… Simpatičan spoj banalnog ambijenta savremenog
konzumerizma i – pukotine u tzv. normalnosti kroz koju se nazire da nešto nije
sasvim u redu sa tim prozaičnim svetom…
Ocuići je još jedan japanski autor čije se priče „seckaju“, na
parče, u nekoliko Tanesijevih antologija. Tri imate u 13, a evo još čak četiri u 15:
„Bela kuća u hladnoj šumi“: Zlostavljani dečak na jednoj farmi
odrasta u psiho-ubicu koji spopada namernike u šumi i od njihovih tela gradi
sebi kuću (doslovno isto onako kao u filmu THE HOUSE THAT JACK BUILT,
koji je snimljen nakon izlaska ove priče: da li je fon Trir čitao Otsuićija? Ko
bi ga znao?!)
„Pesma sa sunčanog mesta“: Fina priča, mada nije horor, pa ne znam
otkud u ovom izboru. Ovo je postapokaliptični SF, o odnosu jednog od poslednjih
preostalih ljudi na Zemlji i njegove služavke-androidkinje. Dobra posthumana
atmosfera a ima i odličan preokret.
„Sedam soba“: Ovo je upadljivo najbolja priča (noveleta!) u ovoj
antologiji, i pravo da vam kažem, sve i da su sve ostale osrednje i nikakve (a
nisu!), samo zbog ove jedne bi se isplatilo da nabavite ovu knjigu. Čak i
nevezano za nju, ovo je jedna od najboljih savremenih horor priča koje sam
pročitao u poslednjih nekoliko godina, a kad vam to kaže neko ko redovno
prikazuje najnovije zbirke i antologije za RUE MORGUE magazin, to bi trebalo da
ima neku težinu.
Najčudnije u svemu je to što
priča polazi od premise koja me, na filmu, izrazito nervira: znate onaj kliše,
grupica ljudi probudi se u nekom podrumu i sad treba da dokuči neka pravila,
zagonetke, fore i fazone, kako da odatle umakne, dok ih neko ili nešto ubija… U
današnjem hororu to se obično svodi na jeftine (budžetski, i svakako drugačije)
parafraze CUBE + SAW, ali najčešće pravljene od štapa i kanapa.
Ono što je Ocuići od toga radi
je, doslovno, genijalno: dečak i njegova starija sestra oteti su, i nalaze se u
nizu od sedam soba koje povezuje samo plitki kanalizacioni kanal posred poda.
Kroz njega dečak puzi u druge ćelije i postepeno otkriva groznu sudbinu koja
čeka njega i sestru, kao i stanovnice susednih soba… Da li će i kako umaći,
kako se čini, neumitnoj zloj sudbini?
Neću ni reči više o zapletu,
ovo je samo premisa: šta od nje Ocuići uradi je nešto što se retko viđa – horor
priča koja je istinski jeziva, napeta, zastrašujuća, nepredvidiva, dirljiva i
stravična u jednakoj meri, a kao kruna svega, i kraj je besprekorno predivan,
što je poduhvat koji se u hororu najređe viđa. APLAUZ od mene! Čista desetka.
„Suvenir fotografija za Morino“: Ova novela se nadovezuje na svet
Ocuićijevog romana GOTIKA, koji upravo ovih dana iščitavam, pa ću se na ovu novelu,
kad je pročitam (nakon romana), osvrnuti u okviru prikaza GOTIKE.
Sve u svemu, 15: ANTOLOGIJA
SAVREMENE JAPANSKE HOROR PRIČE nudi više nego dovoljno materijala i za
najprobirljivije tragaoce za dobrim hororom u književnosti, i ima moju toplu
preporuku. Ne časite više ni časa.
Naručite je OVDE.