субота, 11. јул 2009.

HUSH (2009)

**

2

ne padajte na te fore iz blurba: 'the best british horror in years'!

prc! nije prošla ni godina dana od superiornog EDEN LAKE-a (vidi rivju ovde negde na blogu), a ovaj PST! mu nije ni prismrdeti.

ovo je nešto u stilu DUEL meets JOYRIDE meets HOSTEL, ali je znatno inferiorniji od svih njih – da, čak i od HOSTELA! niti je uman kao DUEL, niti je akciono-zabavan i fun-loving kao JOYRIDE niti je crowdpleasing, gory & silly-funny kao HOSTEL.

dakle, olujna kišna noć. tipična engleska. mladi par se vozika kolima i svađa u istim. zašto se svađaju? zato što nemaštoviti scenaristi ne umeju da, u ovoj vrsti derivativnog horor-trilera, zamisle originalniju situaciju. zašto je to uvek ljubavni hetero par? zašto za promenu ne budu dve lezbejke, ili bar 2 pedera, for the sake of variety? zašto ne budu brat i sestra (kao u JEEPERS CREEPERS)? ili dve sestre? ili, ok, ako su već to dva golupčića: zar je tako teško zamisliti i napisati momka i devojku koja se actually vole, i uživaju jedno u drugom, i normalno komuniciraju?

odgovor je glasno - NEEEE!!!

znači, po 344869876-ti put imamo dvoje drkadžija nesposobnih da razgovaraju kao ljudi, a ne zna ko je od njih dvoje antipatičniji: da li ta plavuša koja ne može da mu oprosti što je zaboravio jednu njoj mnogo posebnu zvezdanu noć u egiptu (sa recentne turističke posete), ili taj nesposobni would-be pisac koji još nijedno delo nije napisao do kraja, i koji je još očigledniji kreten, iako se barem za njegove ljubomorne opsesije ubrzo ispostavi da nisu bez osnova. što je još gore, oboje govore baš napadnim britanskim akcentom koji mi je nekad snošljiv, nekad nije, a u ovom slučaju mi je činio da ova 2 retarda zaista bukvalno zvuče kao 2 mentalno uskraćene osobe sa izrazitom govornom manom.

šta dalje biva? u jednom trenu, momak spazi golu vezanu devojku iza načas dignutih-pa-spuštenih vrata pozadine jednog kamiona ispred njih; oni kreću da vide o čemu je reč; policiju pozovu, ali bez rezultata; njemu dokurči da glumi junaka pa skrene u jedno svratište da lepi svoje usrane postere (od toga trenutno živi) a ona se toliko nadrka zbog njegove bezgranične vere u britansku policiju da reši da ga then & there – ostavi!

not so fast, yamamoto! baš tu glupaču odmah otme vozač hostel-kamiona, a ostatak filma njen upravo šutnuti momak pokušava da je izbavi, čak i onda kada na njenom mobilnom vidi poruku od nekog njenog koji joj piše: 'ceo dan se nisam prao kako bih na svojim prstima osećao tvoj miris.' iako sam jedno vreme mislio da, nakon toga, ovaj naš baja juri vozača kamiona kako bi mu platio pivo, ispostavi se da su njegove namere mnogo časnije i da zaista želi da spasi ovu rospiju e ne bi li se njih dvoje opet sjedinili u vatrometu strasti na pozadini od izlazećeg sunca (što, naravno, biva u poslednjem kadru: zar ste sumnjali?).

sad, sve ovo možda zvuči bar donekle zanimljivo u mom prepričavanju; ali to odgledati – druga je stvar. pre svega, zabole me za oboje tih kretena, i nema tog involvementa kakav, recimo, proizvodi EDEN LAKE. zatim, likovi se ponašaju bezvezno, rade glupe stvari, dešavaju im se klišetizirane, predvidive, nenadahnute i apsurdne stvari, a čitavih tih 80ak minuta HUSH ne pruži nijedan zaista vredan set-pis ili situaciju vrednu pamćenja.

postoje tri pokušaja u tom pravcu:

1) skrivanje našeg 'junaka' ispod parkiranog kamiona (po kiši, po blatu, po ulju; minut kasnije kad ustane, dux mu je kristalno beo i suv!) koje je prosto nerealno inscenirano (on je suviše glasan i suviše vidljiv da ga ovaj odozgo ne bi spazio);

2) scena u javnom WC-u u jednom svratištu (najsuperiornije odrađena u HAUTE TENSION) – gde se od psiha naš baja izbavi na vrlo neuverljiv način;

3) scena sa šakama ekserima zakucanim za patos, koja jeste mestimično neugodna, ali se okonča na takođe neubedljiv, bezvezan, smešan način.

sve u svemu, HUSH je filmić koji nešto malo lažne nade pruža, nešto malo obećava, ali na kraju ne isporuči skoro ništa vredno pažnje. gledljiv je ako baš nemate ništa pametnije čime biste utucali 80 minuta, ali zaista to nijednog trena ne prebacuje niže nivoe mediokritetizma.