субота, 17. децембар 2011.

HRASTOPOŠTOVANJE - Tijana Jevtić



            Evo jedne simpatične knjige koja na prvi pogled možda ne deluje kao da spada u mračni zabran ovog Kulta. A opet, mesto joj je ovde iz više razloga.

            Kao prvo, neobična je i nekonvencionalna – čak, unikatna. Ja za sličnu ne znam.
            Šta je ovo? Fiction ili non-fiction? Zbirka pesama u prozi? Knjiga iz istorije i/ili geografije? Slobodne asocijacije prizvane vizuelnim podsticajima? Poezija u slikama? Sve to zajedno? Nešto deseto...?

            Kao drugo, proizvod je umetnice čiji su radovi ovde već bili pečatirani Gulovim odobrenjem, i predstavlja prirodan produžetak njenih fantastičnih fantazija.
            Stvarne lokacije i stvorovi premontirani su i preobličeni u nova, fantastična mesta i bića, manje-više dobroćudna, ali ne baš diznijevski benevolentna. Postoji nešto blago preteće, barem u potencijalu, u ponekim od ovih creepy čuda, i nije ni čudo da su neke od sličica iz ove knjige kasnije završile i u NEKRONOMIKONU.

            Kao treće, predstavlja vrlo osobeno autorsko poigravanje sa sobom i svojim podnebljem, a to je izvedeno na nesvakidašnji, originalan i indirektan način, što je pristup sličan onome koji i sam izvodim u svojim delima, a najočitije u NAŽIVOM. 

            HRASTOPOŠTOVANJE je, dakle, prikrivena, fikcionalizovana autobiografija svoje autorke, ali istovremeno i njenog neposrednog okruženja, grada Užica i njegove okoline, bogatih mitskim predelima i bićima koji se na ovaj indirektni način privremeno izvlače iz mraka i privoljuju na papir u subjektivnom mitopoetičkom kreativnom činu koji svežinom svog pristupa otkriva više nego što bi to mogli klasični "realistički" ilustrovani turističko-edukativni vodiči kroz Užice.

            Knjiga je prožeta vizurom koja bi se, iz ugla ortodoksnog hrišćanstva, mogla nazvati "paganskom" – ali iako se autorka često u tekstu poziva na Zelenog Čoveka i priziva Cernunosa, ne treba ovde očekivati ništa nalik konvencionalnom Wicca tupljenju ili hipijevskoj idolatriji Prirode. 

            Očigledna i nepatvorena ljubav prema prirodi i paralelni odmak od ljudskog blaženo su lišeni bilo kakve eksplicitne ideologije, i odlikuju se tipično ženskom vedrinom i otvorenošću u tretmanu Đavolove Crkve. Neko bi rekao da je to samo zato što su žene ionako Đavolova stvorenja pa se u Njegovoj crkvi osećaju kao svoje na svome, za razliku od muškaraca koji prema prirodi, ako imaju mozga, neretko imaju određenu dozu otklona, sumnjičavosti, distance...

            Bez obzira što ne delim tu količinu euforičnog udivljenja pred svim tim puževima, žabama, bogomoljkama, daždevnjacima i drugim čudima, poštujem to što oni nisu diznijevski zašećereni ovde nego su stavljeni u neke nove, fantastične i prilično zabavne kontekste koji potiru njihove prizemne, dosadno predvidive animalne mehanizme. Tako se racionalni biološki determinizam prevazilazi iracionalnim, umetničkim, kreativnim – lažnim? fotomontažnim? – mitopoetizovanjem.  

Da li nas ta idiosinkratična neo-mitopoetika približava Istini ili udaljava od nje – zavisiće od svakog meditatora nad ovom knjigom. Ono što nije sporno, u svakom slučaju, jeste da je ona vredna meditiranja nad njome.
Uostalom, slike govore više od reči, a ovaj post ilustrovan je upravo nekim fotografijama i fotomontažama i ilustracijama i docrtanim foto-moto-grafijama kakve krase ovih 60 glatko-maznih kolor stranica tvrdokoričene čudnoformatirane sjajnodizajnirane knjige, tako da nema laži, nema prevare. 

Ova knjiga je toliko opskurno ne-distrubirana da ćete je uzalud tražiti u bilo kojoj knjižari. Jedan deo tiraža, srećom, ostao je kod autorke, pa ako ste ovim zaintirgirani, možete joj pisati na mejl tijana.jevtic –at– gmail com i naručiti svoj primerak, dok ih još ima. Cena je valjda oko 500 din, a ako kažete da vas je Ghoul poslao – možda dobijete i extra crtež uz autogram u knjizi.

            Za kraj, ako se neko još dvoumi, evo desetominutne video-prezentacije knjige, pravljene za potrebe promocije 2005. godine: