петак, 19. март 2021.

HELLBOY (2004)

 

Nedavno je, sa ogromnim zakašnjenjem, ali „bolje ikad nego nikad“, najzad u Srbiji objavljen jedan od mojih najomiljenijih stripova, HELLBOY.* Nova izdavačka kuća 300 ČUDA objavila je HELBOJ OMNIBUS, PRVI TOM - SEME UNIŠTENJA.

(* Namerno ignorišem Helboja -Seme uništenja- koji je kod nas izlazio iscepkano, u sveščicama, i to crnobelo, negde 2004. godine. To, prosto, nije TO.) 

U pitanju je prvi omnibus iz serije o Helboju, i već je u prodaji.

Obuhvata pet priča na 348 strana + skice.

Unutra su sledeće epizode:

• Seme uništenja

• Vukovi Svetog Avgustina

• Okovani sanduk

• Buđenje đavola

• Zamalo kolos

Autori: Majk Minjola i Džon Bern

Broj strana: 368

Format: A4 oversized

Meke korice/boja

 

            Ja sam odavno hvalio ovaj strip, i ako vam je to promaklo, taj moj tekst o Helboju imate ovde: UVRNUTE PRIČE: HELBOJ. U tom eseju naći ćete razloge zbog kojih vam najtoplije preporučujem da nabavite ovo srpsko izdanje i da uronite u svet Paklenog Momka. Evo sajta izdavača, pa naručite sebi ovu divotu OVDE.

            S tim u vezi, evo i moje kritike prvog filma o Helboju, u kojem se koriste neki od motiva iz prvih epizoda stripa, a ponajviše iz Semena uništenja.

            Ova kritika pisana je pre 17 godina i izvorno je objavljena u niškom „akademskom“ listu PRESSING.



  

 HELBOJ 

(Hellboy, 2004)

Scenario i režija: Giljermo Del Toro

Uloge: Ron Perlman, Selma Bler, Džon Hart…

* * * (*)

4-

 

 

Nacisti. Crni magovi. Raspućin (?!!). Stvorovi iz folklora svih naroda sveta. Praiskonski bogovi inspirisani Lavkraftovim Ktulu mitosom. Egzotični lokaliteti, napuštene crkve i groblja, muzeji, biblioteke, starostavni rukopisi. Medijumi, okultisti, istraživači i avanturisti svih vrsta. To su neki od ključnih činilaca sveta u koji je smešten strip Hellboy Majka Minjole, a sada i film Giljerma Del Toroa.

Protagonisti ovog sveta su ‘frikovi’ iz Biroa za Paranormalna Istraživanja i Odbranu: neka vrsta X-mena, ljudi i humanoida, okupljenih radi odbrane od duhova, demona i ostalih stvorova što kidišu na svet čoveka. Glavni među njima je, svakako, Helboj: po poreklu demon; po izgledu – mišićava crvena gromada sa papcima, repom i patrljcima samopolomljenih rogova na čelu; po ćudi, dobričina koji pokušava da se uklopi u svet ljudi, iako većinu vremena provodi u pesničenju sa monstrumima. Na čelu mu piše da je sam tvorac svoje sudbine; no, u njegovoj desnoj (kamenoj!) ruci nalazi se ključ otvaranja prolaza ‘Starima’ (koji, kao i kod Lavkrafta, hibernišu u vandimenzionalnom hiperprostoru). Helboj je Zver Apokalipse koja je odlučila da se prikloni ljudima. Ukratko, klasična priča o borbi za prevlast između prirode (Pakao) i okruženja (Ljudi). Društvo mu prave Liz Šerman, (‘potpaljivačica’) i Ejb Sapien (glatkija i dobroćudnija verzija Stvorenja iz Crne Lagune).

            Tranzicija stripa u film izvedena je prilično bezbolno, sa značajnim uspehom, ali ne i bez ‘žrtava’. Najveći kvalitet filmske verzije je lik Helboja. Del Torovo insistiranje na Ronu Perlmanu kao protagonisti isplatilo se: njegove crte lica i šarm savršeno pristaju liku, a iskustvo u radu pod debelim naslagama maske (Rat za vatru, Lepotica i Zver) pomoglo mu je da lik poput Helboja učini živim i ubedljivim. Odlična maska i CGI efekti pomažu da svi elementi nadrealne fizionomije savršeno funkcionišu. No, najbolji momenti vezani za ovaj lik nisu ni dugotrajne makljaže sa čudovištima, ni karakteristični mrtav-ladan komentari (iako i navedeni činioci značajno utiču!); ono što Helboja čini posebno prijemčivim jeste njegov karakter, kojeg je režiser doterao u odnosu na strip. Del Torov Helboj je još uvek, ispod svih tih mišića i demonskih atributa, tek nezreli adolescent.  

Del Toro u prvi plan stavlja Helbojevu romansu sa Liz (u stripu ona nije bila naglašena), i znatno unapređuje humanu dimenziju cele priče. Ona odiše životnošću, i ima daleko dublje konotacije od obaveznog trpanja romanse u svaki holivudski film; ona je, takođe, povod za najlepšu i najromantičniju repliku koju jedan rogati demon svojoj dragoj može da kaže. Scena u kojoj Helboj vraća Liz iz mrtvih svojom toplinom  baca na đubrište istorije ‘sličnu’ beživotnu rutinu iz Matriks-filmova. Del Toroa takođe treba pohvaliti za ubedljiv prikaz sveta ‘mutanata’, daleko prisniji i življi od onog u X-Men; takođe, za to što je u velikoj meri uspeo da komplikovanu priču, sa mnoštvom isprepletenih likova i predistorija, ispriča čisto i pregledno koliko se to moglo. Odlični specijalni efekti upotrebljeni su svrhovito i nadahnuto, tako da služe priči a da ne postaju sebi svrha.

            Ako nešto treba zameriti Helboju, to je pre svega činjenica da je pomalo klimav na dramaturškom planu, iz dva ključna razloga. Prvo, on nije baziran na jednoj epizodi, već u dva sata filma pokušava da natrpa likove i podzaplete koje je Minjola postepeno otkrivao, kroz čitav niz epizoda stripa. Zbog toga se Helboj odlikuje baroknom natrpanošću koja može biti skoro-neprohodna (ili barem zbunjujuća) za nekoga ko se prvi put sreće sa ovim likovima. Del Toro, recimo, lik Kronena čini toliko upečatljivim da to postaje mač sa dve oštrice, jer – on potiskuje u treći plan glavnog zlikovca, Raspućina, koji ostaje nedorečen. Kao drugo, Helbojeve borbe sa demonom Samaelom, i pretnja koju ovaj predstavlja za grad odnose prevagu nad onim što bi trebalo da bude centralni tok priče, odnosno Raspućinov pokušaj da upotrebi Helboja za otvaranje prolaza ‘Starima’.

            Sve ove zamerke ipak ne čine film slabim: po svojoj narativnoj i vizuelnoj natrpanosti, i po dominaciji koju zlikovci imaju nad problematično-dobrim junacima, te po preovlađujuće mračnom svetu po kojem ovi hode, Helboj u mnogome podseća na Betmenov povratak. Ovo je kompliment. Jer, ova dva naslova smatram vrhunskim filmovima po stripu. I jedan i drugi uspevaju da pruže mračno-dekadentnu viziju košmarnog sveta, nezaboravne zlikovce, simpatično-autsajderske i mračne ‘pozitivce’, obilje neodoljivog humora, mnošto nezaboravnih prizora, te bogat podtekst, ako ste voljni da ga tražite. Prosto rečeno, oba filma nude savršen spoj preokupacija svojih režisera i datosti predloška, u amalgamu natopljenom iskrenim osećanjima i – zašto ne reći? – dušom.

            Helboj je odličan film, odlična nadgradnja stripa, i odličan putokaz ka Del Torovoj planiranoj adaptaciji Lavkraftovog magnum-opusa U planinama ludila. Gledajte ga u bioskopu.

 

* * *

 


Uskoro ću se na ovom mestu osvrnuti i na omnibus BPRD - Najezda žaba koji takođe spade u Helbojev univerzum. Spojler: odličan je i vredi ga posedovati! Detalji, čim prije.