Приказивање постова са ознаком lovecraft. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком lovecraft. Прикажи све постове

среда, 19. август 2026.

NIGHTLANDS Volume 2!

 Velika mi je čast što se moji radovi nalaze i u drugom tomu časopisa knjiškog formata NIGHTLANDS. Ovaj časopis izdaje moj američki izdavač Chiroptera Press (koji je objavio moju studiju SPECTRAL LIGHTS).

 Posvećen je klasičnim i savremenim majstorima lavkraftovske weird priče u najširem smislu. Časopis sadrži priče, poeziju, intervjue, eseje i članke.

                O tome šta sam pisao za prvi broj, kao i čega sve u njemu ima, možete pogledati u mojoj najavi OVDE.

                U drugom broju imam dva priloga koji, sabrani zajedno, zauzimaju oko 1/5 ovog broja, odnosno 37 strana od ukupno 174.

                1) Tu je moj opsežan naučni rad pod naslovom „Thomas Ligotti and 'Lovecraft’s Dry Husk'“ („Tomas Ligoti i 'Lavkraftova sparušena ljuska'“) u kojem se, kao što možete naslutiti, bavim time šta je HPL značio Ligotiju, te kako je i čime sve uticao na njega. Fraza „Lavkraftova sparušena ljuska“ je iz fusnote predgovora Džefa Vandermera za Ligotijev omnibus kod Pingvina, SONGS OF A DEAD DREAMER + GRIMSCRIBE, gde on maltene odriče taj uticaj, ili ga totalno minimizira. Ja, naravno, s time polemišem, i argumentujem zbog čega je i kako i gde tačno Lavkraft za Ligotija bio i OSTAO vitalni uticaj.

                Ovaj esej u broju zauzima 30 strana i upadljivo je najobimniji od svih priloga.

                Ko prati ovaj blog, može (sasvim ispravno) naslutiti da je ovaj esej zapravo poglavlje iz moje studije o Ligotiju koju trenutno pišem. Dobro, ne baš trenutno, jer trenutno radim na Orfelinkama koje se spremaju za septembar-oktobar – ali pišem i tu knjigu, kad stignem, tokom ovih dana, nedelja, meseci...

                Dodatna poslastica: vi znate da ja volim, gde god i kad god mogu, da sa sobom „povučem“ još nekog ovdašnjeg. Ovog puta, moj esej ukrasio je svojim umetninama veliki naš ilustrator i stripadžija, Boris Stanić: dve njegove originalne, ligotijevske ilustracije krase moj prilog u ovom broju.

                2) A to nije sve, jer u ovom izdanju je i moj intervju sa živom legendom horor književnosti, Remzijem Kembelom. Pošto je povod za njega Kiropterino dopunjeno, de luxe izdanje njegove zbirke COLD PRINT, pitanja se pretežno tiču Lavkraftovog uticaja na njega.

                Konkretno, evo šta sam ga pitao:

-How would you respond to the oft-repeated notion that “Lovecraft is an adolescent phase one goes through”?

- In your essay “Chasing the Unknown“, you wrote: „I find his best work more rewarding now than I did then.” Could you please elaborate on this? What are the rewards that you find re-reading HPL today?

- How do you see your earliest Lovecraftian tales from The Inhabitant of the Lake from today’s perspective?

- What has Lovecraft been to you, over the course of your career? Did you feel “the anxiety of influence” and the need to escape it?

- How did you come up with the idea of merging pornographic and occult arcana in your story “Cold Print”? And, in general, how are sex (which HPL shunned) and cosmic horror linked in your fiction?

- Tell me about your meta-fictional dialogues with the genre’s past, e.g. in “The Voice of the Beach”, which can be seen as an indirect re-imagination of some concepts from “The Colour out of Space”…?

- Dreams and oneiric/nightmarish imagery are prominent in your work, e.g. in “The Tugging”: how much of this story was inspired by actual dreams? And how big a role do dreams have in inspiring your fiction in general?

- Lovecraft couldn’t have cared less about the layered psychology of his characters, preferring „phenomena“ and atmosphere. You, on the other hand, without neglecting the latter, often merged the supernatural and cosmic with very realistic, psychologically motivated characters. Can you discuss your preference?

Šta mi je Kembel na ovo odgovorio – čitajte u 2. tomu NOĆNIH ZEMALJA, ako do njega dođete. Ako ne, jednog dana, ko zna kad, ko zna gde, objaviću i na srpskom moje intervjue s majstorima filmskog i književnog horora. Da smo živi i zdravi.

 

Evo kako izdavač najavljuje ovo izdanje:

 

Thursday at noon eastern time HERE we're offering our annual installment of NIGHTLANDS. This is immensely packed with incredible talent.

Ligotti's "The Unholy City" is a print version of the audio he performed years ago with Durtro.

Bartlett, Padgett, and German's work is all new.

All non-fiction is new aside from Cardin's, which is reprinted for an out-of-print Cadabra Records LP which will be new for most of you.

The Necronomicon Press feature is worth the price of admission alone.

Ognjanović's essay "Thomas Ligotti and "Lovecraft's Dry Husk" is a masterwork in itself, which won't surprise readers of his SPECTRAL LIGHTS. It is also a preview for his forthcoming study of Ligotti's fiction.

The total print run is 600x.

200x hardcovers will be available at $70 each and 200x soft at $36 each (remaining numbers are reserved for wholesale).

The hardcovers include a dust jacket this time around. 

Nightlands is not only a study of classic and modern weird fiction, but a celebration and nod to some of the greatest weird fiction zines out there: 

Nyctalops, Whispers, Necronomicon Press, Weirdbook, Borderland, Dagon, and so many more. Many of us grew up on these wonderful zines and this is a way that Chiroptera Press can give back, as well as break new ground. 

 

Šta sve ima u ovom časopisu? Evo:

 

The Unholy City

Thomas Ligotti

(poezija)

 

A Formless Shade of Divinity

Matt Cardin

(esej o Ligotiju)

 

The Chair by the Side of the Road

Matthew M. Bartlett

(priča)

 

We Who Devour Your Dreams

Wade German

(pesma)

 

The Travelers

Wade German

(pesma)

 

The Shadow Over Britain:

An Interview with Ramsey Campbell

Dejan Ognjanović

(intervju)

 

On Helen Adam’s “Ghosts and Grinning Shadows”

Julia Bozzone

(esej)

 

1, 5 and 11

Jon Pagett

(priča)

 

Necronomicon Press Retrospective:

Looking Back

(članak)

 

My Years with Necronomicon Press

S. T. Joshi

(članak)

 

Visual Virtuoso of Darkness: A Profile on Jason C. Eckhardt

Chad Hensley

(članak)

 

Dark Art Oddity: A Profile on Robert H. Knox

Chad Hensley

(članak)

 

Dreamer from the Darkside: A Profile on Allen Koszowski

Chad Hensley

(članak)

 

High Priest of Cthulhu: A Profile on Robert M. Price

Chad Hensley

(članak)

 

Thomas Ligotti and “Lovecraft’s Dry Husk”

Dejan Ognjanović

(esej)

 

What Happened to Ambrose Bierce?

S. T. Joshi

(članak)

 

 

Tehnikalije:

Hardcover specs:
* 6"x 9"
* 174 pages
* Smyth-sewn binding with head and tail bands
* Cloth bound with black stamping 
* Cover art by Harry O. Morris
* Offset printed on acid-free archival paper

 

Pošto je to, i kako do toga doći?

Dobro pitanje!

Cena u Americi je 36$ za meko izdanje i 70$ za tvrdokoričeno (s omotom).

Naručite sa sajta izdavača.

Evropski distributer je https://www.psilowave.com   


понедељак, 19. јануар 2026.

STRANGE HARVEST (2025)

 

Ovaj film potpisuje reditelj FFF-a kojeg sam vam odavno na blogu preporučivao kao jedan od boljih u tom podžanru, GRAVE ENCOUNTERS. Njegov najnoviji je urađen u maniru mockumentarija i pokriva višedecenijsko (!) delovanje jednog ritualističkog serijskog ubice u okolini LA-ja.

                Glavna vrlina: dinamično i sve vreme zabavno (ako ste posvećeni horordžija), jer stalno iznenađuje ubacivanjem novih elemenata. A naročito kad, u drugoj polovini, postane malo eksplicitniji – i LAVKRAFTOVSKIJI! – sa pojašnjenjem okultne zaleđine tih ubistava... koja nisu obično klanje, nego ritual za prizivanje nekog drevnog međuzvezdanog čuda... I to je sve lepo dok traje.

                Glavna mana: Ako vam filmovi služe za ubijanje vremena i razbibrigu, ovaj će solidno poslužiti. Ako, pak, imate tu deformaciju da vam mozak radi tokom gledanja, ili barem nakon kraja, pa da se upitate: „Dobro, šta se ovo ovde izdešavalo, i zašto, i koja je poenta svega“ – e, onda se ogoljavaju problemi.

Ukratko, ovo nije zaista PRIČA nego brdo nabacanih MISTIFIKACIJA, po principu slobodnih asocijacija i žanrovskih tropa našljuskanih na zid, pa šta se zalepi, zalepilo se, šta otpadne, otpalo je, ali nema veze, ima toga još u kofi iz koje smo šljuskali.

Zašto je ubica napravio pauzu od čak 15 godina usred svoje akcije? Sugeriše se da je to zato da bi se malko podučio ezoteričnim znanjima na Bliskom istoku, ali to je bzvz jer ispada da je on započeo svoj specijalni masterplan za ovaj svet a da nije zapravo znao šta radi. Čak i to bi bilo u redu da su njegove prve žrtve bile – pipanje u mraku, vežbanje, proba. Ali ne, NUMERACIJA žrtava počinje od njih, a ne kasnije, pa ispada da su i one prinete „po propisima“ – koje ovaj u to vreme nije znao!

Iz istog razloga je bzvz mistifikacija okultna knjiga iz srednjeg veka koju ubica nabavi, ukrade u Nemačkoj kad je njegovo ritualno akcijanje u USA već bilo započeto. Ona se pomene kao jedna u nizu mistifikacija ali se na nju nikad više do kraja filma ne vratimo – a ja kao bibliofil, i poštovalac dramaturgije, očekujem da znam gde se dede knjiga, šta bi s njom, itsl.

Pijavice su gadna stvorenja, i fino su vizuelno upotrebljene za neke gross out scene, ali značenjski – šta s njima? Imaju trouglasti ugriz? Pa to ima NEKE veze sa trouglastom konstelacijom planeta koja se zbiva jednom u 800 godina? Meh. Lerd Baron je napravio čitavu OLD LEECH mitologiju, a ovi bili lenji da makar nagoveštaj toga nažvrljaju.

Modus operandi ubice se menja od slučaja do slučaja – čas kolje, čas puca, čas bode, neke u domu, neke na poslu, neke u parku... Neki su vezani kao u molitvu u svom domu, drugi su kao za predstavu okačeni izmasakrirani u parku usred grada (kako, bato? a kamere okolo, nema nigde?), neki iseckani kao u banalnoj pljački dragstora... a za kraj se sprema i pečenje na vatrici. Ovaj ubica je, kao i scenario, inventing as we go along...

Jednima se pušta krv, drugima vade jetra, srca, jezik... ali šta onda s tim u teglama sačuvanim delovima tela? (Nisu čak ni u frižideru, nego stoje usmrdeli, ucrvljali u garaži! Prc!) To je samo jedan od klišea koji je štikliran na bucket listi, isto kao i pisma policiji, kojima se jedan okultno-prizivački motivisan ubica ne bi bavio, jer to radi DRUGI PROFIL ubica, a ne ovaj ovakav. Ovaj ne traži pažnju pajkana i medija, ovaj doziva Boga, jbt!

Isto tako ima i nekih otvorenih pitanja vezanih za kraj (kamperke u frasu), ali ajde da ne spojlujem, recimo da je sve ovo mnogo zabavnije dok traje nego kad se završi i kad posložite šta ste gledali. Razumem ja fore – nagoveštaji, sugestija, impresija, fill in the blanks, use your imagination, ne mora sve da ti se nacrta, poveži nešto sam, ali ovo mi deluje kao brdo LENJO nabacanih stvari, a ne kao iole koherentna mitologija (ili dramaturgija).

Ali, rekoh, za malo hororične razbibrige, ovaj ambiciozni mokumentari sa detaljima splatera i citiranog/parafraziranog Lavkrafta može da posluži.


недеља, 7. децембар 2025.

Ognjanović i Lavkraft u Užicu!

 

Raduje me što se posle poprilično vremena (čak 14 godina!) ovih dana vraćam u lepi grad Užice, pa još lepšim povodom. Naime, u Užicu će biti održan festival fantastike, Fantast fest, a ja imam čast da ga otvorim, i to predavanjem-razgovorom na temu Lavkrafta.

Festival fantastike – Fantast Fest Užice, treći po redu, biće održan od 9. do 14. decembra, u organizaciji Gradskog kulturnog centra i Narodne biblioteke Užice.

Publiku očekuje program posvećen književnosti, umetnosti, filmskom i mitskom stvaralaštvu, uz bogat izbor predavanja, radionica, druženja i interaktivnih sadržaja za sve generacije.

Evo ispod programa, a iza svakog dešavanja piše GDE se ono dešava: skraćenica GKC znači Gradski kulturni centar, a NBU = Narodna biblioteka Užice.

 

Program festivala:

9. decembar

u 19.00 časova,

otvaranje festivala,

„Šapat iz drevnih dubina – kosmički horor H. F. Lavkrafta“ sa Dejanom Ognjanovićem /GKC/

 

10. decembar

u 1.00 časova,

predstava za decu „Mač u kamenu“,

Srpsko viteško društvo „Stari grad užice“ /GKC/

 

10. decembar u 19.00 časova,

„Između dva sveta: književno veče Branislava Jankovića“ /NBU/

 

10. i 11. decembar,

od 17.00 do 21.00 časova,

Warhammer Quest, interaktivno druženje uz popularne društvene igre /GKC (Omladinski klub)/

 

11. decembar

u 1.00 i 13.00 časova,

radionica „Učimo i maštamo sa duhom Duletom“ sa Jasnom Brkić /NBU/

 

11. decembar

u 19.00 časova,

Užička fantastika sa Petrom Mićunovićem i Draganom R. Filipovićem /GKC/

 

12. decembar

u 13.00 časova,

mitološke radionice

„U čarobnom svetu knjiga“ /GKC (Omladinski klub)/

 

12. decembar

u 17.00 časova,

„Game on! – dizajnerska avantura“ sa IvanomBrankovićem, /GKC (Omladinski klub)/

 

13. decembar

u 12.00 časova,

„Hari poter, fenomen koji traje“ sa dr Tatjanom Bogojević /NBU/

 

13. decembar

u 18.00 časova,

otvaranje izložbe Ljuba Popović, Moderna galerija Valjevo, /GKC (velika sala)/

 

14. decembar

u 19.00 časova,

revija savremenih srpskih horor filmova iz izbora FSSF /GKC (velika sala)/

 

 

Idejni tvorci Festivala, autori i realizatori programa su Bojana Marinčić (Narodna biblioteka Užice) i Filip Baralić (Gradski kulturni centar).

Svima koji su u mogućnosti da svrate naročito preporučujem da, osim mog gostovanja, overe i razgovor sa kultnim Fipom (Dragan R. Filipović) i reviju savremenih srpskih horor filmova iz izbora FSSF koju priređuje Jor (Jovan Ristić).

Imaću sa sobom nešto malo Lavkraftovih i svojih knjiga, ali ako neko iz Užica čita ovaj blog najbolje je da mi što pre piše na mejl i kaže ako ga zanima da ponesem neku moju autorsku ili urednički priređenu knjigu. Pišite ovde: dogstar666 at yahoo dot com.



Vidimo se!

A evo i podsećanja na moj prethodni boravak u Užicu, ovekovečen expertskim umetničkim fotografijama Tijane Jevtić:

Užice gothic (1)

i

Užice gothic (2): Stari Grad


четвртак, 31. октобар 2024.

Noć veštica s Ghoulom

Došao je onaj dan u godini kada čak i mediji koji se hororom inače ne bave osete potrebu da ponešto napišu o tome kako i zašto slavimo tzv. „Noć veštica“, i da li treba da je uopšte slavimo, i gde su (naši) horor filmovi u svemu tome…

Ghoul 1997

            Ukratko, novinarka Ana Ćosić porazgovarala je sa mnom za portal VELIKE PRIČE na večite teme, uključujući zimzeleno pitanje: „Zašto se kod nas, u Srbiji, ne snima više horora?“ Drugi sagovornik bio joj je Aleksandar Radivojević, pa eto dodatnog razloga da pročitate ovaj članak prošaran izjavama nas dvojice.

            Naći ćete ga ako kliknete OVDE: https://velikeprice.com/kultura/zasto-ne-snimamo-horore/

            Imajte na umu da sajt „Velike priče“ nudi samo jedan članak besplatno, a ako hoćete drugi, treći… morate da platite. Ako ste nedavno već otvarali neki njihov članak za dž, možda ovaj nećete moći. Barem ne na kompjuteru. Ali, ako tu neće, pokušajte preko telefona, čini mi se da je tim putem lakše…

 

            Druga stvar koja se zgodno namestila baš za ovaj dan: prošle nedelje, tokom Sajma knjiga u Beogradu, drugari iz Kontrast izdavaštva pozvali su me da gostujem u njihovom Jutjub podkastu pod nazivom „Vredno priče“, koji vodi novinarka Sara Arsenović.

Taj podkast je do sada već ugostio nekoliko velikih i značajnih imena domaće kulture: možete videti ko je tu dosad bio ako kliknete OVDE:

https://www.youtube.com/@vredno_price

            Neke od epizoda koje bih ja izdvojio i preporučio bile bi:

Seobe, knjiga 1 i 2 / Miloš Crnjanski (gost: Milo Lompar)

https://www.youtube.com/watch?v=_RG0YaV0Zpg

 

Krvavi Meridijan / Kormak Makarti (gost: Igor Cvijanović)

https://www.youtube.com/watch?v=f20JSEiiPN0

 

Džejms Džojs (gost: Zoran Paunović)

https://www.youtube.com/watch?v=fmkuzsiGYcM

 

Prema tome, imponuje mi što sam ja, a sa mnom i horor žanr, zaslužio svoje mesto među ovim ljudima i temama. Konkretna tema ovog mog gostovanja bio je NEKRONOMIKON i uopšte poetika H. F. Lavkrafta. Razgovor traje 70-ak minuta, i nadam se da će biti vredan vaše pažnje.

sve je počelo jednog davnog dana...

Možete ga pogledati OVDE:

Nekronomikon / Hauard F. Lavkraft (gost: Dejan Ognjanović)

https://www.youtube.com/watch?v=3jHY9psHgXE

 


Da, u trenutku snimanja već me je bio uhvatio neizbežni, zločesti „sajamski virus“ (čitaj: manja prehlada), ali čini mi se da moj blago promukli glas time samo postaje još neodoljiviji i zavodničkiji!

            Poslušajte, pa recite!

 

            A ako i sami imate dileme oko toga da li slaviti Noć veštica, koji je smisao ili besmisao toga, tj. ako vam trebaju argumenti u prepucavanju s novopečenim crnomantijaškim zilotima oko toga, podsetiću vas na moj tekst od pre pet godina: NOĆ VEŠTICA – PRAZNIK SATANE ILI...? 

s Ghoulom svaki dan je Helovin


четвртак, 26. септембар 2024.

Najava: SLUČAJ ČARLSA DEKSTERA VORDA - H. F. Lavkraft


Na Sajmu knjiga u Beogradu, počev od 19. oktobra, imaćete priliku da nabavite ultimativno izdanje Lavkraftovog najhororičnijeg romana, SLUČAJ ČARLSA DEKSTERA VORDA („Poetika strave“, knj. 35).

Da podsetim, njegov U PLANINAMA LUDILA je SF-horor, SNOVITA POTRAGA ZA NEZNANIM KADATOM je FENTEZI-horor, ali je zato SLUČAJ ČARLSA DEKSTERA VORDA = HOROR-horor.

SLUČAJ ČARLSA DEKSTERA VORDA je jedna od prvih Lavkraftovih knjiga objavljenih na srpskom, daleke 1990. Izvorno ga je objavio BIGZ, a potom su neki drugi izdavači preštampavali taj isti prevod Gordane Velmar-Janković.

Novo izdanje preveo je dr Dejan Ognjanović, koji je dosad već kod Orfelina objavio i nove prevode druga dva Lavkraftova romana, kao i dobrog dela njegovih najboljih priča.

I pre nego što uskliknete „Meh, imam taj stari prevod, šta će mi novi?!“ pogledajte zbog čega mislim da bi svaki ozbiljan ljubitelj horora (a time i Lavkrafta) trebalo da poseduje ovo novo izdanje.

Pre svega, ako nekim slučajem uopšte nemate ovaj roman u svojoj bilioteci, onda dileme nema: OBAVEZNO ga nabavite, i to u Orfelinovom izdanju, jer radi se o jednom od najboljih horor romana ikada napisanih, a on tek sada dobija dostojanstveno izdanje na srpskom.

Ako imate BIGZ-ovo ili neko kasnije izdanje, i u nedoumici ste treba li vam sad i ovo, evo zbog čega bi ga trebalo razmotriti.

zadnja korica

1) Stari prevod rađen je po nekom starom, upitnom izvorniku, dok je novi prevod rađen prema ultimativnom izdanju, minuciozno doteranom u skladu s Lavkraftovim rukopisom, koje je priredio S. T. Džoši, vodeći svetski expert za Lavkrafta.

2) Stari prevod imao je čitav niz sitnih grešaka, npr. u jednom trenu se tu pojavi nekakav KAPETAN LEŠI niotkuda! Prevoditeljica je izmislila da tu ima neki „kapetan Hari Leši“, a zapravo treba = Čarls Lesli. Ali, OK, Leši ili Lesli, biće dobro pečenje. Da vidimo dalje.

3) Stari prevod imao je čitav niz krupnih grešaka, nastalih u brzini, nepažnji ili lošem izvorniku. Ili u nedovoljnoj koncentraciji i brizi o smislu. Na primer: u izvorniku se u jednom trenutku kaže “must have it red for three months”. Prevoditeljica,  na str. 80 Bigz izdanja, kaže: „mora biti spremno za tri meseca“. A zapravo treba = „mora da ima crveno puna tri meseca“. Sitnica? Pa, nije, zato što se tu aludira da lik mora da pije krv puna tri meseca da bi se, tako vaskrsao, sasvim povratio u život; taj smisao je prevoditeljici sasvim promakao, i to što je ona stavila tu nema veze s onim što u originalu piše. Ima još primera ovoga…

4) U starom prevodu ima i nekoliko zaista neverovatno velikih propusta. Navešću jedan od najgorih primera, gde u jednom kratkom pasusu imate bar 4-5 krupne omaške. Ovo se nalazi u I izdanju na str. 33:

 

Gordana Velmar-Janković:

„Jednom prilikom je, na primer, neki čas razjaren a čas zlovoljan stvor ispitivan na francuskom jeziku o pokolju u Limožu što ga je 1370. godine izvršio Princ Tame, kao da je za taj zločin postojao neki skriveni razlog koji je zatvorenik morao da zna. Naime, Karven je tog zatvorenika – ako je on uopšte bio zatvorenik – pitao da li je naređenje za pokolj izdato zbog Znaka Jednoroga otkrivenog na oltaru u drevnoj rimskoj grobnici iza katedrale ili zbog toga što je Princ Tame, na skupu veštica, izgovorio Tri Reči.“

 

Dejan Ognjanović:

„Jednom je, na primer, neka naizmenično besna i ćutljiva figura ispitivana na francuskom o masakru koji je Crni Princ (FUSNOTA) počinio u Limožu 1370. godine, kao da su za to postojali neki skriveni razlozi koje je ovaj morao znati. Karven je pitao zatvorenika – ako je to bio nekakav zatvorenik – da li je naredba za pokolj izdata zato što je bio pronađen Znak Jarca na oltaru u drevnoj rimskoj kripti ispod Katedrale ili zato što je Crni Čovek iz Kovena Gornje Vijene (FUSNOTA) izgovorio Tri Reči.“

 

Šta je sve omašila prevoditeljica starog prevoda?

 

a) „Princ Tame“ je zapravo „Crni Princ“; ona je pobrkala Satanu sa smrtnikom, ličnošću iz engleske istorije. U novom izdanju je ovo tačno prevedeno + imate fusnotu o tome ko mu je bio taj „Crni Princ“.

b) „Znak Jednoroga“ – zapravo Znak Jarca, ukazuje na pagansku i/ili satanističku magiju. Dakle, pobrkati Jednoroga i Jarca, to je stvarno neoprostivo, naročito u ovom kontekstu.

c) „iza katedrale“ – zapravo, ispod, u podzemlju. Sitnica bi bila, da je jedina; ali ovakvih omaški je u starom prevodu mnogo.

d) „Princ Tame“ – Ponovo! A zapravo, Crni Čovek, opskurni demonološki lik: može biti smrtnik-satanista (vođa kovena), ili nekakav demon, ili polutan, pa i đavo, ali neki niži đavo – sasvim sigurno nije Satana ili Lucifer lično.

e) „na skupu veštica“ – u starom prevodu sasvim je ispuštena lokalizacija tog kovena (iz Gornje Vijene). ALI, u novom izdanju imate fusnotu o tome, pa ćete videti zašto je ona bitna, tj. na šta ukazuje, i koliko je detaljno Lavkraft izučio materiju.

 

5) Najzad, ono što je mnogima najviše smetalo oko starog prevoda DEXTERA, jeste neverovatno promašena odluka prevoditeljice da grdne stranice u romanu, u kojima se izdašno navode čitava pisma napisana u 18. veku, na srpski prevede – crkvenoslovenskim.

Zašto je to promašeno?

Kao prvo, promašeno je jer je današnjem čitaocu nerazumljivo i naporno da se probija kroz dugačke deonice teksta koji, u starom prevodu, glasi ovako: „Jesli Reči skazane Odzivlenije ne izaz’vu, obače v vremeni čto prihodit rožden budet Onaj koji osvrnuti če se i Sol ili Veščestvo za Sol upotrebiti če a čto Ti ostavit’ Mu budeš.“

Kao drugo: da je to i u izvorniku toliko naporno i nerazumljivo čitaocu s engleskog govornog područja, ne bismo mogli da se bunimo: ako je Lavkraft hteo da mu text bude toliko nerazumljiv, šta da radimo, nego da ga verno sledimo u tome?

forzec knjige

ALI! To nije tako! Ključna stvar koju stari prevod nije promislio: engleski i srpski jezik su se sasvim različito razvijali u poslednjih 250-300 godina. Engleski iz 18. veka razlikuje se u odnosu na današnji, moderni engleski jezik uglavnom u minornim detaljima pisanja (spelling) poneke reči, a ne u gramatici i ne u rečniku. Kao posledica toga, današnji Američanin ili Engležanin glatko može da pročita i shvati rečenicu: „and if yr Line runn out not, one shal bee in yeares to come that shal looke backe and use what Saltes or Stuff for Saltes you shal leaue him.“



Međutim, pošto je „srpski“ kojim se pisalo pre 300 godina nekakva crkvenoslovenska papazjanija, to današnji četac ne može brez vokabularija, fusnotija i naprezanija teškoga da poimi. I zato su te deonice, kojih ima kroz ceo tekst, u novom prevodu rešene jednim arhaičnim, ali daleko razumljivijim srpskim jezikom. Konkretno, gornja rečenica glasi u novom prevodu: „ako ti Loza tvoja zatrta ne bude, jedan naići će u godinama budućijem koji kad unatrag pogleda upotrebu znati će od Soli il materijala za Soli što ti ćeš mu ostaviti.“

Uzgred, zapazite da ni ovde stari prevod nije uhvatio smisao početka rečenice:

„if yr Line runn out not“ 

– stari prevod = Jesli Reči skazane Odzivlenije ne izaz’vu;

– NOVI PREVOD – „ako ti Loza tvoja zatrta ne bude“.  

Ovo je, kao i gornji primer sa „red“ = spremno = crveno, još jedno od brojnih mesta gde prevodilica nije shvatila smisao, a fundamentalno je bitan za zaplet: jer ovde se kaže da, ako porodična loza vešca ne bude zatrta, nego potraje u vremenu, neki njegov naslednik će njegove „soli“ upotrebiti itd. To stari prevod uopšte nije ukačio.

 

6) Novi prevod ima više fusnota od starog, jer ovaj roman obiluje referencama: na istoriju, na okultizam i alhemiju i na druge specijalne discipline, kao i na druga Lavkraftova dela – u starom prevodu nemate osvrte i pojašnjenja tih stvari.

 

7) Pošto ovaj roman ima baš mnogo referenci na okultizam, da ne bih opterećivao glavni tekst romana desetinama fusnota, metnuo sam samo neke smesta najbitnije u tekst, ali sam daleko više detalja, za one koje zanima ezoterija, stavio u Appendix: OKULTNI REČNIK koji na 14 strana pojašnjava IMENA, KNJIGE, POJMOVE i FORMULE koji se pominju u romanu. Ova pojašnjenja će zainteresovanom čitaocu otkriti dimenzije DEXTERA koje pri čitanju ranijeg prevoda nije ni slutio.

 

8) Ovo Orfelinovo izdanje sadrži i dodatak u vidu Lavkraftove novele „Kroz Kapije Srebrnog ključa“. Ona do sada nije bila objavljena u drugim Orfelinovim knjigama Lavkraftovim.

 

9) U pitanju je potpuno novi prevod te novele koji je takođe uradio dr Ognjanović, na osnovu najnovijeg, besprekorno priređenog teksta te novele koji je priredio Džoši. Neću ni navoditi primere omaški i brljotina u ranijem prevodu, iz 1991, koji se od tada automatski, nepromenjen, preštampavao kod raznih dunstera.

 

10) Na kraju knjige je i detaljan POGOVOR pod naslovom „Grobovi bez dna“. Autor je, kao i za prethodna 34 naslova ove edicije, dr Ognjanović.

I moram vam reći da sam veoma ponosan na ovaj tekst, jer iako sam o Lavkraftu već toliko puta pisao do sada, dugotrajan prevodilački boravak u DEXTERU, iznutra, u Lavkraftovim cipelama, omogućio mi je da uvidim neke aspekte ovog romana koji su mi do sada izmicali, a koje ne vidim ni da su drugi kritičari pomenuli u tekstovima koji su meni poznati, tako da, neskromno ali realno, kazujem da ćete u ovom pogovoru i vi saznati nove razloge zbog kojih je ovaj roman poseban i vredan.

 

11) Uz pogovor ćete videti i nekoliko prikladnih ilustracija: kuću u Providensu koja je poslužila kao uzor za dom Č. D. Vorda; prvu stranicu Lavkraftovog rukopisa (sa originalnim naslovom romana) i još ponešto.

 

12) Na kraju, a za mnoge na početku, dodatni razlog da imate ovo novo izdanje DEXTERA jesu i umetnine našeg dežurnog Lavkraftofila, dr Ivice Stevanovića. Te ilustracije koje je naslikao i nacrtao za korice, forzec i unutrašnjost – to je genijalno, odnosno taman dostojno tekstova koji su unutra!

rasklop

 Ali, hej, ako ste u fazonu: „Mnjah, već imam ranije izdanje, meni je sasvim dobro, šta će mi bolje od toga?!“ – i to je legitimno i ok, niko vas silom ne tera da kupujete nešto što mislite da vam ne treba.

 Knjiga ima 288 strana, tvrdi povez, šiveno...

Inače, sa ovom knjigom Orfelin kompletira sve što od Lavkraftove proze vredi posedovati i čitati. Sad, kad DEXTERA nabavite, imaćete u vrhunskom i najtačnijem mogućem prevodu SVE od Lavkrafta što valja, a da je Orfelin ukrasio i odštampao, a da je prevedeno ili pomno nadzirano od strane Dr Ognjanovića.

Orfelinova izabrana prozna dela H. F. Lavkrafta sačinjavaju:


NEKRONOMIKON

U PLANINAMA LUDILA

SNOVITA POTRAGA ZA NEZNANIM KADATOM

SLUČAJ ČARLSA DEKSTERA VORDA

ŠAPTAČ U TAMI

BEZIMENI GRAD

Ako imate SVE ovo, onda imate SVE od Lavkrafta što vredi imati, a da je proza.

Njegovu poeziju Orfelin neće izdavati.

Njegov esej NATPRIRODNA STRAVA U KNJIŽEVNOSTI Orfelin će objaviti u novom, anotiranom prevodu (by dr Ghoul, of course) i sa dodatnim njegovim esejima o horor književnosti. Potrudiću se da to bude gotovo do idućeg sajma (2025).

P.S. Pretplate za najnovije Orfelinke neće biti zato što štamparija ne može da garantuje Orfelinu da će mu za Sajam isporučiti količinu knjiga koju potražuje da bi sigurno bilo dovoljno i za pretplatnike i za nove kupce. Zato: ko dođe na Sajam lično, moći će da kupi tamo, a svi ostali moći će da ih naruče od Orfelina i od mene početkom novembra.