петак, 26. фебруар 2010.

REC 2 (2009)



**(*) 
 3-

REC 2 je gluplji ali brži, bezvezniji ali (malo) zabavniji nastavak.

plusevi:

+ bez smaranja: nema uvoda i pola filma protraćenog na novinarsko-vatrogasačke doskočice i trla-baba-lan bla-bla-trućovima; kreće se in medias res, svi smo već odgledali 1. deo, znamo osnovne premise, i sad smesta teramo dalje. film počinje sa grupicom vojničina koja upada u dobro nam poznatu karantin-zgradu, naizgled da pomogne eventualno nezaraženima, a zapravo… sa nešto komplikovanijom agendom.
+ ima više kamera (svaka vojničina na šlemu ima mini-kamericu, a tu su i još neke pridružene kamere – o tom potom) = više perspektiva i dinamike.
 
+ ono što je valjalo po prvi put, valja i sada: frenetični napadi opsednuto-zaraženih (!) i vrtoglava akcija koja u par primera zaista uspeva da postigne retko na filmu dosegnuti ugođaj košmara u kojima vas neko goni i bežite, a na sve strane progonitelji i nema izlaza nigde, koja god vrata da otvoriš iza njih neko, a progonioci bukvalno za petama… brrrr. dakle, uz sve rezerve prema mrdajućim kamerama i frustrirajućim ograničenjima vezanim za tu formu, mora se priznati da balaguero i plaza uspevaju, kao malo ko u hororu danas, da izmuzu maximum iz tog kvazidokumentarizma i da kreiraju neke zaista respektabilne scene vrhunskog korišćenja minimalnog svetla i maximalnog pokreta za 'frustriranje gledaoca' ograničenom posmatračkom perspektivom © by Hrvoje Turković i stravom time proizvedenom. znači, ima ovde nekoliko zaista sjajnih scena za koje je šteta što nisu u nekom overall boljem filmu!
+ demonsko-satanski momenti su ovde naglašeniji i ima više zanimljivih efekata vezanih za njih, a naročito vezano za opsednutu decu (šteta što taj aspekt priče nije dovoljno iskorišćen, konotativno kao i vizuelno)
 
+ manuela velasko (zvezda 1. dela) vraćena je smisleno i s poentom, a ne na silu (iako tako isprva izgleda).
minusi:
- sabplot sa dečurlijom koja upadne u kuću (pa još sa svojom kamericom!) jedan je od najusiljenijih, najneubedljivijih i najnepotrebnijih u recentnoj respektabilnoj žanrovskoj produkciji (žlj produkciju ovde ne računam); znači, to ovde služi samo da se ubije nešto malo vremena u ionako kratkom filmu (80ak minuta) a inače ama baš ničemu pod milim bogom ne služi. što je još gore, ta balavurdija (2 dečka i cura) je neopevano iritantna: ne znaju šta hoće, stalno galame, urlaju, svađaju se, a onda potpuno neubedljivo i nelogično upadnu u zgradu bez ikakvog razloga sem gole radoznalosti (aha. jeste. vidiš gomilu specijalaca, helikopteri nadleću krovove, policija svuda, zgrada prekrivena najlonom – sve su to znaci da nema bolje ideje nego da uvučeš svoju balavu guzicu baš tamo i vidiš naživo šta se dešava! sigurno nije ništa opasno!).
da bar nešto zanimljivo tamo urade. da bar nešto spolja donesu ovima u zgradi. da ih bar iskasape na neki originalan način. da bar njihovo prisustvo donese filmu BILO ŠTA što bez njih ne bi imao. ali ne: oni služe samo za nerviranje, toliko da svaki dobronamerni građanin ne može a da ne poželi da uleti u ekran i išamara te tupadžije koji su prvo urlali da moraju da uđu unutra, a kad su videli gde su došli, smesta krenu da urlaju plačući i cmizdreći kao da su neki bosanskomuslimanski siročići. plačipičke, eto šta su!
ok, razumem ja da bi bez njih film trajao jedva sat vremena, ali fuck, ako su već balaguero i plaza morali da nekako popune vreme i imaju iole normalan running time, pa mogli su, majku mu, da smisle ili pametniji sabplot, ili pametniji način da se ova deca upotrebe!
 
- glavni junaci su vojničine. no ofens, ali živo me zabole za tu vrstu ljudi kao glavne junake. pre svega, neko ko je svoj život posvetio uniformi ne može da računa na moju simpatiju. zatim, ti likovi su i inače, pa tako i ovde, cepanke, a normalnog gledaoca ne zanima sudbina tamo nekih cepanki. najzad, za horor je loše kada umesto nenaoružanih, netreniranih, kilavo-prosečnih everymena i naročito everywomena imaš – te copine u spec. opremi, sa šlemovima, sa mašinkama i kojekakvim modernim oružjima! pa valjda ću lakše da se saživim i više da strahujem za neku ženicu u poluiscepanoj aljinici boje lila dok beži uz ili niz stepenice nego li za tamo neku sirovinu sa mašinkom i šlemom!
- kao da to nije bilo dovoljno, među ove vojničine lenji scenaristi su morali da ubace jednog hiper-uber-ales iritantnog imbecila koji je toliko neprofesionalno nervozan i napaljen i emocijama savladan i histeričan da mi nije jasno kako je uopšte bio primljen u vojsku (običnu) a kamo li kako je takvo leglo histerije i nekontrolisanosti dospelo u elitnu jedinicu profi-specijalaca! bem ti špansku vojsku ako jedan ovakav zagor može da im bude elita! (sreća te ovaj zagine relativno brzo, mada NEDOVOLJNO brzo!)
- i za kraj, najslađa i najkrupnija i najsuštinskija zamerka: ono što je u prošlom filmu, tj. REC1, bilo kao nalepljeno na kraj uz mnogo abre-ubre akcije, pa nismo stigli ni da svarimo i procesuiramo kako treba, a ono već – odjavna špica! ono to je sada u centru pažnje, i tek sada priča nema smisla: govorim, naravno, o demonskoj opsednutosti koja funkcioniše kao virus. odnosno, to je kao neki virus demonizma. or some such nonsense crap. ujedeni i zaraženi zapravo nisu ni zombiji ni bolesnici ne znam kakve epidemije, nego su – demonski posednuti građani, lutke kojima komanduje centralna inteligencija, big-bad-mama na demonozombi, žgoljava bleda madeiros cura.
taj spoj konvencionalnog katoličkog demonizma (sasve popovima, egzorcizmima, molitvama isusu i svim svecima) i modernog epidemic-trilera (sa virusima, uzorcima krvi, epruvetama i mikroskopima) izrazito je neuspeo i bezvezan, čak i u ovako frenetično tempiranom filmu. ne može i jare i pare. odlučite se: Đavo ili virus. Zlo ili bolest. Sveta vodica ili serum. Zdravo Marijo ili Hipokratova zakletva. ne može oba.
inače dobijamo bulšit zaplet u kome ovim vojničinama upalim u zgradu komanduje POP koji traži uzorak KRVI od madeiros curice, valjda da bi pod mikroskopom proučio Đavola i napravio serum za Zlo. 10 x Zdravo Marijo, dvije žlice svete vodice te malo H1N1 vakcine, i eto – Zlo je pobeđeno!
da sumiram: zaplet je još gluplji nego u RECu, simpatičnih likova skoro i da nema (manuela se javlja tek u drugoj polovini), čitavom situacijom vlada usiljenost, proizvoljnost i bezveznost, ali brz tempo i nekoliko solidnih set-pisova čine REC2 ipak gledljivim, solidnim hororčićem za uzdrmavanje ustajalih nerava.

четвртак, 25. фебруар 2010.

NAJBOLJI ZOMBI FILMOVI


GHOUL'S GHOULS

THE BEST ZOMBIE MOVIES
according to
Dejan Ognjanović

Napravio sam jedan kraći osvrt na najbolje filmove sa zombijima i zombolikim stvorovima.
To je lista od 30 najboljih, pri čemu top-15 imaju i nekoliko rečenica obrazloženja. Jedna znatno kraća lista (top-10), sa svedenijim obrazloženjima, izašla je u ZOMBI SPECIJAL EMITORU br. 474 koji ću možda jednog dana i prikazati ovde. Ovo što ovde vidite je dopunjena, dorađena, blago izmenjena i sasvim exkluzivna lista.
Pređite mišem preko naslova filmova, jer za mnoge postoje i moji detaljniji rivjui i kritike, bilo ovde na blogu, ili drugde na netu.

genijalno apokaliptičan, a istovremeno intiman;
funkcioniše i kao drama i kao akcija i kao horor telesnih, socioloških i metafizičkih implikacija;
a thinking man's Grand Guignol!
nijedan drugi film nije ovako ubedljivo i upečatljivo i zlokobno uhvatio taj osećaj da je sve otišlo dođavola – uključujući i oduševljavajuće oslobađajući utisak anything goes slobode!


 
duhovit, mračan i poetičan;
zlokoban i mističan i groteskan;
tamo gde se sreću pulp i art i prevladavaju podele između sebe, čistije i lepše nego kod Argenta;
maske su odlične, Rupert Everet savršen, Ana Falki 3Xsexy, a groblje je takvo da bi svako poželeo da u onoj lepotinji počiva!


3. RETURN OF THE LIVING DEAD 

nikad zabavniji likovi nisu bili u smešnijim situacijama niti su bili opkoljeni ovako memorabilnim živim mrcinama!
fun times at the mortuary!
ovo je, takođe, krajnje redak primer zombi filma koji ne troši ama baš ni minut na prazne priče, upoznavanja, pripreme, uvode i razrade i sranja: ne, deco, zabava kreće od PRVOG minuta, i ne posustaje sve do pregenijalno preteranog poslednjeg!



gordon nas podseća koliko neukus i smrt i perverzija mogu da budu smešni!
više memorabilnih replika i upečatljivih set pisova nego ijedna druga zombi komedija, izuzev ove iznad i ove ispod!
džefri kombs u jednoj od antologijskih uloga vascelog žanra.


5. DEAD ALIVE a.k.a. BRAINDEAD 

nikad infantilna iživljavanja nisu bila ovoliko urnebesna, dinamična, blesava i nepredvidiva!
mrcine ustaju, prave decu, kidaju kožu, čereče, padaju pod kosilicu, mutiraju, rastu do gigantskih razmera… nebo je granica!
a tu je –pored svega – još i neverovatno groteskna in your face edipovština koja se provlači kroz ceo film sve do spektakularne završnice sa povratkom majci (tj. u majku) i bukvalnim preporodom!



6. THE SERPENT AND THE RAINBOW 

još jedan fin balans između strave i zabave, umetnosti i palpa, satire i drame, horora i društvenog angažmana, sa zombifikacijom nikad explicitnije povezanom sa politikom;
sjajna muzika, egzotične lokacije, erotika, mistika i jeza.
plus, nekoliko antologijskih set-pisova (čovek plače na sopstvenoj sahrani – u sanduku; vudu povorka koja se okonča košmarom sa anakondom koja izlazi iz usta zombi-neveste; više košmara vezanih za živosahranjenost; genitalna tortura od strane vudu-pajkana; 


7. NIGHT OF THE LIVING DEAD (1968)

prvi veliki moderni nezavisni horor – revolucija u žanru, sprovedena kroz gulove!
nerazvodnjeni mrak i nihilizam;
klaustrofobija i bezizlaznost od najgore sorte: sami smo krivi!
na žalost, vreme nije bilo nežno prema ovom filmu, i on je danas poprilično ostario: dijalozi su drveni, gluma amaterska, režija je mestimično 'kako mali đorđe vidi orsona velsa'. pa ipak, za film koji se 95% dešava u 2-3 sobe jedne te iste prozaične kuće, ovo je ipak istorijski kamen-međaš koji nikakvo sadašnje cepidlačenje ne može da izmesti sa pozicije koju će zauvek imati.


 
snage iracionalnog gaze sve pred sobom: logika cvili u ćošku, likovi drhte na vetru a ritam je podređen logici košmara;
verovatno najstravičniji (i najlepši) splatter ikada!
rupe u scenariju zjape, celuloid sagoreva i kida se, a iz ambisa iza, s one strane storitelinga, linearnosti i razuma izleće unikatna orgija košmara!



low budget apokalipsa uporediva sa učinkom Romerovog DAWNa;
naglasak na drami i osećaju izolacije i nekomunikativnosti,
a sve to potcrtano žestokim scenama i napetom akcijom.
dirljiv, lep, elegičan, strašan, stravičan film.


 
duševno, duhovito, satirično, sa dobrim likovima i zabavnim situacijama;
skoro savršen balans između omaža i originalnosti.
ipak, zombiji su ovde prenaglašeno metaforizovani da bi bili upotrebljeni za jednu u suštini banalnu pričicu.

11. DAY OF THE DEAD

ljudi su stoka, a vojnici to isto al na kub!
nesputana mizantropija širi se na naučničko-militaristički kompleks pa, maltene, i na čitav muški soj.
no, ideje i filozofija na stranu, ovaj film preterivanje sa svađama između tih kreatura i karikatura umnogome iskupljuje nekim od najnadahnutijih zombi gegova i najžešćim splaterom u okviru pristojno-budžetiranog filma.


12. NIGHT OF THE LIVING DEAD (RIMEJK)

romerov scenario popravlja brojne rupe i klimavosti iz originala (uključujući i katatoničnu junakinju koja ovde, u duhu romerovog novotkrivenog feminizma, zapravo postaje akciona heroina), ali savinijeva režija je tek kompetentna, a glumci škripe tek malo manje nego u škrip-škrip originalu iz šeset osme.
efekti maske su izvanredni a kraj je značajno bolji no u prvencu.


13. DEAD & BURIED 

unikatan spoj eterično-sablasne, klasutrofobično-zlokobne atmosfere sa žestokim splater set-pisovima, a sve upakovano u nenametljivo egzistencijalističku potku o smrtnosti, životu kao većem paklu od same smrti, i lažima koje sami sebi pričamo – uključujući tu i sjajan twist u tom smislu, koji za skoro 2 decenije prejudicira slične iz LOST HIGHWAY, FIGHT CLUB i sl.
inspiracija za jednu od najboljih epizoda DILANA DOGA ('zona sumraka').



zombilend nije samo aluzija na to da je amerika postala zemlja zombija, nego i da je njena zombifikacija umnogome izvedena upravo kroz industriju zabave. biće skoro propast sveta? nek' propadne, nije šteta! samo da je lud provod dok brod tone, ništa drugo nije bitno. blaženi neka su sebični i samo-sebi-posvećeni, jer njihovo će biti carstvo zemaljsko. amin.

 
bestidno iracionalan i besmislen, epizodičan, set-pisičan – fulčijev ZOMBI u sebe trpa i vudu i lude naučnike i konkvistadore i ajkule i njujork i antile i brodove i kolibe i crkve i crve i savršeno preteran krvopljus.
raj za oči – splinter u oku naročito!

+ + + + + + + + + + +
 
17. RETURN OF THE LIVING DEAD 3 


19. LES REVENANTS

20. VERSUS 

21. BRIDE OF RE-ANIMATOR 

22. WILD ZERO


24. LET THE SLEEPING CORPSES LIE 

 
26. PET SEMATARY

27. PLAGUE OF THE ZOMBIES 

28. DEAD HEAT

29. BEYOND REANIMATOR

30. ZOMBI HOLOCAUST

понедељак, 22. фебруар 2010.

LOVECRAFT: FEAR OF THE UNKNOWN (2008)

Režija: Frank H. Woodward

Učestvuju: Ramsey Campbell, John Carpenter, Robin Atkin Downes, Neil Gaiman, Stuart Gordon, S.T. Joshi, Caitlin R. Kiernan, Andrew Migliore, Robert M. Price, Peter Straub, Guillermo del Toro


****

(4)


LOVECRAFT: FEAR OF THE UNKNOWN, je prvi ambiciozni, veliki dokumentarac posvećen Hauardu Filipsu Lavkraftu. Ako se ima na umu koliko je predmet filma složen i komplikovan, može se reći da su u sat i po trajanja sa solidnim uspehom smestili osnovne biografske podatke, predstavili njegov život i rad, uz kratke osvrte na najbitnije priče i romane i uz ćaskanje sa nekim uglavnom relevantnim poštovaocima, proučavaocima i nastavljačima.

Konkretno, tu je Ramsey Campbell, danas slavni pisac (po meni, prehvaljen; ja još nisam pročitao ništa njegovo što bi me oborilo s nogu) – pozvan ovde zato što je karijeru počeo debijem za Arkham House (Inhabitant Of The Lake and Less Welcome Tenants - 1964), zbirkom besramnih imitacija Lavkrafta. To što su te priče pretežno naivne, površne i isprazne samo delimično opravdava činjenica da je Campbell imao 18 godina kada je knjiga izašla! Kasnije se povremeno vraćao pričama sa HPL-oidnom tematikom, i naravno, kada je sazreo kao pisac stvorio je i nekolicinu vrednih modernih verzija. Njegov vrskajući doprinos ovom konkretnom dokumentarcu je prilično ograničen, jer je dekica Campbell značajno bolji kad piše nego kad govori.

Zatim, tu je Neil Gaiman, engleska zvezda, pisac knjiga za decu i tako te, dobitnik grdnih važnih priznanja i nagrada, čuven po tome što mu je Dr Zoća Živković jedne godine preoteo World Fantasy Award – eto, dakle, koja je to veličina! Njegova veza sa Lavkraftom je krajnje tanka – napisao je 3-4 HPL-ovske pričice, pretežno parodijske ("Shoggoth's Old Peculiar" i "I Cthulhu"), te jednu vrlo-dobru skoro-odličnu o Šerloku Holmsu (!) koji se susreće sa lavkraftovskim užasima ("A Study in Emerald" - evo je ONLINE) i jednu koju još ne stigoh da proučim, "Only the End of the World Again" (u zbirci SHADOWS OVER INNSMOUTH). Lepo je to, ali ima i mnogo lavkraftovskijih i relevantnijih pisaca od Gejmena za priču o Velikom Starom: recimo, Thomas Ligotti. Ili, ako je notorni autsajder i sociopata nevoljan da priča pred kamerama, mogli su da pozovu Douglasa Clegga ili još bolje Briana Hodge-a... No, dobro, kad je već Gejmen tu, upotrebljen je da nabroji "smešne" i problematične aspekte HPL-ovog stila i tematike zbog kojih je ovaj zahvalan za parodiju. Istina, pred kraj filma Gejmen ipak priznaje: "Mi parodiramo ono što ima u sebi život, ono što je na neki način relevantno, značajno. Niko neće da pravi parodije nečega nebitnog i bezveznog..."

Peter Straub je u svom uobičajenom zaznojeno-zadihanom rumenom izdanju: u svom dosadašnjem pisanju nije nešto preterano ispoljio dug Starcu, ali je uprkos tome bio angažovan za urednika solidnog izbora Lavkraftovih najboljih priča za prestižnu Library of America. On i Campbell ipak skreću pažnju na neka od opštih mesta HPL-ovog značaja. Ono što je moja generalna primedba, ne na Strauba nego na sve sagovornike, jeste što uglavnom govore o stvarima koje je mogao i narator da kaže, a da njih poimence ne zove; niko od njih ne govori šta je Lavkraft za njega, šta njemu znači, čime je njega konkretno potakao na pisanje/snimanje određenih dela itsl. Na primer, pominje se na jednom mestu HPL-ov uticaj na film ALIEN, ali Carpenter nigde ne daje ni glasa o svom filmu THE THING a kamo li o IN THE MOUTH OF MADNESS. Šteta.

Od pisaca, tu je još Caitlin R. Kiernan, lezbijka krupnih ramena i mišićavih ruku, te neverovatno muškog glasa. Da nije na nekim hormonima? Možda se sprema da postane muškarac kako bi bila u stanju da do kraja, zaista pojmi lavkraftovsku kosmičku stravu? I ona je, navodno, koristila povremeno HPL motive u svojim pisanijima, ali me je njen roman SILK odbio posle prvih par desetina stranica pa ga nikad nisam završio, a par kratkih priča koje sam joj čitao nisu mi se posebno urezale u pamćenje. Imam utisak da su baš nju zvali, a ne nekog relevantnijeg za temu, samo zato što g-đa/g-din Kirnan živi u Lavkraftovom Providensu.

I Robert M. Price bi mogao da se izdaje za pisca, mada ovaj priređivač i urednik nekih zapaženijih knjiga HPL-ovih i HPL-ovskih priča svoj hleb i kavijar zarađuje kao Profesor Biblijske Kritike u Center for Inquiry Institute a radi i kao urednik u The Journal of Higher Criticism. On je vrlo solidan zajebant, možda i najživlji od svih sagovornika, uspeo je usput da malo potkači i Colina Wilsona, a javlja mi se da su najsočniji delovi njegove priče ostali u neuvrštenim razgovorima koji su kao Extras na DVD-u ovog dokumentarca (kažu da traju skoro kao i sam film)!

Od filmadžija, tu je Guillermo del Toro, zabavan sa svojim Brzi Gonzales meksikanskim akcentom, ali i sa nekim vrlo pronicljivim (a vala i duhovitim) opaskama. On, recimo, Lavkrafta upoređuje sa A. Kamijem i egzistencijalistima, ali i vrlo lucidno komentariše pipavije detalje vezane za npr. Lavkraftov rasizam ili sexualni život.

Stuart Gordon i John Carpenter su kao i uvek lucidni, zabavni i pametni, milina za slušati, mada Carpenter ume to mnogo bolje (čuti njegov komentar na THE THING DVD-u i videti njegov predgovor stripu LOVECRAFT -scenario Hans Rodionoff & Keith Giffen, art and cover by Enrique Breccia). Reklo bi se da je ovde bio malo opušteniji i lakonskiji, iako ima i on svojih momenata i uvek ga je lepo videti i čuti.

Naravno, tu je i neizbežni S. T. Joshi, vrhunski znalac svega za HPL-a vezanog, koji na opušten način, bez suvoparnosti i smaranja, odmereno i stručno, daje neke od važnijih činjenica vezanih za HPL-a (pre svega oko porodice, porekla, detalja iz života, a manje –skoro nimalo- o filozofiji i kosmicizmu...).

Ovo je jedan ne previše ulepšan pogled na Lavkrafta – naprotiv, možda je čak i suviše slepački posvećen senzacionalističkim detaljima kao što su očevo ludilo (kojim počinje film), a kasnije i majčino, te razne nesigurnosti i idiosinkrazije koje će bolji poznavaoci umeti da stave u adekvatan kontext, ali neko ko malo ili nimalo zna o ovom piscu mogao bi iz ovog filma da stekne određene nepotrebne predrasude. Pritom, film je upravo i zamišljen i realizovan kao uvod u Lavkrafta: ne očekujte ništa previše akademsko, analitično ili studiozno, kao ni nove detalje i malo poznate činjenice za one koji inače vole i prate ovog pisca – ali takve stvari je verovatno i preterano očekivati od jednog ovakvog filma.

Među kvalitete bih istakao:

- odličan research, sa prezentacijom nekoliko retkih fotografija koje do sada nisam video u knjigama o Lavkraftu;

- odličnu i izdašnu upotrebu bezbrojnih ilustracija inspirisanih HPL delima (uglavnom novijih; malo je Finlaya i drugih iz onog vremena);

- dinamičnu režiju i montažu, bez gnjavaže i smaranja (istina, mene je teško smoriti Lavkraftom, ali ovih sat i po mi je proteklo neosetno, i želeo sam JOŠ!);

- brojni sagovornici su odlično izmontirani tako da nema ponavljanja, i uglavnom kazuju stvari vredne kazivanja + slikani su u raznovrsnim, fino odabranim ambijentima, pa taj 'talking head' aspekt filma nije prenaglašen niti naporan;

- citati iz Lavkraftovih dela dati su glasom koji je namerno "patiniran", kao da dolazi sa nekog prastarog fonografa iz 1930-ih: ugođaj je izvanredan, mada je odabir odlomaka pomalo lenjo predvidiv (pretežno uvodne rečenice i pasusi, sami počeci priča...);

- niz drugih audio-vizuelnih detalja za otelotvorenje ugođaja priča: fotke sa Južnog Pola (za PLANINE LUDILA), mini-inscenacije prizora iz priča (recimo, za "Autsajdera"), foto iskrivljenje faca na fotkama emigranata iz tog doba kako bi zadobile "monstruozni" izgled; jezivi glas ptice leganj (whippoorwill) koja se javlja u par HPL priča, a najaktivnije u "Daničkom užasu")...

Ono što bih zamerio:

- premalo je Providensa prisutno u filmu: nema prizora ulica i zgrada, ni današnjih ni ondašnjih, ne oseća se duh mesta za koje je HPL bio toliko vezan; odnosno, ponešto se vidi na ponekoj zbrzanoj fotografiji, ali nema današnjih autentičnih video snimaka Providensa, Swan Point groblja itd.;

- premalo se ističe u čemu je, tačno, bila revolucionarnost HPL-ovog pisanja (Kempbel i Štraub nabace poneku rečenicu ovde-onde, ali nekonkretno, uopšteno...), po čemu je tako poseban, unikatan, uticajan: iz ove prezentacije neki laik ili početnik pomisliće da je Lavkraft najznačajniji zato što je imao ludu familiju, sjeban život, malo sexa, malo para, što je imao određene nazore koji iz današnjeg ugla zvuče rasistički, itsl.

- ne pominje se ni tradicija horora pre njega: Machen i Blackwood čak ni imenom! Gothic –kao žanr- čak ni rečju); Poe se pomene u 2 rečenice, bez prave uspostavljene veze i tačnog uticaja; nešto malo se kaže o Danseniju (tvorac lažnih neo-mitova) i to je to;

- ne postoje ni najmanje reference na okultistički aspekt Lavkrafta i njegove (ne)svesne aluzije na postojeću i naknadnu tradiciju okultizma, uključujući Chaos magick i brojne magove koji su delali prema principima koje je Lavkraft uspostavio;

- nema ama baš nikakvih inserata iz filmova po Lavkraftu – verovatno su autorska prava za to bila preskupa, ali ipak je malo bezveze da imaš u gostima Gordona i Carpentera i Del Toroa, a ne i HPL-ovske inserte iz njihovih filmova;

- nedovoljno je rečeno o Lavkraftovom legatu, tj. pečatu koji je udario na horor i pop kulturu 20. veka uopšte: ima hintova toga, ali to je zbrzano u 5-10 minuta na kraju, sa premalo primera, sa nimalo obrazloženja (zašto je HPL toliko uticajan i danas, a Klark Ešton Smit, recimo, nije?), sa muzičkim referencama praktično nepostojećim (ovo je možda takođe zbog autorskih prava – 10-ak sekundi iz "The Call of Cthulhu" ili "The Thing That Should Not Be" by METALLICA bi verovatno koštali kao budget za ceo ovaj film, ali neki low profile bendovi i projekti iz dark ambient i neofolk sfere valjda ne bi bili prevelike picajzle, možda bi dali i džabe, samo da se čuju na jednom ovakvom mestu....).

Da sumiram: kvaliteti su ipak veći od nedostataka, i mislim da je ovo odličan dokumentarac, poprilično zaokružen, iscrpan, dinamičan, zabavan, šaren, slikovit, i vredan gledanja svakome koga zanimaju ne samo Lavkraft kao pisac, nego i horor i fantastika u najširem smislu.

недеља, 21. фебруар 2010.

VRLI NOVI SVET INTERNET PREVARA

pre neki dan dobih mejl sa adrese jedne koleginice (čije ime sam pretvorio u inicijale) a koji glasi:


From: (xxxx) Subject: I NEED YOUR HELP!
To:
Date: Tuesday, February 16, 2010, 12:01 AM

Hope you get this on time,sorry I
didn't inform you about my trip in UK for a Program,
I'm presently in UK and am having some difficulties here
because i misplaced my wallet on my way to the hotel where
my money and other valuable things were kept.
presently i have limited access to internet,I will
like you to assist me with a
loan of $2000 to sort-out my hotel bills and
to get myself back home.

i have spoken to the embassy here but they are not
responding to the matter effectively,I will appreciate
whatever you can afford to assist me with,I'll Refund
the money back to you as soon as i return,let me know if you
can be of any help.I don't have a phone where i can be
reached.

Please let me know immediately.

Best Regards,
SK!



na to ja njoj pošaljem mejl:

"ovo je verovatno neki virus ili tako neko cyber-čudo ukrao
tvoj mejl i sad šalje spam prevarantske mejlove okolo?

pripazi se, tj zaštiti kompjuter bolje!"



a na njega sutradan dobijem sledeći odgovor, sa iste (tj. njene) mejl adrese:




Не ово није превара Дејану је за стварну, Хвала за вашу љубазност и подршку, бар знам да вам је стало и хтели да помогну, али ја донт имати приступ за телефонске позиве, ја сам направио упит о томе како можете ми послати новац и речено ми је да трансфер новца Уестерн Унион-а је најједноставнији и најбржи начин за пренос новца Уједињених Кингдом.Хере је информација коју треба да пошаљете новац

Име и презиме: Енди Кутз
Адреса: 27 Дурхам
Град: Хартлепоол
Држава: Мидлзбро
Земља: Велика Британија
Поштански број: ТС24 7ЕУ

Још једном, ја сам изузетно захвална за своју забринутост. Одмах сте новац пренети на мене, љубазно ми помогне скенирање примерак признанице даје вама, или ако ми помогне написати неопходне податке о пријему, као што су испод

Име и презиме пошиљаоца:
Пошиљаоца Адреса:
Износ послао:
МТЦН:, молимо вас да се чекају да чују од вас ускоро.

Пуно поздрава


na to ja manem da se dalje dopisujem s idiotom, ali ovaj je stvarno uporan!

ladno me našao preko jahu mesendžera!

i dalje se predstavlja kao moja koleginica SK.

ovo je chat koji sam imao sa fejk "SK":


SK is Available

SK:

Hello


Me:

haj

šta ima?


SK:

Радим добро и ја стварно треба ваша помоћ молим


Me:

kako?


SK:

Нисам вас обавестим о мом путовању у Великој Британији за програм, ја сам тренутно у Великој Британији и сам да има неке проблеме загубљен овде јер ја сам новчаник на путу до хотела где су држали свој новац и друге вредне ствари. тренутно сам ограничен приступ интернету, ја ћу као да ми помогне са кредит од $ 2000 за сортирање оут мој хотел рачуне и ја се врати кући


Me:

nešto ti se pokvario srpski?

ne govoriš kao nekad...


SK:

Цан У посуди ми НОВАЦ Обећавам да плаћате НАЗАД


Me:

ako me pitaš na korektnom srpskom jeziku


SK:

?


Me:

loš ti je srpski

a nekad si bila istaknuti lingvista


SK:

Да, јер сам не једном да куцате, нисам дозволио да се тип и нема кључних речи у српском на овом рачунару, користећи сам само преводилац


Me:

zar ti ne znaš srpski?

zaboravila si maternji jezik posle nedelju dana u engleskoj?


SK:

Нисам заборавити не постоји тастатури српски овде користи енглески тастатуре


Me:

a nema ni padeži na tastatura?

sumnjivo mi to


SK:

Тастатура је енглески, енглески сам помоћу тастатуре и сам помоћу преводиоца сајтова ..

у последње време може да ми помогне или не?


Me:

vrlo rado

može li da ti pošaljem 5.000 funti?


SK:

Да ми послати и ја обећавамо да вас врати чим сам кући


Me:

znači, da šaljem 5000 funti?

je li ti dovoljno?

ili hoćeš dolare?


SK:

Пошаљи у килограма путем Уестерн Унион ове податке Име: SK Адреса: 27 Дурхам Град: Хартлепоол Држава: Мидлзбро Земља: Велика Британија Поштански број: Кливленд

Јеси ли ту?


Me:

jesam

jedva čekam da ti pošaljem pare

samo mi jednu stvar reci:

kako ti se zove ćerka?


SK:

Шта мислиш како се зовем кћер


Me:

koje je ime tvoje ćerke?

moram da budem siguran da si to stvarno ti


SK:

Зашто бих лагао о мени се у УК Зашто сте ми питање овде


Me:

to je veliki novac

ne mogu da ga šaljem strancu

ako si ti SK onda ti znaš kako ti se zove ćerka


SK:

Да ли знате Дејна?


Me:

ne znam dejna, znam SK


SK:

Не постоји ниједан разлог да би лаж о томе и желим да будете сигурни да


Me:

onda nema razloga da mi ne kažeš ime tvoje ćerke

ja ga ionako znam


SK:

Да ли си ти помоћ или не?


Me:

imaš li ćerku ili ne?


SK:

Знаш да немате ћерку па зашто сте ме питате поново


Me:

slušaj, govedo jedno, osoba čiji si identitet ukrao je već ovde, u srbiji, a tebe ću da prijavim interpolu! imam tvoju adresu!


SK:

FUCK U


Me:

sram te bilo

ovo što radiš je KRIMINAL

lopove

kretenu

zar stvarno misliš da nekog prevariš ovako GLUPIM trikom?


SK is Offline