недеља, 17. јануар 2010.

LIVES OF OTHERS aka DAS LEBEN DER ANDEREN (2006)

**(*)

3-

film je predug, nepotrebno razvučen, i –ako načas zanemarimo ideološke implikacije o kojima žižak govori (a sa kojima se slažem i na koje se nadovezujem) - recimo da su u smislu emotivnog dejstva jedino kraj (razrešenje situacije sa pisaćom mašinom, i glumičina sudbina), i poslednja scena na mene delovali.

ali to je bilo 'TOO LITTLE, TOO LATE' – što je fraza kojom se sjajno može opisati i ovaj čitav film. on nudi premalo, i dolazi (istorijski) prekasno da bi zaista bio relevantan.

LIVES je ne samo ideološki problematičan, nego i čisto filmski.

recimo, dijalozi su mestimično blatantno banalni i očigledni:

"Ne mogu ostati u ovoj zemlji više.

Nema ljudskih prava, slobode govora.

Ceo sisitem me izluđuje."

ili:

"Na sreću, DDR ne postoji više."

ili:

"Demokratska Republika Nemačka

je najbolja zemlja na svetu."

prc!

ko još govori u takvim parolama?!


likovi su potpuno dosadni, nezanimljivi, svedeni na te svoje parole – a posebno 'umetnik' sa svojim angažovanim, očigledno nezanimljivim komadima.

ono što žižak ispušta da kaže, barem u ovom textu, jeste da je sasvim predvidivo što je baš ovakav prikaz diktature (uvek, neprestano) favorizovan od strane SAD –što je baš ovaj osrednji film dobio OSKARA! naime, kad god se u američkom filmu govori o diktaturi, bila to drama ili SF, to je uvek orvelovska, direktna, neuvijena diktatura sa explicitnom cenzurom, tajnom policijom, prisluškivanjem, pretnjama, zatvorima i tsl.

Velikom Bratu odgovara da se ljudima još uvek prodaju priče o toj (davno prevaziđenoj) vrsti diktature, toj primitivnoj, sirovoj, prizemnoj kontroli čije vreme nije prošlo možda još jedino u ponekoj zemlji tzv. trećeg sveta.

jer, prikazima OVAKVE, sirove diktature ljudima se skreće pažnje od daleko suptilnijih, indirektnijih, manje nasilnih, čak 'slatkih' diktatura u kojima saučesnici dobrovoljno i srećno saučestvuju sa režimom: umesto oduzimanja pasoša, taj režim im stvara predstavu prema kojoj im ostatak sveta i ne treba (setite se koji % amera ima pasoš ili je ikada izašao iz SAD); umesto ružnih ruskih kola, on im daje fensi sexy automobile, umesto ogavnih komunjarskih SMB uniformi vojnicima daje TOP GUN sexy kostime i video-igrica ratove, ukratko, kontroliše ih na načine koje siroti neobrazovani nesofisticirani staljnisti nisu, jadni, umeli ni da osmisle ni da ostvare.

ZATO je ovako irelevantan i jednodimenzionalan film dobio OSKARA.

svakako ne zato što je nešto posebno dobar, jer nije.

3- od mene.

8 коментара:

  1. Mislim da si debelo promašio poentu filma.

    ОдговориИзбриши
  2. moguće. dešava se i u boljim kućama. a oćeš li nam ti otkriti poentu?

    ОдговориИзбриши
  3. Pokušaću, mada češće se dešava da ja zbog tebe promenim mišljenje o filmu ali to neće biti slučaj ovog puta. Meni uopšte nisu toliko bitni politički i istorijski aspekt. Poenta svega je, kako se u filmu pominje u jednom momentu "sonata o dobrom čoveku". Priča je mogla biti smeštena i u drugo neko vreme i u drugu državu i imati isti efekat. To je neko moje viđenje. Sve najbolje.

    ОдговориИзбриши
  4. Po meni je najmanja četvorka. Zanima me koju bi mu ocenu dao kada ne bi bio "nalickan" za američku publiku?

    ОдговориИзбриши
  5. nisam baš razumeo ovo sa 'sonatom'. mislio sam da je ovo film, a ne sonata. a da je ovo drugačiji film nego što jeste, bio bi sasvim drugačiji, pa ne mogu znati kako bih ga ocenio dok ne vidim tu verziju iz paralelnog univerzuma.

    ОдговориИзбриши
  6. Sumnjam da nisi razumeo ali dobro. Misllio sam na to da je ovo priča o dobrom čoveku i da je to centar filma a ne Nemačka u kojoj se dešava. U svakom slučaju i kada se ne slažem sa tobom uvek uživam u čitanju tvojih tekstova. Obožavam način na koji pregaziš film bez obzira zasluživao on to ili ne. Sada sam pogledao The Hunger Games i iskreno se nadam da će ti on pre ili kasnije doći na red za odstrel jer nešto ovako loše odavno gledao nisam.

    ОдговориИзбриши
  7. ta priča, o tom čoveku, ne bi bila moguća, u ovom obliku, nigde drugde nego tu gde jeste. a o tome da li je on dobar, i da li je film - sonata o njemu, neki drugi put. The Hunger Games nemam ni najmanju nameru da gledam, osim ako me neko/nešto ubedi u suprotno, a zasad ne vidim NIJEDAN razlog da to gledam.

    ОдговориИзбриши