уторак, 14. децембар 2010.

Staze slave (1): Barouz u DOB-u, i posle

            evo slikovitih izveštaja o recentnim kultnim ghoul aktivnostima.
u četvrtak 09. decembra održana je promocija temata časopisa GRADAC o barouzu. uprkos kijametu koji je vladao napolju u obliku snežne mećave, u salu na 1. spratu doma omladinki došlo je nekih 40ak a možda i jače posetilaca (slab sam sa određivanjem broja ljudi odoka, ali sala je bila najmanje 2/3 popunjena).
predavanje je kasnilo nekih pola sata sa početkom zato što je dežurnim DOB tehničarima trebalo nenormalno dugo da povežu video-bim, laptop i ozvučenje da bi to sve funkcionisalo kako treba, budući da je moj nastup vitalno zavisio od video-inserata barouzovih intervjua, čitanja proze i sličnih materijala koje sam mukotrpno povadio iz brojnih dokumentaraca o njemu.
počeli smo oko 19.30 h. prvo je voditelj, nenad daković, sebe predstavio kao post-filozofa, a onda je u duhu vladajućeg posta izneo nešto malo posne filozofije pred okupljene. 
filozofiju je pripremio i garnirao žil delez, čiji je citat o bolesti i 'bolesti' umetnika voditelju, nakon brojnih i vrlo opširnih digresija (koje su uključivale: knjige koje je dosad objavio; knjige koje tek sprema da objavi; prisećanja na vreme kada je alen ginzberg bio u beogradu; prisećanja na razna druga pluskvamperfektna vremena, itsl.) poslužio kao uvod za pitanje meni, a na koje sam ja lukavo odgovorio u par rečenica, nakon kojih sam se pozvao na barouza koji je sve to mnogo lepše kazao, što sam smesta ilustrovao prvim insertom u trajanju od 11 minuta. ha!
oni naredni bili su kraći i slađi. ostaje mi da se nadam da je publika uspela da čiča bila čuje i razume onako dobro kao ja, ili bar blizu – zvuk i snimci su bili ok, ali ipak on ima specifičan otegnut (pa još južnjački) govor i treba tu malo koncentracije čak i sa najboljom tehnikom (a nisu baš svi ti snimci načinjeni u savršenim uslovima).
ipak, rekao bih da je to sve primljeno i prihvaćeno okej. naravno, inserti su bili pažljivo odabrani kako bi ilustrovali određene aspekte barouzove misli i dela o kojima sam naročito želeo da ponešto kažem, te verujem da je ta salata od mene i barouza, sa začinom dakovića, bila dovoljno osvežavajuća i hranljiva za prisutne. prikazane su deonice barouzovog čitanja fragmenata ' twilight's last gleaming', odlomaka iz naked lunch i westernlands, splatter-skeč u kome barouz glumi dr. benveja, sprdačina sa ginzbergom i prisećanje na mladalačka glupiranja, itsl.
posle aplauza i pozdrava sa prijateljima i kolegama koji su svratili samo na promociju, ali nisu mogli da se duže druže sa mnom, sa odabranim kružokom odoh na jedno sjajno mesto koje sam otkrio prošlog leta – kojom prilikom je poslužila izvanredna skrovita bašta – a gde sad zasedosmo u prijatnom i tihom i u svakom pogledu mega-povoljnom etno ambijentu da razmotrimo dalje planove i programe kulta, i srodnih aktivnosti. 
bili su tu: ivan tomić (autor fotki), vanja čanković, miloš cvetković i njegova seka, 'cutter', vladan petković, žarko zakk i marko pišev. son of man, nažalos, iako se natego da dođe čak do DOBa na predavanje, nije uspeo da izdrži do njegovog kraja (psihički problemi: nevezano za predavača) a kamo li do zezanja uz vino, kikiriki i ostale đakonije. vaistinu greota, al to kad dođe – dođe, i tu nema beganja, tako bar kažu. 
 
bila je to više nego kvalitetna kulminacija jedne ionako prilično uspele večeri, koja je imala i svoju post-kulminaciju, kada smo u duhu božićnjeg deleza i drugih postujućih filozofa, u okruženju toplog doma mog domaćina te noći, pomenutog tomića (aka tomahawk) obrstili neku posnu testeninu pripremljenu sa posnom tunjevinom i koječime, uz crno vino kuće jelenković, a sve garnirali planovima za neke sumanuto-mazohističke akcije u koje, nadam se, ipak neću da se upustim.
mada, kad sam pa ja bio praktičan?

- u idućem nastavku: ZAJEČAR FANTA-FEST

понедељак, 13. децембар 2010.

Spooky Serbia!

             proteklih nekoliko dana proveo sam u istočnoj srbiji, rajskom mestu za ljubitelje prirodnih lepota, ali i – ghoulish jezovitosti. pored ostalog, družio sam se sa prijateljem sinišom pejčinovićem u rodnom mu negotinu, i uživao u njegovim fotografijama nastalim tokom brdovito-šumskih-i-pećinskih akcija planinarskog društva čiji je član.
            neću da vas na ovom mračnom i gnjusnom blogu zatrpavam slikama zelenila, šuma, planina, prelepih stena, drveća, vodopada i jezeraca, izmaglice u svitanje, sunca na jesenjem lišću itsl. ali vam zato – dok ne nađem vremena da napišem izveštaj sa putešestvija – nudim izbor ghoulish fotografija koje bi mogle goditi očima i dušama koje na ovaj blog svraćaju.
            copyright za sve fotke - siniša pejčinović (kome još jednom – hvala na gostoprimstvu & fotkama). svi natpisi na fotkama su isključivo moji i nemaju veze sa fotografom ili njegovim intencijama i mislima prilikom slikanja.
            klikni na svaku da je vidiš veću i detaljniju!








 


 ova je da se NAJEŽIŠ! :)
 
 ovo nije zezanje - ovaj mali zlikovac-mesožder (?!) je proždrao uši svoje braće i sestara! zato su ovako prestrašeni i sakriveni a on se jedini junači!

недеља, 12. децембар 2010.

DEVIL (2010)



Devil (2010) John Erick Dowdle ***

Skoro svake godine na filmskom tržištu izađe par naslova koji pokušavaju da na ovaj ili onaj način iscede vodu iz suve drenovine "moderne priče o đavolu". I skoro svaka nosi u sebi arhaičnost i industrijske klišee, koji neumitno vode do fijaska. Kod kritike redovno, kod obične publike ne baš uvek, ali kod fanova uvek. Čast izuzecima, naravno.

Međutim, ne mogu se oteti utisku, da i pored svoje efemernosti, trivijalnosti, providnosti, ovakvi filmovi umeju da budu izuzetno zabavni za gledanje. Takav je slučaj i sa filmom Devil, Shyamalanovog protežea John Erick Dowdlea.


Zaplet je dostojan prosečnog holivudskog blokbastera, što mu dođe ekvivalentno banalnom industrijskom produktu. U epicentru zbivanja imamo pet persona zatočenih u - za naše standarde - prilično komotnom liftu Filadelfijskog nebodera. Policajac, udaljen stotinak metara od nebodera rešava misteriozno samoubistvo, i otkiva da je pokojnik doleteo baš sa zgrade u kojoj se malo pre toga zaglavio lift. Zgodna caka. Pitamo se šta njega vuče prema mestu gde naizgled već kreće delovanje natprirodnih sila. Da imamo posla sa Nečastivim, otkiva nam latino verski fanatik iz obezbeđenja (ne daj Bože da je to neki prosečni Amer), koji naravno jedini vidi neobičan snimak iz lifa. I počinje da diže frku mantrajući na mikrofon nesrećnicima u liftu.

Karakterizacija likova u liftu nije ništa više maštovitija. Kako kreću da umiru, tako nam i autor tendenciozno sugeriše ko je zapravo ubica... ili đavo! Sumnja kruži sa jednog na drugog saputnika, ko buve na bolesnike u institutu za mentalno retardirane. Muzika je do te mere sugestivna, da gledalac prosto poželi bilo kakvu vrstu sintetike, samo da mu ne pripadne muka od onolike psihoanalitične simfonijske orkestracije.


Ne želim previše da ulazim u neke logične pretpostavke, i razbijam elemente fantastike, ali Devil ima previše rupica kroz koje cure pitanja: zašto nije došlo do prekida struje pored onoliko nestručnog drndanja, i zašto se baš za nestanak iste vezuje pojava Nečastivog? I zar velike zgrade nemaju neko dodatno napajanje, i aktiviranje nenoskog osvetljavanja? Koliko vremena treba vatrogascima da izbuše zid, i zašto se jednostavno ne spuste sajlama do nesrećnika? I, možda najbitnije: gde se dede Đavo na kraju?

Međutim, sve ovo bi bilo zabavno, da nam autor na kraju ne nudi hrišćansku patetiku, po kojoj svako pokajanje i priznanje vodi ka iskupljenju duše: i tu Đavo ne može ništa, jer se tu već pita Bog! Aj sad...

четвртак, 9. децембар 2010.

Festival fantastike Zaječar 2010: Invasion


Zaječar će od danas do subote biti domaćin Festivala fantastike i horora. Ovo je drugi festival po redu, prvi je održan od 17. do 19. septembra 2009. o čemu ste ovde mogli da čitate izveštaje.
Mesto dešavanja ovogodišnjeg festivala, koji ide pod nazivom "Zaječar 2010: Invasion" je Omladinski centar, ulica Sedmog septembra broj 2. Ulaz na sva događanja na festivalu je besplatan.  
Sve vreme festivala publika će imati priliku da gleda izložbe radova Alekse Gajića, Bojana Vukića i Dragana Stokića, a paralelno sa predavanjima i promocijama Festivala fantastike, biće održane projekcije kratkometražnih filmova: "Devojački bunar", "Između Smrti i Jave", PROKLETSTVO IKONE SVETOG TEODORA, "Sektor", "Pacijent" (serijal), "Uber Soldat", "Nikola Tesla - My Inventions", "Greatest Story Ever Denied", "Orion Conspiracy"...

PROGRAM:

Četvrtak, 09.12.2010.

20:00
Otvaranje festivala
Aleksa Gajić: Technotise Beograd-Pariz-Holivud

filmovi


Petak, 10.12.2010.

19:00
Oliver Jovanović: Predstavljanje autora i zbirke "Grotlo"

Mladen Đorđević: Živi mrtvaci i Porno banda

Dejan Ognjanović: "Naživo" live
(grozomorni horor performans: nije za osetljive i gadljive!)


Subota, 11.12.2010.

19:00
Goran Skrobonja: Predstavljanje rada i romana "Čovek koji je ubio Teslu"

Dejan Ognjanović: Cthulhu invasion i V.S. Barouz

Šok koridor live: Srpski šok

Pure gothic party by Nenad Bekvalac & Akasha
(kafe Plan B)

            Ako ste bilo gde u razumnoj blizini – svratite. Biće ludo. Naročito ako počnu mrazevi, snegovi i smetovi!

среда, 8. децембар 2010.

Ghoul v sodelovanju z naravo!



U najnovijem dvobroju EKRANA - odličnog slovenačkog časopisa za film i TV – broj za dec. '10 i jan. '11, možete naći (u prevodu, dakako), moj osvrt na najbolje horor filmove koji su premijerno viđeni u 2010.

            Naslov texta je SATIRE I SATARE, a sve je to smešteno na 4 strane u punom koloru i u odličnom, stručnom prevodu.
            U ovom broju vodeći slovenački kritičari nude svoje godišnje filmske liste – najčešći naslov na listama je A SERIOUS MAN – a SRPSKI FILM se nalazi samo na listi Marcela Štefančiča. Na listi Zorana Smiljanića je SV. GEORGIJE... (?!) – mada, uz komentar: 'velikosrpska propaganda koju ne kupuju ni sami Srbi'!
            Od žanrovski zanimljivih stvari, vredi još istaći 4 strane posvećene velikom majstoru za efekte kreatura, Philu Tippettu kao i intervju sa Warrenom Ellisom (4 strane).