понедељак, 16. март 2015.

LET US PREY (2014)


 *** 
 3 

Evo ga jedno neočekivano prijatno gledalačko iskustvo koje overih na FEST-u – skoro pa karpenterovski horor (karpenterovskiji od njegovog poslednjeg, THE WARD, svakako!), o grupici pajkana i privedenih tipova u policijskoj stanici jednog malog irskog mista među koje dođe Tajanstveni Stranac i počne da rovari njihovim mračnim tajnama, okrećući ih same protiv sebe i jedne protiv drugih, naslađujući se sa strane.
Da, ovo zvuči kao Zekin NEPRIJATELJ, ali urađen sasvim KAKO TREBA, bez pretencioznosti, bez dramurdisanja i umetničarenja i elipsi i offscreena – besramno žanrovski, pitko, direktno, ekonomično, i bez zavlačenja kad stvari postanu sočne. Ako treba da se krvari, ovde se KRVARI!
Zaista je okrepljenje pogledati, za promenu, jedan pošten, ČIST, žanrovski precizan HOROR film: ne dramu, ne melodramu, ne coming of age, ne indie bullshit, ne sliku raspada porodice, dramu o stajanju na noge posle poginulog oca ili deteta ili majke, ne kritiku odnosa u X ili Y, ne parabolu o seksizmu, mačizmu, feminizmu, gej pravima, manjinama, ne satiru na medije, ne Sandens-udicu, ne, ništa od svega toga, nego jedan LEP ŽESTOK MRAČAN GADAN BEZOBRAZAN LEAN & MEAN MADRFAKING HOROR!
OK, prva dva-tri minuta su daleko najbolji deo filma, nešto najgenijalnije što videh u bilo kom narativnom hororu u zadnje vreme (dakle, ne računajući videospotovska arty iživljavanja iz ČUDNE BOJE KOJIM TVOJE TELO SUZI) ali ni ostatak nije za bacanje, štaviše! 
Naročito prija direktna naracija, koja ne pokušava da mistifikuje očiglednosti, nego na samom početku pokazuje da Stranac nije običan čovek (pa zato ovde nema "možda jeste možda nije moje srce tajnu krije" a la Zeka), a još više prija što stvari kreću ODMAH, govno uleti u ventilator u prvih 5 minuta, ovo definitivno nije jedan od dosadnih horora u kojima trećina do polovine filma otpada na "upoznavanje sa likovima".
Sve što treba da vidimo i upoznamo, vidimo ODMAH, ili U HODU, kad akcija krene, bez sviranja kurcu i traćenja dragocenog vremena. Ova umetnost pripovedanja danas je skoro zaboravljena, pa krepi kad čovek naiđe na to.  
Da se razumemo, film je besramno PULP, i sa time se u drugoj polovini pretera, naročito po pitanju lika, motivacije i zaleđine policijskog komesara koji bi trebalo da rukovodi tom stanicom: ode to u preterivanja bez kojih se moglo, ode i u SIR (cheese), ali pošto me je tako lepo kupio prvom polovinom, blagi pad u drugoj polovini nisam mu previše uzeo za zlo. Kako sam se nadao, super sam se udao, i dobio čak i miraz.
U normalna vremena ovo bi bio tek jedan OKEJ film; danas, u ovom čemeru kad više ni low budget produkcija ni studiji NE UMEJU niti uopšte HOĆE da prave HOROR filmove nego skarabudžuju dramice, akcije, fantazije, SF, satire, metafore, trte mrte – baš baš prija jedan odlično napravljen, dobro odglumljen, fino uslikan, dinamičan i žestok ČIST HOROR film bez ikakvog palamuđenja.
Lajem Kaningem je odličan kao ĐAVO, a ovaj filmčić će dobiti svoje mestašce u mojoj knjizi o ĐAVOLU NA FILMU.
Takođe, Polijana Mekintoš se ovim iskupila za učešće u onoj smejuriji zvanoj ŽENA.
Reditelj Brajan O'Mali je u svom dugometražnom debiju LET US PREY pokazao ozbiljne kvalitete i 'ajde da se sad svi pomolimo da i nadalje ostane u žanru i da nastavi ovako, i još bolje. Imate onlajn njegova dva kratka filma; preporučujem SCREWBACK, jednostavni ali fino napravljeni krimi-twister, u kojem takođe igra Kaningem.

LET US PREY u ovom trenu nije dostupan na netu: ko ga je propustio na FEST-u, moraće malo da sačeka...

9 коментара:

  1. "Zaista je okrepljenje pogledati, za promenu, jedan pošten, ČIST, žanrovski precizan HOROR film: ne dramu, ne melodramu, ne coming of age, ne indie bullshit, ne sliku raspada porodice, dramu o stajanju na noge posle poginulog oca ili deteta ili majke..." ahahahhaa divno

    ОдговориИзбриши
  2. Ljudi, body bloody horor je tekovina osamdesetih, omiljeno vizuelno štivo tinejdžera kojima niču brkovi prvenci i padaju u nesvest od prve čaše piva, koji misle da su hard samo zato sto su imaloi sliku Majkl Mejersa na ulazu u svoju sobu. Zar nas ima takvih ovde? 21. vek je, svetska kriza na svakom polju; krv i dekapitacije su deja vu, demode, danas je sveprisutan psihološki horor koji vreba u raznim oblicima, retka ostvarenja umeju i da ga oblikuju. Mi jesmo jedni drugima vuci, ali to međusobno zverstvo iskazujemo ljubazno i sa stilom, zato i jesmo pogani bipodni stvorovi koji sami sebe nazvaše ljudima i izmisliše kulturu da kroz nju ispolje svoje maksimume zverstava. Ipak, ja ovome ja ne bih dao ni jedinicu, nisko je kao traljavi domaći film u kome uspavanu publiku pobuđuju par ubačenih scena golotinja. Ko se još pali na rasparčana tela i krvave scene? To su prevazišli i Grandovci.

    ОдговориИзбриши
  3. ma neka ga, ako više voli da plasira svoje fantazme umesto da o hororu nešto nauči na izvoru, nek ostane u ubeđenju da je body bloody horor tekovina osamdesetih zato što ga je on tad prvi put video jer su tad počeli brci da mu niču, ili šta god. ako već ne čita textove na ovom blogu, nek nastavi da veruje da "danas je sveprisutan psihološki horor" i nek daje jedinice filmovima koje nije gledao i nek implicira da se autor rivjua pali na nešto što su čak i 'grand ovce' prevazišle, a kamoli nenad! :)

    ОдговориИзбриши
  4. Moji komentari su moje vidjenje necega, nista ovde nije usmereno prema atoru rivjua, naprotiv, imamo finu saradnju povremene trgovine knjigama i autora cenim jer mi je otvorio vidike za prozu za koju do tada nisam ni cuo. To sto sam izneo sud da ne varim bloody horor je zbog toga sto ne varim bloody horor, omatoreo sam za to, mada su svima nama nicali prvenci u bilo kojoj dekadi nekog veka, svakom ponaosob, jer ontogeneza je neminovna, dodje vreme kada otkljucamo neke nove levele podsvesti i neke stvari koje smo smatrali tabu&totem u stvari vidimo kao mizerijom. Autor je za mene institucija, ali ja obozavam da kazem ono sto mislim, ma koliko to imalo odbojnosti ili privlacnosti. Nije ovo blog politicke stranke pa da botujemo i ulizujemo se jedni drugima - komentarima zapravo mi sprovodimo horor, koji se najgeneralnije svodi na kompleksnu interakciju dva objekta, izvedenu iz nasih animalnih heterotrofnih instinkta na relaciji lovac-plen. Horor je neistomisljenost, opet taj psiholoski horor. Do nekog drugog nicanja prvenaca. Evo necu vise da komentarisem, cekam da niknu Vrbe, pazarim od Ognjanovica i uzivam u hororu, kupicu ih samo zato sto on smatra da je to najbolji horor roman i I want to believe him.

    ОдговориИзбриши
  5. niko ovde ne traži ulagivanje i jednoumlje, a ponajmanje ja: '1000 cvetova' raznih mišljenja može slobodno da cveta po pitanju INTERPRETACIJE filmova, ali ne i istorije filma. istoriju čine FAKTI a fakti kažu da krvavi explicitni horori NE počinju 1980-ih kako cenjeni nenad samouvereno tvrdi, nego 1963. od filma BLOOD FEAST (o kojem sam već pisoa i imate taj text na blogu) pa nadalje. dakle, 20 godina ranije. to je naprosto tako. to je činjenica. nema šta s njom da se slažeš ili ne slažeš: možeš samo da je znaš ili ne znaš.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Onda smo se razumeli. Amin. Hvala za krvavu gozbu, odgledacu, to nisu osamdesete.

      Избриши
  6. Samo da obavestim raju da je film konačno dostupan da se preuzme putem torrenta.

    ОдговориИзбриши
  7. Odgledah sinoć. Dobar! 7/10 Iako nije nimalo originalan, (ima maltene milion filmova sa identičnom radnjom a najstariji koji sam našao jeste Kingov Storm of the century, koliko god ga ti mrzeo), sjajno je realizovan u svim aspektima i jako zabavan za gledanje. Liam "Davos" Cunningham je pokidao!

    ОдговориИзбриши