четвртак, 8. јун 2017.

VELIKI BOG PAN je među nama!

  
            Moj izbor najboljih priča velikog horor pisca Artura Makena, pod naslovom Veliki bog Pan, prošle nedelje je napokon izašao iz štampe. Do sada se ova prelepa knjiga već našla u rukama većine pretplatnika a oni koji Pana još nisu dobili, dobiće ga za koji dan. 
Budite strpljivi jer jagma je velika, pretplatnika je bilo mnogo, a treba poslati i ogromne naručene količine u knjižare kako bi primeraka bilo za predstojeću „Noć knjige“ itd. Videćete, strpljenje se isplati.
Podsećam vas da detalje o sadržaju ove knjige imate OVDE. Ujedno obznanjujem da su i druge dve majske knjige Orfelina izašle iz štampe i poslate pretplatnicima – 
- dakle, oni koji su to hteli, u svojim rukama već imaju i monumentalnu knjigu VIŠE OD ISTINE: KADIJEVIĆ O KADIJEVIĆU (više o njoj uskoro) i PRIČE O ČUDNOVATOM Ransoma Rigsa (iz sveta gospođice Peregrin).
Korice i unutrašnjost je ukrasio velemajstor Ivica Stevanović, koji je, očito, ovim pričama bio toliko snažno nadahnut da je njegova zadnja korica podjednako detaljna i lepa da bi mogla da posluži i kao prednja.
Ali ni to mu nije bilo dosta, nego je uradio i ilustraciju za forzac (unutrašnja strana korica + prva strana knjige), dakle duplericu, koja je takođe dovoljno nadahnuta i bogata da je mogla bez problema da se stavi i na prednju koricu. Ukratko, za razliku od većine drugih izdavača koji štede i škrtare na sve strane, sa Orfelinom uvek dobijate VIŠE.
Dakle, raskoš na svim nivoima čeka vas u ovoj prelepoj knjizi – ali, pazite se, lepota može da bude zavodljiva, a iza naizgled vedrog zelenila možda vrebaju mrakovi crnji od noći. Moglo bi se tvrditi da priče u ovoj zbirci sadrže pakleniju i demonskiju vrstu horora od većine drugih koje smo do sada objavili u ediciji „Poetika strave“.
            Inače, ova zbirka je svoju svetsku premijeru imala na nedavno održanom Festivalu fantastične književnosti Art-Anima gde sam održao predavanje na temu „Uticaj Artura Makena na delo H.F. Lavkrafta.”
            Evo kako je ukratko o ovom događaju izvestio Vlada „Nevidljivi“ na svom sajtu:

Završnica večeri pripala je dr Dejanu Ognjanoviću. Njegova tema bila je „Uticaj Artura Makena na delo H.F. Lavkrafta”. Uobičajeno zanimljiva priča dr Ognjanovića bila je dva puta prekinuta obaranjem čaše vina, tako da su izložene knjige Veliki bog Pan ovog autora ipak bile malo „krštene”.
Uz E.A. Poa, upravo je Maken najviše uticao na Lavkrafta, što je kasnije u svom izlaganju Ognjanović detaljno izložio. Sam Maken nije preterano poznat domaćoj publici, a interesantno je da je svoja najznačajnija dela napisao za samo deset godina, između 1890-1900, iako mu je stvaralački vek bio znatno duži. U samoj zbirci su upravo skoro sva dela iz tog perioda, uz jednu priču iz 1936. godine.
Iako je Maken bio katolik, odgovore na pitanja o onostranom je tražio van crkve, pa je tako bio i član okultističke organizacije “Zlatna zora”. Doduše, u tu organizaciju je stupio tek pošto je napisao svoja najvrednija dela, tako da time otpada pokušaj da se njegovo stvaralaštvo veže za iskustva iz “Zlatne zore”.
Deset paralela između dva pisca – Artura Makena i H.F. Lavkrafta, koje je Ognjanović naveo i detaljno objasnio su: Pejzaž kao lik, arheološka strava, alternativna istorija, kazivanje putem nekazivanja, motiv detekcije, nehrišćanska demonologija, koncept zabranjenog znanja, proto-postmoderni postupak, fragmentarnost forme i telesni horor.
Postoji i još jedan uticaj koji je objašnjen na paraleli između Lavkraftovog „Daničkog užasa” koji se može gledati i kao slobodna parafraza „Velikog boga Pana”.
U zaključku je istaknuto da je Maken definitivno ukazao na mogućnost horora – da može mnogo više od onoga šta je horor bio u 19. veku (priča o duhovima i srodne teme), uz napomenu da kod njega srećemo i elemente proto-SF-a.

           Audio snimak ovog predavanja (wav fajl, 16 Mb, trajanje oko 55 min) možete poslušati ako ga skinete sa OVOG LINKA.

            Ako sebi niste na vreme obezbedili primerak ove prvorazredne horor knjige, pohitajte da to što pre učinite.  
Najbolji i najisplativiji način je direktno od izdavača – ali ko tako više voli, može i u knjižarama. Ja nemam više primeraka pa zato, pišite pravo Orfelinu na orfelinns@gmail.com !



15 коментара:

  1. Jedini pisac koga uvek stavljam ispred Lavkrafta, valjda zbog hijerarhije, kao što starogrčku mitologiju stavljate ispred rimske.

    ОдговориИзбриши
  2. Hmm, kod primerka koji sam dobio forzac nije ilustrovan, već potpuno crn :( I možeš li ukratko da mi opišeš kako izgleda forzac kod Džejmsa, zato što sumnjam da je moj primerak opet imao neku štamparsku grešku.

    ОдговориИзбриши
  3. kod primerka KOJE knjige nije forzac ilustr? PANA? džejms tu ima pocepano platno.

    ОдговориИзбриши
  4. Ma, kod Pana je skoro duž cele površine zalepljen prvi list za koricu i nema šanse da se odlepi bez da se pocepa. Vidi se na jednoj od ivica da je tu ispod ilustracija, jbg. A kod Džejmsa je izgleda ovako..

    https://www.flickr.com/photos/53771158@N02/35028880712/in/dateposted-public/

    ОдговориИзбриши
  5. dobro, i na koju "štamparsku grešku" sumnjaš kod džejmsa? :) to tako treba, to je fora, da izgleda kao platno koje se tu zacepalo-rasparalo. a za makena, očito je tu krenulo malo više lepka, vidi ako možeš pažljivo da to nekako razdvojiš bez štete, a ako baš ne može, jbm li ga, gde se ti uopšte nalaziš? da vidimo da li je moguća zamena... ali PRVO dobro proveri da li sigurno baš nikako ne može da se to odvoji.

    ОдговориИзбриши
  6. Hehe, forzac kod Džejmsa mi je delovao kao da je nestalo mastila za štampanje, ali ako tako treba odlično :) I uspeo sam kod Pana da skalpelom odvojim list uz mala oštećenja na ivicama (ništa strašno). Jbt, postao sam velika picajzla za knjige, počeo sam da očajavam haha. tnx

    ОдговориИзбриши
  7. Zaboravio sam da kažem da je knjiga prava bombonica.

    ОдговориИзбриши
  8. Jaoj, mnogo mi žao što nisam mogla da dođem na predavanje... mnogo!

    ОдговориИзбриши
  9. od svih ovih orfelinovih knjiga ovu najdulje i najviše iščekujem...razlog ne znam ali tako je srce ne bira

    ОдговориИзбриши
  10. "machen je stari maher, vrlo gnjusan i perverzan, kad poželi, mada je zloglasni 'veliki bog pan' skoro pokvaren pristupom, izlaganjem koje je previše prozaično za tu genijalnu ideju." Ovim citatom dr Gula iz posta NAJBOLJE HOROR KNJIGE iz 2009. godine, bih opisao moj doživljaj pročitanog "Velikog Boga Pana". Dakle, strava je tu, on se igra na livadi, u glavama žrtvi, koegzistira u nekoj Makenovoj verziji Karmile koja putuje i menja identitet, događaji ga opisuju da je on tu, demoniše pojedince koji dižu ruku na sebe čim ugledaju Pakao, i to je sjajno. Samo sam više očekivao da se direktnije bavi Panom, ume(o) je to Maken, itekako. Samo je trebalo da malo više pojača čuveno kazivanje putem nekazivanja. Da, nekako je prozaično, Panom se bave ljudi koji dreknu čim ga ugledaju i kraj. Još malo anatomije i fiziologije je falilo, čisto radi ugođaja.

    The Inmost light... coming up next.

    ОдговориИзбриши
  11. Pročitah i "Srž unutarnjeg svetla", kao i "Ceremeniju" koja jedva imaše deset kraćih pasusa (i jedan je dovoljan ako pogodi kako treba). Šta znam, kod Makena definitivno funkcioniše kazivanje nekazivanjem, ali mu na delove fali konkretnost, određenost, on ostavlja dosta mesta za čitaočevu maštu, što ga više čini piscem fantazije a manje piscem strave. Mi možemo da se plašimo neke neodređene utvare koju nam je baba predočila u detinjstvu, ali kada se tom utvarom bavite u nekom delu, pa malo zagrebete ispod površine odbojnosti i straha koje vam nešto pričinjava, onda dobijate finije nagoveštaje koji dodatno podižu žmarce, nikako preduboko ulaženje u suštinu, jer se stravični nagoveštaji gube a zašto ne treba banalizovati svoje zato. Literaturu strave jurim zbog ugođaja, kao kada sa uživanjem trošite dobar viski. U "Ceremoniji" mi je eto falilo još nekoliko informacija o kamenu, možda neke stravičnije pojedinosti u vezi njegovog ritualisanja. Kamen izvesne geometrije kome se domoroci klanjaju, sočno opisan avetnom deskripcijom i kraj. Prosto bih kao pisac dodao još par pojedinosti u vezi ovog totema, ta nedorečenost bi me glodala. Gladan sam "Ceremonije". Kada uporedim Lafkraftov "Festival" i Makenovu "Ceremoniju", Festival je kraljevska gozba na stolu, um je nahranjen, a Ceremonija miris iz kuhinje koji itekako obećava, ali konobar javlja da je kuvar iznenada preminuo i da gosti napuste mehanu, što opet ima svoj smisao strave.

    Ostale su mi još četiri priče čiji naslovi obećavaju i nadam se da će me izostaviti polurazočarenje. Ipak mi je Maken čitljiviji od Ajkmana i Čejmbersa, kada ga svrstam u zbirku knjiga koje sam zadnjih godina kupovao.

    ОдговориИзбриши
  12. ti ovde porediš babe i žabe. 'ceremonija' je MINIJATURA a 'festival' je PRIČA. to je isto kao kad bi reko: 'nije loš ovaj 'festival' (PRIČA) al je VELIKI BOG PAN (novela) detaljniji!'

    ОдговориИзбриши
  13. Ja sad procitao "the bad lands" (pominjao si ga u pogovoru ove zbirke), odlicna prica, kakve su ostale Metklifove?
    Bilo bi dobro ako bi nekad, kad budes imao vremena, mogao da okacis neku listu najboljih horor prica ili tako nesto...

    ОдговориИзбриши
  14. Nisam stigao da overim ostatak ali imam zbirku i hocu. Listu necu kaciti zato sto planiram razne neke antologije pa necu na izvolte da dajem ideje konkurenciji.

    ОдговориИзбриши
  15. Pronasao sam par njegovih zbirki na amazonui ebay-u ali nista ispod par stotina dolara... Samo sam bad lands nasao u pdf-u.
    Steta za listu, bila bi korisna, ali ako ce biti nekih antologija jos bolje.

    ОдговориИзбриши