недеља, 15. септембар 2024.

Dr Ghoul među MRAČNIM BOGOVIMA

 Već sam ranije ovo najavio, ali evo sad mnogo detaljnije, i sa slikama.

U petak 13. septembra započela je pretplata na deluxe izdanje legendarne, vrhunske zbirke savremenih horor priča, MRAČNI BOGOVI autora T.E.D. Klajna, kod američke izdavačke kuće Chiroptera Press.

Više sam nego počastvovan što mogu kazati da se moj opsežan esej o Klajnu nalazi u ovom izdanju.

Pre svega, velika je čast da imam Pogovor u izuzetnoj, genijalnoj knjizi koju obožavam toliko da sam je lično preveo na srpski za Orfelin (2018).



Čast je tim veća što je i sam T.E.D. Klajn s najvećim oduševljenjem reagovao na moj esej o njegovim pričama.

Nema te nagrade ne znam kojih žirija koja ima značaj kao ovaj Klajnov komentar: „Good heavens, Dejan, this absolutely takes my breath away. It is, needless to say, gratifyingly kind, and I thank you for that; but it’s also sharp, well-argued, impressively scholarly, and — if I can speak from the curious position of standing back and watching someone else dissect my work — genuinely insightful. I have to say — and this will be no surprise — I’d really love to see this piece appended to the new “Dark Gods.” (Of course, I’d also like to see it reprinted in the Times and go viral on the net, but I suppose that’s a bridge too far.)"

Dodatna je čast da moj esej, kao Pogovor, odjavljuje knjigu koju najavljuje Uvod uvaženog proučavaoca natprirodne književnosti, S. T. Džošija, autora ultimativne Lavkraftove kritičke biografije H. P. Lovecraft: A Life (1996), dostupne danas u ultimativnom izdanju kao I Am Providence: The Life and Times of H. P. Lovecraft (2010). Voleli ga neki ili ne, Džoši ima sve najveće nagrade u hororu: Bram Stoker Award (1996), World Fantasy Award – Special Award for Professional Scholarship (2005), International Horror Guild – Outstanding Achievement in Horror & Dark Fantasy for Nonfiction (2005), World Fantasy Award – Special Award Non-Professional (2013)…

Velika je čast i u tome da me objavi izdavačka kuća kao što je Chiroptera Press, koja ima tako istančan ukus i probrane naslove u svojoj deluxe ponudi, jer ako pogledate šta su još objavljivali, videćete isključivo vrhunske, genijalne horor knjige.

Na kraju, lepo je, za promenu, naći se u jednom deluxe izdanju, u tiražu od 500 primeraka koje je potpisao autor, a koje se prodaje za vrtoglave cene, u tri verzije: one od 500$ i od 200$ već su rasprodate, a ostalo je još 126 primeraka (u trenutku dok ovo pišem, u nedelju 15.09. ujutro) regularnog izdanja koje možete kupiti za samo 100$.

Cijena, prava sitnica!

 

Evo zvanične najave sa sajta izdavača:

 

Chiroptera Press proudly presents the weird fiction masterpiece Dark Gods by T.E.D. Klein. Our deluxe edition includes a new introduction by S. T. Joshi and an extensive essay written by Dejan Ognjanovic. Dust jacket art by Paul Romano and interior art by Jonathan Dennison. Text has been revised from the original Viking edition, and our production has been closely overseen by the author.

 

Synopsis:

It is difficult to overestimate the impact these tales made as they appeared one by one in anthologies, starting in 1979 and culminating in the novella that capped the collection in 1985. Taking the merest hints from Machen and Lovecraft, Klein develops realms of inexorable, insidious threat, which his cast of otherwise ordinary people either never suspected or fail to recognize until it is too late.    

Imagine: attempting to reach a loved one during the chaos of the 1977 New York Blackout and suddenly encountering the thrice-cursed “Children of the Kingdom” . . . following the Tarot cards that counterpoint the irony-laden chitchat of the people who displaced a raving old man from the cryptic “Petey”. . . living with the nightmarish truth behind your mentor’s fiction as you await the “Black Man with a Horn” . . . or discovering, in “Nadelman’s God," that the nihilistic deity you committed to paper decades ago in a fit of adolescent pique has found a zealous new acolyte.      

Klein’s supple, deceptively simple prose is as capable of wit as it is of dread as he gradually lifts the veil separating his meticulously described contemporary world from the dark worlds of uncertainty and horror that impinge upon it.

Dakle, u ovom trenutku dostupno je ovo:

Specs:

* 6"x 9"

* 312 pages

* Smyth-sewn binding with head and tail bands and ribbon marker

* Tipped in signature page signed by the author

* New Introduction by S. T. Joshi

* Essay by Dejan Ognjanovic

* Dust jacket art by Paul Romano 

* Interior art by Jonathan Dennison

* Cloth bound with dust jacket

* Offset printed on acid-free archival paper

 

Za kupce IZ AMERIKE, link je ovaj: 

https://chiropterapress.com/collections/books/products/dark-gods-by-t-e-d-klein

 

Ako ste u Srbiji, ili bilo gde u Evropi, i koristite CHROME, nećete ni videti gornju stranicu, osim ako nemate VPN podešavanje da vam je IP adresa „u Americi“.

Ko iz Evrope želi ovo izdanje, može se naručiti preko ovog engleskog sajta, gde košta 114 funti.

Evo linka ZA SRBE I EVROPLJANE:

https://www.psilowave.com/product/t-e-d-klein-dark-gods-deluxe-hardcover-limited-edition-chiroptera-press

 

Only 25 copies offered outside of US Territories!

 

Ako vam je ovo nedostižno, zbog cene ili geografije ili nečeg trećeg, ne patite previše: Klajnove priče već imate na srpskom (čak i jednu extra, petu, koja je dodata srpskom izdanju, a nije u ovom deluxe, niti u ijednom drugom izdanju DARK GODS; naravno, nju sam za Orfelin dobio uz Klajnovo lično odobrenje), a imate i moj Pogovor, u srpskim MRAČNIM BOGOVIMA, koji je neznatno promenjen i prilagođen za američko izdanje.

Nadam se da ste ovo remek-delo od knjige nabavili od mene ili Orfelina NA VREME, jer mislim da je trenutno i srpsko izdanje RASPRODATO, ali ćemo ga svakako doštampati. Kad? Ne znam, ali ako ga nemate, pišite Orfelinu na orfelinns@gmail.com i tražite to što pre!   

Da li će Orfelin izdati i Klajnovu zbirku REASSURING TALES? Ne znam, verovatno ne.

Da li će Orfelin izdati i Klajnov roman CEREMONIJE? Da, sasvim sigurno hoće, i to u ediciji „Crna mačka“, dakle u nekronomikonskom, velikom, debelom, ilustrovanom izdanju. Kad? Čuće se…

 

Inače, moj dugačak i detaljan intervju s Klajnom biće objavljen u deluxe izdanju zbirke REASSURING TALES, koja izlazi ove jeseni, takođe kod Chiroptera Press.

A ovo je tek početak moje saradnje s ovom izuzetnom izdavačkom kućom, pa možete za par meseci očekivati novu najavu o prodoru mojih pisanija na američko horor tržište.

 

P.S. Za nekoliko dana, čim dobijem od Ivice St. gotovu koricu, okačiću vam ovde detaljnu najavu 2. toma KNJIGA KRVI, za koji pretplata kreće vrlo uskoro, a iz štampe će biti gotov tačno za Sajam knjiga, počev od 19. oktobra.

 


петак, 6. септембар 2024.

DOOMSDAY: Sedmi pečat, Glad, Plač, Kuga, Smrt

Želim da vam skrenem pažnju na jedno retko izdanje koje nećete videti u knjižarama, u reklamama, na bilbordima, u izlozima, podkastima, i većini drugih mesta – a ono zaslužuje da bude viđenije i čitanije. Zato imate Kult Gula, da vam otkriva manje znane i manje izvikane, a vredne stvari mračne provenijencije…

U pitanju je petotomni tematski zbornik naučnih radova međunarodnog značaja, pod naslovom Doomsday. Izdavač je Filološko-umetnički fakultet u Kragujevcu, a sadržaj zbornika čini 55 radova koji su tematski raspoređeni u 5 tomova: Sedmi pečat, Glad, Plač, Kuga, Smrt

Glavni urednici zbornika su prof. dr Dragan Bošković i prof. dr Marija Lojanica.

Kako doznajem, inicijalna ideja bila je da se sudnji dan oglasi u tri zbornika, a sada ih je pet: pristiglo je mnogo više vrednih radova, što i ne treba da čudi. Ako se malo osvrnete oko sebe, ako malo dignete nos iz stripova, knjiga, telefona, bindžovanja serija i filmova – ako se načas trgnete iz snobovskog stupora „Ja vesti ne pratim – mene politika ne zanima!“ i pogledate poneki naslov u novinama, videćete da je propast sveprisutna, i lokalno i globalno, i da nade svakim danom ima sve manje.  

Sedmi pečat je polomljen, i sad Glad, Plač, Kuga i Smrt imaju prevlast nad svim.

A zašto je tome tako, i šta o svemu tome misle domaći akademski građani, možete i sami proveriti i pročitati u ovom petoknjižju.

U elektronskom i štampanom obliku pojavilo se još juna 2021. godine, ali akademci ionako stvaraju za večnost, pa tako i ja, skoro slučajno, tek nedavno saznadoh za postojanje ovih knjiga, a zahvaljujući ljubaznim ljudima sa kragujevačkog FILUMA i dođoh do ovih zbornika in vivo.

Šta bi vas naročito moglo (moralo?) zanimati u ovim zbornicima? Evo, izdvajam šta ću ja prvo pročitati:

 

1 Doomsday: Sedmi pečat

Сергеј Беук КА ДАНУ СУДА: ТРЕЋИ ХРАМ И СУКОБ У ДОЛИНИ БРДА МЕГИДО

Александар Ж. Петровић Александра П. Стевановић АПОКАЛИПСА ОГЛЕДАЛА

Горан Станковић ЧЕРНОБИЉ КАО ХРАМ ИНЖЕЊЕРА (РУИНЕ БУДУЋНОСТИ)

Јелена Н. Арсенијевић Митрић АПОКАЛИПСИС У РОМАНУ БРАЋА КАРАМАЗОВИ Ф. М. ДОСТОЈЕВСКОГ

Марко Р. Чудић АПОКАЛИПСАВАЊЕ – ЈУНАЦИ ПРОЗЕ ЛАСЛА КРАСНАХОРКАИЈА И ЊИХОВА СМЕТЕЊАЧКА ПОТРАГА ЗА СМИСЛОМ,

Александра Д. МАТИЋ БОЛАНИ ДОЈЧИН У (ПОСТ)АПОКАЛИПТИЧНОМ СВЕТУ (УСМЕНА ЕПИКА И ФИЛМ ЧУДО ЂОРЂА КАДИЈЕВИЋА)

 

2 Doomsday: Glad

Светлана М. Рајичић Перић ДВА ПОДВИЖНИКА, ДВЕ ПРАКСЕ И ПАРАБОЛЕ ЈЕДНЕ ГЛАДИ: АСКЕТА И УМЕТНИК У ГЛАДОВАЊУ

Василије K. Милновић СОЛАРИС СТАНИСЛАВА ЛЕМА КРОЗ ДВА СТВАРАЛАЧКА ОДЈЕКА: ПРЕДАЊЕ И/ИЛИ ЗНАЊЕ,

Владимир Б. Перић ЦРНИ КОЊ ДАДАПОКАЛИПСЕ: CANIBALISM ANTE PORTAS

 

3 Doomsday: Plač

Драган Бошковић IT’S TIME TO SAY OUR LAST GOODBYES!: DISCHARGE И ХАРДКОР/ МЕТАЛКОР ДУМЗДЕЈ,

Tomislav M. Pavlović ELIOTOVI ŠUPLJI LJUDI ILI „SVET SE NE ZAVRŠAVA SA PRASKOM ...”

 

4 Doomsday Kuga



Весна С. Алексић и Александра А. Фостиков ДРУШТВЕНЕ ПОСЛЕДИЦЕ СТРАХА ОД ЕПИДЕМИЈА КРОЗ ВЕКОВЕ,

Biljana Vlašković Ilić BLACK DEATH IN HETEROTOPIA: BOCCACCIO, CHAUCER, AND LANGLAND

Сања М. Лазаревић Радак ВИРУС КОРОНА И СУДЊИ ЧАС: НУЛТА ТАЧКА ПАНДЕМИЈЕ И НОВИНСКИ ДИСКУРС О КРАЈУ ГЛОБАЛНОГ СВЕТА

Андрија З. Антонијевић ДЕКОНСТРУКЦИОНИСТИЧКА АНАЛИЗА ЗНАКА „ВИРУС” КАО ПОКРЕТАЧА АПОКАЛИПСЕ У РОМАНУ БЕСНИЛО БОРИСЛАВА ПЕКИЋА,

Василије K. Милновић СМЕХ У ДОБА КОРОНЕ: ПАНДЕМИЈА И НАРОДНА РЕЧ (ФОЛКЛОРИСТИЧКИ АСПЕКТ)

Милош М. Ковачевић СТИЛСКО-ЈЕЗИЧКА КАРАКТЕРИЗАЦИЈА СРПСКИХ ПРОТАГОНИСТА КОРОНАВИРУСНОГ „СУДЊЕГ ДАНА”

APPENDIX Предраг Тодоровић ОД ЦИРКУСА (КОРОНА) ДО ВИРУСА (КОРОНА): ДНЕВНИК БОЛЕСТИ (ОДЛОМЦИ).

 

Ovo je samo MOJ izbor, a unutra ima mnogo više, i vama će možda da legne (i) nešto drugo.

Za razliku od većine akademskih izdanja u Srbiji, ali i u svetu, dizajn ovog petoknjižja je originalniji i nadahnutiji nego inače, i time ne mislim samo na korice, nego i na unutrašnjost, koja sadrži mnogo slika i ilustracija.

Dakle, od mene snažna preporuka, a vi vidte da li ćete i kako da ovo konzumirate.

Imate nekoliko opcija.

Sve ovo možete, potpuno besplatno, i sasvim legalno, čitati onlajn, na sajtu FILUMA, i to baš OVDE. A sa istog mesta možete skinuti PDF svakog od pet zbornika, pa onda kindlovati ili šta god i gde god.

A ako više volite da ovo imate na papiru, ovako lepo štampano i povezano, evo podataka o tome.

Cena svih pet je 2.500 din.

Ne morate uzimati komplet, možete i na komad – 500 din po primerku. Verovatno i plus ptt.

Pišite na ovaj mejl i dogovorite se o plaćanju, slanju i svemu što želite: djordje.djurdjevic@filum.kg.ac.rs

Ja kazah, a vi vidite šta ćete.

Uglavnom, ne čekajte kraj sveta, savetujem da požurite i ovo nabavite pre toga. Kad sve ode dođavola, pa i struja, pohranite ove štampane stvari u svoju postapokaliptičnu zemunicu za duge, hladne i mračne dane koji dolaze.

P. S. Inače, jedna neobičnost ovog zbornika sastoji se i u tome što na početku svakog rada možete videti QR code, koji možete očitati, a koji će Vas voditi do melodije na YouTube. Naime, svaki autor teksta je birao muzičku temu koju bi voleo da čuje u svom sudnjem času.


недеља, 1. септембар 2024.

Dva JAPANSKA horora: Novi Miike i Kurosava

              Još pre par meseci je na net procurio novi horor Takašija Miikea, ali ne vidim nešto da su ga domaći „fanovi horora“ uopšte registrovali, pa evo da vam ja skrenem pažnju i kažem koju reč o njemu; a uzgred da najtoplije preporučim i odnedavno dostupni, i znantno bolji, novi horor Kjošija Kurosave!

 

LUMBERJACK THE MONSTER (2023)

**(*)

3-

Najnoviji horor koji potpisuje Takaši Miike nije moderni klasik, ali simpa je. Suviše je to rutinsko za nekadašnjeg vunderkinda; onaj njegov horor-triler LESSON OF THE EVIL bio je bolji. A ovo je isto ko novi Bustillo & Maury, SOUL EATER: solidan ali zaboravljiv horor-triler po šablonu. MPD PSYCHO this ain't.

Akira Ninomija je nemilosrdni advokat koji ne okleva da eliminiše svakog ko mu stane na put. Jedne noći ga je brutalno napao nepoznati napadač koji je nosio "masku čudovišta". Iako je nekim čudom preživeo napad, Ninomija postaje fiksiran na pronalaženje napadača i osvetu. 

U međuvremenu, dešava se serija jezivih ubistava gde su žrtve pronađene s mozgom izvađenim iz tela. Dok policija sprovodi intenzivnu istragu, Ninomija traži osvetu protiv napadača. Ko će prvi otkriti istinu?!

Da ovo nije potpisao Miike, ne znam dal bi neko uopšte pomislio gledajući ga: „Hej, ovo kao da je Miike ili neki njegov epigon pravio“... Sem kao daleki eho… U par kadrova ili scena, uglavnom u prvoj trećini filma.

Nije baš čista rutina, korektno je to ali u krajnjem saldu neupečatljivo. Ona scena sa prevrnutim kolima i početak su prilično Miikeovski, i ono na parkingu... ali to se brzo zatrpa gomilom naklapanja i rutinskih stvari.

Kraj je baš umoran, kao da se sa svakim minutom Miike sve više gnjavio tim materijalom kao reditelj: ispucao se na početku, a kad je trebalo vezati mašnicu, ispalo je samo glasno MEH. Reko je par stvari kroz dead pan dijaloge i to je to. 

Ovo je školski primer tri minusa. Ali, ako ćete već gledati neki tri minus (jer nema ništa bolje) – svakako pogledajte MIIKEOV tri minus!

 

CHIME (2024)

***(*)

4-

Novi Kjoši Kurosava, međutim, za razliku od Miikea, ISPORUČUJE! Dapače, ovo je potpuni povratak u formu reditelja remeka kakvi su CURE i PULSE, i vrlo je blizak njihovim postignućima.

Moram priznati da sam od Kurosave digao ruke pre više godina, ne pamtim više ni koji sam mu film poslednji overio: ono što je radio u novije vreme delovalo mi je blatantno i blamantno nezanimljivo. Međutim, isplatilo se sačekati njegov povratak hororu!

Nažalost, odmah da naglasim, ovo je srednjemetražni film, traje oko 50 minuta, što je prvi frust oko njega; drugi je taj da će ovo za većinu publike (nenaviknute na Kjošija K) biti uzluđujuće neobjašnjeno, začudno, tajanstveno a bez ključa, nekima možda i bez kraja. Totalno mogu da zamislim da neko na kraju poskoči i opsuje: „Šta? OVO je kraj? Gde je JOŠ? Kamo ga objašnjenje svega ovoga?!“

Dakle, uđite u ovo spremni na to da će se neverovatne, nepredviđene, košmarne, šokantne, izluđujuće stvari dešavati, a da vam (verovatno) neće biti jasno zašto, kako, čemu…

Što se mene tiče, ja bih voleo JOŠ ovoga, ne nužno zbog „objašnjenja“ nego čisto zato što bih uživao duplo duže u filmu od 100 nego u ovom od 50 minuta, ali strogo gledano, iz moje vizure, film je sasvim zadovoljavajuć i u ovom obliku. Ovo nije toliko priča-zaplet koliko je niz scena povezanih na nekom dubljem nivou, manje klasičnom logikom i motivacijom, a više ugođajem, atmosferom i idejom da se pruži objektivni korelat košmarnosti japanske (a i šire) egzistencije danas: trula porodica, truli odnosi na poslu, truli pozni kapitalizam, trula ekološka i zdravstvena svest (ko je popio onolike limenke i gde će ono da se natrpa, čak i zgaženo?). Ukratko, na sve strane frust, pa evo malo da vam i Kjoši dosoli filmom bez ključa, konzervom bez otvarača!

Znači, za prosečnu masu, ovaj film nudi nekoliko veoma jezivih i gadnih scena (uključujući jedno baš baš memorabilno ubistvo kuhinjskim nožem), pa ga vredi barem zbog tih parčića pogledati, iako će celina (koja celina?!) frustrirati svojom preotvorenošću.

 Za prosvećeniju manjinu, ovo je jedno slasno parče japanskog košmara, pakla svakodnevne psihoze i osećaja klaustrofobije, vezanosti, nemogućnosti bekstva koji je oslikan logikom sna, ili bolje polusna tokom popodnevne dremke posle frusta na poslu i frusta za porodičnim ručkom, gde umorni mozak preživa celodnevne sitne i krupne traume i frustove i beznađe. To je pakao u kojem ne znate da li je jeziviji glavni lik (genijalan kasting i gluma!) ili ono što mu se dešava (prilično jezivo po sebi!) ili veza između jednog i drugog (nađite je između redova)!

Što se tiče značenja, neka vas, pored mojih reči, dopunski prosvetle ove reči samog Kurosave: „Pokušao sam da ispričam priču o običnom sredovečnom čoveku kojeg probudi zvono i nađe se kako luta između svakodnevnog i nadrealnog. On se plaši. Ali on ima veru. Ovaj apsurd je takođe neka vrsta slobode koja mu omogućava da se izvuče iz savremenog društva koje ga inače vezuje kroz pukotine svog morala, pravde i savesti.”

 

***

A kad sam već kod Japana i horora, evo vam i ovaj Post Scriptum:

Prošle nedelje je Marko Pišev bio u Tokiju gde je Japancima objašnjavao zašto ih Korejci prikazuju kao Demone u svojim hororima (THE WAILING i EXHUMA).

Usput je obišao i neke horor radnje, pa u jednoj uslikao NAŽIVO, što ima smisla budući da je taj moj roman, pored ostalog, i omaž onim extremnijim japanskim hororima…