четвртак, 3. децембар 2009.

CREEP (2004) & SEVERANCE (2006)


u svetlu kataklizmatičnog trećeg filma christophera smitha, TRIANGLE – koji pokazuje drastično opadanje u njegovom sve gorem i gorem opusu – evo i mojih kratkih osvrta na njegova prethodna 2 filmića.

kao special extra, evo ovde i kratkog rivjua by milosh (to je onaj nemi i pasivni 'saradnik' ovog bloga)!


CREEP (2004)

GHOUL

ocena: 3-

**(*)

Sveta jednostavnost u spoju sa osvežavajuće liberalnim odnosom prema žestini krvopljusnosti pruža zabavan, lepo stilizovan slasher, zapravo jednu dugačku scenu gonjenja kroz zatvorenu podzemnu železnicu, u kojoj povremeno zagine poneki od nebitnih epizodista, dok Lola trči li trči. Ništa epohalno, ali pošteno odrađeno, i isporučuje dovoljno žanrovskih slatkiša da se može progledati kroz prste simplifikovanoj priči i likovima.


MILOSH

ocena: 3

Simplifikovan slešer smešten u (filmski) neistražene katakombe londonske podzemne železnice, efektan uprkos svoje svedenosti (ili možda baš zbog nje?). Energičan i visceralni rediteljski pristup koji podseća na ranog Fulčija ubedljivo i plastično predočava uske i mračne hodnike u kojima vreba smrt. Naravno, fanovi će se prisetiti i zaboravljenog klasika Death Line (a.k.a. Raw Meat) kada je reč o jurnjavi s kanibalima kroz londonsko podzemlje, ali s obzirom da je od tada prošlo više od trideset godina Creep možemo smatrati nezvaničnim rimejkom koji zbog manjka zanimljivih likova, ali i viška rupa u zapletu staje negde na pola puta.


SEVERANCE

GHOUL ocena: 2

**

premisa je kao stvorena za nekog sa mnogo više duha i MUDA da iz nje izvuče pun potencijal: grupica engleza zaglavi u nekoj šumetini gde ih spopadaju ratni zločinci. predivno.

samo još fali exekucija.

pozitivci su kliše-tipovi, a negativci nisu ni to: iz nekog razloga autori nisu imali muda da upotrebe stvarne zlikovce, da ih imenuju, da im daju identitet - ok, zašto da ne, neka budu srbi, a ne stvorovi nejasne nacionalnosti i lokaliteta, koji se nalaze na tromeđi rumunija-mađarska-srbija, a govore - RUSKI!

loš je kao komedija jer nema duha i prosto, nije smešan; loš je kao satira jer nema ni oštrinu ni dubinu i sveden je na opšta mesta; loš je kao slasher jer su ubistva neinventivna, mlaka, mlitava, zaboravljiva...

5 коментара:

  1. Naterah se da odgledam ovu CREEP grozotu ponovo,iako ne volim previše explicitne grozomoze,i mogu reći da su ti horori kude se mavav po usrani hodnici,tuneli i po pacovojebine..najzajebaniji.I gluma one nakaze je vrhunska
    šteta što ovo nije snimljeno devedesetih PS Ako nekome pada na pamet neki dobar horor iz pacovojebina neka napiše naslov ovde slobodno.

    ОдговориИзбриши
  2. Dobri horori u podzemnoj koji mi padaju na pamet (a da nisu sleseri):
    - End of the Line (2007) - postoji Gulov kraci rivju na blogu;
    - Mimic (1997) - drugi del Torov film;
    - The Red Shoes (2005) - K-horror;
    - Angel Dust (1994) - thriller/horror iz Japana;
    - Ghost Train (2006) - simpatican J-horror;
    - Jacob's Ladder (1990) - takodje postoji Gulov rivju, ali sumnjam da ima neko da nije gledo oval klasik.

    ОдговориИзбриши
  3. ODLIČAN horor u podzemnoj - koji je tatko svima ovima, i tatko za sve njih: RAW MEAT aka DEATH LINE, 1972. ima i onaj super australijski FFF o kojem sam piso na blogu al mi sad izmiče naslov - nešto kratko i generičko, tipa THE DARK il tako nešto.

    ОдговориИзбриши
  4. Raw Meat mislim da nisam gledao, ali ionako ga je preporucio Milosh gore u osvrtu na Creep.

    ОдговориИзбриши
  5. Hvala ti,dva filma odavde sam gledao ostalo ću ovih noći...Dzejkobova lestvica užasa je baš paradigma za ovo što sam napisao u komentaru.
    Ako ti padne na um još neki naslov nekada npr. dok sediš na šolji,čistiš kanalizaciju,zuriš hipnotisan u vir slivnika...dodaj ga spisku ovde.

    ОдговориИзбриши