понедељак, 5. март 2012.

HOROR FILMOVI 2011/2012


            Ostadoh dužan osvrta na neke hororčiće s kraja prošle godine koji bi nekoga možda mogli zanimati, pa evo mojih presuda, a zajedno s njima su i osvrti na par osrednjih horora procurelih u prvim mesecima 2012. Jedan izrazito slab (THEATRE BIZARRE) i jedan prilično dobar (THE WOMAN IN BLACK) zaslužuju detaljno tranžiranje odnosno pohvalu, pa ću njih obraditi zasebno – a do tada, evo ovako na gomili nekih, pretežno srednjačkih.


KILL LIST
UK, 11
**(*)         2+
            Precenjena, prehvaljena koještarija nastala tako što su uzeli 2/3 jednog ne naročito zanimljivog engleskog trilera o plaćenim ubicama (rađenog dosadno realistički, naturalistički, mrdoskakajućom kamerom, snimanje glumaca sleđa i u potiljak i sl.) pa na njega nalepili završnu trećinu nekog ne preterano smislenog horora o paganolikim sektašima sa smešnim maskama i ritualima. Posle mnogo buke i besa sledi kulminacija besramno slična onoj u SRPSKOM FILMU, samo što joj fali i konotativna i emotivna rezonanca. Pojedini američki kreteni se oduševljavaju brutalnošću nasilja, kao da je to neki kvalitet po sebi: sorry, ali ono ovde nema impakt niti nužnost niti smisao. Ti isti kreteni svršavaju na to koliko je završnica neočekivana; pa naravno da jeste, kad je silom nalepljena iz nekog desetog filma koji s ovim nema veze, a ovde mu stoji ko piletu sise. Frustrirajuće prazan i kretenski film čiji je maltene jedini saving grace to što ima nešto malo živopisnog, energičnog nasilja – pretežno od krimi-akcija sorte, ali pred kraj padne i nešto malo hororolike krvi.

PARANORMAL ACTIVITY 3
USA, 11
**(*)   2+
&
PARANORMAL ACTIVITY 2; TOKYO NIGHT
JAP, 10
**(*)        2+
            Ovi filmovi konceptualno predstavljaju trend koji prezirem: ćiftinsko vatanje sirotinje na jeftine fore i fazone tim hinjenim "dokumentarizmom". Ipak, ne mogu da poreknem da se u svakome od njih, ipak, može naći barem po jedna ako ne i 2-3 sekvence koje izazivaju nešto malo jeze, a pošto je to sve ređi i pomalo zaboravljeni kvalitet u današnjem hororu, moram da ga makar donekle nagradim i pohvalim.

YELLOWBRICKROAD
USA, 11
**(*)         2+
            Još jedan "darling" neprobirljivih kritičara kojima je dovoljan originalan koncept da ne moraju da se bave takvim finesama kao što je egzekucija (osrednja i neupečatljiva). Početak obećava blervičovsku misteriju u amerikanskim šumama i gorama u kojima ljudi tajanstveno nestaju; ali ovo je put koji vodi u NIŠTA, i postaje dosadan još negde oko polovine, mnogo pre razotkrivanja Čarobnjaka iz Oza (otud je referenca u naslovu, ali to ste sigurno već znali) u tom bezveznjačkom, isprazno-mistifikatorskom omažu (?) Kjubrikovom ISIJAVANJU.

LA CASA MUDA
SPA, 11
**(*)         2+
            Evo još jednog ne previše zanimljivog pokušaja "stvarni život" pristupa: kamera u real time prati glavnu junakinju dok se sat i po mota po praznoj, a možda i ne tako praznoj kući. Najveći gimmick je u tome da se takvim stilom – kome se po difoltu veruje – publici snažnije nego inače izvlači tlo ispod nogu kada na kraju otkriju da se stvari nisu zbile baš tako kako su nam prikazane (kamera je lagala!) i da je naša 'žrtva' zapravo – svetoga mi Aže – ubica! Šteta samo što to otkrovenje ne nosi nikakav impakt, nego je puki BU!-efekat, sirovo "ha ha, to niste očekivali! ala sam vas prešao!" Pitam se da li će predstojeći američki rimejk (SILENT HOUSE) da nešto ovde unapredi. Ako ništa drugo, u njemu igra odlična glumica Elizabet Olsen, pa ću ga zbog nje svakako overiti prvom prilikom.

TERRITORIES
CAN, 11
**         2-
            Ovo zapravo NIJE horor, ali se kao takav reklamira, pa ću ga ukratko opisati ovde. Ispod maske torture porna krije se zapravo krajnje naivan, plitak i dramaturški neubedljiv antiamerički pamflet. Grupicu Amera na povratku iz Kanade na nekom zabitom šumskom graničnom (?) prelazu zaustave dva poremećena bivša graničara, a kad im nađu malo trave i jednog Amera iranskog porekla – to postaje dovoljno za iživljavanje prema njima – i gledaocima. Ovi bivaju zatvoreni u kaveze, usred šume, i ova smaračina sve do kraja ne nudi nikakav entertainment value u toj situaciji, a kamo li pak ideološku ili kakvu drugu žvaku za mozak. Pobiju ih sve na kraju, offscreen, i to je sve. Zlo živi!

CHRISTOPHER ROTH
ITA/BEL/ROM, 11
**(*)   2+
            Italijanski horor film sa pristojnim budžetom i izgledom (slikao ga DP koji je ovekovečio HAUTE TENSION a maske i klanja proizvela živa legenda, Đaneto de Rosi, takođe zaslužan za krv u Ažinom masterpisu). Nažalost, scenario je izrazito bezveznjačko prežvakavanje Arđentove TENEBRE i King-Romerovog DARK HALFa bar donekle, s tim što se ovde ne radi o dvojniku, već je zlikovac na vrlo kilav i nebitan način povezan sa horor piscem koji se sa ženom povuče u šumu da napiše svoj novi roman, pre nego što neko počne da ubija po uzoru na njegova dela. Negde u dubini ovog apsurda postoji izvesna doza starog dilandogovskog vajba, u smislu oslanjanja na old-school 1980s horor trope, ali to je izvedeno vrlo nemušto i poludupasto, kao da se previše babica previše trudilo da ovu bebu siluje u previše nekongruentnih, uzajamno poništavajućih pravaca.  
Na stranu apsurd motivacije i veze između svega toga, ali najviše boli protraćena šansa za vizuelnu gozbu – iako to sve lepo izgleda, u celom filmu postoji samo jedan jedini upečatljiv set-piece (klanje u kupatilu: reklo bi se da deda-Đaneto danas može da rezanje grkljana obavi u snu), a čak ni on se zapravo ne dešava zaista nego... nejasno je gde (u nečijoj mašti?). 
Likovi su nesnosno drveni a dijalozi su najotrcanije replike koje kao da su uzete iz scenarija napisanog na italijanskom pa gugl-translejtom prebačene na rumunski a onda takođe gugl-translejtom na francuski, pa sa njega na engleski. Zadrti hororisti mogu ovome dati šansu zbog rudimentarnog šmeka, ali ne očekujte previše od ove uglancane, šuplje i dosadnjikave tirade o "mračnoj strani" s kojom se horor pisac, kao, upušta tokom kreacije.

ROSEWOOD LANE
USA, 12
**        2-
            Naš omiljeni pedofil, Viktor Salva, vraća se sa novim horor-trilerom. U njemu, istina, nema golišavih tinejdžera i dece, ali je zato glavni zlikovac – suprajz! – teen paperboy koji se iz nejasnih razloga okomi na ulicu iz naslova a naročito na Rouz Mek Govan, tek doseljenu u kuću u čijem se podrumu njen otac nedavno nasmrt strmeknuo niz stepenice. Njena glavna muka je u tome što je njen nemezis maloletan, pa je niko ne uzima za ozbiljno kada pokušava da policiju ubedi u to da je ona dobra, a dečačić – zao (autobiografska fantazija V. Salve? "Nisam ja ništa kriv, on me spopada!"). Nažalost, premisa je neverovatno besmislena, a njena imbecilnost nije iskupljena nikakvim pomena vrednim scenama saspensa koje je Salva do sada pouzdano umeo da proizvede. Demonizacija tog dečaka izvedena je toliko tragikomično i jadno da je zaista teško u ovoj nakaradnosti prepoznati rukopis čoveka koji je ipak potpisao neke vredne i zanimljive horore (CLOWNHOUSE, JEEPERS CREEPERS pa i solidan triler NATURE OF THE BEAST). Patetična smejurija! A tek twist u poslednjem minutu što nema veze s mozgom... Jaooo...

ABSENTIA

USA, 12
**(*)   3-
            Taman kad je njen naglo nestali muž postao i zakonski mrtav, on se niotkuda pojavi, ne ume da objasni gde je dotad bio, ali čini se da su zajedno sa njim, za njegovim petama, došla i nekakva demonska bića (?) kojima je umakao. Zato sada žena, njena sestra i krajnje neprofesionalni pajkan koji je istraživao rečeni nestanak pa se usput smuvao sa ožalošćenom ženom (!!!) imaju da razreše tajnu vezanu za mračni prolaz u kome je, kako izgleda, portal ka drugoj dimenziji. Likovi su življi i ubedljiviji nego što smo u hororima ovog (B) nivoa navikli, misterija je intrigantna i nepredvidiva, ima tu povremeno solidnih creepy scena, a naročito je za pohvalu (nenamerni?) helrejzerovski ugođaj – ne u smislu slikovitih SM monstruma (nema ovde ničeg takvog) i splatera (sorry: samo jedna scena s nešto malo krvi), nego kroz temu nestalog a onda povraćenog ali ne baš sasvim istog kao pre nestanka, za kojim ubrzo stižu još neke paklene sile da ga vrate nazad – njega, i svakog ko im se nađe na putu, samo bez kuka, lanaca, kidanja kože i ostaloga. Sasvim simpatičan hororčić, ima tu nešto fine jeze i napetosti, i šteta je što se prećeralo sa anderstejtmentom i dvosmislicama, što ta misterija nije malo konkretnija i MESNATIJA, i što kraj nema jači impakt. Ipak, ovo vredi pogledati.

3 коментара:

  1. Zadovoljan sam ovim postom! Ima tu nekoliko filmića koje bi valjalo ovjeriti.

    ОдговориИзбриши
  2. Zadovoljan sam što sam zadovoljio tvoje notorne visoke prohtjeve.

    ОдговориИзбриши
  3. Ovaj Kill List je najveće smeće koje sam pogledao. U svađe, priče i rasprave su nalepili nekoliko scena, pravili neku misteriju za koju su zaboravili do samog kraja pa su na kraj ubacili nešto ni iz čega. Na kraju sam scenaristima poželeo večni zatvor a tu pod "zatvor" uopšte ne mislim na ustanovu. Slažem se i za Silent House i za Paranormal Activity 2,3 da su očajni.

    ОдговориИзбриши