Oduvek,
odmalena, imao sam averziju prema mejnstrimu, prema zvaničnim verzijama bilo
čega, nevezano da li se tiče istorije, umetnosti, svakodnevnog života: ako je
bilo opšteprihvaćeno, ako su to svi radili/voleli, ako su to roditelji i
familija i učitelji i političari i popovi i drugi autoriteti preporučivali –
meni je odmah samim tim bilo sumnjivo. Gnušao sam se stvari koje su
"in", koje su popularne i obožavane od strane mase i rulje. Hitovi,
blokbasteri, bestseleri i slična sranja: couldn't
care less. Sve što je opšteprihvaćeno, neupitno, klasično, tradicionalno –
meni je bilo i ostalo odbojno. Čim se tolika masa oduševljava nečim, tu teško
da ima nešto za mene, jer rano sam shvatio da "ukus" većine nije MOJ
ukus. Ovenčano Oskarom? Hmmm. Zaradilo stotine miliona? Ehhh. Svi hrle u
bioskop da baš to pogledaju? Pfffft. Rulja se grabi za postere, figurice,
šolje, majice sa motivima tog filma? Pih.
Naravno,
postoje izuzeci u svemu, pa i u tome (da ne nabrajam sad veoma mi drage i
peticama ocenjene filmove koji jesu
dobili Oskare ili zaradili solidne količine parica na box officeu), ali kao
opšte pravilo ono se uglavnom drži, bar što se mene i mog ukusa tiče.
Ovaj
kratki uvod iznosim samo kao pripremu za – Leonarda
Maltina, koji oličava sve ono najmediokritetskije i najopšteprihvaćenije i
rulji-najprilagođenije što se u sferi filma uopšte može zamisliti. LM je autor
mega-popularnog filmskog vodiča koji već decenijama (sa novim apdejtima svake
godine) služi kao referentna tačka filmofilima i onima koji tom statusu teže.
Nekritički gledalac – onaj isti koji veruje da je Roger Ebert genijalan, ili
barem vrlo pouzdan kritičar, onaj isti koji za ozbiljnu referencu uzima
prosečnu ocenu filma na IMDB-u, onaj koji gleda ono što se svuda gleda (tj. što
je u vrhu box office lista) – taj isti gledalac uzima Maltinov vodič kao Bibliju,
ili barem kao nešto čemu se može verovati, i prema njegovim zvezdicama i
ocenama upravlja šta će gledati, odnosno šta neće.
Naravno,
oni koji vole da im drugi sažvaću, preživaju i izbljuju natrag sve što treba,
rado će –kao gladni ptići – otvoriti svoje kljuniće i bez problema progutati te
Maltinove bljuvotine. Ipak, želim da verujem da ovaj blog redovno čita nešto
probirljivija publika, sa izgrađenim ukusom i kritičkom svešću (tu ne računam Google-namernike
koji su došli ovde tražeći video "pas jebe ženu"). Sve ovo pišem jer
se nadam da mi većinu stalnih čitalaca čine oni sa sklonošću ka skrajnutom,
manje izvikanom, alternativnom, andergraund, weird, ka ezoteričnom,
ekscentričnom i sl. – zbog njih, dakle, želim da podsetim, konkretnim
primerima, koliki je slepac Leonard Maltin.
Njegova slepost
naročito se eksplicitno vidi kada pogledamo s koliko nerazumevanja, predrasuda
i downright gluposti je prišao žanru koji NIJE pogodan rulji i njenim merilima
"dobrote" i "ukusa" – dakle, hororu. Istina, Maltin, kao ikona
osrednjosti i gaženja utabanim stazama, daje nekoliko odličnih ocena
opšteprihvaćenim klasicima horora koje čak i kreten poput njega ne sme da pokuša
osporiti (Hičkok, Polanski i sl.). Zato njegova inherentna ograničenost i
kratkovidost postaju transparentni kada se sudare sa originalnim, samosvojnim
umetnicima ili materijalima čija estetika koketira sa "dobrim
ukusom", koja ide van utabanih magistrala, koja se napaja na pojilima gde
stoka masovno NE dolazi (Kronenberg, Linč, Jodorovski...). Uostalom, šta
očekivati od njuške koja se ovako ogavno konjski kliberi?
Da podsetim
eventualne neupućene – njegove ocene kreću se od BOMB (užas, nula, đubre) pa do
**** (remek-delo). Evo liste horora koji kod Maltina nisu prošli tako loše kako
su mogli (sa njegovim ocenama):
ALIEN (1979)
***1/2
HALLOWEEN ***
DAWN OF THE DEAD ***1/2
HENRY: PORTRAIT OF A SERIAL KILLER ***1/2
PEEPING TOM ***
PSYCHO ****
ROSEMARY'S BABY ****
BIRDS ***1/2
THE EXORCIST ***1/2
NOSFERATU '22 ***1/2
NOSFERATU '78 ***1/2
RINGU ***
INVASION OF THE BODY SNATCHERS
'56 ***1/2
INVASION OF THE BODY SNATCHERS
'78 ***
BRIDE OF FRANKENSTEIN ****
THE FEARLESS VAMPIRE KILLERS ***1/2
JAWS ****
Takođe: iako
se ovaj vodič svake godine "apdejtuje", tj. dodaju mu se novi naslovi
koji su u međuvremenu igrali u bioskopima ili postali dostupni na DVD-u, uzalud
ćete u izdanju za 2010. tražiti klasike
japanskog horora (odavno dostupne na
USA DVD-ima!) kakvi su KURONEKO, TETSUO, BATTLE ROYALE ili AUDITION.
Filmovi koji bi mogli da šokiraju domaćice i retarde koji se upravljaju prema
ovakvim vodičima – sasvim su zaobiđeni, bez obzira što postoje na USA DVD
izdanjima. Tako, recimo, kod Maltina nećete naći ni CANNIBAL HOLOCAUST niti
ijedan drugi italo film sa kanibalima. Ovaj sveštenik osrednjosti nije obradio
ama baš niti jedan jedini film Agustija
Viljaronge (skoro svi su izdati na DVD-u u USA ili UK). Postoje tu čak i
neki neshvatljivi propusti – ako, recimo, poželite da vidite šta je ovaj
imbecil nakucao o jednom od najvećih slashera svih vremena, pa potražite ALONE
IN THE DARK (1982),
Maltin vam je u svom "vodiču" prikazao samo sprdačinu Uwe Bolla, ali
ne i remek Jacka Sholdera. Mislim, šta reći nego, ko se prema ovakvima
upravlja, koga ovakvi vodiči vode – i zaslužuje da živi u slepilu i neznanju.
Ovo što sledi
je moj izbor najvećih, neoprostivih sagrešenija Leonarda Maltina protiv nekih
od najboljih horor filmova u istoriji. Redosled naslova je organizovan prema
mojoj ličnoj top-listi najboljih horora ikada snimljenih. Evo kako je kreten
Maltin ocenio (tj. potcenio) neka od najvećih remek-dela horor žanra: sve je citirano
prema njegovom vodiču iz 2010. godine.
Fly, The (1986)
**1/2
Goldblum is just right as slightly crazed scientist who tests himself
in a genetic transporter machine - and starts to evolve into a human fly. Extremely
intense, sharply written remake of the 1958 movie that (unfortunately) goes
over the line to be gross and disgusting.
Shining, The (1980)
**
Intriguing but ineffectual adaptation of Stephen King’s thriller about a man who becomes
off-season caretaker at isolated resort hotel—and almost immediately begins to
lose his mind. Nicholson goes off the wall so quickly there’s no time to get involved in his
plight. Some eerie scenes, to be sure, but the film goes on forever.
Texas Chain Saw
Massacre, The (1974)
***
Travelers in rural Texas encounter crazed family of bizarros who
have a committed though unusual sense of what cuts of meat you need for good
barbecue. Sweat-inducing, claustrophobic, unrelenting suspense-comic-horror
film. Classic and nowhere nearly as violent as it’s reputed to be. Narrated by an
unbilled John Larroquette.
Thing, The (1982)
*1⁄2
Remake of 1951 film about Antarctic outpost terrorized by an alien
organism. More faithful to the original story, but nonstop parade of slimy,
repulsive special effects turns this into a freak show and drowns most of the
suspense.
Hellbound: Hellraiser
II (1988-British)
*1/2
Confusing, tedious sequel begins immediately after first film ends.
Teenage heroine literally goes to Hell in effort to rescue ill-fated father,
but encounters opposition from her revived stepmother
and an occult-obsessed psychiatrist. But Hell is a boring, dusty
labyrinth. Almost as gruesome as HELLRAISER (it’s not a
sequel to HELLBOUND), but nowhere near as entertaining.
Hellraiser (1987-British)
**1/2
Robinson and Higgins move into a roomy British dwelling, unaware
that his half brother is hiding upstairs in a kind of gelatinous/skeletal
state; soon the beast is forcing her to lure stray men back to the house so he
can replenish himself with their blood. Grisly but stylish directorial debut by
famed horror novelist Barker; ugly fun all the way.
Cemetery Man (1995-U.S.-Italian)
**
Zombies rise from the dead a week after their demise, and it’s ‘‘Cemetery Man’s’’ job to kill them again, with the
assistance of a grotesque mute companion. Based on an Italian comic series, Dylan Dog, a promising concept becomes
overwhelming and repetitive. At times outrageous, funny, sexy, and disgusting,
with a startlingly enigmatic and fascinating ending.
Basket Case 2 (1990) C-89m.
BOMB
Van Hentenryck and his monstrously deformed twin brother take
refuge in a house of freaks, but are
tracked down by tabloid reporter. Arch, pseudo-hip film totally
lacks the convic tion of the first; icy cold.
Nightmare on Elm
Street, A (1984)
**1/2
Several teenagers discover they’re all having nightmares about the
same character, scar-faced Fred Krueger—a kind of ghost who can enter their dreams at will, and kill them
in macabre ways. It’s
up to surviving teen Nancy (Langenkamp) to try to stop him. Imaginative premise
given routine treatment, but this box-office smash led to a handful of sequels
and a TV series, Freddy’s
Nightmares.
Dust Devil (1993-British-French)
**
In Africa’s
Namibia Desert, evil spirit Burke, trapped in human form, must kill to enter a spiritual realm; he meets Field, fleeing an
unhappy marriage, and is pursued by policeman Mokae. Interesting
premise, good acting partly offset lethargic pace, pretentious
approach.
Angel Heart (1987 –US)
**1/2
Two-bit private eye Rourke is hired by mysterious De Niro to track
down a missing man, which leads him into a serpentine investigation— and a kind of emotional quicksand.
An American Gothic yarn, full of striking, sensual, and frightening images,
though after a while it bogs down. Intriguing, if not terribly appealing.
Santa Sangre (1989-Italian-Mexican)
**
Grotesque story about an entertainer whose act consists of
performing as the arms for his armless mother; he’s also an unwilling murderer. Made
in luxurious color with dreamy art direction, this lacks the intellectual
charge of Jodorowsky’s
earlier films.
Hardware (1990-British-U.S.)
**
Somewhere in the post-nuke future, desert scavenger McDermott
presents some android remains to Travis; eventually, the stuff rekindles what
is apparently its life mission —to destroy all living things (and the Travis pad, besides).
Surprisingly well made, but recalls many earlier (and better) films. Heavy
violence nearly earned this an X rating, before it was trimmed.
Deep Red (1975-Italian)
**1/2
There’s
style to burn in senseless horror thriller with Hemmings on trail of sadistic
psycho killer. Flashy, bizarre murders set to pounding rock soundtrack. Aka THE
HATCHET MURDERS; original Italian version, PROFONDO ROSSO, is longer and much more
violent.
Lost Highway (1997-U.S.-French)
**1/2
Bizarre Lynchian story that makes Twin Peaks seem
as easy to follow as a Sesame
Street episode. Basic
plot involves Pullman as a jazz musician who, believing his wife is having an
affair, suddenly finds himself the main suspect in her murder. Or is he? Or was
she? Lynch fans will have fun trying to figure it out; others will find it
incomprehensible. Blake is particularly enigmatic as a mystery man with a bad
makeup job.
They Came From Within (1975-Canadian)
* 1/2
Bizarre, sexually oriented parasites run rampant through dwellers
in high-rise apartment building with plenty of gory violence quick to ensue.
First ‘‘major’’ film by cult favorite Cronenberg
sets the disgusting pattern for most of his subsequent pictures.
Videodrome (1983-Canadian)
**
Genuinely intriguing story premise —about pirate cable-TV programmer
(Woods, in a dynamic performance) who’s mesmerized by bizarre, untraceable transmissions that have
hallucinatory power. Unfortunately, story gets slower —and sillier— as it goes along, with icky
special effects by Rick Baker.
High Tension (2003-French)
**1/2
French import about two girls trying to escape from a perverted
serial killer in the isolated countryside was one of the most acclaimed entries
in a seemingly endless series of ’70s slasher-film revivals. While many of its frightening images
and suspenseful, cleverly orchestrated sequences live up to its title, an
unsatisfying final twist makes it seem even more dated than the movies it emulates.
Brood, The (1979-Canadian)
BOMB
Eggar eats her own afterbirth while midget clones beat
grandparents and lovely young schoolteachers to death with mallets. It’s a big, wide, wonderful world we
live in!
Kod
Maltina, EVIL DEAD ima samo **1/2
a EVIL DEAD 2 ***. Sjajni EXORCIST III je potcenjen sa **, a vala i za SUSPIRIJU
je premalo ***. CANDYMAN ima *** ali moron tvrdi da je to "from Clive Barker’s novel The Forbidden": šta zna Maltin šta je novel a šta short story!
I tako dalje.
Mislim da je iz ovog izbora sasvim
jasno o kakvom profilu "kritičara" se radi, kao i koja vrsta publike
može bespogovorno da se upravlja jednim ovako nakaradno promašenim
"vodičem".
U idućem
nastavku: autopsija Rodžera Eberta i njegovih smrtnih grehova protiv horora i
dobrog ukusa uopšte.
Ja ponekad pomislim da si ti prekritičan prema nekom filmu ali ovaj lik je prešao sve granice. Kontam da je sve to stvar ukusa ali voleo ih ili ne, nekim stvarima ne možeš osporiti kvalitet. Ko normalan može smatrati ozbiljnim kritičarem čoveka koji smatra da su The Thing i Shining za malo pa smeće.
ОдговориИзбришиUkusi su različiti, a rekao bih u ovom slučaju i mirisi. Iako se, naravno, većina ljudi ne slaže oko filmskih ocena, ključna stvar za merodavnost kričara je, po meni, opseg neslaganja,odnosno preveliko odstupanje od tog opsega. Npr. ako ocenjujemo 12 filmova od 1-10 i nas petorica damo ukupnu ocenu u opsegu od 90-120, a šesti oceni sa 50. Često se ne slažem sa tvojim ocenama (love exposure, rashomon)ali generalno, mala je varijacija između tvojih i mojih ocena, tako da tvoje ocenjivanje smatram merodavnim i zato dolazim na tvoj blog.
ОдговориИзбришиDragi moj Ghoule
ОдговориИзбришиSamo zelim da ti se zahvalim sto uopste postojis ti i posebno sto si bio dovoljno vrijedan da stvoris ovaj blog:) u gomili gluposti koja nas okruzuje ovaj blog mi dolazi kao neko mjesto gdje bjezim od svega toga...
Sad kada sam procitaao sta sam napisao jasno mi je da zvuci strasno pateticno al neka:)
Ukoliko si zainteresovan htio bih da za promjenu ja tebi preporucim jedan film, cini mi se da ga do sada nisi pominjao sto ne znaci da ga ipak nisi pogledao, mislim na film http://www.imdb.com/title/tt1549572/
meni se prilicno svidio, i da napomenem da nije u pitanju horor...
eto toliko, oglasi se ako pogledas film sta mislis..
hvala na lepim rečima, i na preporuci. znam za taj film, skinuo sam ga čim se pojavio, ali mi je smrduckao po smaračini, pa sam ga, čini mi se, obrisao. možda mu nekad pružim šansu, ali ovih dana nisam raspoložen za takvu vrstu filma...
ОдговориИзбришиANOTHER EARTH nije horor, ali nije ni naučna fantastika, već pseudo Sci-Fi. Reč je, u stvari, o proživljavanju posledica intimne tragedije, koja je ukrstila sudbine dvoje stranaca. Oni se bore sa osećanjem krivice, tuge, očaja, jedno teži ka iskupljenju, drugo ka nalaženju smisla daljeg življenja. Poneki kadar u ovoj intimnoj drami zakači na nebu naše drugo "planetarno ja" i to je sve od predstave "Druge Zemlje" za koju samo znamo da je "preslikana" planeta Zemlja sa svim bićima koja na njoj žive. Ideja o postojanju mistične planete koja utiče na život na Zemlji razrađena je mnogo bolje u SOLARISU ili MELANHOLIJI. Leonard Maltin bi možda dao veću ocenu za ANOTHER EARTH, ali su ipak, ovi malopre pomenuti (čak i Sodebergov rimejk SOLARISA), mnogo bolji filmovi.
ОдговориИзбришиeh, da, takav je i moj utisak - zato sam obrisao film bez gledanja, i zato će mi trebati mnogo napora i viška vremena da mu se ponovo vratim. možda.
ОдговориИзбришиNisam školovan za zvanično palamuđenje filmske kritike, ali znam šta meni smrdi a šta miriše.
ОдговориИзбришиThe Thing (1982) i Fearless Vampire Killers (1967) su remek dela kojima je ovaj smrad, prodavac бесцелера, dao neke prelazne ocene. Po njemu se saspens u Stvoru gasi jezivim scenama otelotvorenja stvora. Jeste da su za današnje ukuse tadašnji specijalni efekti čudni, ali sama atmosfera ušuškana u antarktičkoj nedođiji, prapostojbini lavkraftovskih civilizacija... Čovek jednostavno sere. Očekivao on nešto drugo. I ja sam očekivao sedmicu na lotou, ali živim horor dok nema te edmice, niti će je biti.
Neustrašive ubice vampira je meni najpitkiji film u ambijentalnom smislu, bajka o vampirima smeštena u snegom ušuškane vukojebine, celo vreme se oseća ta atmosfera. Ovde se Polanski sa onim dedom dohvatio povremene kumendije i njegovom opsednutošću za skijanjem, ali vizuelizacija filma je perfektna, onaj kontrast plavičastog snega u mraku, jak kontrast građevina i snega, ali na "onaj filmski" način, gde se Polanski pobrinuo da to lepo priredi kroz kamerne filtere koje je odlično odabrao. A tek zanosna Šaron Tatu, ne poznajem ženu na filmu koja i danas može da joj parira.