уторак, 27. мај 2014.

OCULUS (2014)


*** 
3

            Najzad je do nas dospeo jedan od najhvaljenijih horora iz prošle godine. U pitanju je drugi po redu film Majka Flanagana, pa nije loše da se podsetimo šta sam pre malo više od dve godine napisao ovde o njegovom prvom filmu.
            ABSENTIA (USA, 12) 
            **(*)   3-
            Taman kad je njen naglo nestali muž postao i zakonski mrtav, on se niotkuda pojavi, ne ume da objasni gde je dotad bio, ali čini se da su zajedno sa njim, za njegovim petama, došla i nekakva demonska bića (?) kojima je umakao. Zato sada žena, njena sestra i krajnje neprofesionalni pajkan koji je istraživao rečeni nestanak pa se usput smuvao sa ožalošćenom ženom (!!!) imaju da razreše tajnu vezanu za mračni prolaz u kome je, kako izgleda, portal ka drugoj dimenziji. Likovi su življi i ubedljiviji nego što smo u hororima ovog (B) nivoa navikli, misterija je intrigantna i nepredvidiva, ima tu povremeno solidnih creepy scena, a naročito je za pohvalu (nenamerni?) helrejzerovski ugođaj – ne u smislu slikovitih SM monstruma (nema ovde ničeg takvog) i splatera (sorry: samo jedna scena s nešto malo krvi), nego kroz temu nestalog a onda povraćenog ali ne baš sasvim istog kao pre nestanka, za kojim ubrzo stižu još neke paklene sile da ga vrate nazad – njega, i svakog ko im se nađe na putu, samo bez kuka, lanaca, kidanja kože i ostaloga. Sasvim simpatičan hororčić, ima tu nešto fine jeze i napetosti, i šteta je što se prećeralo sa anderstejtmentom i dvosmislicama, što ta misterija nije malo konkretnija i MESNATIJA, i što kraj nema jači impakt. Ipak, ovo vredi pogledati.
            Ovog puta fabula radnje tiče se zlogukog ogledala koje već trista godina navodi svoje vlasnike na neke slikovite i gnusne smrti a glavni junaci su devojka i njen mlađi brat, poslednji preživeli iz porodične tragedije (ili natprirodnog iventa?) od pre 11 godina. Tom prilikom otac im je ubio majku a onda je batica ubio njega. Ali – ko je tu koga, zaista, i ZAŠTO, ubio – e, to ćemo videti tokom filma, kada baticu puste iz ludare, a seka ga smesta, tako rovitog i jedva-oporavljenog, odvede u porodičnu kuću, poprište tragedije, da tamo izvode eksperimente s ogledalom e ne bi li svetu dokazali da  su na delu bile nečiste sile a ne ovozemaljska, porodična psihopatologija. Seka je, dakle, rešila da osvetla obraz pokojnom ocu i u-ludaru-strpanom bati, i to na način vrlo komplikovan i ne baš mnogo pametan… Naravno.
            Nisam citirao rivju Flanaganovog prvenca da bih reprizom popunjavao rupu u programu, nego da bih podsetio na vrline i mane prvenca koje se, u malo drugačijem vidu, nalaze i u drugencu. I za OCULUS se može reći da su likovi življi i ubedljiviji nego što smo u hororima ovog nivoa navikli, i gluma je sasvim dobra (naročito glumica koja igra kevu, u prizorima iz prošlosti), mada je oca trebalo da igra neko bar malo simpatičniji ili harizmatičniji, dok su za batu mogli da nađu nekoga ko nije toliko prezaslađena poster-boy faca, kao iz nekog TWILIGHT filma. 
Takođe, i ovde je misterija – uprkos motivu ukletog ogledala, ofucanom još od gotskih dana – intrigantna i nepredvidiva. Jedino je sam kraj od sorte: "Ne, neće valjda! E jbg, baš hoće!" I ne samo to, nego mu u ovom limp-dick izdanju fali puni, tvrdi impakt (kao što sam takođe zamerio i ABSENTIJI). Za drugenca mogu, takođe, ponoviti ono što sam kazao za debi: ima tu nešto fine jeze i napetosti, i šteta je što se prećeralo sa anderstejtmentom i dvosmislicama, što ta misterija nije malo konkretnija i MESNATIJA, i što kraj nema jači impakt.
Konkretnije: filmu nedostaju iole memorabilni set-pisovi i scene strave: daleko najbolja dešava se na samom početku, u 15. minutu! Koncept je dobar ali od njega se moglo i moralo napraviti nešto upečatljivije, nešto što se urezuje u sećanje kao komad slomljenog stakla (he he...), a ne nešto što je okej dok se gleda ali čega teško da ćete se sećati godinu ili dve kasnije.
Kroz istoriju tog ogledala se protrči – ali doslovno, projuri – iritirajuće brzo, tako da čovek ne stigne ni da pojmi a kamoli svari inače solidno osmišljene detalje gadnih smrti i misterioznih sudbina kroz vekove. Besmisleno je nešto toliko važno nabacati tako da čovek mora da usporava sliku i friz-frejmuje da bi uopšte skontao šta su mu tu sve nabrbljali u "imampetnaestsekundiigovorićuvrlobrzo" stilu i pokazali u "trepni-i-propusti" stilu!
Nije loše to što ogledalo nije vezano za jednu konkretnu (pokojnu) osobu odnosno ličnost čiji duh sad treba podmirivati nekim umirujućim ritualima ("sahranite mi kosti u osveštanoj zemlji...") ili tako nekim otrcanim sranjem – ali, s druge strane, pretnja je ovde toliko amorfna i apstraktna da ne postoji čak ni najmanji nagoveštaj ZAŠTO i KAKO ovog zlog predmeta. Šta imamo ovde? Okultne sile? Demone? Zle duhove? Zlo staklo?... Možda su te "detalje" ostavili za nastavak – ali, fuck that!
Manifestacije entiteta (?) iz ogledala jesu deža vi – sablasne ljudske figure svetlucavih očiju – ali su barem prilično efektno napravljene i iskorišćene. Na ovu bedu i prazninu današnjeg horora, OCULUS možemo posmatrati kao polupunu čašu solidne strave koja će moći, bar donekle, da utoli žeđ onih najžednijih ljubitelja horora, iako film, zbog svoje suštinske poludupastosti i suzdržanosti i nesposobnosti da potpuno izmuze emociju iz tragedijskim potencijalom natopljene priče – ne uspeva da dobaci do statusa modernog klasika.

Ipak, ovo vredi pogledati, a vredi i iščekivati naredni film ovog reditelja. Čitam u aprilskom RUE MORGUE magazinu intervju s njim u kojem najavjuje svoj treći film, takođe s latinskim naslovom (jebo ga latinski!) – SOMNIA – za koji kaže da je njegov dosad najintimniji, najambiciozniji projekat. Igraju Tomas Džejn i Kejt Bosvort, a govori o paru koji, pet godina pošto im se udavio sinčić, usvoje siroče, dečaka koji ima moć da materijalizuje sve što sanja – uključujući i udavljenog im sina, nakon što mu pokažu fotografiju... Do SOMNIJE, ko nije overio, neka gleda ABSENTIJU i OKULUS. Samo da mu se četvrti ne zove BIGUS DICKUS...

2 коментара:

  1. Pogledao sam baš zbog tvoje preporuke i ok je film je odlazak u biokop. Premda mislim da je trojka malo preterana ocena (2 plus po meni), može se reći da si smekšao sa ocenjivanjem.

    ОдговориИзбриши
  2. Pa sta ti bi Gule? Ajde priznaj ko te je omeksao pa si mu dao trojku!? Da ne bih ponovo pisao evo pejstovanog i malo doradjenog teksta sa neke fb strane mog vidjenja filma. ... Pitanje je da li bi uopste i pogledao ovaj film da mu horor guru aka Dejan Ognjanovic nije dao solidnu trojku na svom blogu. Cak se pozvao i na reziserov prvenac Absentiu kao film vredan gledanja koja je sada pod znakom pitanja kod mene, mislim pogledace se verovatno, tamo jednog dana ali nije vise prioritet. Hteo sam samo da ukazem na par stvari koje mi se nisu svidele u filmu pa samim tim film nije prosao kod mene. Sta imamo ovde? Imamo ukleto ogledalo i brata i sestru koji bi da rese misteriju od pre 10-11 godina, tako da nema potrebe da idem u dalju radnju filma da eto mozda nekom ne pokvarim gust, ali moram se osvrnuti na par stvari iz filma. Sta me je u startu odbilo a eto i Dejanu je to zapalo za oko? To je lik, glavni glumac, koji je bio u nekoj decijoj psihijatriji deset godina zbog tamo nekog razloga ali decko izgleda kao Dzastin Biber 'leb te jebo! Pa gde to ima? Zar nisu mogli da nadju neko isuseno i propalo dete od dvadeset leta, eto bar sminkom da ga malo ojade da se vidi da mu tamo nije bilo lako, da nam u startu pokazu da ce biti nekog belaja u nastavku. Ali ajd da to progutamo, nije prvi put da se jedu govna na pocetku filma, ali u nastavku, u par nadolazecih scena dolaze repete. Zar nije pobogu sve moglo ici sporijim tokom? Kad ga je vec dovela (brata) na gajbu da lepo sednu pa uz kaficu da lepo natenane isprica bratu sta i kako, da se malo dublje zakopa po prici, a ne na ovaj nacin da se jurim sa titlom po ekranu da bih saznao sta ona to ima da kaze i pokaze od materijala. A da na govorim o tome da je u jednoj sceni izgledalo kao da gledam Moldera u njoj i Skali u njemu. Ona prica jedno, poziva se na masu stvari da mu objasni da je ogledalo ukleto ali on joj sa takvim ubedjenjem i znanjem objasnjava (gde li nauci?) da je sve to samo njena umisljenost zbog tragicnog gubitka roditelja, da je svaka slicnost sa desavanjem od pre jedanaest godina sasvim slucajna, kao i da za sve to ima svoje naucno utemeljenje "zasto?" (fejspalm)... Idemo dalje. "Buuu" efekti (scene u prvih pola sata svakog loseg filma) su amatersko losi i to je generalno problem za svaki noviji horor. Znate ono kad raste tenzija ali je jos rano za akciju pa u svoj toj tisini i iscekivanju na metar od "junaka" iznenada se pojavi komsija koji voli da se sunja po tudjoj kuci,ili verenik kome je najveca draz i zabava da prepada meljenicu, naravno sve se to odvija bez kucanja, zvonjenja, zvanja, zvukova... Da, kao i u Deliver us from evil (2014) kada panduri upadaju u kucu i snjuaraju po njoj pet minuta u mrklom mraku i tek onda iz nekog ugla sobe iskace ker na lancu i kao mi se prepali. To je toliko izraubovano vise da je strasno. Vec mi postaje lose i zamisljam da ce u narednim momentima iz ogledala ispasti neka witch baba sera aka Insidious. Hvala bogu to se nije desilo. Kako film odmice tako sticem utisak da je Mike Flanagan pre dobar tehnicar nego dobar reziser, ako znate na sta mislim. Ima slifa, ima ideja ali... Evo banalan primer, film je skalemljen delovima iz proslosti i sadasnjosti, eto, neko otvaranje za gledaoca da polako slaze kockice sta i kako. Mislim, nije to lose ali daleko od dobrog. Samo cu se pozvati na film Lake Mungo gde je to akademski uradjeno i lektira za svakoga ko se bavi rezijom. Najaci momenat u filmu mi je bio sa jabukom (mislim se, koji ce ti klinac sada jabuka da je jedes ali eto najaca scena). Bilo je tu mozda gledljivih momenata ali iskren da budem smorio sam se. Kao sto rekoh, samo prelazna ocena.

    ОдговориИзбриши