среда, 13. април 2016.

GHOUL'S LIBRARY (1) - Teorija horora


            Kad prvi put uđem u nečiji dom, prvo što mi privuče pogled jeste kućna biblioteka. Ona je, bar prema mom iskustvu, najbolje i najpouzdanije ogledalo svog vlasnika.
            Postoje, istina, i druge metode skeniranja ličnosti. Jedna drugarica iz gimnazije imala je „cipele“ metodu: po njoj, stvar je bila prosta – pogledaj kakve cipele neko nosi, i znaćeš sve o njemu/njoj. Neki drugi preferiraju „đubre“ metodu: pogledaj čoveku u kantu za đubre, i iz toga što u njoj spaziš videćeš ko je i šta je njen vlasnik.
            OK, ne sporim da se svašta može saznati i tim putem, i ko više voli da zvera u nečije noge ili u kante za đubre – nek izvoli. Ja se, ipak, držim, oprobane i meni slađe metode, pa zato tvrdim i ponavljam: nema tačnijeg i sigurnijeg načina da nekoga upoznate nego zavirivši mu/joj u biblioteku. A šta ćemo sa onima koji je uopšte nemaju, tj. imaju slučajno nekih 5-10 knjiga u stanu, pitate se vi? A ja na to kažem: OK, i to dovoljno govori o osobi...
            Inače, kad sam bio nešto manji i mnogo mlađi, fascinirala me je biblioteka Martija Misterije. Najsrećniji sam bio kad bi se u nekom kadru u krupnijem planu videli i konkretniji naslovi a ne samo masa knjiga utopljena u niz, izdaleka. Naročito mi je ostao u sećanju njegov princip, iskazan u jednoj od prvih epizoda, da mu sve te knjige služe za referencu, odnosno da ih drži spremne za buduće slučajeve i radove, odnosno da ih nije sve ni pročitao, niti planira da ih sve odreda iščita od korice do korice. To mi je delovalo strašno cool... a kako starim, to mi zvuči kao neminovnost. Avaj, život je prekratak da bi se pročitale sve knjige vredne čitanja...
            Što me dovodi do pitanja koje mi laici (uglavnom rodbina, ili poneki majstor, uključujući ovog što mi pravi police) obavezno upute kad mi vide sve te grdne knjige: „Ama, jesi li ti sve ove knjige pročitao?!“ Nekada davno to pitanje me je nerviralo, jer je odgovor (pre nekih 20-ak godina) glasio: „Pa, naravno da jesam.“ U poslednje vreme, nažalost, to pitanje je sve smislenije, jer odgovor, sada, glasi: „Pa, naravno da nisam.“ Po mojoj gruboj proceni, u svojoj biblioteci imam otprilike ¼ knjiga koje još nisam pročitao.
            Preneki dan mi je stigla najnovija polica za knjige, velika, za skoro ceo jedan zid, pa sam ih rasporedio malo lagodnije, da najzad „prodišu“, umesto da guše jedne druge u gomilama i dvostruko-trostrukim nizovima, jedne preko drugih i jedne iza drugih. Sad, kad su najzad pregledne i razvrstane na način koji je oku prijatniji i ruci praktičniji nego donedavno, rešio sam da ih uslikam i podelim te slike sa onima koji vole da zaviruju u tuđe biblioteke, a „knjiških moljaca“, nadam se, ima u većini među čitaocima ovog bloga.
            Šta možete imati od gledanje tih fotki? Pa, osim zadovoljenja gole radoznalosti i estetskog užitka u velikom broju odličnih, lepih knjiga (iz vremena i od sorte pre današnje „Lagunizacije“ i kič-trivijalizacije svega, pa i dizajna korica), recimo da vam pregledavanje ovih nizova i nizova može otkriti postojanje brojnih naslova za koje nikad niste čuli, a ta izdanja, kad ih vidite ovako uživo (kao sliku, a ne samo kao tekst, tj. naslov i ime autora) ukazuju na nešto vredno posedovanja.
            Moram da naglasim sledeće: 99% ovih knjiga ja sam lično odabrao i kupio. Nisam od onih srećnika koji naslede porodičnu biblioteku; ja sam prvi pravi čitalac u mojoj familiji, tako da moja biblioteka ne stoji na ramenima giganata (tj. predaka). Građena je od nule, od prvih knjiga koje sam kupovao kao tinejdžer, od džeparca, od para zarađenih prodajom stripova (koje sam pre toga sakupljao), od para dobijenih za rođendan, zatim od studentskog kredita, pa od prvih honorara, od plate...
            Knjige koje sam dobijao na poklon uglavnom potiču od prijatelja koji me dobro znaju, tako da su i ti primerci u skladu s mojim interesovanjima.
            Imao sam sreće da budem dovoljno star da na vreme uhvatim poslednje trzaje zlatnog doba izdavaštva i knjižarstva u ovoj zemlji, koji traju otprilike od početka 1990-ih pa do njihovog do kraja. To je vreme kada su knjižare bile a) mnogobrojnije; b) opremljene pre svega knjigama, a ne porculanom, slikovnicama, poklončićima i pizdarijama; c) i, naročito, kad su bile opremljene bogatstvom izbora koji je sadržao i izdanja stara više godina i decenija. Danas je, ako izumemo poneku prašnjavu starinarnicu odnosno antikvarnicu pred zatvaranjem, u tzv. regularnim knjižarama praktično nemoguće pronaći knjige starije od 5-6 godina, tim pre što su u ovom ostatku od zemlje i tiraži mnogo manji i sve je ukupno neuporedivo sa vremenom pred kraj Jugoslavije, kad je velika zemlja, pored ostalog, značila i velike tiraže (koji su duže trajali) i veće bogatstvo ponude (pre svega hrvatske), naročito po pitanju stručne literature i uopšte opskurnijih tema i oblasti.
            Najveći broj svojih knjiga kupio sam lično i naživo, u knjižarama – u Srbiji i svuda drugde gde sam putovao i boravio. Jer, isto kao što u tuđem stanu ne propustim da zavirim u biblioteku, isto tako mi u tuđem gradu oko samo od sebe traži – knjižaru.
            Što se tiče stranih knjiga koje ćete ovde videti, logično je da sam se najbolje i najizdašnije snabdeo tokom godine dana koju sam proveo u Americi (Berkli, Kalifornija). Tom prilikom sam iscrpno istražio desetine knjižara u Zalivu, a i šire, uključujući tu i najbolju knjižaru u kojoj sam ikada bio (MOE'S, u Berkliju), mejdžor knjižare tipa Barnes & Noble, male privatne porodične mama's & papa's knjižarice, antikvarnice, nekoliko specijalizovanih za SF i horor, itd. Tokom te godine (2003-04) iskoristio sam i priliku da preko Amazona, po veoma povoljnim uslovima, naručujem – kako nove tako i, pretežno, korišćene (used) ali u najboljem, najočuvanijem mogućem izdanju (very good – as new).  
Jedno 200 knjiga sam, zatim, iz Amerike, samom sebi slao poštom, u Nišku Banju koristeći tzv. „M-bags“, što je bio najpovoljniji način: bilo je to sasvim isplativo, za nekih 50$ po velikoj kutiji u koju je stajalo otprilike isto toliko knjiga. Ionako sam ih, u proseku, plaćao ispod 10$; gomilu odličnih, novih, as new, nalazio sam za dolar ili šačicu dolara; recimo, nikad neću zaboraviti divan sunčan jesenji dan u jednom mestašcu na severu Kalifornije, po imenu Paradise (sic!), gde sam pronašao staru domaćinsku knjižaru u kojoj se horor, izgleda, nije cenio mnogo. Izvanredne, lepe, dobre, odlično očuvane, pozamašne knjige u tvrdom povezu, petnaestak njih sve ukupno, plaćao sam u proseku 3$ po primerku!
            Pored tih, popriličnu masu knjiga nakupovao sam koristeći poslednjih 15-ak meseci u kojima je sajt Bookdepository bio zaista odlično mesto za kupovinu stranih knjiga i za njihovo besplatno, vrlo povoljno dobijanje u Srbiji (pisao sam o tome OVDE). To više nije slučaj, iz dva razloga: 1) otkako ih je kupio Amazon, cene su porasle za 4-8$ po naslovu u odnosu na ranije cene, i to mi više nije isplativo; i 2) srpska carina se polakomila i na knjige, pa su krenuli extra reketi i nameti za knjige zbog kojih mi je to sve postalo gorko, neprijatno i još manje isplativo (pisao sam o tome OVDE). ALI, u vreme dok je Bookdepository još bio dobar, naručio sam preko njih možda i stotinak naslova.
            Najzad, otkako intenzivno pišem prikaze knjiga za najbolji svetski horor magazin, RUE MORGUE, to mi je postao dodatni način dolaženja do najnovijih izdanja, kako proze tako i kritike i esejistike vezane za horor, pa eto i tim putem godišnje dobijem bar 15-ak novih knjiga. I još me plaćaju da o njima pišem!
            Ali, dosta priče – neka SLIKE govore više od reči. Kao što znate, kliktanjem na njih činite ih većim i još detaljnijim/preglednijim, a ako to nije dovoljno veliko, „save“ + „open“ vam ih daje u originalnoj veličini.
            Za početak, ovo su moje police posvećene teoriji horor književnosti i fantastike, te teoriji horor filma i fantastike.

1. teorija horor književnosti: gotik, fantastika, horor uopšte, horor teme, motivi...

2. teorija horor književnosti: autori, dela, teme, motivi... a u drugom delu police i knjige o fantastici uopšte i temama bliskim hororu (strah, fantazija itd).

3. Knjige o horor filmu većeg formata - enciklopedije, studije, itd. Ima i nešto SF-a i fantastike u širem smislu.           

4. Knjige o horor filmu manjeg formata: vodiči, studije, suva teorija, sočne tirade, liste, rivjui...

5. Knjige o horor filmu (nastavak), o filmu uopšte ali gde je horor prilično zastupljen... U drugoj polovini ovog niza su knjige o fantastici i SF-u, te o pojedinim mračnim temama i autorima manje ili više srodnim fantastici, grotesci, ludilu...

---NASTAVIĆE SE---


17 коментара:

  1. U Tajanstvenom plamenu kraljice Loane Eko ima deo sa kućnom bibliotekom, parafraziraću: "Ljudi me pitaju dali sam pročitao svih ovih par hiljada knjiga iz kućne biblioteke. Odgovaram im da nisam lud da čuvam knjige koje sam prošitao. Dali ste ludi da čuvate konzerve koje ste ispraznili? Onih pedeset hiljada knjiga koje sam pročitao, poklonio sam bolnicama, sirotištima i zatvorima" Ovde se sprda sa zapanjenim posetiocem koji ne shvata vrednost kućne biblioteke.

    ОдговориИзбриши
  2. nije lose...slican sam bio ali razmisljanje o smrtnosti i prolaznosti vremena me natjeralo da se rijesim naslova koje nikad vise necu pročitati... tako oslobadjam prostor i dobivam novac za daljnju kupovinu...
    jbg nismo svi profe...
    a sve mi se ogadilo kad sam sudjelovao i cerecenju jedne savrsene kolekcije pokojnika ciji nasljednici nisu znali cijeniti tu kolekciju...

    ОдговориИзбриши
  3. Bio sam prisutan kada lik menja biblioteku pokojnog oca za istu težinu kartona koji su mu trebali u tom trenutku....e to je neverovatno.

    ОдговориИзбриши
  4. ni ja nemam baš mnogo prostora i zato se trudim da ne gomilam knjige koje mi neće trebati, odnosno koje neću poželeti da pročitam barem dvaput. ipak, profesija nosi svoje sa sobom, i to nije baš uvek tako, naročito sa knjigama koje dobijam za rivju. a što se tiče familija koje raskrčmuju knjige svojih pokojnika - s jedne strane, tužno je to; s druge, ne znam koje bi bilo rešenje za očekivati od ljudi koji takvu ljubav prema knjigama ne dele. sutra ja da skviknem, ne znam zaista šta bi s mojim knjigama bilo...

    ОдговориИзбриши
  5. И ја исто чим одем код неког у кућу одмах зверам да видим шта стоји - ако уопште стоји! - у породичној библиотеци. То без грешке открива нас књишке мољце. (Срећа па не живимо у Пол Потовој Камбоџи, јер би нас то коштало главе.) Било би занимљиво сазнати податак колико књига има у просечној српској кући. Верујем да у многим нема ниједна, а да у огромном броју (већини) има мало, рецимо десетак. Знам са сигурношћу да у многим кућама књиге стоје као украс, као порцеланске фигурице, гондоле из Венеције и сличне зајебанције, по логици Нушићеве Живке министарке која књиге наручује на метар, према димензијама полице, и то обавезно "шарене".

    Пре неколико година је био текст у новинама о томе како је неки буздован од власника неког београдског кафића ставио у кафић полицу са књигама, али пошто полица није имала довољну дубину, онда је баја књиге скратио тестером и саобразио димензијама полице.

    Књиге из моје области - филозофије, ја сам купио сам, тако да их сада има поприлично. Пре тога је у породичну библиотеку - појма немам како - залутала једна филозофска књига, додуше, потпуно безвезна. Али то могу и да разумем, јер шта ће ког ђавола књиге из "чисте филозофије" или теорије хорора или теорије јебем-ли-га-чега у библиотеци просечне српске породице?

    Што се тиче наследника који раскрчмљују наслеђене библиотеке, и ја имам једну асоцијацију. Пре можда, шта знам, десетак година умрле су ми неке комшије, старији брачни пар. Људи нису имали деце, али су били врло фини. Ја нисам видео већу породичну библиотеку од њихове. Кад су помрли, наследили су их неки џуџовани за које верујем да су највероватније те књиге бацили у контејнер. И данас ми је жао кад се сетим тих књига.

    ОдговориИзбриши
  6. ako ćemo realno, u BROJNIM prosečnim srpskim porodicama -a znam ih mnogo u svom okruženju, a i šire- broj knjiga u kući naglo je sa NULA porastao na 15-20 zahvaljujući klasicima koji se dele tj. prodaju uz novine, tako da sad ti nizovi knjiga u bledo-šarenim dezenima krase brojne domove. naravno, netaknuti, knjige neotvorene.

    ОдговориИзбриши
  7. Шта се дешава са кореспонденцијом коју водите са Лиготијем, и хоће ли некада угледати таму блога?

    ОдговориИзбриши
  8. "A šta ćemo sa onima koji je uopšte nemaju, tj. imaju slučajno nekih 5-10 knjiga u stanu, pitate se vi? A ja na to kažem: OK, i to dovoljno govori o osobi..."

    To ne govori ništa o toj osobi osim da ona, iz ovog ili onog razloga, ne čita knjige, niti ih kupuje..

    ОдговориИзбриши
  9. suzdržite se od vređanja i držite se pristojne konverzacije. ovo je kulturno mesto i govorimo o knjigama, ako niste primetili. uvredljivi komentari neće biti pušteni.

    ОдговориИзбриши
  10. prepiska sa ligotijem je privatna i nije ni bila namenjena javnosti, tako da ne verujem da će biti obznanjivana, osim eventualno u nekim vrlo kratkim citatima koji se tiču uopštenih stvari. možda. videću jer nisam o tome razmišljao.

    ОдговориИзбриши
  11. Jao, još toliko knjiga imam u planu za kućnu biblioteku.

    ОдговориИзбриши
  12. Veoma zanimljiv nacin psihoanalize koji i sama koristim.Kod mene je jedna dosta specificna situacija. Za pocetak posedujem upravo nekih 30-tak knjiga, dakle malo. Od toga nekih 20-tak naslova sam odabrala licno gde su oskudno, ali brizljivo skupljeni Po,Lavkraft,Blejk i par naslova sto se ticu alhemije i hermetike. Sve procitano i po vise puta. Ostatak ove mini biblioteke su bestseleri istorijske tematike koji pripadaju mom suprugu. Neprocitano. Istina trudio se, ali jednostavno nije knjski tip. Sta ces. Nisam uracunala ove bledosarene knjizice koje se dele uz novine (neke procitane) a koje zauzimaju jedno po metra police zahvaljujuci (opet) mom suprugu. Previse oskudno spram moje zelje, a previse luksuzno spram mogucnosti. Nazalost.Glupo mozda reci, ali za viseclane porodice cak I knjige su luksuz.

    ОдговориИзбриши
  13. Pijanovićev naslov ''Poetika groteske'' je svojevrsna ''navlakuša'', jer se, uglavnom, sporedno bavi književno-teorijskim pojmom groteske (za razliku od Kajzera), tj. glavna meta joj je groteska u prozi Miodraga Bulatovića. Da li si pokušao da pročitaš bilo šta od ovog pisca - pri tome mislim na prvu fazu njegovog opusa, konkretno na novelistički venac ''Vuk i zvono''? (Ima tu zaista blistavih momenata, infernalni požar koji omeđuje događaje - istina kasnije ga delimično banalizuje - bošovsko-brojgelovski ugođaj, degradacija ljudskosti na nivou filma ''Teško je biti Bog''. Mislim da bi ti baš legla priča ''Otpadnik'')

    Nekako kad su već jedna pored druge (Pijanović/Kajzer), nameće mi se pitanje gde li se denuo Bahtin sa ''Stvaralaštvom F.Rablea...''? :)

    Šta misliš o Donatovim ''Figurama'' (ako ne spada u onu 1/4) - imam u planu da je uskoro proučim, pa me a priori zanima?

    BTW, sjajna tema, budući da i sam spadam u kategorije ''stvaraoca sopstvene biblioteke ex nihilo'' i, naravno, ''zavirivača u tuđe biblioteke''!

    ОдговориИзбриши
  14. nisam još čito bulatovića, ali u nekoj daljoj budućnosti planiram; isto važi i za ovu knj. o grotesci kod njega, čijeg sam tematskog ograničenja svestan (uostalom, lepo piše u podnaslovu, a vidi se i u sadržaju). hvala na preporuci, probaću da se setim tog 'otpadnika' nekad...
    donat je stara škola esejistike ovdašnje, nešto kao zoran mišić, recimo (po pitanju fantastike) - to je malo slobodnija, francuska škola MISLI, pre nego što je na globalnom planu prevlast odnela anglosaxonska, koja se svela na dopisivanje veza između dva tuđa CITATA. ove figure svakako vredi i čitati i imati.

    ОдговориИзбриши
  15. Valja li ova The Cinema of John Carpenter? I generalno, ima li jos nekog kvalitetnog stiva o Carpenteru?

    ОдговориИзбриши