izabrana dela

izabrana dela

субота, 02. јул 2016.

ONE MISSED CALL (2003)

  
***
3

Odličan horor Takašija Miikea – moćno jeziv, sa nekoliko stvarno upečatljivih i žmarcoizazivajućih scena. Istina, besramno je derivativan, ali to mu se može donekle oprostiti budući da uspeva da izmuze toliko jezivih scena iz svoje zabavne premise o lancu (ili KRUGU, get it?) neizbežnih pogibija, prethodno najavljenih mobilnim telefonom, u čijem korenu leži srdžba (iliti GRUDGE) s one strane groba...
Ono što je razočaravajuće jeste da je film toliko posvećen svom (odličnom!) gimmicku da totalno zanemaruje likove i dramu, pa njegov plot-plot-plot nema ni dubinu ni snagu RINGU-a, a završnica je toliko mehanički posvećena twist-twist-twistovanju da to postaje apsurdno.
Tokom najvećeg dela filma mislio sam da će ovo dobiti finu četvorku, ali na kraju ovo je ipak veoma jaka 3. Miike pokazuje da još uvek ume da napravi komercijalan, umereno konvencionalan, i vizuelno bogat film (najzad nešto što je imalo budget i filmsku traku, posle čitavog niza video-radova snimljenih za 6 dana!), u kome besprekorno balansira stravu i užas sa nekoliko (za njegov pojam) umerenih gore-scena.
Od svih post-Ringu filmova (da, uključujući tu i japanski GRUDGE) ovaj je po efektnosti svog učinka najbliži Nakatinom remek-delu. OBAVEZNO gledajte!  
            U svom osvrtu na japanske horore, koji sam pisao na engleskom, o ovom filmu sam napisao:
Randomly selected teenagers receive deadly messages on their cell phones, with their own last words/cries sent from three days in the future. Can you fight destiny? Even more importantly, can you afford to throw away your cell phone?
Unashamedly derivative, Miike's film is still delightfully quirky to provide interest and a lot of pleasure from more-than competently executed scenes of cell-phone terror. It is organized around set-pieces – who could forget the train suicide or death in front of TV studio's cameras? – while the story and characters are weak and secondary. The resolution of the mystery is convoluted (and ultimately redundant) while the final showdown goes so over the top it verges on the ridiculous. Never boring, but also rarely more than vaguely intriguing, ONE MISSED CALL is a well-made scare-fest which proves that Miike can function equally well within the mainstream production as he does outside of it.


Ako vas zanima kakav je nastavak, ONE MISSED CALL 2 (2005) – i o tome sam pisao, pa samo kliknite na link!

Moj esej o najboljim japanskim hororima na temu duhova imate OVDE.

Ovde možete naći i moj esej UVOD U MODERNI JAPANSKI HOROR FILM.


A ovde je moj osvrt na domaću knjigu o japanskom horor filmu, KRUGOVI I KLETVE - Dragana Jovićevića.

2 коментара:

Mateja Đedović је рекао...

Pokušavam da odgledam sve one RTB horore iz 70ih. Za sada sam odgledao "Leptirica", "San doktora Mišića", "Štićenik", "Prokletinja", "Devičanska svirka" i "Zakletva". Da li sam promašio neki film?

Dejan Ognjanovic је рекао...

ne znam zašto me to pitaš ispod teme o JAPANSKIM hororima, osim ako ne veruješ u moto "srbija do tokija"? odgovor bi ti se sam kazao da si me isto to pitao OVDE: http://cultofghoul.blogspot.rs/2009/09/u-brdima-horori-srpski-film-strave.html