izabrana dela

izabrana dela

недеља, 29. јул 2018.

Ognjanović: Pišem horor, ali nijesam “sijač straha”




            Sredinom juna bio sam gost na regionalnom festivalu fantastike, Refesticonu, u Bijelom Polju (Crna Gora). Tamo sam držao predavanje na temu „Srednji vek kao inspiracija u horor filmu“ (sa video-insertima) i promovisao ediciju „Poetika strave“ koju uređujem kod Orfelina (Novi Sad).

            Bilo je to sasvim lepo organizovano, što i ne čudi jer je organizator ovog festivala Radio Bijelo Polje (i njegov direktor, Dragić Rabrenović), a sve to ima značajnu podršku i CG Ministarstva kulture i lokalne zajednice, tako da su gosti bili pristojno ugošćeni.

            Bila je to prilika i za druženje sa piscima iz regiona (od poznatijih, bili su tu Skrobonja i dr Zoća),

            gledanje niških vitezova kako se mlate pred nezaštićenom publikom,

            posetu obližnjim starim crkvama,
            i još svašta ponešto.

            Tom prilikom sam upoznao i jednog poštovaoca mog rada iz Podgorice, koji je samo zbog mene potegao u B. Polje, i iskoristio sam priliku da poštom pošaljem par najnovijih knjiga zainteresovanim Crnogorcima koji ih, nažalost, u svojoj zemlji ne mogu kupiti, a ako bi se uračunale preterane cene poštarine, carine i plaćanja za slanje Srbija-CG, one se i ne isplate tako uvoziti, nego jedino ovako...
            Povodom ovog gostovanja dao sam intervju za Radio Bijelo Polje, tačnije za emisiju „Bestseler Refesticon“. Autorka tog razgovora je Sanja Čujović. Izvadak našeg podugačkog razgovora imate, u vidu hajlajtova, u tekstualnom obliku, u donjem članku.
Ispod njega imate i link da se to sve ucelo presluša, ko želi (traje oko 45 minuta).



Ognjanović: Pišem horor, ali nijesam “sijač straha”

Jedan od najvrsnijih domaćih poznavalaca horor žanra, pisac i urednik brojnih izdanja, Dejan Ognjanović, svojim radom "Istorijska poetika horor žanra u anglo-američkoj književnosti" napravio je prvi korak u srpskoj teoriji definišući i objašnjavajući horor.

Prvi doktor horora u Srbiji već godinama radi na popularizaciji i afirmaciji horora, a kako je istakao gostujući u emisiji Bestseler Refesticon, istakao je da je ovaj žanr zavolio još kao dječak.

“Od najranijih dana djetinjstva preko filmova i literature zainteresoavao sam se za horor. Uživao sam slušajući priče bake i deke, koje su imale jezovitu sadržinu i prijao mi je taj osjećaj specifične jeze. Nikada se nijesam plašio ili imao fobije, već sam odmah zavolio tu vrstu priča. Naučio sam da čitam zahvaljujući fantastičnim pričama u stripovima, svi ti fantastični džinovi, patuljci i čudesa su na mene posebno djelovali”, prisjetio se Ognjanović.
ova KUĆA STRAVE uslikana je upravo u ŠPAJU gde će, preko 30 godina kasnije, biti smešten moj ZAVODNIK

Kako je kazao hororu je prišao kao ljubitelj, konzument, slušalac i gledalac, a kako je rastao i sazrijevao imao je potrebu da promišlja svoju strast prema ovom žanru.

“Prestao sam da se zadovoljavam čitanjem knjiga i bio sam frustriran što na našim jezicima nije bilo literature koja se bavila time. Horor se eventualno pominjao kao neka fusnota, uzgred u knjigama o fantastici. Zato sam odlučio da se bavim hororom i kao teoretičar, otuda se i proizašle moje teorijske knjiga o hororu poput Faustovski ekran: đavo na filmu, Studija strave: eseji o horor žanru, članaci o Barouzu, Lavkraftu”, kazao je Ognjanović ze Bestseler Refesticon.

Ognjanović se dokazao i kao pisac, autor je knjiga “Naživo” i “Zavodnik”, koje se zapravo meta-horor romani.

“Moj prvi roman “Naživo” napisao sam prije magistrature i doktorata i to zapravo moj prvi pokušaj da odgovorim samom sebi koji je smisao moje fascinacije hororom, želio sam da samom sebi pokažem da li sam ja poremećen ili je takvo vrijeme u kojem živimo. U njemu sam koristio diskurs i pornografije i horora i dokumentarizma, jer to je roman koji se bavi jednom pomjerenom verzijom osvrta na ‘proklete’ devedesete na ovim prostorima . Sa druge strane, moj drugi roman “Zavodnik” vraća me na teren iz koga se moje interesovanje za horor i rodilo, a to su priče moje bake i djeda”, rekao je pisac iz Niša.

Kako je istakao kao piscu mu je najvažnije da izrazi nešto do čega mu je intimno stalo.

“Iako većina pisaca horora svojim djelom žele da zaplaše, meni to nije primarni cilj, jer smatram da bi bilo jeftino i prizemno baviti se plašenjem kao takvim. Nisam ja neki sijač straha, ja govorim o temama koje mene blisko pogađaju i tište i koristim se tim horor jezikom zato što mi je on najbliži. Moje poimanje života je možda malo mračnije nego prosječnog čovjeka”, istakao je Ognjanović, koji je i autor bloga Cult of Ghoul.

Komentarišući književnu scenu u Srbiji i regionu on je istakao da žali što nema više horora i fantastike, ali je uvjeren da će se takva situacija promijeniti i to zahvaljujući manifestacijama i festivalima, kojih je sve više i koji imaju za cilj da popularizuju fantastičnu književnost, a samim tim i horor, kao srodni žanr.

***

            Ceo razgovor preslušajte strimovanjem, kliknuvši na Saundklaud, OVDE.



2 коментара: