![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt6MgYQg530564rBzAbDcstz8nfNSmbgjMYPu413PMKhC9gU3eUhyphenhyphenyV3cnSt9NFOIeey3Yw-NV5UMiLB0W5FK1BlAPndhuKlFbFq764MrQDYGhG-1TnRb1Z4mzq9kZTVLCG-DH7NbFGYA/s320/5eisyv.jpg)
Debi relativno mladog režisera je - može se reći - prošao uspešno. Američka industrija pokazuje visok stepen vitalnosti prethodnih godina kada se kritikuje američki san i društvena paranoja.
Neumerni strah i psihozu u ovom filmu izaziva nepoznata bolest koju prenose krpelji, a radnja je smeštena u sedamdesete. Paralelu koja autor eksploatiše dokazuje da Amerika (kao i ostatak sveta) nisu ni milimetar pametniji, niti zreliji. Priču o odrastanju prati rat na Foklandskim ostrvima, društvena paranoja, klasne razlike i predrasude, kao i neizbežna finansijska kriza i ekonomski udari, neverstvo... Periodični lendskejp Long Ajlenda dočarava magiju predgrađa, ali ga jesen čini suvoparnim i tmurnim.
Klaustrofabičnu režiju prati prilično nadahnut scenario koji dopušta glumcima da se razmahnu i razviju likove, te gledano iz tog ugla Lymelife predstavlja kao efektno dramsko ostvarenje, u kome supstanca isplivava na površinu. Ističu se veteran Hutton i mlađi od braće Culkin.
Нема коментара:
Постави коментар