уторак, 3. мај 2011.

Vršac gothic (2. deo): Uklete kuće

            u I delu ovog slikovitog putopisa pokazao sam prizore napuštenih a i aktuelnih crkava u vršcu, te nekoliko snimaka sa groblja koji nisu suviše morbidni, odnosno koji se mogu pustiti u javnost (one druge okačiću, možda, nekad kad blog pređe na pay per view, ili na neki drugi oblik ograničenog pristupa).
            u ovom nastavku otkrivam simpatično-hororične detalje sa fasada nekoliko zgrada usred vršca: pošto su blizu vršački vinogradi, prirodno je da se na ponekim kućama mogu videti satirski pan i njegovi pančići, iskeženih i ne baš dobrostivih faca – zapravo, pretežno iskeženih: neki cinik bi reko da se tu samo kiselo vino pravi! 
            osim tih đavolijada po fasadama, zapažen je i jedan merkur, jedan lav, neke neidentifikovane vrišteće face, svetilište dagonu usred parka, i ukleta kula sa koje su poslednji švapski branioci odolevali oslobodiocima dok ih ovi nisu, normalno, pobili. 
            na svaku fotku kliknite za detaljnije zagledanje, a u nekoliko slučajeva ponudio sam krupniji plan najintrigantnijeg detalja.
            inače, tokom boravka u vršcu naslušao sam se od mojih domaćina brojnih hororičnih priča o ovom gradu, od kojih mi je najdublje u svesti ostao urezan horor za koji još uvek moj mozak odbija da poveruje da je istinit. naime, kako mi rekoše, šinteri u vršcu uhvaćene pse nemaju gde da sklone niti kako da 'uspavaju', nego ih voze u obližnji kamenolom, i tamo ih, žive, bacaju u nekakvu jamu, gde se onda ovi u toj rupi uzajamno dave i kolju u besu, strahu, gladi, žeđi i očaju.
            iako sam se naslušao i drugih priča o lokalnim malverzacijama, kriminalcima & biznismenima, samoubicama u gradonalčenikovoj kancelariji i gomili drugih mračnih priča, moja naklonost prema životinjama u spoju sa živom maštom učinili su ovu gnusobu sa psima by far najhororičnijom pričom koju sam sa sobom poneo iz vršca.
            možda su gadosti poput ove – u spoju sa PHENOMENAlnim vetrom koji neprestano duva i na zlo navodi – razlog što čak i zgrade u vršcu – vrište?!

 
 

 


 

8 коментара:

  1. Nisam čula za tu priču o psima.

    Vrščanka

    ОдговориИзбриши
  2. nadam se iz sve snage da nije istinita: nešto sam malo i guglao, i ne vidim da neko negde to tvrdi... daj bože da je neka patka, jer ako je istina, čak i za srbiju - mnogo je! :(

    ОдговориИзбриши
  3. Udruženja i pokreti za zaštitu životinja su u Vršcu jaki, nema šanse da je istinita. Bar ne više, mada nisam čula da se to ikada dešavalo. Ako i jeste, nije bilo organizovano na nivou opštine, pre će biti da su to radili pojedinci.

    Isto tako kola priča da je Vršac prvi grad u Evropi (?) po broju (destruktivnih/satanističkih) sekti, da šest (?) crnih ruža na zidu na ulazu u Vršac predstavljaju simbol jedne od njih, ali ni to nije istina.

    Postoji i priča da od te kule koju pominješ (meni je potrebno sat i 45min da do nje dođem i vratim se nazad u grad)postoji sistem tunela koji vode do bitnih građevina u samom gradu (što bi bio jedan komplikovan sistem veoma dugih tunela).

    Vršačka gimnazija je izgrađena na starom groblju, i kola priča da već godinama zbog toga tone i urušava se.

    Istina je da je Vršac grad pun (poluistinitih) mitova i da ima jednu od najvećih psihijatrijskih bolnica u zemlji. Otud mitovi. ;)

    Btw, postoje periodi u godini kada iz te bolnice puštaju bezopasne bolesnike u šetnju. Dešavalo mi se da se nađem sama u ulici sa gomilom ljudi, mahom u pidžamama ili starim ritama, unezverenih pogleda, besciljnih koraka - kao u stripu Dilana Doga.

    D.

    ОдговориИзбриши
  4. Dejane,
    da ova prica o zgradama u Vrscu koje vriste je fantasticna, vrlo inspirativna, fascinantna, ali u Srbiji ima dosta gradica i palanki sa slicnim zgradama...i spooky mestima koje mozemo da iskoristimo za populaciju Srbije, kroz neki komerc. horor film...kao sto rade u UK, pa reklamiraju svoje dvorce kroz price o duhovima...pa mudro provuces pricu o nacionalnom blagu...to je zapadnjacka taktika!

    jao strasno to sa psima, iskreno se nadam da to nije istina...siroti psi...strasno strasno...
    ali znam slicnu pricu za koju se takodje nadam da nije istinita o sinterima u Beogradu, koji su tokom rata imali problem sa srdestvima za uspavljivanje pa su jadne pse zive spaljivali...strasno...ne znam sta bih uradila ti ljudima da znam koji su; dal ti u Vrscu ili ovi u Beogradu, obesila bih ih za jaja na javnom mestu... Ali ta prica zlostavljanju zivotinja na ovim prostorima je cesta...

    ОдговориИзбриши
  5. Pozdrav!
    Gandi je jednom prilikom rekao da se moralna veličina nekog naroda meri prema njegovom odnosu ka životinjama. Zašto vas onda čudi da je tako nešto kod nas moguće, kada se tek u zadnjih nekoliko godina počelo pričati o pravima životinja i sa otvaranjem azila po Srbiji, a baš jedan takav je u Vršcu još uvek "na čekanju".
    Priča o bacanju pasa u kamenolom je stara i na nivou neproverene informacije i kao takvu je treba uzeti u obzir sa rezervom...

    ОдговориИзбриши
  6. ukoliko ta priča već postoji, ako je već "stara", dakle nije izum uskog kruga ljudi - zar je toliko teško proveriti je? zar nema ko da ode do tog kamenoloma i izvidi situaciju? ako se to i ne radi SADA, ima li tragova da se uopšte radilo, NEKADA skoro? podrazumeva se - priželjkujem da je ova priča patka, jer ako je istina... ne smem da zamišljam.

    ОдговориИзбриши
  7. Opasan kičeraj po Vršcu. Faraoni, Merkuri, gargojli, sve na kup, kao na svadbi pod šatorom, kao da u sred egipatke piramide nađeš zapise na glagoljici. I tada, kao i sada, bilo je bogatog življa koji je voleo da se poserava svojim natcanim znanjem kroz impozantne radove mitološke tematike. Horor jeste, ali bez ukusa i sistematike.

    ОдговориИзбриши
  8. Prihvatiliste iz Vrsca sakuplja pse posle ih puštaju u Uljmu nemoze ni za hleb da se ide napadaju na svakom uglu SRAMOTA SRAMOTA

    ОдговориИзбриши