Veseli četvrtak je izdao prvu knjigu
svoje redux serije stripa Marti Misterija, od prve epizode pa
nadalje, u novom pakovanju, sa novim materijalima (uključujući i jedan moj
esej) – pa je ovo pravi čas da kažem par reči o značaju ovog stripa za mene, a
i šire.
Marti
Misterija je imao veliku važnost za mene kada se pojavio ovde, negde
1983. ili 1984. Bio sam tada školarac, četvrti razred osnovne, i moj jedini
dotadašnji susret sa hororom u stripu bile su poneke epizode Zagora i Kita
Telera. U to vreme još ni čuveni HORROR nije bio počeo da izlazi, a inostrani
stripovi, na engleskom, bili su misaona imenica i potpuna nepoznanica u mračnom
dobu pre interneta, pa još u fucking Niškoj
Banji, gde je pojam stripa počinjao i ZAVRŠAVAO sa Lunovim Magnus Stripom i
Zlatnom Serijom.
Marti
Misterija je bio prvi veći korak ka uozbiljavanju mog interesovanja za
fantastiku i horor – prvi koji je mračnu i mističnu tematiku koja me je do tada
interesovala stavio u jedan širi kulturni i civilizacijski kontekst, odnosno
koji je te teme povezao sa stvarnim svetom: sa manje znanim stranicama
istorije, arheologije, astronomije, (paleo)biologije, mitologije, mistike,
okultizma, folklora itd. Ukratko, bio je to STRIP koji me zainteresovao da
čitam neke KNJIGE, i na tome sam mu večito zahvalan. Mislim da bi na sličan
način mogao da deluje i na današnje čitaoce.
Sredinom
1980-ih u tadašnjoj SFRJ ionako je započinjao BUM tematike "natprirodnih
pojava" u izdavaštvu, donekle potaknut velikom popularnošću TV serije
MISTERIJE SVETA ARTURA KLARKA (i knjigom koja je išla uz nju), a odnekle
zadahnut prvim znacima raspadanja te Jugoslavije, što se ogledalo i u sve većoj
pomami za čudotvorcima, alternativnim istorijama, prekopavanjima i
preispitivanjima raznih grobnica i spomenika, sve većim prodorom alternativnih
ideologija i misaonih sistema (kabala, joga, Sai Baba, Don Huanova mistika, masoni,
ezoterija, OTO, okultizam...) i sekti koje su počele da podrivaju našu
samoupravnu socijalističku zajednicu...
Ukratko,
čitao sam požudno Martija Misteriju, gutao Klarkovu seriju istovremeno fasciniran
i naježen njenim sugestivnim misterijama, a kad su krenule Tajne i Arka,
pazario sam i to (i još ih čuvam!), kao i brdo knjiga na teme u rasponu od
NLO-a i iščezlih civilizacija pa do spiritizma i okultizma (pri čemu su me
potonji, s mojim postepenim zamračivanjem i definitivnim okretanjem ka hororu,
sve više i intenzivnije zanimali od onih "dobroćudnih").
Na
više načina je Marti uticao na mene. Pre svega, golicajući mi maštu izobiljem misterija,
od kojih su mi neke bile nove, a o pojedinima sam već tada znao više nego što
je u stripovima bilo nagovešteno.
Zatim,
kroz ideju biblioteke. Marti je od
mene stvorio bibliofila: kod njega sam prvog video tako veliku PRIVATNU
biblioteku, odnosno ceo stan pretvoren u skladište knjiga, i poželeo da jednog
dana i ja imam tako nešto – naravno, sa sadržajima prilagođenim MOM ukusu.
Takođe, kod njega sam prvi put susreo ideju sakupljanja i čuvanja knjiga radi
reference, a ne nužno za čitanje od korica do korica. On, naime, u jednoj od
ranijih epizoda kaže da nije pročitao, niti namerava da pročita sve te stotine
i hiljade knjiga koje drži u stanu – ali kupuje svaku koja je na temu ili od
autora vrednih pažnje, tako da mu JEDNOM, ko zna kad i zbog čega, može
zatrebati i biti od koristi.
Najzad,
možda i najkrupnije i najpresudnije: upravo Marti Misterija mi je po
prvi put otkrio čudesni zlokobno-fascinantni svet Hauarda F. Lavkrafta – baš tu sam, na stranicama epizode KUĆA NA
GRANICI SVETA (tj. Užas u Providensu), bio nepovratno zaražen tom mitologijom, postao opsednut ovim
piscem i njegovim svetom, tim više frustriran što u to vreme nijedna jedina
njegova priča nije bila dostupna na srpskom (a knjige na engleskom, barem meni,
nisu tad nikako bile dostupne – zapravo, sve i da jesu, moje tadašnje vladanje
engleskim nije bilo dovoljno za Lavkraftov barokni i zahtevan stil).
U ovoj prvoj MM knjizi Veselog četvrtka
naći ćete moj esej S ONE STRANE STRAVE u kome se opširnije i detaljnije bavim značajem
ovog stripa uopšte, a naročito iz ugla horora (bez obzira što MM nije pretežno
horor strip, naravno). Pri tom poseban akcenat stavljam upravo na ovu
izvanrednu lavkraftovsku epizodu i objašnjavam zbog čega je smatram jednom od najboljih adaptacija Lavkrafta u
stripu – IKADA. Takođe, otkrivam kako je baš ova epizoda uticala na mene
kao pisca, a pre svega na moj roman NAŽIVO. Zato, da se ne ponavljam
ovde, pročitajte to u ovom spektakularnom Necronomicon-sized
izdanju.
(Napomena: sve ilustracije i skenovi iz epizode Užas u Providensu koje
koristim ovde, na blogu, potiču iz starog, Dnevnikovog izdanja! Ostale fotke
potiču sa Darkwood foruma i sa FB
stranice Veselog četvrtka )
Prva
knjiga "Marti Misterija"
ima 740 strana (!!!) i sadrži:
- dve
neobavljene priče (Kastelijevi junaci-prototipi za Martija Misteriju)
- 6 prvih celovitih priča
- tekstualne rubrike "Misterijine
misterije" vezane za ove priče
-i esej Dejana Ognjanovića "S one
strane strave".
Konkretno,
unutar ovih korica naći ćete sledeće epizode:
Ljudi u crnom;
Osveta Boga Ra;
Operacija Arka;
Prokleto pleme;
Užas u Providensu;
Zločin iz
praistorije.
Urednik Dušan
Mladenović zaista je obavio IZUZETAN posao s ovim izdanjem, i da se ja
pitam, sve i da ništa drugo do sada nije uradio u Veselom četvrtku, ovime je zaslužio da mu se dodeli NACIONALNA
PENZIJA, i to jedna srpska a jedna italijanska!
Zašto je ovo izdanje MUST HAVE prvog reda, pa time logično
okićeno i Ghoulovim pečatom preporuke?
1) Radi se o odličnom
stripu u svojim najblistavijim trenucima, pametnom, zabavnom i čitljivom i
dan-danas, tri decenije od izlaska. To je retko uspeo spoj avanture, misterije,
mistike, humora, tihe jeze, mestimične strave i intelektualnih podsticaja koji
prevazilaze golu eskapističku zabavu (mada to savršeno funkcioniše i kao
"samo" to)!
2) Nostalgija.
Blast from the past. Za nas, matorce koji smo to čitali još ONIH DANA. A i
današnjoj mlađariji moglo bi da bude simpatično, na primer, kad vidi kako su
početkom 1980-ih izgledali tada-moderni kompjuteri i flopi-diskovi, a kako su,
pak, crtači zamišljali pradrevne kompjutere (veličine sobe ili kuće)!
3) Ako su vam se
ubuđali, požuteli i raspali primerci ovog stripa u "Dnevnikovom"
izdanju (kao moji, recimo), ovo je daleko najpovoljniji i najbolji način da ih
imate ponovo, u mnogo boljoj štampi, na boljem papiru, u boljem prevodu,
i u INTEGRALNIM verzijama (jer "Dnevnik" je seckao i izbacivao
stranice iz nekih epizoda, uglavnom iz političkih razloga...). Takođe, više ne
morate da se smarate kretenskim stripom ĐIL kojega je "Dnevnik" trpao
zajedno s Martijem u prvih 15-ak brojeva, iako ta budalaština o nekakvom
"modernom kauboju" nije imala ni najblaže tematske, poetičke ili
stilske veze sa MM-om!
4) Kao što rekoh, pored
čak ŠEST čitavih, kompletnih epizoda, ovde imate i dve nikad do sada kod nas
objavljivane epizode u kojima je Kasteli ispipavao teren i sopstvene stvaralačke
mišiće, dok nije napokon uobličio Martija kakvog znamo i volimo.
5) Dizajn ovoga
je predivan: u unutrašnjosti ispred svake epizode imate njenu KOLOR koricu, na
masnom papiru, kao i razne druge ilustracije vezane za Kastelijeve stripove, za
Martija, i za njegove misterije.
6) Marti Misterija je, za izučavaoce stripa na ovim prostorima, neophodna karika koja nedostaje između populizma jednog Zagora (i kompanije) i autorskog, ekscentričnog Dilana Doga. I mada je to idejno nešto konvencionalniji strip (baš kao i njegov pomalo dosadnjikavi "junak": imućni, ugledni pisac i TV zvezda), i mada su crtači ovog serijala, u globalu, bili slabiji nego kod Dilana, Marti je ipak visoko uzbudljiv, podsticajan i zabavan strip, tačno na granici između "omladinske" i "adult" strip-literature. I ma koliko se feminista u meni grčio pred inicijalnim prikazom Dijane, Martijeve verenice (sklone napadima ljubomore, razbijanja vaza i sl. histeričnim izlivima), u načelu je ovo ipak prilično moderan strip koji je sasvim solidno "ostario" (tj. nisu vam neophodne TRASH naočari, kao za čitanje Zagora danas)...
7) Kao i obično, VČ uvek
daje više: povrh svih izvornih i dodatnih materijala, tu je i specijalno
naručeni tekst stručnjaka (ovde: dr Ghoul) da poduči i zabavi, kao što se
to čini i u DILAN DOG knjigama, a i u nekim drugim izdanjima (npr. TEX).
8) Cena je više nego
razumna i čak povoljna kad se uzme u obzir šta dobijate za oko 1.500 din
(ako se učlanite u Klub Čitalaca) – dakle, 740 strana kvalitetno i s
ljubavlju odrađenog posla, ŠEST punih epizoda, dodaci, kolorne stranice,
itd itd itd. Probajte da za te pare negde kupite prvih 6 (sad već požutelih) "Dnevnik"
izdanja. Ili, još bolje, proverite pošto su nedavna hrvatska redux izdanja MM-a
(hint: kod njih JEDNA epizoda košta skoro kao celo ovo izdanje), i shvatićete da
je ovo što je VČ objavio zaista važan i hvale vredan poduhvat – itekako vredan
vaše pažnje i novčanika i BIBLIOTEKA!
Da, ovo zvuči kao EPP,
ali samo zato što iskreno mislim svako slovo ovde napisano, i što me beskrajno
raduje ovo izdanje, kao i počast da budem deo njega kroz svoj skromni prilog.
Koliko vidim na strip-forumima, ovo izdanje je pobudilo veliko interesovanje ne samo u
Srbiji nego u celom regionu, pa stoga, ako planirate da ovime častite sebe,
učinite to što pre, dok tiraž nije planuo!