izabrana dela

izabrana dela

недеља, 29. новембар 2009.

DARK DREAMERS INTERVJUI



Stanley Wiater, esejista, autor i novinar striktno unutar žanra horora, pokušao je svoje umijeće iz zanimljivih zbirki intervjua, poput Dark Dreamers i Dark Visions, prenijeti na TV. Međutim, svega onoga po čemu su njegove knjige bile nadasve korisne i praktične žanrovskim piscima, toga u ovome serijalu – kao da nema.


Tvorac serijala: Stanley Wiater

Intervjuisane ličnosti: Clive Barker, Forrest J Ackerman, Richard Matheson,

Nancy Kilpatrick, Edo Van Belkom, John Saxon, Douglass Clegg, Jack Ketchum,

Gahan Wilson, Peter Straub, Harlan Ellison, Richard Laymon, Bernie Wrightson,

Peter Atkins, Tony Randel, George Clayton Johnson, William F. Nolan, Larry Cohen,

Joseph Stefano, Bob Burns, Charles Band, Wes Craven, Chas Balun, Del Howison,

William Lustig, Julie Strain, Stan Winston, Richard Band, John Ottman, John Landis,

Denice Duff, John Skipp, Sean S. Cunningham, Craig Spector,

Richard Christian Matheson, KNB Effects Group


Trajanje: 624 minuta [4 DVDa]

Godina proizvodnje: SAD, 2000-2001

DVD Distributer: Smash Vision, Inc., 2008


Ekstremno niskobudžetne dvije sezone intervjua koje je Stanley Wiater pripremio sa ljudima što je već nekoliko puta intervjuisao u višedecenijskoj karijeri, konstantno pogađa i promašuje cilj. Naravno, nećemo laskati do te mjere i Wiatera uporediti sa Lawrence Grobelom, biografom Johna Hustona, čovjeka iza maestralnih intervjua prikupljenih u knjigama Endagered Species i Conversations With Capote, koji konstantno dokazuje zbog čega časopis Playboy ponekad - ali samo ponekad - više treba čitati nego gledati. Naime, ako bi se poredilo iskustvo i interesantne priče koje je Wiater tematski prilično dobro rasporedio na 200 stranica kompilacije crtica pedesetak najpoznatijih žanrovaca, Dark Thoughts: On Writing (1997), onda bi slična zbirka rađena po ovoj seriji jedva tek popunila desetak stranica.



Prirodno je da krivicu dijele i intervjuista koliko i ispitanik. Pretjerano drveni i naizgled amaterski intervjuista postavlja marginalno pitanje na koje ispitanik odgovara punih deset minuta, tako da se ponekad dogodi da čitav intervju opsluži samo dva jalova pitanja u kome pisac, ili filmadžija, ne kaže ništa ni površno zanimljivo. S druge strane, makar kada su generalno dosadni autori u pitanju (Barker; Straub; Kilpatrick...), oni najčešće pokušavaju predočiti vlastite emocije unutar svojega žanra što najposlije zvuči samo kao gungula fragmentarnih i polupovezanih misli iz kojih neko ko se želi baviti žanrom apsolutno ništa korisno ne može izvući. A tu se negdje intervju obično i završi, najčešće u trenutku kada pomislite da je upravo počeo.


Bolje reći, jedine dvije ličnosti koje u stvari znaju kako voditi intervju jesu Harlan Ellison i Larry Cohen. Za razliku od ostalih artista, i to ne samo na ovom DVD-u, oni vrlo dobro znaju način na koji valja upravljati nekim intervjuom, svojim odgovorima manje-više navodeći konfuznog intervjuistu u postavljanju onih pitanja na koja se mogu dati još fascinantniji odgovori. U tu svrhu nećete pogriješiti ako nabavite dva izdanja kompanije Anchor Bay Williama Lustiga gdje Lustig jedva primjetno suflira Cohenu pri zanimljivim komentarima na filmovima Q: The Winged Serpent i God Told Me. Što se Ellisona tiče, tu već imate njegov ekskluzivni DVD Dreams With Sharp Teeth, iz 2008, gdje mu je sagovornik Robin Williams (glumac, vrijedi naglasiti, za one koji su se prerano poradovali). Međutim, kao i sve sa manijakalno-raspričanim i suicidalno-iskrenim Ellisonom, i taj dokumentarac ostaje nedorečen, možda čak i half-assed. U smislu da je sigurno mogao trajati dvaput duže. Svakako ne bi škodilo naročito kad je taj čovjek u pitanju. Naime, oskudica informacija je - slobodno se može reći - glavni uzrok nekompetencije ovog serijala Stanleya Wiatera.


Što me dovodi minutaži sekvenci kod Dark Dreamersa. Kao prvo, nijedna epizoda u ovom serijalu nema isto trajanje, a opet, neki intervjui naizgled su pretjerano kratki i u potpunosti nekompletni, što i te kako zbunjuje pošto jedan nezvaničan intervju nikada ne može trajati u tolikoj mjeri kratko; a ako je već intervju osuđen da traje kratko – zbog čega onda nisu pomenute daleko bitnije teme? Recimo, prvo pitanje obično glasi: 'Zbog čega ste vi Dark Dreamer?' štogod to trebalo da znači. I, konačno, ako je intervju u nekom slučaju trajao mnogo duže, u čemu ima smisla jer je mnogo toga sigurno moralo biti skraćeno zbog TV termina, zbog čega onda na ovom DVD izdanju nije prikazana kompletna verzija intervjua? Zvuči naprosto nemoguće da je svaki intervju trajao baš onoliko koliko traje na ovom DVD-u. Jedan traje pet minuta; drugi deset; treći petnaest; i tako dalje.


A neki drugi segmenti, inače vrlo mali broj njih, u maksimalnom trajanju od 25 minuta, čine se da su savršeno prazni. Dok intervju, recimo, sa autorom John Skippom izgleda kao da je bukvalno prekinut/isječen. Na kraju, Dark Dreamers izgleda kao veoma zanimljiv projekat koji će zbog očiglednog nedostatka koncepta i volje imponovati samo najrigoroznijim fanovima ove literature i medija. A oni fanovi koji pomisle da, napokon, ništa i nisu propustili - bili bi i te kako srećni da znaju koliko su u pravu. U slučaju da ih interesuje horor žanr, a prevashodno domen fikcije, daleko više mjerodavnih stvari sigurno će zateći u spomenutim Wiaterovim knjigama.

Osim Ellisona i Cohena, vrijedi spomenuti i imena koš nekoliko ljudi koji su se takođe dobro pokazali: Wes Craven, Bob Burns, William Lustig, John Landis i uvijek božanstvena Julie Strain.


Нема коментара: