среда, 9. новембар 2011.

HALLOWEEN (1978)

          
    *****
5

Originalni HALLOWEEN najznačajniji je horor film u mom životu, i do dan-danas jedan od najdražih. Svoj ultimativni tekst o njemu tek treba da napišem, a do tada, evo ih samo dva pokušaja da skiciram, nagovestim i izokola pojasnim poneke od razloga za to.

            Evo kako sam pre godinu dana za VEČERNJE NOVOSTI (nedelja 10.10.2010, str. 17) i njihovu rubriku FILM MOG ŽIVOTA telefonom novinarki objasnio par stvari:

PISAC i filmski i književni kritičar Dejan Ognjanović titulom filma svog života ovenčao je, bez razmišljanja, "Noć veštica" - kultni horor Džona Karpentera iz 1978. koji je Dejana još u dečaštvu odredio kao fanatičnog poklonika žanra kojem se predano posvećuje već decenijama.
- "Noć veštica" jedan je od prvih horora koje sam uopšte video u životu, ali i prvi i maltene poslednji koji me je istinski uplašio - otkriva Ognjanović. - Taj film otkrio mi je čar filmske jeze, čaroliju kojoj čovek želi da se vrati i iznova je proživi, za razliku od straha u stvarnom životu. Otkrio mi je magiju horora, a na neki način i sam taj žanr čiji sam veliki posvećenik i kao gledalac i kao esejista i kritičar.
Dejan je Karpenterovo ostvarenje prvi put pogledao u devetoj godini života, zahvaljujući čuvenom ciklusu "Karika koja nedostaje" na tadašnjoj TV Beograd.
- Sve do danas, i pored svih nastavaka, rimejkova, imitacija, parodija, svih mogućih verzija i varijanti koje je film doživeo, gledajući "Noć veštica" svaki put otkrivam nešto novo i uvek neizmerno uživam - dodaje Dejan - On predstavlja kvintesenciju filmskog izraza - čist film, koji ništa ne duguje ni tekstu, ni književnosti, ni filozofiji, školski primer onoga što je Hičkok tvrdio i dokazivao: da sadržaj nije toliko bitan koliko način na koji je prezentovan. 
Magija "Noći veštica" zaista je unikatna. Karpenter je u ovom filmu svu svoju vreću trikova, svoj raskošni rediteljski talenat, stavio u službu izazivanja straha. Majstorskom upotrebom muzike, tišine, zvuka, senke, montaže..., stvorio je film koji je uspeo da zastraši generacije i generacije gledalaca i koji i danas funkcioniše kao savršen primer žanrovskog filma.
Ognjanović "Noć veštica" opisuje i kao neku vrstu "ružnog pačeta" koje je uspelo da postane labud - film snimljen sa smešno malim budžetom uspeo je da preraste u blokbaster, nametnuvši se industriji kojom su već uveliko bili ovladali specijalni efekti u službi horora, te da umesto B-filmadžije inauguriše jedno od najvećih američkih rediteljskih imena. Upravo zbog toga mu je, kaže, "još draži i simpatičniji".

            A evo kako sam prošle nedelje, u specijalnom tematu emisije KADAR na niškoj TV ZONA posvećenoj horor filmovima, naživo kazao još ponešto o ovom masterpisu.

Noć veštica Džona Karpentera došla je gotovo niotkuda i smesta, nenamerno, začela čitav jedan pod-žanr u okviru horora (slešer), čija je jedina svrha bila da svojim inferiornim, uzaludnim pokušajima ponavljanja formule dokaže ingenioznost Karpenterovog poduhvata. Alhemijska tajna primenjena u inicijalnoj Noći veštica, ali nikada više ponovljena, čak ni od strane samog Karpentera (koji je polu-pisao i polu-režirao nastavak) sastoji se u – svetoj jednostavnosti. To je vrlina gotovo nepojmljiva u današnjem filmmejkingu, opsednutom usiljenim preokretima i veštačkim komplikacijama zapleta nauštrb jasnog, linearnog, kumulativnog pripovedanja vođenog ka umešno proizvedenoj katarzi, koja je jedan od temeljnih efekata horora. 

            Jednostavno rečeno, originalna Noć veštica je vitka i gipka zverka bez slanine i sala; ona zna da laje ali itekako zna i da ujeda: vešta je da se prišunja, prikrade, da iznenadi, da zaskoči i rastrgne živce publike naviknute na dotadašnji horor. To je nemilosrdna i retko efikasna mašina strave koja na umu ima samo jedno: da vas preplaši! Noć veštica to i čini, kao malo koji drugi horor film u istoriji, tokom celog svog trajanja, od spektakularne uvodne sekvence naizgled u jednom neprekinutom kadru u kome mali Majkl Majers ubija svoju dadilju, pa do nezaboravnog produženog finala, petnaest godina kasnije, u kome je Majkl izrastao u nezaustavljivu nadljudsku silu koja ubija i proganja nekoliko dadilja – baš na Noć veštica.

            Jednostavnost ovakvog koncepta u rukama prosečnog reditelja bila bi oličenje banalnosti, što su brojni nastavci, klonovi i rimejci dokazali. Međutim, Karpenter svojim rediteljskim talentom izdiže naoko jednostavan materijal do transcendencije: od prozaične provincije pravi pozornicu strave, transformiše svakodnevnicu u materijal košmara, obične likove uzdiže do nivoa arhetipova, jednostavnu belu masku pretvara u jednu od ikona horora a njegovog nosioca, Majkla Majersa, u prvog velikog monstruma još od dana Drakule i Frankenštajna (Džejson, Fredi, Pinhed i ostali došli su kasnije, na Majklovom tragu). 
Majers je usmeren i nezaustavljiv kao zahuktala lokomotiva na tračnicama psihopatije iza koje, možda, stoji i nešto onostrano, sudbinsko, metafizičko, a Karpenterova genijalnost ogleda se, pored ostalog, i u refleksiji ovog tematskog plana na nivou forme – jer njegov film je, baš kao Majkl Majers, asketski sveden, očišćen od svega suvišnog. Bez nepotrebnog brbljanja, bez suvišnih pokreta, sa svakim gestom nabijenim značenjem, efikasan, nezaustavljiv, i sve frenetičniji i grozomorniji kako odmiče prema kraju.  

I kao što Majkl Majers izgleda ikonografski najsvedenije od svih modernih monstruma, tako je i Karpenterov film lišen baroknih, kitnjastih preterivanja: čist, jasan i precizan, kao veliki kuhinjski nož, i isto tako prepoznatljivo ovozemaljski, gotovo zavodljivo običan, a opet tako majstorski uslikan i montiran, sa suptilno uvedenim elementom začudnog koji nas, do kraja filma, u potpunosti izbacuje iz kolotečine i zauvek uništava osećaj udobnosti i sigurnosti u našim sopstvenim dvorištima, kućama, spavaćim sobama. 

Čak i Hičkokov Norman Bejts živeo je u kitnjastoj gotskoj kućerini kao iz starih filmova strave. Majkl Majers operiše u najobičnijim kućama iz susedstva, poput vaše ili moje, i zato, posle njega, ni one više ne deluju sigurno. Kad padne mrak, kad crnilo noći obavije naša skloništa, svi mi postajemo lovina neuništivog, nezaustavljivog ubice bez lica – otelotvorenja zloduha Noći veštica kojega sve naše žurke, muzika, maskenbali i slatkiši ne mogu da potisnu. Naprotiv, oni ga privlače još više...

 *****
Još jednom naglašavam: ovime sam samo zagrebao po stanju stvari i značenju i značaju ovog remek-dela, i jednog dana kada zvezde budu gde treba i kada neko s parama naruči text na tu temu, možda ću sve ovo još više razviti i dopuniti...

22 коментара:

  1. Ti imao devet, ja deset čini mi se,ako smo ga gledali iste godine, mada možda sam ga overio i '80 na leto...Čudo da nisam prestao da rastem tog dana... I danas zna neka sila da mi stegne pluća dok ga gledam. I dalje, neopisiva jeza.Ove propratne slike su ono što obični smrtnici nikada neće shvatiti... Odličan izbor. Nego, zna li se gde je ovaj glumac što je glumio Majkla u prvom delu... Nikada ništa nisam našao o njemu, ili me možda bilo strah da tražim :) Znam da mi se kasniji Majklovi (na speedu) nisu svideli... A imam negde skinut i dokumentarac "Halloween 25 years of terror" iz 2006.godine, čekam prevod ko ozeblo sunce ali ga na žalost još nema... Znam, grešan sam što ga još ne pogledah ali ispraviću to... :)

    ОдговориИзбриши
  2. Noć veštica je TVBG2 premijerno prikazana u serijalu 'Karika koja nedostaje', krajem jula 1982, kao poslednji film u ciklusu od pet naslova.
    Mali Majkl je, kao i mali Deni Torens, i tolika druga deca iz velikih horora, krenuo nekim drugim životnim putem, a ne glumačkim.

    ОдговориИзбриши
  3. Mislim da je ipak bila '80. kada sam ga overio prvi put, jer sam ga gledao u bioskopu, a tog leta '82. čini mi se da sam ga gledao na moru preko tv-a... Nego, sad nešto procunjah po netu, ni sam ne znam kako mi je ranijih godina promakla opcija "Full cast and crew" na IMDB-a, jer si me sa ovim "mali Deni Torens" zbunio :) Prvo pomislih da si mislio da sam pitao za dečkića Majkla od šest leta, pa nađoh njega kao Will Sandina, onda pomislih da nisi možda mislio na Majkla momka kad eto i njega tamo ali to je Tony Moran... E za njega sam se interesovao :) Nađoh sada neke zanimljive slike po netu s njim... Nešto mi lakše oko srca sad.

    ОдговориИзбриши
  4. Noc vestica nije savrsen ali je ipak veliki film a kao sto ti jedanput rece velikim filmovima je sve oprosteno

    ОдговориИзбриши
  5. gospodine karpenter, zaista nema potrebe da budete toliko skromni - slobodno priznajte ono što svi odavno znaju: da je noć veštica savršen, besprekoran film!

    ОдговориИзбриши
  6. Mislio sam da nije savrsen kao sto ste rekli i za Blade Runner-a iz 1982 god. ali to mu nimalo ne oduzima oba filma su remek delo

    ОдговориИзбриши
  7. Naravno da nije savršen - Majkl koji je proveo ceo život u ludnici vozi kola(kako se piše znak čuđenja?)Drugo kad ga prikuca nožem za orman ovaj stoji tako u vazduhu(nijesi slušao šta Savini ima da kaže sram te bilo)
    Ali pošto je horor atmosfera i psihosfera a DZejmi slatka ko dzem dajem 5 bez minusa..mislim ako mene Smartassa pita neko.

    ОдговориИзбриши
  8. amer ne ume ni da prdne a kamoli mrdne bez kola: oni i ne moraju da uče vožnju jer to dobijaju genetski, nasleđem. znaš li bre ti kako izgleda test za vožnju kola u americi, i koliko ga je teško, tj. lako dobiti? pa ja bre, da sam teo, dok sam bio tamo, mogo sam dobiti tu dozvolu. ukratko, majkl je samo imao da se rodi u americi, od američkih roditelja, i eto ti ga - ROĐENI VOZAČ! plus, bugimen, a oni su još jači vozači. a to zakucavanje je toliko prelepa scena da je nećemo kvariti detaljima da je to trebalo da bude mačeta a ne nož - dakle, duža za oko pola metra, pa da to telo drži tu gde ga drži. VELIKIM filmovima takvi gufovi su oprošteni. plus džejmi voli džem, a jea.

    ОдговориИзбриши
  9. Takodjer ne znam da li je guf ali nikad mi nije bilo jasno zasto su pustili pacijente da setkaju okolo ludnice usred noci na kisi kada je majkl pobegao ali kao sto doktor ghoul kaze sve je to cepidlacenje koje ne moze umanjiti velicinu ovoga filma

    ОдговориИзбриши
  10. iju, gospodine karpenter, pa zar vi ne znate šta ste snimili i zašto? "pustili pacijente da setkaju okolo ludnice usred noci na kisi"? pa svakom dobronamernom i pažljivom gledaocu je JASNO da su ti ludaci napolju zato što je majkl napolju - odnosno, on je nekako uspeo da otvori vrata ne samo sebi nego svima, i tako napravio haos da lakše umakne.

    ОдговориИзбриши
  11. Kakogod noc vestica se voli zbog drugih stvari

    ОдговориИзбриши
  12. Da li planiras napisati ultimativni text za 40-ti rodjendan noci vestica?

    ОдговориИзбриши
  13. Mozda ti i neko sa parama naruci text na tu temu nikad se ne zna

    ОдговориИзбриши
  14. svrbe me prsti za jedan ultimativan subjektivno-impresionistički omaž karpenteru gde bi i helovin, naravno, snažno figurirao. ali da li će se i kada i gde i za koji medij desiti - videćemo. nadam se samo da me karpo neće inspirisati za to na isti način kao prošle godine huper i romero...

    ОдговориИзбриши
  15. Ili krejven prije njih i ja se nadam da ne previse smo velikana izgubili a nema njihovih naslednika

    ОдговориИзбриши
  16. Omaz karpenteru zvuci jos bolje nego ultimativni text o helovin-u

    ОдговориИзбриши
  17. Pre neki dan nik kesl i karpenter su objavili zajednicku fotku na toj fotki vidimo karpentera nasmejanog prvi put nakon 1982 god.

    ОдговориИзбриши
  18. Intervju guardiana sa karpenterom iz 1994 god.
    https://youtu.be/V2dHtZMpcJA

    ОдговориИзбриши
  19. Emisija o karpenteru prvi dio:
    https://youtu.be/ztBiJTUVzw0

    ОдговориИзбриши
  20. Emisija o karpenteru drugi dio:
    https://youtu.be/J-m2DWq3J8c

    ОдговориИзбриши
  21. I enjoy in every frame of this masterpiece.

    Ali, kako neko sa F dijagnozom može da se službenim, kradenim autom, vozika 300km do drugog mesta, uprkos dojavama i prijavljenom bekstvu? Da li je Karpenter time suptilno ukazao na rupe u sistemu se i policijski javašluk? Jedino tako može da se ispolira ova nelogičnost.

    ОдговориИзбриши
  22. I dijalozi su malo usiljeni, nespontani, kao da ih izgovaraju za govorni automat ovi iz sporednih uloga, dok je Lori ok, prirodno. A vegetacija lišća i nije baš 30. oktobar, već mesec i po ranije. Ne kritikujem, samo opažam čulima. Ali muzika.. muzika rešava sve rupe i fokusira na napetost, u čemu je i jedna od umetnosti ovog masterpisa.

    ОдговориИзбриши