2001 MANIACS (2005)

-->

Rivju by Aleksandar Janjić

Režija: Tim Sullivan

Scenario: Chris Kobin, Tim Sullivan

2001 Maniacs izvjesnog Tima Sullivana predstavlja vrlo rijedak primjer uspješnog rimejka poznatog filma. Potrebno je odabrati film sa dovoljno dobrom idejom i dovoljno slabom (ili zastarjelom) realizacijom, a zatim biti dovoljno ne-glup da se čitava stvar unaprijedi. Film Two Thousand Maniacs! Herschella Gordona Lewisa je prosto savršena podloga za rimejk, za razliku od klasika tipa The Thing koji su neke jadne budale nedavno uzele da tranžiraju.

First things first – odmah se da primijetiti da je iz naslova filma ispario uzvičnik, ali smo zato dobili još jednog manijaka. Nije da je to pravi neku spektakularnu razliku, mind you, u pitanju je napredak od svega pola promila, a i svakako niti ih je u originalu bilo dvije hiljade, niti ih ovde ima 2001 (obratite pažnju na ovo briljantno alterniranje između slova i brojeva, u skladu sa nazivima oba filma). Ko bi tačno bio taj novi manijak teško je reći, jer nisu svi likovi iz rimejka analogoni onima iz originala, ali na IMDb-u je neko dao prijedlog da to bude djevojčica koja presuje pacova. To je solidan prijedlog, ali isto tako bi mogao da bude i onaj lik što pokušava da vodi ljubav s ovcom. Take your pick.

 

Toliko što se tiče naslova filma (a znamo da je naslov najbitnija stvar u bilo kom umjetničkom djelu). Da nastavim misao započetu prvom rečenicom u tekstu – 2001 Maniacs obilato koristi vremenski ponor koji ga dijeli od Luisovog originala. Sredinom šezdesetih kotrljanje u buradima sa ekserima, raščetvorenje (sp?) konjima i slične stvari bile su sasvim prihvatljive, ali psovke i golotinja nisu, tako da je to nedostajalo. Takođe, zahvaljujući napretku u poštovanju ljudskih prava, neke manjinske grupe kao što su crnci i homoseksualci izborile su se da i njih po hororima ravnopravno kasape kao i normalne ljude. Kad već spomenuh crnca i homoseksualca – ovaj drugi strada na vrlo upečatljiv način, a ovaj prvi je konstantna meta rasističkih pošalica svojih južnjačkih domaćina, mada im ni on ne ostaje dužan. To nam obezbjeđuje vrlo solidno prepucavanje na rasnoj osnovi, što je lijepo osvježenje u moru bljutavih PC ostvarenja. Uopšte, ovde je politička korektnost na vrlo niskom nivou.

Sa originalom ovaj film ima relativno malo zajedničkog. Ispoštovana je okvirna ideja o južnjačkom gradiću u kom se obilježavanje masakra sjevernjačkih trupa u vrijeme Građanskog rata pretvara u krvavi pokolj nad gostima (uključujući po mom mišljenju bezvezan natprirodni plot twist na kraju, o kome će biti nešto više riječi u spojleričnom pasusu pred kraj), zatim, nekoliko likova se ponovo pojavljuje (npr. gradonačelnik Bakmen) i konačno – tu je ponovo neizbježna himna The South's Gonna Rise Again, u nekoliko izvedbi, s tim da nijedna ne može ni da primiriše originalnoj verziji samog Luisa.

 

Sve ostalo je promijenjeno u skladu sa dvaes prvim vijekom u kome se nalazimo. Nasilja ima više i bolje je urađeno. Očuvana je maštovitost originalnih ubistava, uz eksplicitniju egzekuciju (teeheehee...) Činjenica da pogibija ima više je logična posljedica većeg broja sjevernjačkih posjetilaca koji služe kao meso za roštilj (mislim bukvalno). Opet u skladu sa modernim horor konvencijama – to više nisu normalni ljudi kao u originalu, već izrazito iritantne balave studentske pacovčine željne isključivo seksa, droge, alkohola i dernečenja (a pogotovo ovog prvog), koji već od prve sekunde ne ostavljaju ni promil sumnje u to za koga ćete da navijate u filmu (hint: ne za njih). Luisovi likovi jesu bili drveniji od Kristofera Lambera, ali to im je i najveća krivica – ovu ovde stoku biste vjerovatno i lično rukama zadavili da ih negdje sretnete usput. Srećom, ovde imamo vrlo efikasnu deratizacionu ekipu predvođenu Robertom Englundom, koja će eksterminaciju da obavi mnogo bolje od vas. Osim toga, vjerovatno poenta i nije bila da se stvore ubjedljivi i simpatični likovi kao npr. u Wrong Turnu jer onda bismo navijali za njih i na šta bi to ličilo? Ni na šta, eto na šta.

Ginuća postava izgleda otprilike ovako: Prvo, tu su tri studenta krelca koje profesor Peter Stormare (???) kažnjava domaćom zadaćom preko raspusta jer mu ometaju predavanje. Now, uvijek sam za Petera Stormarea, ali je malo neobično da mu u ovakvom filmu daju normalnu ulogu profe koji se samo nakratko pojavi na početku filma, a ne recimo jednog od manijaka, gdje bi sigurno briljirao. E uglavnom, toj trojici budaletina naravno ni na pamet ne pada da pišu svoje eseje, već idu na more u Floridu ili tako nešto, ali naravno usput zalutaju jer su potpuni idioti. Zatim, imamo nekog homića sa neke (mislim) dvije fufice, ali da budem fer – taj homić je još i ponajmanje antipatičan lik. Oni na putu nalete na ovu prethodnu trojicu i svih šestoro završe u Pleasant Valleyu. Konačno, posljednji stižu dvoje bajkera, crnac i Kineskinja, koja izgleda kao Kineskinja taman kolko sam ja iz Nikaragve. Izgleda da su se svi Kinezi preselili iz Amerike u Bosnu, dok su morali neku prokletu bjelkinju da zaposle za to ulogu.

 

Karikiranje Južnjaka je (namjerno) potpuno pretjerano i dovedeno na nivo čiste parodije. Prisutni su apsolutno svi omiljeni stereotipi, počevši od karikiranih akcenata, kostimografije koja uključuje slamnate šešire, farmerke s tregerima i sl., do incesta, sodomije i sličnih stvari. Pretpostavljam da ovde režiseru nije bila namjera da mlati mrtvog konja, već prije da tjera šegu sa samim stereotipima – kao „evo, ovde smo mi Južnjaci, stereotipni ko iz slikovnice, i saćemo da vas pokoljemo i izroštiljamo!“. Prema svojim sjevernjačkim „herojima“ Saliven ne osjeća apsolutno nikakvo sažaljenje i neštedimice ih troši, što je za svaku pohvalu.

2001 Maniacs uprkos karikaturama od likova nekako uspijeva da održi dobru atmosferu od početka do kraja. Ono silno glupiranje ne potire činjenicu da je vrlo solidno obrađen onaj omiljeni stivenkingovski motiv o naizgled prijatnom mjestu gdje ispod površine lurkuje neko jezivo zlo. E sad, to sve važi do samog kraja, a onda nastupaju problemi, koji će biti opisani u sljedećem spojleričnom pasusu.

 

SPOJLER:

Kao i u originalu, ovde se takođe ispostavlja da je Pleasant Valley samo priviđenje, odnosno odavno mrtvo i napušteno mjesto, čiji stanovnici su zapravo duhovi ljudi pobijenih prije sto godina koji traže svoju osvetu. Ono što je meni lično zasmetalo kod toga je što to narušava atmosferu filma – otprilike kao kad bi se Deliverance naprasno pretvorio u Drive Angry. Drugo, ako je već u pitanju grad duhova, onda mislim da je to trebalo da bude jasno od početka i da se u samom startu ide sa mnogo ekstravagantnijim metodama uništavanja žive sile, groznim čudovištima i sličnim stvarima. Ipak, u odnosu na original, mora se priznati da ovde ima nekoliko hintova da stvari nisu baš onakve kakve izgledaju, tako da twist na kraju nije baš sasvim s neba pa u rebra.

KRAJ SPOJLERA.  

Jedino što bih zamjerio ovom filmu jeste nekoliko scena koje su morale da budu duže i eksplicitnije. Tu prvenstveno mislim na vaćarenje dvije rodice pod drvetom i kupanje nekih cura. Doduše, neko je napisao da je režiser gej, tako da bi trebalo da budemo sretni i onim što imamo, kao i činjenicom da nismo previše terorisani golim muškim torzoima ili dupetima.