среда, 4. август 2010.

FANTASIA REPORT (2): SUBVERSIVE SERBIA (2)

u prethodnom delu opisao sam kako je uopšte došlo do unikatne prilike da se posle 13 godina Fantazije bez IJEDNOG srpskog filma, na ovogodišnjoj organizuje program sa čak 7 naslova.

a evo i kako je SUBVERSIVE SERBIA delala na terenu, u gostima.

prema programu festa, prvi je zaigrao mladen.


Saturday, July 10

9:20 p.m.

THE LIFE AND DEATH OF A PORNO GANG

udarni termin, na samom početku festivala, kako i priliči filmu koji je započeo celu priču, privukavši mičovu pažnju još prošle godine kada ga je oduševio dovoljno da ga metne na 5. mesto svoje liste za 2009. godinu. zaista respektabilan tretman. mič je pre filma najavio mladena i mene (za mladena ne znam, al ja još ne dobih ovoliki aplauz u životu – sala sa 700 mesta bila je skoro puna; cijenim da je bilo, približno, barem 666 posetilaca!). najava je bila u uobičajenom mičovskom hiper-energičnom mega-entuzijastičnom kermit the frog JEEEEE stilu, a ja iskoristih priliku da se zahvalim njemu što je omogućio da se ova istorijska subverzija izvede, i publici koja je s tolikim interesom došla da ovo isprati.

onda krenu i film.

pa stade. aspect ratio je bio pogrešan. nije bilo tona.

"fuuuck", počeh da se nerviram na svom mestu – "zar je baš moralo sa brljanjem da krene?!" onda ugasiše film a publika, prilično učtiva i strpljiva, ostade da čeka nastavak, nakon jedva par minuta filma. to je potrajalo jedno 5 minuta –dok kino-operater nije skontao problem sa ratiom, i podesio ga kako valja – a ostatak filma protekao je bez ikakvih drugih problema. zapažam da je engleski titl mogao biti i bolji: bilo je tu ponekih typoa, a vala i pravopisnih & spelling omaški, mada ništa previše dramatično, nego taman da se vidi da je neki srbin (a ne ghoul) prevodio.

publika je fino reagovala na svim predvidivim mestima (uzdasi na klanje koze; smeh na tuču pedera i trandže, itd.) a onda i gromkim aplauzom nagradila film.

usledio je Q & A, radi kojeg je u sali ostala bar polovina prisutne publike. ja sam tu služio i kao propitivač i kao prevodilac, pošto smo ranije dogovorili da mladen govori na srpskom, a ne na rudimentarnom engleskom, kako bi odgovori bili što sadržajniji i sočniji. to je odlično funkcionisalo, a pitanja publike bila su brojna (bar tuce) i smislena – pošto sam ja mladena prošetao kroz nastanak scenarija i snimanje filma, recepciju itsl, publika se raspitivala za glumce, autentičnost nekih scena (koza, fudbal s glavom, konjski kurac itd.), da li su neki od njih porno glumci, šta mladen sledeće sprema i tako to. sve u svemu, bilo je to baš prijatno i rewarding nakon problematičnog starta (za koji je kriv bio projekcionista a ne srpska kopija ili bilo šta serb-related).

bio sam donekle skeptičan oko recepcije ovog filma jer sam se bojao da njegova 'sirova' estetika, te naglašenija lokalnost i srpskost i ruralni ambijenti itd. neće da legnu zapadnjačkom narodu toliko glatko kao upeglaniji i vizuelno holivudskiji SRPSKI FILM – međutim, fantazijci su me demantovali u tome, i pokazali da su filmski kulturni i da su reagovali na srce i dušu PORNO BANDE baš kako valja. u to sam se uverio i iz komentara 'običnih' gledalaca ali i kritičara koji su prilazili mladenu posle filma, a i iz novinskih i internet članaka. od potonjih, svakako najbolji je Undiscovered country iz Montreal Mirrora.

(karim hussain - reditelj; mladen đ; donato totaro - film. kritičar i teoretičar; ghoul; mič dejvis - fantazija od osobe - pred projekciju SVETOG MESTA)



Sunday, July 11

4:25 p.m.

TECHNOTISE: EDIT & I

zahvaljujući velikom kašnjenju i neažurnosti (srpskih) autora, ovo je na fantaziji prikazano sa digitalnog nosača a ne sa trake, ali verujem da je projekcija bila ok (nisam ostao da je overim jer sam film već jednom odgledo, i to mi je sasvim dovoljno za ovaj život). jedino prikazivanje bilo je u popodnevnom terminu, pred vrlo solidno popunjenom salom (minimum 598 posetilaca)! ja sam izašao da kažem par reči najave pre filma. kazao sam da je prvi srpski dugometražni, da je po uzoru na japance i evropljane i cyberpunk, da su kupljena prava na holivudski rimejk i tako te neke opštepoznate stvari (barem nama u srbiji).

kazao sam još i to da se meni taj film ne dopada nešto posebno – da ima problema sa dramaturgijom, da fore i fazoni uglavnom nisu uspeli, da je kraj zbrzan... – ali sam se ogradio da je to samo moj utisak i da se nadam da će se njima dopasti više nego što je meni. znači, svoju ogradu sam uvio u IMHO oblandu, i bila je intonirana neagresivno, čak blago-zajebantski, u kom duhu je i bila primljena: kad sam reko – you know, I must admit I did not like this film very much, but I hope you'll like it more than I did – začuo se gromki smeh i aplauz publike koja (u americi, a evo i u kanadi) ništa ne prima tako dobro kao otvorenost i iskrenost.

međutim, mora u toj masi da se nađe i neka srpska stoka pa da to lažljivo reinterpretira i klevetnički predstavi – gde drugde, nego na B92!

izvesni anonimus 'potpisan' kao corn mouth prijavljuje sledeće:

"Inace, opste zaprepascenje publike je izazvao Dejan Ognjanovic (kurator za subversive serbia) dok je davao uvod za Technotise, rekavsi da on licno smatra skript jeftinim i da ne ocekuje od publike da joj se ista svidi osim art dizajna. Publika ga je demantovala gromoglasnim aplauzom nakon projekcije. Ruzan, nekolegijalan potez, publika nije dosla na projekciju da bi cula sta o filmu misli Dejan Ognjanovic, nego da bi film videla."


ja verujem da je ova gnjida bila zaista zaprepašćena, ali otkud joj pravo da svoju ograničenost i glupost projektuje na čitavu salu, i još da o tome laže u svom 'izveštaju' domovini? ružan, nesrpski potez, jer B-92-ojkaši nisu došli na taj blog da bi čuli trućanje tamo nekog sa kukuruznim (?) klipom u ustima, nego da vide šta ima da kaže Srđan Mitrović "Hič". on je, inače, montažer T. T. SINDROMA, filma za koji sam se polomio da na fantaziji bude prikazan (vidi prošli deo izveštaja za detalje o neprofesionalnosti producenata i distributera tog filma) i o kome sam za katalog i sajt festivala napisao sledeći pohvalni text – znači, bukvalno na mišiće sam izgurao da i to bude prikazano u montrealu – samo da bi mi se "hič" na sledeći način "zahvalio" i prokomentarisao gornje klevete:

"pazi, od njega teško da nešto drugo mogu i da očekujem.
a da je skandal - jeste.
i nije trol. samo ti nastavi!"

trol nije nastavio, na tim lažima je ostalo, a vi odlučite sami kome ćete da verujete i šta je tu za zaprepašćenje, i čije...


Tuesday, July 13

7:30 p.m.

A HOLY PLACE

u poslednji čas je producent ovog filma, zoran otašević, morao da odustane od ličnog prisustva na fantaziji zbog projekta koji 'pakuje' u srbiji, pa sam ja ostao sam da ispratim kadijin gotik kroz uvodnu reč, a kasnije i kroz Q & A u kome sam izagravao kadijinog medijuma, i govorio umesto njega (tj. on je kroz mene).

kvalitet 35mm kopije filma sa eng. titlovima bio je prilično dobar – značajno bolji od one srpske verzije prikazane u kinoteci pre nekoliko godina. jasnija, čistija slika, skoro nimalo iskrzotina – što i ne čudi, jer ova kopija nije ni prikazivana bilo gde, sem na jednoj ili dve zatvorene projekcije, za potencijalne USA distributere, tamo negde 1990. ili 1991. otkad je čamila u prašini i paučini u kojoj bi i ostala da nisam miču preporučio taj film (a on se primio kad ga pogledao na DVD-u bez eng. titlova).

istina, mora se reći da SVETO MESTO definitivno zahteva kolor korekciju i još neke zahvate na svetlu i kontrastu kako bi izgledao pristojnije nego sada. osnovni uslov za to – vraćanje srbiji negativa zatočenog u jadran filmu tokom proteklih 20 godina – trebalo bi da se desi VRLO skoro.

sasvim druga priča su eng. titlovi. em su tehnički starinski po izvedbi i fontu, em je prevod (i prekucavanje njegovo) VRLO problematično. u pogledu tačnosti, prevod je ok. avaj, spelling grešaka ima kolko nećeš: neke su očito plod neznanja, a neke, reklo bi se, aljkavog prekucavanja tj. unošenja u titl: npr. na brojnim mestima stoji "u" tamo gde treba da bude "y" ("Veru good!"). što je još gore, u dva navrata titlovi tokom scene kasne za dobrih 30ak sekundi, što (naravno) vanredno smeta. pričaju ljudi na ekranu, prođe scena i počne nešto drugo, a tokom te tišine ili čega već – krenu titlovi za one od malopre. baš bezveze. srećom, u oba navrata kasni ne više od 7-8 replika, pa nije previše izgubljeno – ali ipak kvari ugođaj bez potrebe.

ovom aspektu ove kopije s pravom se podsmeva rivjuer sa twitcha, koji, inače, jadan, baš ništa nije video u tom filmu, ali njegovu neznalačku, površnu i vrlo negativnu kritiku ipak prenosim ovde radi punije slike, pa ko voli taj film i oće da se nervira, nek klikne na idiota.

on se, inače, nije oglasio tijekom Q&A – sva pitanja, komentari i reakcije koje sam ja čuo posle filma bili su vrlo pozitivni: ova projekcija bila je rasprodata (istina, u manjoj sali, sa oko 250 mesta), a održane su još dve, kasnije, za koje mi mič reče da su takođe bile skoro pune.

(puna sala nestrpljivo čeka da kroči na SVETO MESTO)



u idućem nastavku: nema prave subverzije dok aca radivojević ne opljune po srbiji i svemu srpskom i pravoslavnom! 'skandalozni' Q&A posle OGNJENKE! ludilo na SRPSKOM FILMU! žestoke reakcije dijaspore!

stay tuned...

уторак, 3. август 2010.

TOKYO GORE SCHOOL (2009)




Tokyo Gore School (2009) Yohei Fukuda



Ovaj naslov nedvosmisleno aludira na Nishimurin hit iz 2008. godine. Međutim, TGS nije čak ni bleda kopija.


A nije da početak nije obećavao.


Početna premisa po kojoj na svetu postoje samo pobednici i gubitnici, te da svaki čovek, ako želi da postane pobednik, mora pronaći mentalno i fizički slabijeg od sebe, kako bi se parazitski napajao njegovom energijom, je kvalitetan materijal za razradu, ali nakon efektnog starta, film se pretvara u besomučnu jurnjavu ulicama Tokija.


Tako da umesto efektne krvopljusne alegorije, dobijamo produkt koji više nalikuje video igrici u jeftinijoj tv produkciji, nego li potentan akcioni horor. Svakako, TGS nije ni horor, već običan tinejdžersko-napaljeni akcijaš, sa nešto malo navežbanog karatea, i nešto malo manje maštovitog premlaćivanja. Sve to kontrolišu sive eminencije uz pomoć ilegalnog sajta, kome naravno vlasti ne mogu da doskoče, jer je, jelte, cyber prostor u Japanu zajebano razgranat i rasut all over Japan!


Fajtanje napaljene klinčurije, da stvar bude još gora, vrlo često dobija i nekakav moralni aspekt, te mu ova bljuzgarija dođe neubedljivija i od nesrećnih Miikeovih izleta u tinejdž-fajting videoigrica žanr.


Svaki pokušaj inkorporiranja nekakvog metafizičkog podkonteksta sa simboličnim spočitavanjima u ovu izbledelu do nevidljivosti kopiju-kopije ionako loših filmova, smatram krajnje malicioznim, benovalentnim, i žanrovski apoteoznim... ili u najmanju ruku - potpuno bespotrebnim. Efemernim filmovima, kao što je TGS, ne treba pridavati značaja.


Naravno, ako želite da pogledati sjajan film ovog žanra, uvek je lepše reprizirati Battle Royale.

COLIN ARTHUR U NIŠU!

"KOJI Kolin?"- pitate se vi.

Sram vas bilo. Ako se to pitate, znači da niste pažljivo čitali U BRDIMA, HORORI! Jer, tamo pominjem ovog majstora za efekte maske, kao glavnog za đavolske kreature u filmu ČOVEK KOGA TREBA UBITI. Pored toga, radio je i scene ustaškog masakra i klanja u OKUPACIJI U 26 SLIKA. Ove njegove srpsko-hrvatske eskapade i nisu nešto mnogo publikovane – ne navode se čak ni na njegovoj IMDb stranici! – pa zato ispada da nema baš sve na guglu niti na IMDb-u: ponešto ima samo u knjigama.


Anyway, ako mu pogledate IMDb stranicu, videćete da je Kolin radio s nekim od najvećih reditelja, kakvi su Kjubrik (ODISEJA!), Milijus (KONAN!), Almodovar (PRIČAJ S NJOM), Amenabar (OTVORI OČI!)… Pored njih, radio je efekte i u ne tako gigantskim, ali fantasy-horror vrlo relevantnim naslovima kao što su – Larazove VAMPIRICE, zatim obe BESKRAJNE PRIČE, SUDAR TITANA (original), CRVENA SONJA, a kada je prešao u Španiju radio je i ponešto treša sa H. Pike Simonom (BESKRAJNO PONIRANJE, KTULU MANSION).

Dakle, Kolin Artur svakako ima CV kao malo koji majstor za efekte, i veliko mi je zadovoljstvo da najavim njegov dolazak u Niš narednih dana. Podrazumeva se da ću detaljno da ga intervjuišem za FILAŽ, a evo i konkretnog povoda za njegov dolazak:


Od 3 – 10. avgusta 2010. godine biće u Nišu održana 4. Međunarodna dečja kolonija crtanog filma „Pantelej 2010“ na kojoj će učestvovati šezdesetak polaznika i mentora iz Velike Britanije, Italije, Rusije, Slovenije, Hrvatske, Bugarske i Srbije.

Specijalni gosti Kolonije i predavači, između ostalih biće:

- Kolin Artur, majstor maske i specijalnih efekata u mnogim američkim i evropskim filmovima – od „Odiseje u svemiru 2001“, Stenlija Kjubrika, preko „Konana Varvarina“, Džona Milijusa, sve do Amenabarovog „Otvori oči“;

- Filipa Timins, predstavnica američke kompanije „Vajkon“ (Vicon), čiji softveri i hardveri su korišćeni za specijalne efekte u holivudskim filmovima - „Čarli i fabrika čokolade“, „Hulk“, „Troja“, „Zvezdane staze“...;

- i Zoran Simjanović, jedan od naših najznačajnijih kompozitora primenjene muzike, autor nezaboravnih numera za TV seriju „Grlom u jagode“ i filmove - „Specijalno vaspitanje“, „Miris poljskog cveća“, „Maratonci trče počasni krug“, „Nešto između“...

U okviru Kolonije biće urađen i jedan zajednički animirani film o ekologiji koji će biti prikazan na svečanom zatvaranju kada će biti podeljeni i sertifikati svim učesnicima. Organizatori Kolonije su Studio crtanog filma SCF 98 i udruženje građana Anima, pokrovitelji su Grad Niš i Gradska opština Pantelej, a prijatelji Kolonije - Niški kulturni centar i udruženje građana „Dante Aligijeri“ u Nišu.

Četvrtu međunarodnu dečju koloniju crtanog filma „Pantelej 2010“ ove godine nije podržalo Ministarstvo kulture Republike Srbije, koje je pre tri godine pomoglo pokretanje ove manifestacije, a sluha za ovu filmsku manifestaciju nije imalo ni pedesetak javnih i privatnih preduzeća iz Niša i cele Srbije.

Četvrta međunarodna dečja kolonija crtanog filma „Pantelej 2010“ će svečano biti otvorena u utorak, 3. avgusta sa početkom u 20.30 u prostorijama Gradske opštine Pantelej. U okviru Kolonije, ne samo za polaznike, već i za sve zainteresovane, masterklas će održati Kolin Artur, u sredu, 4. avgusta u 20.30 u holu Gradske kuće i Filipa Timins, u četvrtak u 20.30 u sali Niškog kulturnog centra.


Autorski tim Studija crtanog filma SCF 98 Niš i udruženja građana „Anima“

Zoran Stefanović

Slobodan Milošević

Dejan Dabić

SATNICA AKTIVNOSTI


Utorak, 03.8.2010.godine

20:30 – 21:30 Svečano otvaranje manifestacije (dvorište GO Pantelej)

21:30 – 22:00 Koktel i druženje učesnika kolonije


Sreda, 04.8.2010.

20:30 – 22:00 Prva prezentacija Artura Kolina (specijalni efekti)

predavanje i video projekcija /hol Gradske kuće/


Četvrtak, 05.8.2010.

09:30 – 13:00 Prepodnevni rad (izrada maski – Artur Kolin)

20:30 – 22:00 Prezentacija Vajkon produkcije (sala NKC-a)


Petak, 06.8.2010.

20:30 – 22:00 Retrospektiva filmova sa varaždinskog festivala animiranog

filma „VAFI“


Subota, 07.8.2010.

20:00 – 22:00 Retrospektiva filmova „Animateke Slon“ i moskovske škole


Nedelja, 08.8.2010.

16:00 – 20:30 Obilazak Čegra, Kameničkog visa i panoramsko razgledanje grada

Večera (lanč paket)


Ponedeljak, 09.8.2010.

19:00 – 19:50 Svečanost zatvaranja - premijerno prikazivanje zajedničkog

animiranog projekta učesnika kolonije i dodela diploma za

učešće na 4. Međunarodnoj dečjoj koloniji crtanog filma –

Velika sala NKC

19:50 – 23:00 Koktel i igranka uz nacionalnu muziku Srbije


недеља, 1. август 2010.

Niška Banja Gothic!

-->
uoči svetog ilije, sutrašnje slave tokom koje bahanališe cela n. banja (a i šire), evo mog skromnog doprinosa njenom turizmu: nekoliko slikovitih dokaza njenih srpsko-gotskih potencijala, kako u vidu spooky zgrada, tako i spooky domorodaca (i gostiju).
znači, ako dolazite kod svojih rođaka i prijatelja u n. banji, evo nekih zanimljivih slikovitosti (ovo je samo skroman izbor iz veće ponude).
sve fotke napravljene su krajem juna 2010. prilikom posete drugarice 'vilje', negotinske gotičarke i mračnjakinje, te stoga redovne pratilje ghoulish aktivnosti. njoj zahvaljujem na ovim fotkama i na druženju u n. banji.
(hint: klikni na svaku fotku da bi je video veću i detaljniju!)

ps: za slučaj da neko nije odavde i da prebukvalno shvata: 'gothic' se ovde ne odnosi doslovno na arhitektonski stil ovih građevina, nego na 'gotski' ugođaj ambijenata (i likova)!

u ovoj zgradi živela je moja učiteljica rada (brrrr...) i njen muž, nastavnik istorije, sava: oboje su bili strah i trepet, azatot da im duše pipcima nježno pomiluje! to ovoj starinskoj, predratnoj vili dodaje na atmosferi strave...



jezivi detalji sa iste kuće - ne baš gargojle, ali... blizu!



dragstor u prizemlju ove zgrade, kao i prozaično okruženje (prekoputa polazne stanice gradskog prevoza iz n. banje) donekle narušavaju zlokobni ugođaj koji gornji spratovi nose za poprište eventualnog horora.


that's more like it!




pogled na suvu planinu ludila sa vidikovca ukletog hotela RADON

петак, 30. јул 2010.

FANTASIA REPORT (1): SUBVERSIVE SERBIA

- na slici, subverzivni srbi: aca r, srđan s, dejan o, mič d, nikola p. i mladen đ. (klikni za veće)


detaljni raport sa fantazije započeću zbirnim pregledom glavnog povoda za moje bivstvovanje tamo ovog jula – program 'subverzivna srbija' koji sam ko-kreirao sa mičom dejvisom, selektorom festivala.
kako je došlo do toga da ove godine na fantaziji bude prikazano 7 srpskih filmova (a da za prethodnih 13 godina festivala nije bio prikazan NIJEDAN)?
evo kako.
pre svega, fantaziju odavno i redovno pratim – već 10ak godina, preko neta.
svake godine u julu ispratim program tog festa, izučim šta mi je tu znano od ranije a za šta prvi put čujem, primim k znanju opise i rivjue sa oficijelnog sajta kao i pokrivanje sa tviča, aicn-a i drugih znamenitih sajtova, i obogatim svoju 'seek & watch' listu sa još par desetina novih naslova.
kada sam, prošle godine, nakon podužeg odolevanja i gnušanja nad medijumom zvanim fejsbuk odlučio da tu dubioznu alatku ipak mogu koristiti i za nešto pametno i korisno, a ne samo za utucavanje vremena, prazno ćakulanje i 'deljenje' linkova i omiljenih jutjub videla (što je svrha za koju ga inače 98,4% populacije koristi) – među prvima sam kao frienda potražio karima hussaina i mitcha davisa, veterane ovog festivala.
ipak, nisam ih gnjavio sve dok krajem godine nisam video da je mič na svoju godišnju listu od 10 najboljih mu filmova u 2009. na jubilarno 5. mesto metnuo – PORNO BANDU. to me prijatno iznenadilo, pa sam mu poslao kraću poruku poreko fejsa, u kojoj sam mu skrenuo pažnju da 'there's more where that one came from'; da obrati pažnju na nešto što se zove SRPSKI FILM; i da postoji u srbiji još zanimljivih, starijih naslova glede kojih bih ga rado obrazovao, ako želi. znao sam da je mič veliki filmofil i frik za svaku excentričnost i exkluzivu. u tom trenu on je već znao za trejler SRPSKOG FILMA, i rado je hteo da kontaktira producente povodom toga, pa sam ih povezao. takođe, moj kratki pregled starijih srpskih horora na engleskom ga je zaintrigirao, pa je zatražio da vidim šta se tu od skrinera i 35mm kopija može naći.
obavio sam risrč u kinoteci i doznao koje naše horore uopšte imaju na filmskoj traci i sa eng. titlovima. od tog skromnog društva probrao sam 4 naslova za koje sam mislio da vrede fantazije. kontaktiro sam filmski centar srbije, izneo im interesovanje mičovo da se uradi program srpskog horora u montrealu, i sredio da mu oni pošalju 'screenere' onoga što su uspeli da nabave.
pre svega, ispostavilo se da screeneri u ozbiljnom smislu reči – ne postoje. niko i nigde u srbiji nema DVD-e traženih naših filmova u iole pristojnom (remasterovanom) obliku, a kamo li pa još sa eng. titlovima! bože sačuvaj! šta će nam pa to? zbog toga je FCS poslao ono što je u tom trenu mogao da nađe – srpske legalne DVD-e filmova VARIOLA VERA, VEĆ VIĐENO i SVETO MESTO.
T.T. SINDROM, koji je takođe bio na mom spisku, nije bilo moguće naći nigde, ni u kom iole pristojnom obliku, iako je od svih naslova najnoviji! zeka, po običaju, nije ni odgovarao na moje pokušaje da ga dozovem, a producent (revision) i distributer (pro vision, čini mi se) nisu imali pri ruci čak ni srpski, netitlovani DVD svog filma. zbog toga sam, umesto DVD-a, miču poslao rapidshare linkove za DIVX ovog filma, sa znanjem i uz dozvolu producenta, pošto nije bilo drugog načina.
mič je, na svu sreću, veliki filmoljub, i čovek otvorena uma, te je pristao da, za svrhu informacije i selekcije, odgleda pomenuta 4 filma bez ikakvog titla, na srpskom jeziku (koji, naravno, ne razume), od toga 3 na DVD-ima vrlo slabe slike i zvuka, a jedan na mutnom i mračnom DIVXU. šta je tu video i koliko je shvatio – ne znam, ali na kraju je odabrao za fantaziju VARIOLU VERU, SVETO MESTO i T.T. SINDROM. za VEĆ VIĐENO je kazao da poštuje on to sve, i lep mu je masakr na kraju i tako to, ali smorile su ga deonice u sredini u kojima ima mnogo priče koju nije mogao da razume baš nimalo.
eto, da je negde postojao TITLOVANI skriner, ko zna? ali, nije.
znači, imali smo u tom trenu 5 naslova: 2 nova (BANDA & S. FILM) i 3 starija. mič je hteo još.
za ZONU MRTVIH sam mu reko: "ZONE OF THE DEAD is almost unwatchable, barely competent trash, but it has Ken Foree and Kristina Klebe in it, so you may consider it. Here's my review." on mi je poverovao, a kasnije se i sam uverio, našao je negde skriner, i složio se s mojim sudom.
za FANTOMA sam mu reko: "BELGRADE PHANTOM might be interesting, too – look it up and see if it interests you." video ga je na nekom festivalu i smorio se žešće svim tim talking headsima. mislim da je tu prelomio i prestao da sluša sumanute preporuke dimba vojnova (preko fejsbuka). mislim, razumem ja njegovu potrebu da pokušava da plasira filmove koje trpa u svoj fantomski 'novi srpski film', ali iz svoje autistične vizure dimbo nije u stanju da pojmi koliko su nekomunikativni i irelevantni i trashoidni mnogi od njih. a naročito
MILOŠ BRANKOVIĆ za koga, na mičovo zapitkivanje i traženje mog suda, rekoh da je to desničarska nacionalistička xenofobična bezvezarija koju tih par 'extremnih' scena guzičenja i nekrofilije ne mogu učiniti zaista vrednim fantazija-publike.
takođe, skrenuo sam mu pažnju da je scenarista SRPSKOG FILMA pisao i ČARLSTON FOR SALE, kao i činjenicu da je u svetu prikazivana samo besonova sasečena verzija (bez olivere katarine), i da bi bilo super da premijerno prikaže director's cut tog filma. on ga je već gledo ranije, valjda u torontu, il možda montrealu, i veoma mu se dopao, a kad sam mu reko da postoji srpski director's cut – i to je smesta bilo 'kupljeno'.
(klikni za veću sliku)
ostalo je da se nađe 7. film. znajući da fantasia mestimično pušta i dokumentarce, lobirao sam da to bude MADE IN SERBIA, ali mič je procenio da to publiku ne bi baš naročito privuklo, iako se njemu dopao.
mladen je lobirao da se pokuša sa MLAD I ZDRAV KAO RUŽA, ali ispostavilo se da kinoteka nema taj film na 35mm (ili ga barem nema sa ENG. TITLOVIMA) pa je to, na žalost, otpalo.
u mom prvobitnom izboru nalazio se i DAVITELJ PROTIV DAVITELJA, ali eng. titlovana kopija nije zavedena u kinoteci. kasnije sam (ali prekasno) saznao da su grosmanovci upravo odatle pre par godina dobili eng. titlovanu kopiju tog filma, ali... gde je ona sada? na kinotekinom spisku titlovanih kopija – nije!
na kraju je mičov kolega preporučio animu EDIT I JA: mada ga ja nisam video kao deo ovog 'subverzivnog' koncepta, nisam ni imao ništa protiv tog filma. reko sam miču da ga (u tom trenutku kad je pito) nisam gledo, ali da sam čuo fine stvari i da mi deluje okej. ubrzo zatim sam pogledao DVD, i to mi se nimalo nije dopalo. nešto blažim rečnikom sam preneo miču impresije, ali on je odlučio da mu ipak pruži šansu. tako smo dobili i 7. film i program SUBVERSIVE SERBIA je bio kompletiran.
miču sam predložio da bi bilo idealno ako bi bilo moguće da se ovi filmovi, budući da igraju ovako čoporativno, neki po prvi put pred stranom publikom, ipak nekako predstave i kontextualizuju, i on se složio da program bude ispraćen i mojim predavanjem + panelom 'uvod u srpski horor film', na kome bi, nakon moje uvodne priče (i inserata), učešće uzeli i srpski gosti festivala (mladen đ. + trijumvirat SRPSKOG FILMA).
a to nije bilo sve.
kad god bi negde u proceduri nešto zateglo ili bi ispala neka gnjavaža, ja sam bio zadužen da poguram, ubrzam, pozovem gde treba, povežem, dozovem. bilo je tu tehničkih problema (mičovi mejlovi kinoteci vraćali su mu se nazad, pa sam ja interevnisao i prosleđivao i zvao ih da im prenesem šta je reko) a bilo je i misterioznih nesporazuma i kašnjenja sa srpskim distributerima ČARLSTONA koji su neverovatno gnjavili sa odgovorima i konkretnim dogovorima oko slanja srpske eng. titlovane verzije filma u kanadu, pa sam i tu, preko ace r, intervenisao.
takođe, unajmljen sam da za sajt i katalog festivala napišem textove o filmovima VARIOLA VERA, SVETO MESTO, T.T. SINDROM i SRPSKI FILM, kao i o programu SUBVERSIVE SERBIA i o panelu povodom njega. to sam i učinio (vidi linkove). honorara za te textove sam se odreko – reko sam miču: 'hej, mič, samo ti meni plati avion i hotel, i biću srećan kao bebica koju je mimoišao newborn porn!'
tako je i bilo.
naravno, da stvari ne idu baš sasvim glatko, pobrinuli su se državni aparati srbije i kanade i njihovi činovnici.
kao prvo, trebalo je izvaditi novi pasoš. proceduru oko toga, nevezano za fantaziju, započeo sam još januara ove godine, ali me je dekuražiro haos i kičmolomeći ponižavajući način na koji se jedino do pasoša (u nišu) moglo doći – beskrajnim čekanjem u beskrajnim redovima sa beskrajno nervoznim i nadrkanim ljudima, ženama i babama koji stoje prvo na snegu, onda na ledu a zatim i na kiši, satima. ja sam čekao da se vreme malo popravi (a, neizlečivo optimistički, i da država i njeni mlitavi organi nekako reše taj haos i pronađu dostojanstveniji i manje ponižavajući način da čovek koji je uredno platio nemale taxe nekako i dobije jebeni papir i štambilj od svoje države kojim može da putuje van nje)! pošto se rok mog putovanja bližio, a haos je postajao sve veći (zbog približavanja godišnjih odmora, i sve većeg broja odradeka željnih da svoja (ne)radom izmučena telesa bar na 10ak dana utope u slanoj vodi pod nekim tuđim nebom), morao sam da pribegnem krajnjim sredstvima, i preko veze, bezbolno, kratko i slatko, sredio tu formalnost, i dobio pasoš nakon ukupnog čekanja od nekih 40ak minuta.
but not so fast, yamamoto!
onda je nastao pičvajz vezan za jebenu kanadsku vizu.
kao da nije dovoljno što sam trenutno NEZAPOSLEN, zahvaljujući izvesnoj 'uvaženoj' profesorki niškog filoz. fakulteta čije ime malo ko zna i izvan niša, a kamo li u tamo nekim ameikama i kanadama (a jebeno je dobiti vizu kad nisi zaposlen, i u očima činovnika u ambasadi smesta si prepoznat kao azilant!), nego su kanađani morali da me gnjave i mojom ratnom prošlošću. pošten i istinoljubiv, kako me azatot dao, ja u opširnom formularu lepo priznam da sam deo svog vojnog roka služio na kosovu (i to još baš za vreme rata sa NATA!). oni su to decidirano pitali, a ja nisam video razloga da lažem (i lažju sebe, možda, dodatno ukopam). znači, okej, nemam šta da krijem, bio sam tamo, nažalost nisam opalio nijedan metak a kamo li koga ubio vrućim ili ladnim oružjem (ili barem nema dokaza da jesam), savest mi je mirna, nisam ni na kakvim poternicama, so – shoot me!
naivno sam verovao da će provera mojih navoda biti obavljena kompjuterski, za neki minut ili maximalno sat. avaj! ni blizu. ispalo je da su službenici ambasade, nakon što su uzeli moju papirologiju (i nezanemarljivu uplatu: kanađani uzimaju pare od SVAKOG posetioca, nevezano da li im ide kao turista ili kao ambasador kulture i umjetnosti! na dan moje prijave iznos je bio 6.300 din, a pošto je vezan za devize, sad je možda narastao i do 7.000) – rekli su mi da su obavezni da obave istragu povodom moje ratne prošlosti, i da će mi javiti za 10-15 dana da li će mi dati vizu ili ne.
prc!
fast forward 2 nedelje kasnije: i dalje nema glasa iz ambasade kanade, a avion mi poleće za 7 dana! treba da obavljam neke kupovine, što stvari, što deviza, nije mala stvar, a ja još ne znam dal sam dobio jebenu vizu! mič i saradnici sa fantazije slali su mejlove ambasadi sa dodatnim garancijama, čak su ih i zvali telefonom da urgiraju za mene, al birokrate tvrda srca bile, pa mi vizu (još) ne pustile! kad sam već bio na ivici očaja, dok sam proklinjao svoju prokletu stalno-u-nevolje-uvaljujuću istinoljubivost i počeo da razmišljam o tome koga da zovem da urgira u kan. ambasadi za mene (a nije da nisam imao neke, mada tanušne, veze) – napokon mi, 6,5 dana pred poletanje, javiše da su mi dodelili vizu, i da mi je dopušteno da s obe noge kročim na njinu svetu, ratom i genocidom neokaljanu (?) zemlju!
na putu ka surčinu uspeo sam čak i da (s kolegama) nešto malo promovišem FILAŽ br. 2 u FCS-u dan pred poletanje, a onda: AIR FRANCE = Bg – Paris – Montreal! iako je prošlo nekoliko godina od mog zadnjeg leta, boravak iznad oblaka i pogled svisine i dalje mi je bio najprirodnija tačka gledišta, a letovi su prošli glatko i bez i najmanje turbulencije ili gnjavaže bilo koje vrste. iznad atlantika zabavljao sam se zbirkom priča patrika mek grata (odlično, kao što sam i očekivo) i nešto kao gleduckao razočaravajuće isprazni L'IMMORTEL (sa žanom renoom kao osvetnikom: baš žešća budalaština) i simatično-za-ubijanje-vremena HOW TO TRAIN YOUR DRAGAN. na aerodromu u montrealu pokupila me je glavna organizatorka i odvezla me pravo u hotel...
u idućem nastavku: kako je SUBVERZIVNA bila moja SRBIJA