субота, 24. децембар 2011.

PRAŠKO GROBLJE – Umberto Eko

             Pre svega, najava romana sa zadnje korice i sa sajta izdavača obmanjuju narod i prenaglašavaju količinu i ulogu "gotskih" i senzacionalističkih elemenata, te zato, ako pohitate da ovo kupite kako biste čitali zaplet pun "podlih i izopаčenih opаtа, ubicа, sаtаnistkinjа, orgijаstičnih crnih misa...", ukratko knjigu koja, kako tvrdi Plato, "imа sve elemente gotik stilа" – zauzdajte malo svoje konje. Ima toga u nekim mikro-količinama, pred kraj, ali nedovoljno da bi se to uopšte isticalo kao naročito prominentno i bitno. FUKOOVO KLATNO ostaje kao znatno hororičniji Ekov roman od ovoga, a čak i IME RUŽE ima više "elemenata gotik stilа" nego li GROBLJE. Takođe, oba ta romana znatno su uspelija od ovoga.
            PRAŠKO GROBLJE je solidna knjiga, ali suzdržavam se da je baš nazovem romanom. Ovo je, pre svega, usiljeni i književno neubedljiv pokušaj da se fikcionalizuje jedna prevelika gromada istorijske građe (druga polovina XIX i sam početak XX veka: ujedinjenje Italije, Francusko-pruski rat, Pariska komuna, Drajfus afera). Sad, ta istorijska građa je (uglavnom) interesantna po sebi, pa je i ova knjiga time sasvim čitljiva i poučna itd. ali je tu Ekova "zasluga" manje spisateljska a više istraživačko-kompilatorska, a kvaliteti koje knjiga poseduje pretežno su vanknjiževne prirode. Ne shvatite me pogrešno, njegov "ugao" u svemu tome je relativno originalan i umereno zanimljiv, izbor materijala je rečit, ali ipak, na kraju krajeva, ovo je knjiga koja zapravo ilustruje tezu da je stvarnost luđa od fikcije (proze), pa je namenjena pre svega onima koji u to veruju. Ja sam radije pretplatnik one Vajldove, da život (nevešto) oponaša umetnost. 

A ta stvarnost, u knjizi, kreće se od meni savršeno nezanimljivih detalja 19-vekovne istorije Italije, kojima se u sitna crevca gnjavi na početku knjige, pa do mnogo zabavnijih (i lično mi bolje poznatih) zezanja u dekadentnom fin-de-siecle Parizu sa kojekakvim Rozenkrojcerima, masonima, spiritistima, okultistima i srodnoj bratiji. Mestimični šmek daje pomalo osobena vizura naratora, mizantropa, rasiste i mizogina, čije (politički i sexistički ne/korektne) tirade nisu uvek bez Đav'la i ima ih prilično duhovitih. Ipak, Eko se previše zaneo u svom osuđivanju tog lika, i previše ga je groteskno karikirao, sa suviše prisutnim sudom pisca između redova i u samim redovima, a da bi ovaj bio nešto više od platforme za kritiku jednog svetonazora. Na primer, često se ponavljaju fraze sa sličnim konotacijama kao npr. "Mrzim žene iako o njima malo znam", i varijacije na to (zameniti "žene" sa: "Jevreji", "Nemci", "Rusi", "pederi" itd.), kao da Eko ne veruje inteligenciji svojih čitalaca pa im macolom stalno nabija u glavu, eksplicitnim rečenicama poput citirane, da su rasizam, nacionalizam i slične paranoje i fobije najčešće plod neznanja i nepoznavanja predmeta mržnje/straha. Poenta je tačna, ali je u romanu umetnički slabo, preočigledno izrečena.

Isto kao što je shizofreno podeljeni glavni junak upotrebljen kao platforma za Ekove ideje (tj. za ismevanje onih s kojima se ne slaže), isto tako je Eko upotrebio formu feljton-romana (odnosno – pantljičare, što bi reko pokojni Ranko Munitić) za nizanje grdnih spletki kroz koje se, po njemu, ogleda tajna istorija modernog doba, začetog u 19. veku da bi eksplodiralo u 20-om, a sve zahvaljujući spisu koji će, na kraju – odnosno na početku svoje najmasovnije primene, prvo u Rusiji a onda u naci-Nemačkoj – postati poznat i do danas slavan kao PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA. Pritom su blaćenje i demonizovanje Jevreja, sprovedeni zahvaljujući tom i sličnim mu konstruktima, upotrebljeni kao paradigma demonizovanja bilo koje Drugosti, po istovetnim zakonitostima i strategijama ocrnjivanja različitih: Jevreji, Komunisti, Srbi, pederi, sektaši, ateisti... Popuniti prazno mesto po potrebi, jer kao što reče Panonski Govnar, "princip je isti, sve su ostalo nijanse".

Istina, Eko ovom prilikom upadljivo zaobilazi Englesku, i njenu ogromnu ulogu u zamešateljstvima i prljavim intrigama i špijunskim podlostima tog doba – a time ne mislim samo na Džeka Trboseka, i njegovo okultno "porađanje" 20. veka, ilustrovano u crtanom romanu FROM HELL! Ova engleska rupa suviše je velika da bi se mogla tek tako preskočiti: da ne govorimo o tome da veza između engleskih Masona, Zlatne Zore i sličnih organizacija (te veze Kroulija sa tajnim službama, kontrašpijunaža, prevare, falsifikati, obmane i čitave KNJIGE LAŽI proizvedeni od strane tih "ezoteričnih" družina) zaslužuju možda i zasebnu knjigu – koja bi bila prirodni, još uzbudljiviji nastavak Ekove!  
Najsnažniji efekat koji PRAŠKO GROBLJE proizvodi jeste užasavajuće razbijanje i poslednjih iluzija o istoriji i njenim "procesima", o zvaničnim verzijama velikih događaja, o "spontanim" dešavanjima naroda, o pokretima, buntovnicima, fridom fajterima i anarhistima i teroristima, o pravim uzrocima i povodima za ratove... Daleko od toga da je Eko otkrio toplu vodu o lažima i falsifikatima koji upravljaju našom "stvarnošću" – pa to je toliko opšte mesto da je poznato čak i uličnim filozofima poput ovoga, koji je to savršeno jezgrovito sažeo:


Međutim, uzevši za glavnog junaka vrhunskog falsifikatora, i uplićući ga u većinu krupnih gadarija poznog 19. veka u kojima je njegova ekspertiza bila od koristi, Eko uspeva da akumulira efekat kakav nikad nisam osetio ovako snažno: skoro vrtoglavo podrivanje bilo kakve "istorijske istine", razbijanje i poslednjeg tračka verovanja u verzije koje "znamo", anihilacija i poslednjeg atoma poverenja u vlast i njene javne a kamo li tajne službe. Istovremeno, Eko uspeva da izvede zaista redak trik: da ima i jare i pare, tj. i da pojede kolač i da mu on ostane ceo – naime, on istovremeno parodira koncept "vladara iz senke" kao manipulativne meta-fikcije, ali ga takođe i osnažuje jer pokazuje da "vladari iz senke" zaista postoje ("oni koji ostaju čak i kada se vlade promene"), i da su naročito skloni da manipulišu storijama o "vladarima iz senke" koje su sami sročili!
Jedno od pronicljivijih otkrovenja koje ova knjiga nudi jeste i uloga petparačkih, feljtonskih, palp romana u kreiranju i širenju laži kao opštepoznatih istina (s posebnim osvrtom na Ežena Sija i njegovog Jevrejina lutalicu) čime se i ovde raskrinkava naglašena ideologizovanost navodno "nedužne", zabavne, pop-kulture: "Čitaoci naprosto gutaju doživljaje na kopnu i moru ili kriminalističke priče iz čistog zadovoljstva, a potom brzo zaboravljaju ono što su saznali, a kad im se nešto što su pročitali u nekom romanu predstavi kao istinit događaj, samo se nejasno sećaju da su to negde već čuli, i da ta priča samo potvrđuje njihova verovanja" (str. 330).
 

 Na primer, ako jedan petparački horor-akcioni-ratni-triler-kvaziistorijski roman - u kome su nacisti i četnici oličenja gospodstva i kulture, a proleteri i komunisti isključivo karikaturalna zadrigla gamad - kao što je to KONSTANTINOVO RASKRŠĆE, postane bestseler u Srbiji danas, i dobije nekoliko značajnih književnih (?) nagrada, a svog autora pretvori u uspešnog kafedžiju – onda to ne može biti slučajno... Takođe, ne treba da čudi da narod koji, kako reče Čerčil, proizvede više istorije nego što je sposoban da je svari, i dan-danas najradije guta tzv. "istorijske" romane (fakat: oni su sada najprodavaniji pod-žanr kod Lagune, ispred trilera i ljubića i fantazije, a otprilike u rangu ženskih trač-bljuvotina i populističko-dnevnopolitičkih autobiografskih naklapanja medijskih zvezda)...
A putanja od palpa do prestiža ne treba nikoga da čudi, kao ni u politici ona od disidenta do predsednika, jer "svi revolucionari vremenom postanu zaštitnici prestola i oltara" (str. 369). Ili pak neosetni prelaz od sataniste do pobožnog katolika, od sektaša do uvaženog člana društva na visokoj poziciji. Roman je meni lično bio najzabavniji u deonicama u kojima se razotkriva krajnje prizemno politikantstvo "ezoteričnih" društava i sekti u Parizu potkraj XIX veka, kao i njihove režirane "seanse", iskonstruisani "transkripti" izveštaja s one strane, te rasistički i religiozno zadahnuti falsifikati u njihovim glasilima potajno finansiranim od strane – koga drugog? – nego Katoličke crkve, te najzlikovačkije i najpodmuklije institucije u svekolikoj istoriji čovečanstva prema kojoj su Hitlerovi nacisti najbedniji amateri i klovnovi...
Sve u svemu, ovo je knjiga koja će vrednija biti poklonicima non-fiction ("istorijskih") fikcija nego li poklonicima dobre proze, mada je u svakom slučaju vredna čitanja. Oni koji pažljivo čitaju između redova, a da istovremeno drugim okom prate šta se zbiva oko njih, možda će uočiti i neke vrlo intrigantne paralele sa dešavanjima kao što je tzv. "Occupy Wall Street" i sličnim paradama za naivne, kratkovide i zaboravne, u svetu i kod nas.

петак, 23. децембар 2011.

Ghoul's Little SHOP of Horrors

             Velika Novogodišnja rasprodaja u Ghoulovoj horror radnji! Kupite sebi ili svojim dragim osobama neke DOBRE knjige po razumnim cenama!
            U sve cene dole navedene već je uračunato pakovanje i ptt slanje!
Za dogovor povodom bilo čega dole navedenog, pišite na dogstar66 et yahoo dot com.


(Ghoul Press, Niš, 2010)
Kultni i okultni horor roman, ko zna – znaće, ko ne zna, kliknuće na link...
Cena: 450 din


Strip TRANSCENDENCE baziran je na kratkoj priči čiji su autori Edward Lee i John Pelan. Edward Lee je kultni američki pisac horora, poznat po spoju ultra-brutalnog ''splatter'' horora sa žestokim erotskim elementima. Za detalje o ovom izdanju klikni gore na naslov.
Crtež sam radio ja (!), po scenariju Lija i Pelana.
Imam samo 3 primeraka extra, pa ko voli – nek izvoli što pre.
Meki povez: 16 strana stripa (crno-belo) + 14 strana originalne Lijeve priče + 2 strane: galerija horror artworka by Dejan Ognjanović.
Ovo je zaista brutalni raritet – ko ne kupi sada, neće kupiti nikada.
Cena: 700 din.
PRODAT 1 komad, ostalo još 2!

THE HAUNTER OF THE RING & OTHER TALES - Robert E. Howard

From the unsurpassed imagination of the creator of Conan, Robert E. Howard, here are twenty-one tales of suspense, high adventure and Lovecraftian horror. Foul sacrifices are made to a reptilian God in Hungary, a werewolf prowls the corridors of a castle in strife-torn Africa, criminal masterminds on both sides of the Atlantic vie for world domination, an enchanted ring exerts a terrible influence upon its wearer...And, as written in the pages of the accursed Necronomicon and Unaussprechlichen Kulten, the Great Old Ones watch our world from beyond the void - and wait...
Contents
"Introduction" by M. J. Elliot
"In the Forest of Villefere"
"Wolfshead"
"The Dream Snake"
"The Hyena"
"Sea Curse"
"Skull-Face"
"The Fearsome Touch of Death"
"The Children of the Night"
"The Black Stone"
"The Thing On the Roof"
"The Horror from the Mound"
"People of the Dark"
"The Cairn on the Headland"
"Black Talons"
"Fangs of Gold"
"Names in the Black Book"
"The Haunter of the Ring"
"Graveyard Rats"
"Black Wind Blowing"
"The Fire of Asshurbanipal"
"Pigeons from Hell"
416 str.
Cena: 500 din.
PRODATO!

DRACULA – Bram Stoker

Oxford's World Classics edition (Paperback)
            Opsežan Introduction by Maud Ellmann
            Odlično očuvan: kroz čitavu knjigu običnom olovkom su na marginama označena važna mesta by Ghoul.
            Cena: 350 din.

VATEK – Vilijam Bekford

            Klasični gotski roman, izvanredno štivo o kome je Lavkraft pisao:
"The descriptions of Vathek's palaces and diversions, of his scheming soweress-mother Carathis and her witch-tower with the fifty one-eyed negresses, of his pilgrimage to the haunted ruins of Istakhar (Persepolis) and of the impish bride Nouronihar whom he treacherously acquired on the way, of Istakhar's primordial towers and terraces in the burning moonlight of the waste, and of the terrible Cyclopean halls of Eblis, where, lured by glittering promises, each victim is compelled to wander in anguish for ever, his right hand upon his blazingly ignited and eternally burning heart, are triumphs of weird colouring which raise the book to a permanent place in English letters."
            Ovo je jedini postojeći prevod, izdanje Zagreb 1939, tvrd povez, odlično očuvano.
            Cena: 500 d.
PRODATO!

HOROR: Lavkraft, King, Barker

            Legendarna, davno rasprodata antologija najboljih horor priča majstora horora.
            Zapravo, nerado bih se odvojio od nje, pa zato – samo ako bi neko za nju dao
            - 2.000 din.
PRODATO!

LJUBAV I SMRT – Den Simons

Izvanredna zbirka novela horora, fantastike i SF-a.
Cena: 600 d. 
PRODATO!

UTKANI SVET – Klajv Barker

Remek-delo fantasy-horrora!
Tvrdi povez, izdanje Polaris.
Cena: 1000 d.
PRODATO!

KRADLJIVAC VEČNOSTI – Klajv Barker
             Fantasy-horror roman za staru decu i mlade odrasle.
            Prvo izdanje, ilustrovano Barkerovim crtežima.
            Cena: 500 d. 
            PRODATO!

PREŽIVEO – Džejms Herbert

Klasični splatter-horror roman. Izdanje Košmar, zaštitni omot.
Cena: 650 d.
PRODATO!

ŠUPLJI ČOVEK – Den Simons

Odličan SF roman.
Cena: 500 d. 
PRODATO!

KERI – Stiven King

Klasik horora. Izdanje BIGZ 1990.
Cena: 666 d.
PRODATO!

RAŠANI – Radmilo Anđelković

Istorijska fantazija.
Cena: 300 d.
PRODATO!

CRNI CVET – Boban Knežević

Epska fantastika.
Cena: 300 d.

ČOVEK KOJI JE UBIO LEPTIRA – Boban Knežević

(sa posvetom autora)
SF roman, ћирилични besceler pisca POSLEDNJEG SRBINA.
Cena: 400 d.

ĐAVOLJI RUKOPIS – Vladimir Dramićanin

Horor-triler roman. Okultizam, sekte, urote, stari spisi, Đavoli...
Cena: 500 d.

H. P. LOVECRAFT AND LOVECRAFTIAN CRITICISM. An Annotated Bibliography – S. T. Joshi

Anotirana bibliografija svih knjiga, eseja i članaka o Lavkraftu, sakupljena i komentarisana od strane vodećeg svetskog poznavaoca Lavkrafta.
Sa potpisom autora!
Retko izdanje. Tvrd povez. Na Amazonu je cena 50 $ (preko 3.500 din + ptt)
Cena: 2.200 d.
PRODATO!

             Cena: 300 din.

Odlično očuvani, srpski, bioskopski posteri klasičnog velikog formata. Horor, kult, retkosti, stariteti, ludila, bizarnosti, treš… Klikni na naslov da vidiš fotke dostupnih postera i njihove više nego popularne i razumne cene.

SVI diskovi dole gore na linku navedeni jesu ORIGINALI (a ne rezanci), u svojim originalnim kutijama, i sa svim dodacima (gde ih ima) onako kako su kupljeni ili dobijeni. svi diskovi su novi, uglavnom jednom ili dvaput gledani, čisti i ispravni, a i kutije i omoti su im novcati.
Nekoliko ih je u međuvremenu prodato – piši i raspitaj se šta još ima.

четвртак, 22. децембар 2011.

FINAL DESTINATION 5 (2011)

**(*)      
3-
            FINAL DESTINATION serijal zaista predstavlja unikatan fenomen u istoriji filma: jedini je meni poznat koji se sastoji ne iz nastavaka nego ga čine, bukvalno, rimejk za rimejkom! Da, doslovno je tako: drugi, treći, četvrti, a evo sada i peti "deo" zapravo su potpuno identične reciklaže motiva, tema pa čak i same strukture (!) originala.
            Ne verujete? Evo kako to u praksi izgleda: 

- Grupa mladunaca na početku filma ide ka lokaciji na kojoj će se uskoro desiti nesreća sa masovnim pomorom ljudstva. Ovde - viseći most popuca naprasno, demonstrirajući usput da su američki mostovi gori i od srpskih, iako nisu bombardovani: ruše se uz pomoć jedne obične građevinarske bušilice za asfalt!

- Usput glavni junak ima viziju da će biti sranja, pa se u zadnji čas izmakne sa grupicom od 6-8 drugara;
- Sledi spektakularni set-piece filma i njegov glavni selling point, u kome desetine ljudi ginu na slikovite, krvave načine radi našeg uživanja u njihovim FACES OF DEATH stradanijima dok u sebi likujemo: "Ha ha, sucks to be you!"

            - Neplanirano preživeli idu na sahranu nevizionarima, i čude se kako to da su u zadnji čas umakli smrti;
            - A onda kreće drugi glavni razlog postojanja ovog serijala: serija zaginuća po principu "što ne platiste na mostu, platićete na ćupriji" – samo još maštovitije i krvavije. To u prevodu znači: spoj "nesrećnih slučajeva" iz THE OMEN serijala sa Pevac-Krelac mašinerijama i složenim uzrok-posledica fazonima (loptica u rupicu, rupica na svećicu, svećica na uzicu, uzica na teg, teg na vagu, vaga na polugu, poluga… itd.)

            - Već posle druge smrti glavnome postaje jasno da tu ima neki pattern, na čijem odgonetanju on/a provede još neko vreme, dok se mi zabavljamo još nečijom Looney Tunes Splatter smrću;
            - Pre ili kasnije pojavi se Negro-Candyman bombona, Toni Tod, da izvali par dubokogrlenih, mističnih upozorenja koja neće biti ni od kakve vajde nikome sem njemu samom, da unovči još jedan ček za epizodisanje u još jednom nepotrebnom rimejku originalne "ekskurzije" (i da se bar jednom godišnje pojavi u nečemu što actually igra u bioskopima, za razliku od uobičajenog mu direct-to-dvd geta gde pretežno čami);

            - Pred sam kraj sledi spektakularni pokušaj da se smrti umakne: sevaju munje i gromovi, gore vatre, padaju ogolele žice, ljudi lete kroz vazduh, dža i bu, a-bre i u-bre… i na kraju sve te komplikovane jebade učini se čak i da je uspelo: glavni/a ostaje živ/a.

            - A onda, u poslednjoj sceni – suprajz! Taman kad ste pomislili da je vreme za finalni poljubac i odlazak prema zalasku sunca i za čitanje odjavne špice kako biste memorisali novi buljuk hipertalentovanih mladih Holivuđana za koje nikad više nećete čuti – a ono, fuck! Eto još jedne spektakularne nesreće – ali kratkotrajne, jer su sve pare potrošene na onaj set-pis na početku – u kojoj antiklimakterično gine i glavni junak/inja!

            E, tek kad je i taj kliše zadovoljen, može da krene špica.
            Šta to čujem? Neko se žali da sam upravo spojlovao film?
           Hello! Ovo je FINAL DESTINATION FUCKIN' FIVE! Ako ste gledali bilo koje dve prethodne varijacije na tu temu, ovo je ISTO TO, samo sa drugačijim smrtima! Sve ostalo je NEPROMENJENO. Nema uvođenja novih elemenata u "mitologiju" (ne)izbežne smrti. Nema preispitivanja/rušenja uspostavljenih pravila u prethodnim nastavcima! Nema prikvela a ni sikvela. Nema "20 godina ranije, u malom seocu u Ajovi, započeo je čudan niz koincidencija koji će dovesti do…" Niti bilo ko u ovom serijalu (osim kameo Candymanovog namigivanja) pokazuje i najmanju svest da se bilo šta iz ranijih nastavaka već desilo nekome (znate ono, obavezna scena: idemo u biblioteku/na gugl i "istražujemo" niz čudnih smrti od pre dve godine, i slično). Jok. Ništa takvo. Svaki FINAL DESTINATION se pravi da nijedan pre njega nije postojao i da nam po prvi put prezentira apsolutno istovetno skrojenu "priču", a publika se iz nekog razloga isto tako pretvara da tu priču, baš tako skrojenu, samo sa drugačijim smrtima, nije već gledala prošle godine.
 

            I čemu onda sve to?
            Pa zbog tih scena poginuća, hiljadu mu tisuća! Jedino pitanje koje bilo koga treba da zanima jeste: da li su smrti u ovom rimejku dobre? Ukratko, jesu. Neke od najboljih već sam spojlovao fotkama uz tekst. Set pis na mostu koji se ruši dobar je – ne baš tako dobar kao čuveni lančani sudar u drugom delu, neprejebiv u čitavom ovom serijalu, a i šire – ali dovoljno je slikovit da samo zbog njega vredi ovo pogledati u bioskopu, u 3-D. Ostale smrti nisu onako preterano elaborirane kao nekada, možda su neke pomalo zbrzane, ali u načelu – solidno su osmišljene i realizovane (uz preterane količine CGI-ja, što je sada trend koji se podrazumeva i izlišno je, avaj, više i kukati nad time), dovoljno su zabavne da će zadovoljiti one koji su zbog njih ovde. A zašto bi inače iko ovo gledao? Zbog saspensa? Za koje "likove"? Zbog neizvesnosti? Po peti put?... 

            Devojka pada s mosta i nabode se na jarbol brodića ispod. Pokidana sajla raskomada crnju na mostu. Proliveni vreli asfalt sprži facu i gornji deo tela čoveku. Desetine tankih šipki proburazi momka. Drugoga dijagonalno preseče talasasti komad lima. Itd. A onda: jedna glava zdrobljena Budinom statuom. Jedno oko zasečeno laserom; dlan oprljen laserom; pad kroz prozor uz ispalo oko. Glava fizikalca nabodena na veliku kuku. Pola face odneto Francuskim ključem. Gimnastičarka koja se bukvalno – polomi kao lutka pri padu sa sprave…
            Zadovoljni?

            FINAL DESTINATION isporučuje solidne količine onoga što se očekuje; istina, već po peti put, ali šta sad oćete? Iznenađenja tu nema niti ga iko želi. Čak i usred sveg besramnog recikliranja, FD 5.0 je barem dovoljno pošten (i maštovit) da isporuči elementarnu dozu onoga zbog čega ljudi plaćaju kartu – odnosno, zbog čega mukotrpno skidaju filmove sa neta u znoju lica svog i izdvajaju dragoceno vreme života svojih za njihovo konzumiranje.

     FD 5.0 je idealan kao background noise za povremeno bacanje pogleda na ekran tokom Novogodišnjeg maratona; mudrima dovoljno.

среда, 21. децембар 2011.

"Novi srpski film" u BUKTINJI

            Najnoviji, 29. broj časopisa za književnost, umetnost i kulturu BUKTINJA, koji izlazi u Negotinu (izdaje ga "Krajinski književni klub"), u celosti je posvećen domaćem filmu. Sadržaj je pretežno posvećen počecima kinematografije u ovim krajevima, pionirima filma iz Istočne Srbije (manje-više zaboravljenim), te legendi potekloj iz Zaječara – glumčini Zoranu Radmiloviću. Evo šta sve ima na tih 96 strana:
 
            Moj prilog ovom broju sastoji se u, praktično, jedinom tekstu u tematu koji se bavi novijim filmovima – naslov je PROBLEMI SA NOVIM SRPSKIM FILMOM, a sadržina se tiče osvrta na neke od naslova koji se svrstavaju pod floskulu koju je izbacio (mada je nije definisao) poznati srpski komičar, Dimitrije Vojnov.
            Deo teksta zasnovan je na mom izlaganju na tribini koju je organizovao Institut za pozorište, film, radio i televiziju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu održanoj 23. oktobra 2010. godine u Galeriji Artget Kulturnog centra Beograda.
            Sticajem okolnosti (zbog prečih i pametnijih stvari za pisanje na blogu u to vreme) nikada se nisam više osvrnuo na to dešavanje – koje se ionako pretežno sastojalo od promašene, prazne ili "da, ali nije bitno" priče, uz samo par izuzetaka – ali zato barem sada, premijerno na blogu, kačim nekoliko ekskluzivnih fotki sa tog dešavanja kao ilustraciju.
            Bio je to sudar titana novije srpske filmske misli (uz nekolicinu zalutalih) kakvi se retko okupljaju u isto vreme na istom mestu upravo kako bi se sprečilo da neki incident (ili zlonamerni teroristički akt) u jednom cugu nanesu nenadoknadiv gubitak "novom srpskom filmu".
 
Ipak, nisu pale varnice koje su neki, možda, očekivali – a nisu pale niti neke ozbiljnije posledice tog susreta, pošto je kiklopski zamišljeno višečasovno dešavanje pomalo otupilo oštrice tuceta učesnika i možda pomalo i smorilo mnogobrojnu i jedvadišuću publiku za neko opsežnije učešće nakon što je svako na tribini izneo to šta je imao. Sažeci njihovih izlaganja kasnije su objavljeni u Zborniku FDU-a.
            Ovaj tekst za BUKTINJU mi je, inače, bio naručen u vreme kada sam ubrzano završavao rad na doktoratu tako da nisam mogao da izdvojim onoliko vremena za njega koliko bih voleo, te stoga on NIJE moje definitivno i finalno razračunavanje sa proizvoljnim tlapnjama D. Vojnova, već je samo skica u tom pravcu.
            Nekad, kad budem dovoljno dokon (i motivisan) moraću da tome posvetim jedan studiozniji tekst. Do tada, evo temata koji bi mogao i morao zanimati pratioce filmskih dešavanja u nas...

уторак, 20. децембар 2011.

VOLESMO SE LUDO U EGIPTU MI

            Žale se neki da su recentni postovi na blogu sumorni, čemerni, upadljivo deprimirajući i beznadežni, pa zato, kao dokaz neuništivosti Ghoulovog duha, evo za promenu, moje najnovije pesme ljubavnog horora. Inspirisana je pogledom na roman Brema Stokera JEWEL OF THE SEVEN STARS, o oživeloj mumiji i njenoj davnašnjoj reinkarniranoj ljubavi, koji planiram uskoro da čitam. Negde u pozadini svesti verovatno mi je bio i Pero Defformero...

volesmo se ludo u egiptu mi

Volesmo se ludo
pre milenijuma tri:
da li me i dalje
sada voliš ti?

Volesmo se jako
pre milenijuma pet:
dal' bi opet sa mnom
pošla u krevet?

Volesmo se besno
pre milenijuma šes':
dal' i dalje za mnom
padaš u nesves'?

Staviću ti oko vrata
kajlu od dvajes karata
kakvu nose dvorske dame:
dal' bi opet pošla za me?

Upravo oživeh
pa ne zborim tečno,
al' ako me ljubiš -
živećemo večno.

O ljubavi našoj
pevali su svi,
smetalo nam nije
što mrzeše nas zli.


Bež'te guje i aspide
od mene vam spasa nema,
gradio sam piramide
da mi u nji' draga drema.

Volesmo se, draga,
ludo ti i ja,
al' ode do vraga
naša dinastija. 

U crno obojen
u meni je Kem,
izvadiše mi jezik
pa ostadoh nem.

Prokleta mi loza
i zlato što sja,
rastaviše dušmani
moju Ka od Ba.

U novom si telu
moja ljubavi,
al spojićemo opet
što zlodej rastavi.

Mumija je moja
žilava i tvrda,
zbog tebe ću, mila,
pomerati brda.

Jer volesmo se ludo
kraj plodnoga Nila,
'ajde priznaj, draga,
dal' bi moja bila?

I tako mi Tota
bila bi gre'ota
da sveštenik zli
ljubav našu pokvari.

O našoj strasti
pevaće eoni,
nemoj da nam, draga,
sudbu kroje Oni.

Zvezde su sada
tačno gde treba,
Polaris namiguje
sa severnog neba.

Okreće se kolo sreće,
naše vreme tek dolazi,
zaplakaće ti dušmani
kad ih moja noga zgazi.

Čudiće se Oni,
neće znati šta je,
kada im pred vrata
Anubis zalaje.

Promenila se klima
u Egiptu zima,
došli Muslimani,
biće stani-pani!

Al mađije su moje
starije od Proroka,
on zaštitit' neće
od mojijeh uroka.

No, ti mi se ne boj,
ljubav mi je čista,
ozlediti te neću
ako osta ista –

- ista kao nekad,
kad ljubih te ja,
kad na nebu sjaše
naš svemoćni Ra.

I zato mi reci,
ako sam ti drag,
dal bi sada legla
u moj sarkofag!