недеља, 14. јул 2013.

Močvare i stara groblja (Veliko Orašje kod Velike Plane)


Dobio sam brdo zanimljivog materijala od jednog poštovaoca srpskog gothica, pa time i ovog bloga. U pitanju je Mladen Milosavljević iz Velikog Orašja kod Velike Plane. On je po obrazovanju etnolog. Prošle godine je odbranio master rad na etnologiji sa temom ''strašnih priča'' u Velikoj Plani; sakupio ih je 40-ak, i uz malo sreće, taj rad bi, zajedno s tim pričama, trebalo da se do kraja godine pojavi iz štampe u knjizi koju ću ovde na blogu svakako najaviti i prikazati.
A dok čekamo na tu knjigu, Mladenov prozni rad možemo čitati u novom broju časopisa OMAJA, koji neguje upravo staromodnu, etno & folklornu fantastiku i horor, pretežno ali ne nužno domaće proizvodnje. Konkretno, u sadržaju možete naći ovakve stvari: Kako je kuma Milenija videla čumu (Danica Marković), Noć na mostu (Milovan Glišić), Vilinska posla (Vaso Pešterac), Gluvo kolo (Mladen Milosavljević), istinita ispovest Dragutina Ilića Spiritualna iskustva, strip Omaja (Ana Milojković), pesme Zločinac se sam otkrio (Nikolaj Velimirović), Bajalice (Olivera Katarina) i druge slične priloge. 
Časopis se može kupiti u štampanom obliku, ili se čitati u PDF formatu sa sledeće adrese: http://omajacasopis.wordpress.com/omaja/
Nego, da se vratim ekskluzivnim prilozima samo za THE CULT OF GHOUL blog! Mladen je više nego umešno fotografisao NEKRONOMIKON na nekoliko mega-slikovitih, jezovitih mesta u okolini Orašja i Velike Plane, i to propratio prikladnim podacima o tim lokacijama, pa da ne dužim više, evo, uživajte u Mladenovim opisima i – u fotografijama (naravno, kliknite na sliku da je vidite veću i detaljniju)!
Ovo jezerce, odnosno močvara, nalazi se kod Velikog Orašja, pored Velike Plane, na mestu starog mlina, u blizini današnjeg istoimenog etno restorana.
Kako kažu lokalni usmeni izvori, na ovom mestu su Turci davili neposlušan lokalni živalj.
U ovom stablu koje ''čita Nekronomikon'', po narodnom predanju, živeo je zmaj koji je tu i spaljen.  
Ovo što zatim sledi su fotografije starog groblja. 
Groblje je, kao što se vidi na slikama, potpuno uraslo u korov te je fotografisanje bilo prilično otežano. Poslednji put sam dolazio na ovo groblje krajem marta i videlo se odlično. 
Inače, samo groblje je napušteno krajem 19. veka a služilo je kao groblje meštana starog sela ''Livat''. 
Lokalni meštani ga zovu i Staro trnovačko groblje, zbog blizine sela Trnovče, mada se samo groblje nalazi na tromeđi Velikog Orašja, Savanovca i Trnovča. 
Neposredno pored groblja nalazila se, tzv. ''Mađarska crkva'' sa konakom, koju su srušili Turci, a i samo groblje se prostiralo na znatno većem prostoru od današnjeg. 
Relativno blizu groblja nalazi se staro korito reke Jezave, koja je proticala ovuda sve do regilacije toka, krajem '60-tih godina prošlog veka. Zvanično, reka je dobila ime po tome što je lokalnom stanovništvu izazivala jezu svojim čestim poplavama. 
Međutim, po nekim pričama koje sam skupio radeći svoj master rad a za koje sam čuo i ranije, lokalne vračare su, uz pomoć magijskih radnji i bajanja, iz Jezave vadile nekakva demonska bića, koja su slale na onoga ko bi se zamerio njima ili njihovim klijentima. Otuda i ime reke. 
I na kraju, ove fotografije predstavljaju mesto zvano Divostin u selu Krnjevu. 
 
 
Nisam čuo nikakve jezive priče vezane za ovo mesto, ali je interesantno po tome što se ovde nalazi zgrada u kojoj je bila smeštena prva seoska škola u Srbiji. 
 
 
Inače, mesto je povučeno od samog sela i nalazi se u jednoj velikoj šumi sa ogromnim, prastarim grobljem koje se i danas koristi.
 
 
* * *  
Mladenu veliko hvala na svemu ovome, a u idućem nastavku videćete još neka simpatična "gothic" mesta koja je uslikao i opisao, ali u neznatno urbanijem okruženju...
+ + +  Koristim i ovu priliku da vas, čitaoce ovog bloga, pozovem na saradnju: ako u vašoj blizini ili daljini postoji neko slikovito, hororično mesto poput ovih (stara groblja, ruševine, puste crkve, zidine, tvrđave... ili zlokobne močvare, mračne šume, čudne stenovite formacije o kojima kruže legende...) - 'ajde uslikajte to pa pošaljite na moj mejl dogstar666 at yahoo dot com, da to ovde razglasimo!

петак, 12. јул 2013.

HELLRAISER (1987) by Bob Živković

Na blogu sam prošle godine započeo omaž likovnom umetniku, Bobu Živkoviću, kroz izbor njegovih fanta-horor ilustracija rađenih za ALEF, a zatim i kroz neke njegove bezobraznije radove. Zatim sam otpočeo sa razotkrivanjem manje znanih njegovih mladalačkih aktivnosti – iz vremena kada je, krajem 1980-ih, ne samo ilustrovao SF magazin ALEF, nego u njemu čak glumio i filmskog kritičara! Njegov rivju filma ALIENS već se nalazi ovde, a evo njegove ilustracije za koricu prvog broja ALEFA:

             Ako ćemo pravo, Bob se u toj ulozi snalazio s promenjivim uspehom: bilo je tu i lupetanja, i promašaja, i preterivanja (mnogo preterivanja!) i mestimične lenjosti i ni u čemu utemeljenog bezobrazluka – kao, recimo u ovom olakom, mrzovoljnom i prilično besmislenom otpisivanju svekolike neameričke produkcije, gde se u istom potezu u kantu za đubre odbacuju i klasici i trešeri i dokazani autori, samo zato što su Italijani, Španci ili Kinezi, a ne Holivuđani! Evo, dakle, kako Bob komentariše filmove prikazane na (danas pokojnom, a nekad slavnom) festivalu fanta-horor filma u francuskom gradu Avorijazu:
            Ipak, ovakvi propusti su maleni u svetlu kvaliteta Bobovih tekstova koji nisu ni pretendovali da budu "ozbiljne" filmske kritike. Meni su, u to vreme, pre četvrt veka, njegovi rivjui bili značajan dah svežine – moj prvi susret sa drugačijim načinom pisanja o filmu: oštro, ljuto, strastveno, podsmešljivo, cinično... Ja sam južnjak, isto kao i naš dobri Dobrosav (koji je, podsećam, rodom Piroćanac!) i stoga pre svega emotivac. Dakle, ako nemaš emociju i stav, nemaš ništa. U njegovim tekstovima najviše mi je imponovala upravo autentična emocija: najbolji među njima bili su oni u kojima je Bob ili bio oduševljen, pa svršavao po filmu koji mu se strašno dopao, ili oni gde je bljuvao i pljuvao i kenjao najstrašnije po filmovima koje je smatrao promašenim budalaštinama (i gore od toga)!
            Evo, ovom prilikom, jednog od najuticajnijih Bobovih tekstova, barem za mene lično. Ovaj rivju dole bio je moj prvi susret sa imenom i delom Klajva Barkera. Bob je ovim kratkim tekstom uspeo da me apsolutno napali i na KNJIGE KRVI i na njihovog autora, a naročito na njegov tada predstojeći film HELREJZER. Evo kako:

            Videvši ovaj Bobov tekst, i druge njemu slične, smesta sam pomislio: hej, voleo bih i ja ovo da radim! Do tada sam znao samo za suvoparne, opisne i blago kritičke kritike; Bob je bio prvi koji mi je pokazao da to sve može i sočnije i zabavnije. Ostatak je istorija - i mada još nije dospeo na History Channel... evo ga, donekle, na ovom blogu.

             Inače, nekoliko godina posle pisanja gornjeg rivjua, Bob je bio u prilici da ilustruje Barkera: prvo je to bilo na korici Košmarevog izdanja KABALA, a zatim je uradio i IV, V i VI  KNJIGU KRVI (za prve tri izdavač, Znak Sagite, kretenski je odabrao inferiorne inostrane radove i moronski neadekvatnu čistu plavu farbu za pozadinu)! Uporediti to sa jednostavnom genijalnošću Bobovih radova:
         Velika je šteta što doktor Zoća nije angažovao Boba da mu ukrasi korice za UTKANI SVET, VELIKU I TAJNU PREDSTAVU i EVERVIL - ali ta notorna škrtica je radije za dž. upotrebila takođe inferiorne, bezveznjačke američke korice (OK, ona za UTKANI SVET još i nije loša; ove druge dve su bledilo i ništavilo) nego da plati domaćeg autora. Ali, to je neka druga priča...

среда, 10. јул 2013.

FRANCO NERO na Grossmannu 2013!

             Iduće nedelje dešava se najluđi i najbolji festival fanta-hororičnog filma u celom regionu (a o vinu da i ne govorim) – naravno, slovenački Grossmann. Po deveti put! 15-20. jul 2013 / Ljutomer / Slovenia / EU
            Nažalost, ove godine neću moći da učestvujem na Grosmanu jer se prethodnih (i predstojećih) meseci staram o bolesnom ocu, ali nadam se da ću, ako je takva božja volja, svakako overiti jubilarni i spektakularni DESETI Grosman, dogodine.
            Drugari sa Grosmana su bili tako fini prema meni da su ove godine, znajući da neću biti sa njima, kao glavne goste pozvali imena jaka, relevantna, opštepoznata i filmofilima draga, ali ipak takva da ja lično neću stravično patiti što ih, eto, neću naživo upoznati. Naime, dva glavna gosta i ujedno dobitnika Hudih mačaka za životna dela jesu poznati glumac FRANCO NERO i malo manje izvikani reditelj, znan fanovima italo B-muvija, ENZO G. CASTELLARI. Obojica će publici biti predstavljeni kroz javne razgovore, kao i kroz retrospektive odabranih filmova. Nerova, naravno, sadrži i neizostavnog BANOVIĆ STRAHINJU.
            Možda je i mudrije što su Verhovena ostavili za iduću (jubilarnu, Ghoul-attending) godinu!
Čisto da moja tuga što nisam na festivalu bude još malo veća, filmski program na Grosmanu je ove godine jači no ikada! Glavni program sadrži sledeće (klikni na naslov za više detalja o filmu):







            Čak 4 od 6 ovih naslova trenutno nisu dostupni za skidanje sa neta, što je u današnje vreme za jedan festival VELIKO postignuće, naime, da imaju uistinu PREMIJERNI program. A da stvari budu slađe, piratima su nedostupni upravo oni najprimamljiviji filmovi, koje sam već najavljivao u svom osvrtu na najočekivanije filmove godine, i koje bih, da sam tamo, na licu mesta, pod obavezno overio. Po redosledu visine mojih očekivanja, to su: BYZANTIUM, VANISHING WAVES, FRANKENSTEIN'S ARMY i TULPA. 
            Koliko je festivalski program jak govori i podatak da su u jedan od PRATEĆIH programa stavili film koji je na nekim drugim festivalima (npr. u ZAGREBU) bio u udarnom, glavnom programu: THE ABC'S OF DEATH !
            A to nije sve: ove godine je vanredno atraktivna i ponuda dokumentaraca na filmske (žanrovske) teme. Definitivno su vredni gledanja svi do jednoga! Evo šta se nudi u programu Shock Doc (klikni na naslov za detalje):
 EUROCRIME!
USA; 2012; 137 min
Directed by: Mike Malloy
Cast: Franco Nero, John Saxon, Henry Silva, Antonio Sabato, Fred Williamson

FROM ROMERO TO ROME
UK; 2012; 60 min
Directed by: Calum Waddell
Cast: Russ Streiner, Kim Newman, Ruggero Deodato, Dardano Sacchetti, Luigi Cozzi, Alex Chandon

SLICE AND DICE: THE SLASHER FILM FOREVER
UK; 2012; 75 min
Directed by: Calum Waddell
Cast: Corey Feldman, Mick Garris, Adam Green, Tobe Hooper, Tom Holland, Scott Spiegel

BULLETS, BABES AND BLOOD
UK; 2012; 17 min
Directed by: Calum Waddell
Cast: Ruggero Deodato, Sergio Martino, Darren Ward, Paolo Zelati

            Za fanove zombija tu je i spec. program zombi filmova, Zombirama, a ko voli da se glupira pred svetom maskiran u zombija (by Luda Veverica, tj. Kumalakanta i curice), moći će i ove godine da to radi na ZOMBIE WALK paradi mrtvačkog ponosa.
            Grosman je zaista vanredno dobar i zabavan festival, pa stoga – svi vi iz regiona koji ste voljni za malo putovanja, kampovanja i zezanja u ovom malom mistu blizu hrvatske granice, preporučujem vam da izučite zvanični sajt festivala, detaljnije skenirate program jer ima tu i koncerata (npr. HORROR PIKNIK!!!) i drugih dešavanja, plus: još filmova, pa vidite kako i gde otići, kako srediti smeštaj itd. Sve to lepo piše OVDE.
            Eto, pa uživkajte malo i umesto mene. Živeli!

понедељак, 8. јул 2013.

HANSEL AND GRETEL: WITCH HUNTERS (2013)

**(*)   
2+
            Od nekoliko nedavnih filmića na temu IVICE I MARICE, ovaj je svakako najmanje loš. Posredi je gledljiv, ali skroz-naskroz rutinski kvazi-istorijski akcioni gothic bućkuriš provučen kroz estetiku današnjih igrica i stripova, nešto kao poor man's VAN HELSING ili tako neka šarena ispraznost koja uzima horor kao osnovu i alibi za fensi pozersku akciju (s tim što je čak i VAN HELSING nedostižan pojam za ovo ovde). 
Femke Jensen se fino primila kao Zla Veštica, baš se unela u ulogu, potrudila se i daleko je najupečatljivija od okupljene ekipe. 
Nažalost, HANSEL AND GRETEL uspeva da manje-više protraći još jednog nordijca, Petera Stormera, ovde u rutinskoj pojavi kao karikirani negativac koji prerano i olako (mada smešno) strada, a i do tada je služio pretežno za zajebanciju.
Najveći problem u kastingu ovoga jeste bezlični neharizmatični šmokljan, Džeremi Rener u ulozi Ivice (Ivica? IVICA?!): odurna njuška matorog zgužvanog bebifejsa koji je ionako prestar za ovu ulogu – ima 40 godina i malo fali da može otac da bude svojoj "sestri", Marici. 
U prologu vidimo da su I&M dečica približno istih godinica, s razlikom od max. godinu-dve između – a kad odrastu, Ivica odjednom ima nekih 15 godina više od Marice! Pričam ti priču!
Sad, Marica (MARICA?!) je Gema Aterton, i to već stvari čini oku prijatnijim: ona ima i lik i stas za ove srednjovekovne kožne kostime i samostrele i kamera je voli (za razliku od odurnog Ivice)! Gledaćemo je uskoro u vampirskoj VIZANTIJI Nila Džordana…
Zaplet je nevredan priče: Zla Veštica želi da koleginice učini otpornim na vatru, ili tako nešto, a ovo dvoje, IVICA i MARICA u UNDERWORLD kostimima, idu od sela do sela i za pare tamane veštice, pa se tako namere i na ovu. 
Tu je jedan dobroćudni trol (benevolentan barem kad je Marica u pitanju), jedan generički teen comic sidekick (koji nije komičan nego naporan & dosadan) i mnogo pucanja, pirotehnike i mlaćenja, streljanja i bacanja okolo 
– ali iako je to izvedeno kompetentno na elementarnom nivou, ništa od toga nije naročito memorabilno niti pažnje vredno. O nekom saspensu ili daleko bilo stravi da i ne govorim – ovo je gola rutina i žvaka za (isprazni tinejdžerski) mozak.
Ukratko, praznoglav film koji može poslužiti za osveženje vrućinom-proključalih mozgova (if any) ali ništa više od toga. 
Uostalom, ko je voleo ono što je norveški reditelj Tomi Virkola uradio sa naci-zombijima u DEAD SNOW, prijaće mu i ovo kako je – po zadatku, bez mnogo duha sem par površnih dosetki – odradio bajke, srednji vek, veštice itd. 
 
Čista amerikanizovana konfekcija, čak i kad je pravi evropska najamna radna snaga...

субота, 6. јул 2013.

Bogat filmski program za sirotinjsku nišku publiku

             Kad sam bio mlađi i naivniji (tj. optimističniji), pokušavao sam da u Nišu animiram neka dešavanja vezana za horor i fantastiku uopšte, odnosno da okupim grupicu ako ne i čitavu grupu entuzijasta dovoljno ornih i kreativnih da nešto porade na tom planu.
            Godine 1997. osnovao sam, sa Srđanom Savićem, društvo ljubitelja fantastike pod nazivom TAMNA ZVEZDA, po uzoru na beogradskog "Lazara Komarčića." Imali smo dve javne aktivnosti, obilato oglašene u medijima (lokalnim novinama i televizijama). Jedno je bilo predavanje koje smo Savić i ja održali na temu vanzemaljskih invazija na filmu, u prostorijama NKC-a na Paliluli. Drugo je bilo moje predavanje o Kronenbergu u klubu "Čarli Čaplin", u podrumu pokojnog bioskopa "Čegar".
            Nešto potom, u istom tom "Čaplinu", gde su Savić i Dejan Dabić dugo vremena organizovali filmske večeri (kultni i popularni filmovi sa video bima), priredio sam uoči Noći Veštica reviju horor filmova – uglavnom retkih, teško nabavljivih u to vreme (1997): dakle, pre divxa i dvda, pre masovnog skidanja sa neta. Bili su to kultni naslovi kakvi se nisu mogli naći ni u jednom niškom video klubu: TEKSAŠKI MASAKR MOTORNOM TESTEROM, SANTA SANGRE, HARDWARE itsl.
            Na sva ova dešavanja došlo bi po nekih 20-30 mladih osoba, što je sasvim fina cifra, jer ni BG "Lazar Komarčić" ne uspeva da okupi više, čak i kad banku drže mnogo izvikanija imena. Avaj: bili su to samo pasivni konzumenti, koji bi došli, saslušali-odgledali šta ima, i tiho se povukli u mrak iz kojeg su izmileli. Uprkos svim vapajima, ama baš niko nije mi tada prišao, pitao za neki film, ili za bilo šta drugo, ili ponudio druženje, aktivnost, pisanje, crtanje, fanzinašenje, predavanje, šta god.
Dakle, moji pokušaji u ovom pravcu (a bilo ih je još...) ostali su uzaludni. Jer, ovaj veliki univerzitetski grad, treći po veličini u Srbiji, bio je i ostao samo jedna malo veća palanka, ili još preciznije, turska kasaba.
To proističe između redova i u redovima koji slede, a izvorno su objavljeni u (danas pokojnom) kulturnom dodatku danas sve bednijih niških NARODNIH NOVINA. Tekst na blogu ilustrovan je mojim horor fotkama sa proslave Noći Veštica u klubu "Čarli Čaplin" daleke (ali iz ove perspektive – blistave, bajne i sjajne) 1997. godine. Da, bundevu sam lično ja izrezbario!
            
        Bogat filmski program za sirotinjsku publiku            
Кult br. 36,
26.05.2006.
(c) Dejan Ognjanović

Niški Kulturni Centar (sa svojim urednikom filmskog programa, Dejanom Dabićem) krajem aprila i početkom maja priredio je nekoliko zanimljivih programa za ovdašnje filmofile, a posebno za one naklonjene žanrovskom i fantastičnom filmu.
            Prvo je, stešnjena u nedelji između Uskrsa i Prvog maja, organizovana revija italijanskog horor filma, u saradnji sa Italijanskim kulturnim centrom i Domom omladine iz Beograda. Radi se o programu zasnovanom na reviji održanoj 24-26. marta 2006. u Beogradu. Ovog puta, istina, nije bilo atraktivnih gostiju poput kultnog režisera Darija Arđenta koji je svojim prisustvom počastvovao svoje beogradske obožavaoce, ali su Nišlije barem mogle da na projekcijama sa video bima pogledaju neka klasična ostvarenja italijanskog horor filma, kao što su Maska demona, Bič i telo, Suspirija, Natprirodna pojava, i drugi.  Tokom četiri dana, od utorka do petka (25-28. aprila), prikazano je osam filmova u nedavno renoviranoj sali SKC-a (u Banovini). Zahvaljujući dobrom 5.1. surround ozvučenju, publika je mogla da se adekvatno plaši naglašenim zvučnim dizajnom i jezivom muzikom po kojoj su italijanski horori poznati. 
            Istina, termin ove revije bio je pomalo nezahvalan: između dva praznika, sa mnogo studentarije na mini-raspustu, i sa ograničenom reklamom, ovo dešavanje je sebi privuklo tek par desetina najvernijih gledalaca. To je velika šteta jer radi se o prvoj horor reviji još od programa u nekadašnjem klubu 'Čarli Čaplin', koji je jedva uspevao da primi četrdesetak željnih gledalaca na Noć veštica 1997. Niška filmska publika se neprestano osipa, što se vidi u jezivo lošoj posećenosti bioskopa, pa i u daleko manjem broju gledalaca u Kinoteci koju takođe NKC organizuje (danas je uspeh ako ih u sali bude tridesetak, dok je u zlatnim danima, pre samo pet-šest godina, prosek bio oko devedeset, dok su atraktivnije projekcije umele da dovuku i kojih dvestotinak posetioca). U tom svetlu, poseta ovoj reviji je još i sasvim pristojna, naročito ako se ima u vidu njena tematska i žanrovska ekskluzivnost, odnosno činjenica da horor u ovim krajevima nikada nije ni bio preterano popularan.
            Kao svojevrsna kruna ovog programa, samo nedelju dana kasnije (u petak, 5. maja), usledilo je predavanje o 'Majstorima italijanskog horora'. Držao ga je potpisnik ovih redova, na osnovu svog dugogodišnjeg proučavanja horor žanra, a još konkretnije – na osnovu serije tekstova o italijanskom hororu objavljenih u beogradskom magazinu 'Znak sagite'. Opsežno predavanje bilo je posvećeno svim važnijim imenima apeninskog horora, od Marija Bave (autora iz šezdesetih godina prošlog veka) pa do današnjih novih zvezda poput Mikele Soavija (poznatog po ekranizaciji popularnog stripa 'Dilan Dog').
Post-praznični mamurluk je verovatno bio još jedan razlog za osrednju posećenost (čitaj: petnaestak duša), ali ono što je nedostajalo u smislu kvantiteta nadoknađeno je kvalitetom. Prisutni su s pažnjom i interesovanjem ispratili predavanje kao i dokumentarac o Mariju Bavi prikazan nakon njega, a potom su žustro glasali za film po izboru, od nekoliko ponuđenih. Na kraju je pobedio novi film, 'Oči od kristala', čijom projekcijom je i ovo veče uspešno privedeno kraju.
            Najzad, ovaj baraž fantastike i horora, neviđen u Nišu u poslednjih petnaestak godina, okončan je mini-revijom domaćih kratkometražnih filmova fantastike i horora. Ovaj program zasnovan je na onome koji je u beogradskom Domu Omladine sa izvanrednim uspehom prikazan kao deo 'Beokona', manifestacije koju su organizovali tamošnji ljubitelji fantastike iz društva 'Lazar Komarčić'. Posle velike popularnosti ovog ekskluzivnog programa usledila je i njegova repriza na 'Danima horora u Beogradu', kao i gostovanje u nekoliko gradova u Srbiji. Tako je, na kraju, dospeo i do Niša, i prikazan je u istoj, već pomenutoj sali SKC-a. Filmove je predstavio Jovan Ristić, član društva 'Lazar Komarčić' i jedan od selektora ovog programa. Drugog dana revije, u subotu 13. maja, Ristić je održao i video-prezentaciju beogradskog društva ljubitelja fantastike, koje okuplja brojne istaknute pisce, prevodioce i izdavače kao što su Zoran Živković, Boban Knežević, Goran Skrobonja i drugi. 
            Na žalost, niško društvo ljubitelja fantastike 'Lira' postoji samo na papiru, ali svojim dosadašnjim (sporadičnim, i slabo promovisanim) aktivnostima nije uspelo da oživi nišku scenu, niti da sebi privuče značajniji broj aktivnih članova. Što je posebno neshvatljivo, niko od (ionako uskog kruga) starijih članova nije prisustvovao nijednom od ova tri programa. Prilika za vrbovanje novih, mladih članova ispuštena je, a broj prisutnih u sali SKC-a oscilirao je između deset i dvadeset. Ako se ovakva tendencija nastavi, kroz nekoliko godina biće doveden u pitanje smisao organizovanja ovakvih programa u Nišu.  
Koliko god neki kukali na 'beogradizaciju', u ponekim aspektima Niš bi mogao da samo zavidi Beogradu, a poređenje između medijske pokrivenosti i naročito odaziva publike na istim ovim programima u Beogradu i u Nišu otkriva vrlo poražavajuću sliku – poražavajuću po Niš. Ako se na jednoj istoj reviji filmova u Beogradu pojavi između 150 i 200 posetilaca, a u Nišu ih na nju dođe deset puta manje, postavlja se pitanje: da li je Niš deset puta manji, nepismeniji, manje urban i moderan grad? Umesto žalopojki zbog tzv. 'beogradizacije' možda bi bolje bilo da se borimo protiv južno-tužne 'nišizacije'!