Kao
što sam već na blogu pisao, ove 2016. se proslavlja 200
godina Frankenštajna! Tačnije, 200 godina od one famozne noći na
ženevskom jezeru kada je Meri Šeli u društvu još nekih romantičara, narkomana i
ludaka zamislila jednu od najuticajnijih horor priča svih vremena.
Uzgred,
o toj istoj sudbonosnoj noći na svoj frikšou-kripšou način pisao je i Aleksandar
B. Nedeljković (koji) sreće FRANKENŠTAJNA u svom fantomskom „naučnom“
radu koji možete čitati na datom linku. A kad smo već kod jednog od dva najveća
čudovišta horor žanra (drugi, odnosno prvi, zavisi odakle se gleda, jeste
Drakula), da vas podsetim i na moj davnašnji osvrt na (s pravom) manje izvikani
nastavak: SON
OF FRANKENSTEIN (1939).
Ali,
dosta o prošlosti! Vreme je za nešto sadašnje i vrlo aktuelno!
Naime,
kurentni, oktobarski broj magazina RUE MORGUE je veliki, dupli, noćveštičji
(the big Halloween issue), a na korici ima glavnog junaka svog velikog temata –
pogađate, Frankenštajnovog bezimenog stvora. Ali šlag na ovoj vesti je sledeći:
autor kompletnog ovog temata, na punih 11
strana, sam upravo ja. Jeste, da ne pomislite da pišem samo naučne radove,
poput ovoga nedavno izašlog, o „Poetici
splatera“ – u formi se održavam pišući i naučno-popularne
tekstove, uključujući tu i ove za najbolji horor magazin na svetu, RUE MORGUE.
Evo,
konkretno, s kojim veličinama sam razgovarao i o čemu sam pisao u ovom tematu.
Veliki,
udarni tekst posvećen je trajnosti mita o Frankenštajnu, odnosno razlozima za
njegovu vekovnu aktuelnost. Naslov tog teksta je „Madness, Myth and the Modern Prometheus“ a moji sagovornici su David Punter – autor klasične
studije Literature
of Terror , jedne
od najznačajnijih i možda najuticajnije ikad napisane o horor književnosti,
dakle prvorazredni autoritet u ovoj oblasti. Njemu u ovom razgovoru društvo
prave Dennis R. Perry i Dennis Cutchins, priređivači zbornika Adapting
Frankenstein: The Monster’s Eternal Lives in Popular Culture (2017) i Susan Hitchcock, autorka studije Frankenstein:
A Cultural History.
Ovo
su pitanja koja sam im postavio:
How did your own interest
in gothic come about, and what was Frankenstein’s role in it?
How is Mary Shelley’s monster a creature of its time?
Why has the story remained popular for 200 years, with it being
regularly reinvented?
The Universal movie monster dominates in most people’s minds; how do you
feel about the different versions of Frankenstein (Universal, Hammer,
etc) and their significant changes of the themes?
What is it that substantially distinguishes Frankenstein’s creature from
other monsters such as Dracula, the werewolf, the mummy, etc?
What is, in your opinion, the best update/modernisation of the Frankenstein
myth, either a faithful adaptation or a loose interpretation, in any medium?
Njihove
nadahnute, stručne i inspirativne odgovore čitajte u oktobarskom broju RUE
MORGUE magazina, na svim kioscima, ili barem u kulturnim knjižarama
civilizovanog anglofonog sveta.
Pored
ovoga, tu je i moj članak „Endowed by
Lightning“, koji se nadovezuje na tu priču osvrtom na još jedan jubilej: 30
godina od premijere filma GOTHIC Kena Russella koji na
slobodan način interpretira rađanje mita o Frankenštajnu. U članku se nalaze i
izjave koje su mi dali Lisi Tribble
(Mrs Ken Russell; dakle, njegova udovica) i Stephen Volk, istaknuti horor pisac i autor scenarija za GOTHIC.
Najzad, krem na to sve je
moj kritički osvrt na filmove u kojima se famozna noć na ženevskom jezeru
obrađuje na značajan način, bilo u pozadini ili prologu, bilo u centru pažnje.
Konkretno, evaluirao sam
sledeće filmove:
Bride of Frankenstein (1935)
Gothic (1986)
Haunted Summer (1988)
Rowing with the Wind (1988)
Frankenstein Unbound (1990)
I na
kraju, jagoda na svemu ovome je i moja književna kritika najnovije, upravo
izašle antologije SF i horor priča Eternal Frankenstein, edited by Ross E. Lockhart. Ukratko, baš i nije
bogzna kakva, ali ima 3-4 vrlo dobre priče. Najbolja je “The Human Alchemy” by
Michael Griffin, a odmah za njom novela od stotinak strana kojom se knjiga
završava: “Mary Shelley’s Body” by David Templeton.
Planirao sam da uradim i pregled
najbizarnijih, najotkačenijih, najnekonvencionalnijih varijacija na temu Frankenštajna, ali za to na kraju nije
bilo mesta. Zbog toga evo ovde, na blogu, ekskluzivno, kačim moj top-10.
The weirdest
lesser known, good & crazy & worthwhile variations on the Frankenstein
story:
- Frankenstein Conquers the World (Furankenshutain Tai Baragon)
1964 (Japan, USA)
Directed by Inoshiro Honda
- Fearless Frank
1967 (USA)
Directed by Philip Kaufman
- Blackenstein
1972 (USA)
Directed by William A. Levey
- The Erotic Rites of Frankenstein
1972 (France, Spain, and
Portugal)
Directed by Jess Franco
- Frankenstein, the True Story
1973 (USA)
Directed by Jack Smight
- Last Frankenstein (Rasuto Furankenshutain)
1991 (Japan)
Directed by Takeshi Kawamura
- Victor Frankenstein (Terror of Frankenstein)
1976 (Sweden and Ireland)
Directed by Calvin Floyd
- The Bride
1985 (France and UK)
Directed by Franc Roddam
- Frankenhooker
1990 (USA)
Directed by Frank Henenlotter
- Frankenstein
2015 (USA)
Directed by Bernard Rose
PS: U
oktobarskom broju od mene možete čitati i još dva književna prikaza nevezana za
Frankenštajna. U rubrici posvećenoj tome imate moje tekstove o knjigama Films
of the New French Extremity – Alexandra West (srednje-slabunjava, mada
nije bez određene koristi i upotrebne vrednosti) i The Doll-Master and Other Tales
of Terror – Joyce Carol Oates (vrlo dobra, ali imajte na umu, uprkos
tom lažljivom podnaslovu, da priče više naginju psiho-trileru i krimiću a da su
samo dve čist horor – naslovna, i “Big Momma”).
A šta
još, osim mojih tekstova, ima u ovom broju #171, evo, lepo piše OVDE.
