***
3
Odličan horor Takašija Miikea – moćno jeziv, sa
nekoliko stvarno upečatljivih i žmarcoizazivajućih scena. Istina, besramno je
derivativan, ali to mu se može donekle oprostiti budući da uspeva da izmuze
toliko jezivih scena iz svoje zabavne premise o lancu (ili KRUGU, get it?)
neizbežnih pogibija, prethodno najavljenih mobilnim telefonom, u čijem korenu
leži srdžba (iliti GRUDGE) s one strane groba...
Ono što je razočaravajuće jeste da je film toliko
posvećen svom (odličnom!) gimmicku da totalno zanemaruje likove i dramu, pa
njegov plot-plot-plot nema ni dubinu ni snagu RINGU-a, a završnica je toliko
mehanički posvećena twist-twist-twistovanju da to postaje apsurdno.
Tokom najvećeg dela filma mislio sam da će ovo
dobiti finu četvorku, ali na kraju ovo je ipak veoma jaka 3. Miike pokazuje da
još uvek ume da napravi komercijalan, umereno konvencionalan, i vizuelno bogat
film (najzad nešto što je imalo budget i filmsku traku, posle čitavog niza
video-radova snimljenih za 6 dana!), u kome besprekorno balansira stravu i užas
sa nekoliko (za njegov pojam) umerenih gore-scena.
Od svih post-Ringu filmova (da, uključujući tu i
japanski GRUDGE) ovaj je po efektnosti svog učinka najbliži Nakatinom
remek-delu. OBAVEZNO gledajte!
U svom osvrtu na
japanske horore, koji sam pisao na engleskom, o ovom filmu sam napisao:
Randomly selected teenagers receive deadly messages
on their cell phones, with their own last words/cries sent from three days in
the future. Can you fight destiny? Even more importantly, can you afford to
throw away your cell phone?
Unashamedly derivative, Miike's film is still
delightfully quirky to provide interest and a lot of pleasure from more-than
competently executed scenes of cell-phone terror. It is organized around
set-pieces – who could forget the train suicide or death in front of TV
studio's cameras? – while the story and characters are weak and secondary. The
resolution of the mystery is convoluted (and ultimately redundant) while the
final showdown goes so over the top it verges on the ridiculous. Never boring,
but also rarely more than vaguely intriguing, ONE MISSED CALL is a well-made
scare-fest which proves that Miike can function equally well within the
mainstream production as he does outside of it.
Ako vas zanima kakav je nastavak, ONE
MISSED CALL 2 (2005) – i o tome sam pisao, pa samo kliknite na link!
Moj esej o najboljim japanskim hororima na temu
duhova imate OVDE.
Ovde možete naći i moj esej UVOD
U MODERNI JAPANSKI HOROR FILM.
A ovde je moj osvrt na domaću knjigu o japanskom
horor filmu, KRUGOVI
I KLETVE - Dragana Jovićevića.
