недеља, 28. новембар 2010.

PARANORMAL ACTIVITY 2 (2010)


**(*)
2+

            more of the same, ali ipak nešto svarljivije od iritantnog prvog dela. ako ništa drugo, onaj mika i njegova bucmasta ženica ovde su epizodice, iako ženka na kraju uzima glavnu ulogu. umesto njih, veći deo filma gledamo neke druge, i dalje dosadne, ali barem ne izrazito živcokidajuće-nervirantne spodobe. fabula radnje je delom prikvel a delom sikvel na prethodnu para-neaktivnost, a zbiva se u kući mikinih rođaka. pošto smo gledali 1. deo, znamo da 'aktivnosti' ne izaziva neki nestašni kasper, nego madrfakin demon. dal je baš pazuzu, ili azazel, ili bafomet, nije precizirano, ali – demon, svakako.
            e, a kad to znamo, tim je apsurdnije da gledamo tog presumably strašno stranog stvora kako se manifestuje – ljuljajući nekakve tiganje u kuhinji! (brrrr – jel vas već podilaze žmarci?) ili tako što svake noći iz porodičnog bazenčeta ispred kuće izbacuje nekakvo čudo za prečišćavanje vode! zamislite, oni ga preko dana stave u vodu – a preko noći ovaj stravični sumerski (or some such) demon uzme pa im ga izbaci van! STRAVA I UŽAS!!! oni ovo – u vodu, a demon – iz vode! i tako, nekolko puta, dok i najneustrašiviji u publici ne počnu da dobijaju nervne napade i ne budu odvezeni put najbliže toponice, usa. ajde recite, kako da se čovek ne usere od straha od same pomisli na nešto TOLIKO stravično?!
            dobro, ima i manifestacija nešto malkice 'spektakularnijih' od pomenutih, comparatively speaking. recimo, u jednom trenu se svi kredenci i ormarići u kujni naglo otvore a šerpe izlete van! jeftin, ali efektan šok-efekat. svakako jadniji od svojih prauzora – recimo, kad keva u POLTERGAJSTU načas okrene leđa tek nameštenim stolicama a kad se u istom kadru vrati – one naređane u neki nadrealno-neverovatni oblik na stolu; ili kad keva u ŠESTOM ČULU načas okrene leđa kredencima u kujni, a kad se u istom kadru njima vrati, a ono sve fijoke stoje otvorene!
            kad prođe više od pola filma u ovakvim nebitnim dešavanjima (ako su ovo dešavanja), krenu i neke uslovno govoreći 'žešće' paranormalne akcije, ali je osnovni problem sa njima što su – nekonsekventne. šta to znači? znači, nešto se, kao, desi, ali onda se prekine, i nikom ništa. nevidljiva sila krene da pomera bebu iz kolevke, kao da će da je podigne i odnese ko zna gde – a onda se, valjda, predomisli, šta li (ili je možda beba preteška za jednog demona?!), pa je ova 'sila' lepo vrati nazad i samo što ne kaže 'eto, šaleo sam se.' znači, prolazna ali nebitna scena. 
isto tako i nešto kasnije: nevidljiva sila jednu junakinju krene da vuče iz sobe kroz hodnik sve do pola stepeništa, s nogama (njenim) uvis: krene vrištanje, zapomaganje, i taman kad pomislite nešto će da se DESI – jok, kurac. 'demon' se predomisli. valjda. pusti je na miru ko da ništa nije ni bilo. pa jebeš ti 'horor' film u kome imaš kvazi-demona koji se SUZDRŽAVA! less is more u vrlo retkim slučajevima, u rukama genija, a ovo je daleko od toga.
a kad na kraju otkrijemo definitivno da je na meti 'demona' sve vreme bila beba, i kad otkrijemo na koji način je demon jedino mogao da do nje dođe (tako što će da provede dva meseca otkrivajući pokrivač s nogu tamo nekih usnulih kretena, i lupajući u njihove šerpe) onda svaki dobronamerni demon-worshipping građanin može samo da usklikne s ljubavlju svetitelju savi: "e, jebem te, demone i silo nečastiva! ovolka buka – za ovo? na vr brdo za kašiku pilav?!"
a kad onda vidite da je OVO uspelo da, sa uložena 3 miliona, zaradi 83 (and counting!), samo u retardiranoj americi, onda je teško ne pasti u depresiju pred time šta se danas uspešnim i popularnim 'hororom' zove. nekad se, bre, znalo: ako demon želi bebu, onda su za tu svrhu neophodni – ozbiljan budžet, evropski ili barem artsy reditelj, najmanje jedan pravi glumac (ranga, npr. hristifora lija) te baražna paljba spektakularnih, memorabilnih set-pisova. a šta imamo ovde: nekoliko anonimnih, loših glumaca, nekog anonimnog, neupadljivog 'reditelja', budžet ko za neki srpski film, obilje amaterskih snimaka, mrak, nejasnoću , lupanje u šerpe kao vrhunac stravičnog set-pisa, i night-vision-drmanje konfuziju (na kraju). i TO se danas zove 'horor' film? i na TO današnja stoka, odrasla na FARMI, pada?
o tempora, o mores...

субота, 27. новембар 2010.

THE LAST EXORCISM (2010)


The Last Exorcism (2010) 
Daniel Stamm 
2.5/5

rivju by SHOZO HIRONO

Poslednji egzorcizam se nastavlja na tradiciju uspešnih fejk handy-cam projekata. Kako smo već odavno tragali džunglama u potrazi za kanibalima u Cannibal Holocaust, jurili kućnog demona u Ghostwatch, gonili Vešticu iz Blera, mačevali se sa pomahnitalim zombijima u Rec i Diary of the Dead, bežali od čudovišta u Cloverfield, da bi sve kulminiralo prošlogodišnjim vrtoglavim uspehom Paranormalih aktivnosti, ostalo je na kraju još samo da se amaterskim korišćenjem kamere ovekoveči Poslednje isterivanje đavola.


Kao glavnog karaktera u filmu, autor nam predstavlja evanđelistu, koji se bavi lažnim isterivanjem đavola. Ne baš moralno prikazivanje crkve i njenog sveštenstva; što odmah navodi na sumnju koliko je kroz vekove ovakvih i sličnih egzibicionista zapravo bilo? Naravno, lažni egzorcista svoje usluge dobro naplaćuje mahom nezrelom i religijski zadojenom stanovništvu. Da bezobrazluk bude veći, duhovnik okuplja i ekipu koja će njegove kriminalne aktivnosti zabeležiti i ovekovečiti na traci.

Po dolasku na mesto sumnjvih delovanja, vesela ekipa se susreće sa neprijateljskim stavom mladića, čija je sestra navodno posednuta. Otac je religijski fanatik, koji je oko porodice podigao zid antisocijalizacije nakon smrti supruge.

Gospodin svešteno lice izvodi prevaru, i naizgled njegov posao prolazi glatko; međutim, kako to obično biva, stvari ponekad nisu onakve kakve nam se čine na prvi trenutak. Ne lezi vraže, demon iz mudroserskih knjiga na latinskom uzvraća udarac.


Onda na scenu stupa gomila čudnih aktivnosti, koje posle relativno dramaturški sporog dela, film dovode do vrhunca, i uz nekoliko simpatičnih twistova stvaraju opštu pometnju i zbrku. Sve se uglavnom svodi na to da autor nije imao muda i petlju da za pedalj odstupi od rešenja koja su već prošla u gore nabrojanim filmovima, i tako mu na kraju Poslednji egzorcizam dođe bleda kopija kvalitetnih prethodnika.

Nije se ovde previše trošilo vreme na mudre, filozofske metafore iz jevanđelja, ili efektne i ubitačne hvalospeve Bogu iz vrlih latinskih priručnika za egzorcizam, usmerene protiv Sotone; nema padanja u histarične ekstaze, niti previše gimnastičkih vratolomija, kao ni đavolskih izobličenja na koje smo se tako navikli u prošlosti, pa je sa te strane film zabavan i nepretenciozan, ali ga to ne čini manje banalnim i trivijalnim. Katarzični vrhunci su smešni i neubedljivi, a veliko razočarenje je i poluamaterska gluma.



Ako se negde usput pretpostavlja da mala nije posednuta, već je to mladalački poremećaj ličnosti usled psihotraumatskog iskustva (pre završnog twista, koji filmu daje ton boje Rozmarine bebe), odakle levitacija, latinski govor, đavolski zvuci, i sva ona krv na haljini?

Da projekat bude bezobrazniji pobrinula se ekipa koja, kao u jednoj od završnih scena iz Emili Rouz Egzorcizma, ni kriva ni dužna završava vođena demonom u seoskom ambaru, koji je pretkomora štale? Šta to vuče demona da se sa popovima "neuspešno" razračunava u ambaru, nismo i nećemo saznati od autora filma, te nam ostaje da pretpostavljamo. Možda đavola privlači opojni miris štale, koji ga podseća na pakao, pa tako na neposredan način upozorava ljude na grozote s one strane? Taj metafizički elemenat biva uskraćen za jedan bitan sastojak - miris, koji gledalac, kao svoje čulo, ne može da iskoristi. I zašto u filmu, do pred sam kraj, demon svoju mržnju usmerava isključivo na jadne životinje; one bivaju zaklane, iseckane i rasporene, dok ljudi prolaze sa lakšim telesnim povredama!


MALA AUTOROVA DIGRESIJA

Sudeći prema jevanđelju, prvi demoni su poslati u telo svinja, u zemlji gde se nisu gajile svinje. Ali kako se ovom činu pripisuje alegoričan smisao, verovatno je ta svinja - čovek. Sa čim bi se složio i Orvel.

Ali ja ne bih išao tako daleko, i vređao plemenitost životinje - ljudi su uvreda za svinju!


PS: Ghoul's view (donekle različit) na ovaj film dolazi VRLO uskoro...

петак, 26. новембар 2010.

Psihopatologija tribine o SRPSKOM FILMU (audio)


U četvrtak 25.11.2010. održana je u Nišu tribina o SRPSKOM FILMU koju sam OVDE već najavio pre par dana. Učesnike i druge detalje o njoj imate na datom linku. 
Tribina je bila vanredno uspela, bar što se mene tiče. Održana je pred preko 60 posetilaca, što je čini jednim od najposećenijih zbitija ove sorte na kome sam ikada učestvovao kao govornik. 
 
Istina, dobar broj njih bili su studenti psihologije, ali došao je sasvim dovoljan broj "slobodnih strelaca" da zapapre čorbu i da sve ne bude suviše glatko, čisto i bistro. Hajlajtovi su: 1) čiča koji je insistirao da iz sale izađe pametniji nego što je u nju ušao, tražeći po svaku cenu da mu kažemo ŠTA JE PORUKA FILMA (koji, inače, nije gledao), i 2) čovek koji se nije slagao sa sopstvenim tumačenjem scene "incesta" u filmu, i tražio je od nas da mu obrazložimo njegov (pogrešni) doživljaj te scene.
U oba slučaja je inače standardno staloženi, akademski Dejan Ognjanović dopustio da iz njega načas pokulja nesputani i fool-unfriendly Ghoul, tako da su ta nagvaždanja svakako podigla amplitudu rasprave koja je i inače, i bez toga, već bila dovoljno živahna, dinamična, vatrena, sa aktivnim učešćem publike. 
U publici je bio i jedan, reklo bi se, militantni "vernik-patriota" koji je dobacivao neko vreme, raspravljao se i gunđao na moju sasvim logičnu i neutralnu opasku o Crkvi (jedna od mojih najsuzdržanijih i najneproblematičnijih stvari koje sam ikada javno izrekao o toj gnusnoj instituciji), ali taj je dešavanje napustio pre kraja.
Inače, najavljeni profesor Ivajlo (sic) je u zadnji čas otkazao svoje učešće, navodno zbog iznenadnog virusa, a kako iz izvora bliskih psiho-komandi saznajem, i mnoge njegove kolege diskretno su odbile da ovom dešavanju priđu i na kilometar, valjda zbog pipave problematike i tematike, ili tako nešto. 
 
Zbog toga su na braniku SRPSKOG FILMA ostali Dabić, kao uvodničar i moderator (egzemplar suzdržanosti i anderstejtmenta), Slavković kao expert za psihologiju (koji je relativno malo govorio – pretežno zato što su se pitanja iz publike uglavnom bila izvan njegove struke) i naravno Ognjanović kao već dokazani veteran ovakvih i sličnih okršaja.
Cela priča traje puna dva sata, ali siguran sam da će biti više nego zabavna onima koji se odluče da ovo daunlouduju i preslušaju. Fajl ima samo 35 MB: evo Mediafire linka - kliknite OVDE.

четвртак, 25. новембар 2010.

Originalni DVD-i na prodaju

            odlučio sam da prodam određeni broj DVD-a koje sticajem okolnosti imam duple, ili mi više ne trebaju iz bilo kog razloga, a pre svega kako bih napravio malo mesta u svojoj sve napučenijoj kolekciji.
            napomena: SVI diskovi dole navedeni jesu ORIGINALI (a ne rezanci), u svojim originalnim kutijama, i sa svim dodacima (gde ih ima) onako kako su kupljeni ili dobijeni. svi diskovi su novi, uglavnom jednom ili dvaput gledani, čisti i ispravni, a i kutije i omoti su im novcati.
            takođe, ne radi se o screenerima, već o regularnim izdanjima koja, u najvećem broju slučajeva, imaju i neke dodatne materijale.
            sve ovde okačene slike odgovaraju omotima izdanja koja su u ponudi.
            zainteresovani neka se jave na dogstar666 et yahoo dot com
            cene su u dinarima: lična isporuka DVD-a u nišu i bg, a za druga mesta – ptt će da radi (za veće količine)


 KAZUO UMEZZ'S HORROR THEATER 3 (The Present; Death Make) – Y. Yamaguchi; Taichi = 400


 BE WITH ME – Eric Khoo = 400


 BLUE GATE CROSSING – Chih-Yen Yee = 400

 KIREI: THE TERROR OF BEAUTY – K. Matsumura = 500


 LAND OF THE DEAD (spec. edition) – G. A. Romero = 500



 NEIGHBOR 13 – Y. Inoue = 500


 NEZULLA: THE RAT MONSTER – K. Tagawa = 400


 PRAY –Y. Sato = 300


 PRAYER BEADS –M. Okano, etc. (2 discs, 9 episodes) = 400


 SHADOW OF THE WRAITH – T. Ikeda = 500


 TALES OF TERROR – various = 300


 THE BOOTH –Y. Nakamura = 300


o istom trošku podsećam i na akciju FILMSKI POSTERI NA PRODAJU!
ima još slobodnih naslova.

среда, 24. новембар 2010.

SRPSKI FILM kao povod: Prikaz društvene psihopatologije (tribina)


SRPSKI FILM je malo ljudi videlo u bioskopima, nešto više ga je 'gledalo' kod kuće na divxu, najveća većina ga nije gledala uopšte, niti to želi, ali SVI imaju neko 'mišljenje', a naročito ovi koji ga nisu gledali.
Niš je posebna priča: 'grad' koji nema bioskop, ali ima filmski časopis; 'grad' u kome je projekcija SRPSKOG FILMA (tokom Filmskih susreta, u spec. prostoru i spec. terminu) bila na ivici incidentne... taj grad, sada, pruža priliku da zainteresovani i kolko-tolko informisani filmofili, i ostali, saslušaju potencijalno ozbiljan razgovor o ovom filmu i temama koje on pokreće - a možda i da daju svoje učešće? Stranger things have happened!
Naglasak će biti na psihološko-psihijatrijskom uglu, kao što naslov - Prikaz društvene psihopatologije – i sugeriše, ali biće tu i nadležne osobe da to povežu sa estetikom. Dođite, biće zabavno a možda čak i poučno:

Učestvuju:
dr Ivajlo Ilijev, psihijatar
mr Dejan Ognjanović, pisac i kritičar
Zoran D. Slavković, diplomirani psiholog u psihoterapijskoj edukaciji
Dejan Dabić, filmski kritičar i urednik filmskog programa NKC-a

četvrtak 25.11.2010.
Mala sala NKC-a (Palilula)
20h