Dejvid
Kronenberg napisao i objavio svoj prvi roman!
Njegovu pojavu iščekivao sam mesecima s mešavinom opreza & suzdržanosti, s
jedne strane, i izgarajućeg nestrpljenja, s druge. Ipak, najava zapleta zvučala
je toliko primamljujuće da su čak i najveći skeptici, zgroženi
bledunjavo-nebitnim filmovima koje je Kroni potpisao u 21. veku, teško mogli,
pročitavši je, da suzbiju curenje bala. Čim mi je knjiga pala šaka –a dobio
sam, zahvaljujući RUE MORGUE magazinu, za koji pišem prikaze knjiga, advanced reader's copy – pročitao sam je
u 2-3 cuga početkom septembra, pa evo najzad nađoh vremena za osvrt.
O
čemu se tu radi? Ukratko, dvoje amoralnih freelance novinara, geografski
udaljenih ali "cyber-married", u potrazi za senzacijom istražuju
misteriozni nestanak poznatog fensi-šmensi francuskog filozofa, autora knjiga s
naslovima kao što su Science-Fiction
Money, Apocalyptic Consumerism: A
User’s Manual, Labor Gore: Marx and
Horror. On je iščezao nakon što je njegova žena brutalno iskasapljena a
nedostajući parčići ukazuju da je možda i – kanibalski konzumirana.
Ovo dvoje su tehno-fetišisti,
a naročito ženska, s tim što je u romanu pomalo previše groteskno karikirana
njena opsesija aj-fonovima, padovima i pedovima, fejsbukom, tviterom i svim
srodnim blagodetima novog doba. Oni, svako za sebe, upadaju u svet podzemlja,
perverzija, nastranih studenata, divljih istočnoevropskih hirurga i drugih
kontroverznih čika doktora: muški deo ovog para dobije veoma retku veneričnu
bolest od jedne Slovenke po imenu Dunja (rodom iz Ljubljane!), pa se zaputi u
potragu za doktorom koji je tu boleštinu otkrio i svojim imenom krstio. A kad
dođe do doce, ubrzo otkrije da je prava misterija vezana (baš kao i jedna od
najjezivijih scena u knjizi, najbliža čistom kronijevskom hororu, circa BROOD)
za njegovu duboko poremećenu ćerku i njene originalno-morbidne sklonosti... Za
to vreme, ženska uđe u trag francuskom matorom libertenu i filozofu, nađe ga u
Tokiju, i tamo kreće da ga intervjuiše...
I to nije sve: tu su
severnokorejski špijuni, Kanski festival (gde su vođene borbe oko kontroverznog
severnokorejskog filma The Judicious Use
of Insects), pa onda esej (proždrane?) filozofove žene i saradnice
inspirisan tim filmom, "The Judicious Destruction of the Insect
Religion", pa rak, japanski perverznjaci, genitalne deformacije, društvena
kritika, mnogo ironije, filozofiranja, seksa...
Dakle, da odmah raskrstimo s pitanjem koje se
neminovno nameće: kakav je CONSUMED, da li to išta valja?
Ukratko,
roman je daleko bolji nego što sam smeo da se nadam, u svetlu novijih K-filmova.
Prijatno sam zaprepašćen time da K i dalje u sebi ima one vintage opsesije koje
su mu krasile najbolje, najvitalnije, najsmelije, najluđe filmove (zaključno sa
SUDAROM, 1996). Mislio sam/bojao sam se da je "pregoreo" odnosno
"prerastao" svoje žanrovske, fantastične, body horror perverse korene, i da se sasvim posvetio ispraznim,
bezličnim festivalskim filmovima. Zapravo, na filmskom polju možda i jeste (još
uvek skupljam snagu da pogledam njegov najnoviji MAPS TO THE STARS, jer sve
ukazuje na skoro-negledljivu nebitnost koja će od mene jedva dobiti dvojku /
**), ali ono što ne može, neće, ne ume, ne da mu se na filmu on je, na svu
sreću, pretočio u ovaj iznenađujuće zabavan, pametan, duhovit i bizaran roman.
CONSUMED
je vanredno vrcav tekst pun ironične K-ove samosvesti o opsesijama koje su mu
definisale karijeru, ili barem onaj njen značajniji, vredniji deo, zbog kojeg
će ući u sve filmske enciklopedije i leksikone. Evo kako naši anti-junaci, u
razgovoru putem Skajpa, jezgrovito sažimaju svoje odvojene preokupacije na
početku romanu:
"On to some juicy
French philosophical sex-killing murder-suicide cannibal thing. You?"
"Still the
controversial Hungarian breast-cancer radioactive seed implant treatment thing.
I adore you."
Roman je mestimično veoma
balardovski – istina, više podseća na njegovu pozniju, slabiju,
propovednički-eksplicitnu fazu, odnosno iz vremena kada je stvarnost već
nadmašila njegove proročke vizije. Svejedno, za moj ukus je previše direktno
popovanje u opisu naše novinarke i njene tehno-manije: "To not be
photographed daily, even by oneself, to not be recorded and videoed and
dispersed into the turbulent winds of the net, was to court nonexistence."
Uprkos mestimičnim
intruzijama implicitnog moralizatorstva, kao u navedenom odlomku, veći deo
romana je ipak obdaren nivoima amoralizma – samosvesnog, promišljenog,
paradirajućeg, vickastog – kakvi se u anglosaksonskoj literaturi retko viđaju.
To se vidi u tretmanu "filozofskog" kanibalizma, kao kada naš Francuz
prizna:
"You know, everything
that has to do with the mouth, the lips, with biting, with chewing, with
swallowing, with digesting, with farting, with shitting, everything is
transformed once you have had the experience of eating someone you were
obsessed with for forty years."
Vidi se u nesputanom i
politički nekorektnom tretmanu seksa, kao npr. u ovom delu dijaloga:
"Sex with students? Is
that what you mean?"
"An approved learning
tool for three thousand years, now considered an atrocity."
Vidi se u slobodoumnim,
provokativnim anegdotama komodifikovanim iz stvarnog života, kao npr: "I
remember reading about Calvin Klein’s daughter. Every time she pulled down a
lover’s pants, she was confronted by her father’s name on the band of his
underwear. A total sex killer. I have to wonder what it would be like to be
infected by my father’s namesake disease."
K-ov humor je kvalitet koji
je mnogima, zadugo, izmicao, iako mu krasi sve filmove, počev od SHIVERS pa
naovamo, zaključno sa autoreferencijalnom SF-komedijom EXISTENZ. Zapravo, mogao
bih da patentiram tvrdnju da je K postao irelevantan reditelj onda kada je
počeo da pravi smrtno dosadne, kvazi-ozbiljne filmove, lišene humora – odnosno,
da su humor i ironija ključni sastojci klasične K-čorbe, koja je postala
bljutava, ista kao i svačija druga onda kada je K iz svojih scenarija praktično
izbacio, ili na minimum sveo, humor.
E, u CONSUMED humora ima na
lopate: retka je stranica koja mi nije izazvala makar manji kez, bilo pukom
igrom reči i sličnim prvoloptaškim poigravanjem, ili pak nekom promišljenijom
dosetkom, kao npr. kada naša novinarka pita Francuza u Tokiju: "Do you
have a pack of cute Japanese condoms lying around somewhere? There must be
Hello Kitty condoms. Translated as Hello Pussy."
Čitaocima
sa Balkana biće zabavne i crnohumorističke reference na ove prostore. Pored
Dunje iz Slovenije, koja nam anti-junaka zarazi retkom veneričnom bolešću, tu
je i predsednik žirija u Kanu, srpski glumac Dragan Štimac (prikazan kao nekulturna
džukela; verovatna aluzija na Kusturicu, a ime j dobijeno parafrazom
njegovog čestog glumca, Slavka Štimca), tu su šiptarski trgovci belim robljem,
pomenuti uzgred, kao životna činjenica ("But I stood there for at least
five, watching her like a spy, like a curious stranger, like a talent scout for
an Albanian sex-slave trader, analyzing her body language as she paced and
smoked…"), najzad, tu je mađarski hirurg donekle verovatno inspirisan
Barouzovim dr Benvejem, izvesni Zoltán Molnár, "who was in the habit of
materializing as if by magic as the proprietor of pop-up transplant clinics in
places like Kosovo and Moldova, slipped surreptitiously into Paris to conduct
clandestine seminars on the politicization of the human body and the response
of the international medical establishment to that politicization."
Za
jednog pisca-početnika, odnosno debitanta u svetu proze, K se prilično dobro
snašao: zaplet je mega-zanimljiv, što nismo ni sumnjali – ali je, takođe,
ispričan pitkim, jasnim, lucidnim, zabavnim jezikom punim memorabilnih,
citat-friendly fraza, a dinamika je na nivou najkomercijalnijih bescelera (sic),
samo što je sadržina daleko dublja, duhom nabijena i intelektualno potentnija
od vašeg prosečnog Dena Brauna, Džoane Rouling ili Dekse Stojiljkovića. Naravno
da pomaže ako ste već inicirani u K-ov svet, odnosno ako delite njegove
preokupacije i fetiše, jer vam onda neće smetati obilje dijaloga na razne
podsticajne intelektualne teme (ali vrlo razumljivih, pitkih, ništa u smaračkom
diskursu) i poneka kraća pridika ("We can’t worry about meaning. Ari
proposed to us that meaning is a consumer item. Some people manufacture it
through religion, philosophy, nationhood, politics, and some people buy it. But
an artist is not a manufacturer"), ali nije ovo roman samo o ljudima koji
pričaju: ima tu sasvim dovoljno dešavanja, pa čak i saspensa, misterije,
strave...
Da li
ovo znači da je CONSUMED izuzetan, savršen roman? Nažalost, ne. Iako mu dajem
svoj pečat preporuke, jer je unikatan, svež i vanredno vispren na svojim
najboljim stranicama (više od 2/3 trajanja) – moram upozoriti da se roman gubi
i pada u završnici. Glavni razlog je nepotrebno zakomplikovan zaplet: čitavo to
zamešateljstvo sa Severnom Korejom, špijunima (dvostrukim i mnogostrukim),
lažnim identitetima, podmetnutim leševima i drugim "pulp" igrarijama
toliko se uplete samo u sebe da na kraju ni sam K nije to umeo da rasplete, i
završnica umesto raspleta nudi – samo prekid. Kraj uopšte nije kraj nego
frustrirajući rez koji je možda hteo da bude vickast, ali vic nije smešan. Taj
kraj donekle podseća na završetak EXISTENZA (poslednji put kada se K ovako
dubinski, opsežno bavio samim sobom i svojim body horror alternate/virtual
reality svetom), s tim što je onaj u filmu ipak, u poređenju s ovim u romanu,
nešto bolji i podnošljiviji.
Pored
toga, valja zapaziti još jednu stvar: u svojim najvitalnijim danima, K je
(tokom 1970-ih i 1980-ih) bio ispred horizonta događanja, gledao je unapred,
prorokovao je (ponajviše u VIDEODROMU), predviđao je lik stvari koje dolaze;
danas, kao što je više nego očito u CONSUMED, naš dragi K je umnogome (ali ne
sasvim!) pregažen vremenom, ludila koja je predviđao postala su naša svakodnevica,
više tu nema čudila i ludila – a K je, umesto u vizuri proroka, zapravo
prečesto blizak (ali ne sasvim!) ulozi starkelje koji gunđa i pridikuje:
"Eh, ova današnja omladina... Vidi šta se radi danas... U moje vreme nije
bilo ovako..."
Iako
K na kraju ispusti loptu i izduva se, ono što prethodi tome, odnosno barem
200-ak od ukupno 282 strane, zaista je vintage Cronenberg kakvog nikada do sada
nismo videli u ovoj formi (proza), odnosno kakvog nismo videli NIGDE već 15-ak
godina. Zato, iskoristite priliku, kupite knjigu, čitajte i uživajte dok
možete. Domaći pedleri strane knjige ponudili su ovaj naslov na upravo
završenom Sajmu knjiga u Bg – ali knjigu možete kupiti i na Bukdepozitoriju. Najveća
sirotinja je, naravno, može skinuti sa neta ali ja to ne bih preporučio jer ovo
je vrlo zahvalno za novo čitanje, i lepše je imati na artiji.
Inače,
na neizbežno pitanje – hoće li biti filma po romanu – K je u nedavnom intervjuu
kazao da ga ne zanima da to sam režira, ali:
-What about somebody else
making the novel into a movie?
---I’d be interested in
that. That would be much more interesting, some other director making a movie
out of the novel, and destroying it, to betray the novel, as they’d be forced
to do.
Ako bi se toga poduhvatio
neko pametan, možda bi očistio gluposti s kraja knjige i sve to raspleo na
način koji više zadovoljava.
PS: Da, ova užasno ružna,
nemaštovita korica zaista je zvanična, finalna verzija naslovne strane pod
kojom se ovaj roman prodaje!
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
