.jpg)
Ko kaže da je horor teorija samo
sfera muškaraca? Niko ko je bar malo upućen u stvari...
U belome svetu poimanje horora bilo
bi znatno siromašnije da nije bilo takvih teoretičarki kao što su Carol J.
Clover, Barbara Creed, Linda Williams, Cynthia A. Freeland, Judith Butler,
Victoria Nelson, i mnoge druge.
U Srbiji, na tom polju,
nezaobilazne su bile pokojne Dobrila Bratić i Ana Radin, a od
aktivnih tu je neumorna Marija Šarović... a toj družini pridružila se,
kao najmlađa, i Marijana Jelisavčić Karanović. I ne samo da se
pridružila, nego su njene aktivnosti i interesovanja ponajbliže ispitivanju
žanra u književnosti (a ne sociologiji, psihologiji, antropologiji itd,
kako to mnogo češće biva).
Zato danas želim da vam skrenem
pažnju na njenu publikaciju pod naslovom KAKO SE KALIO HOROR. Elementarne
činjenice o njoj pozajmiću od sajta ART-ANIMA, pre nego što, pred kraj, kažem
još koju moju.
U izdanju Matice srpske nedavno je
objavljena monografija Marijane Jelisavčić Karanović Kako se kalio horor.
Knjiga je nastala kao deo projekta „Paralelni svetovi i imaginarne teritorije u
srpskoj i stranim književnostima“, koji se realizuje u okviru Odeljenja za
književnost i jezik Matice srpske i bavi istraživanjem dela srpske i stranih
književnosti, kao i njihovih odnosa sa književnim ostvarenjima iz ranijih
epoha.
Autorka prikazuje nastanak, razvoj
i sazrevanje domaće horor proze, od književnosti srpskog predromantizma, preko
pozicioniranja i razvoja horor tradicije tokom devetnaestog veka, do savremene
domaće produkcije, uključujući pojedinačna dela, antologije, ali i kritičku
literaturu.
U delima Jovana Čokrljana, Milovana
Vidakovića i Jevstatija Mihajlovića autorka identifikuje i analizira elemente
horora i pokazuje njihov formativni uticaj na razvoj žanra horora u srpskoj
književnosti, dajući ujedno doprinos novom kritičkom sagledavanju njihovog
stvaralaštva, čime potvrđuje značaj fantastičnog diskursa kao nepravedno zanemarenog
dela naše kulturne i književne istorije.
Analizira brojna dela domaćih
autora, od Jovana Grčića Milenka, Sime Matavulja, Momčila Nastasijevića,
Mihajla Pantića i Milovana Glišića, pa sve do savremene domaće horor proze,
književnosti strave za decu i pokreta signalizma, koji više od pola veka ima
brojne dodirne tačke sa književnim hororom.
Identifikovanjem i tumačenjem
motivskih, tematskih i stilskih osobenosti, folklornih elemenata, likova, uloge
i karakteristika vampira, vukodlaka, veštice i drugih čudesnih, natprirodnih i
neprirodnih bića, te gotskih motiva, uključujući predmete, likove, lokalitete,
smrt i zagrobni život, autorka ukazuje na značajne paralele sa stranom
književnom produkcijom, od ranog engleskog gotskog romana i dela Horasa
Volpola, En Redklif, Metjua Gregorija Luisa, preko Nikolaja Gogolja i Žaka
Kazota, do Stivena Kinga i drugih velikana savremenih horor književnosti, ovaj
naslov biće vredan i značajan ne samo ljubiteljima i izučavaocima iz akademske
sfere, nego i svima onima koje zanima književni horor.
Recenzenti knjige su prof. dr
Ljiljana Pešikan Ljuštanović, prof. dr Mladen Jakovljević, prof. dr Radoslav
Eraković i dr Željko Tešić.
Štampanje ovog izdanja omogućio je
Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim
zajednicama Vojvodine i Fondacija Mile Dragić.
SADRŽAJ:
Reč autora
---Uvod u srpski horor:
Milovan Vidaković i Jevstatije
Mihajlović
---Čudesna sudbina Jovana Čokrljana
i njegovog „romantičeskog“ i pomalo
horor romana
---Žena kao saveznik đavola:
lik furije Alekto u kontekstu
evropske horor proze
s kraja XVIII i početka XIX veka
---Metamorfoze nečiste sile
u srpskoj fantastičnoj prozi XIX
veka
---Posle dvadeset (i još dvadeset)
godina:
srpska horor priča nekad i sad
---Od omiljene igračke do
zastrašujućeg predmeta
(lik sablasne lutke u romanu Bela
Ane i Edvarda Sifreta)
---U Zagrobu nešto diše: smrt u
pripovedačkim zbornicima
Nešto diše u mojoj torti i Zagrob –
zbirka hrvatskog horora
---Serijal Neruševac Darka Macana
– čudesna bića u horor romanima za
decu
---Signalističke horor priče
---Ko je prokleo ukletu kuću? Motiv
uklete kuće
i njegova kontekstualizacija u
priči „Nečista kuća“ Milete Jakšića
i romanu Večna kuća Mladena
Milosavljevića
---Milovan Glišić, ubica vampira
Izvori i literatura
Napomena
Biografija
Marijana Jelisavčić Karanović
(1992, Perućac). Osnovnu i srednju školu završila u Bajinoj Bašti, a osnovne i
master akademske studije srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom
Sadu, gde je 2016. godine odbranila master rad na temu „Elementi horor
fantastike u romanu srpskog predromantizma“, za koji je odlikovana Brankovom
nagradom Matice srpske. Dobitnica je godišnje nagrade Filozofskog fakulteta u
Novom Sadu za najboljeg mladog istraživača iz oblasti humanističkih nauka za
2020. godinu, druge nagrade na konkursu za najbolju kratku priču u 2022.
godini, koju dodeljuje Dom kulture u Pirotu i druge nagrade na konkursu
„Dositejevo zlatno pero“ (2024), koju dodeljuje Zadužbina Dositej Obradović.
Objavila je zbirku kratkih priča Prihvati igru?, rukopis koji je nagrađen od
strane žirija Prve knjige Matice srpske. Trenutno je na doktorskim studijama
srpske književnosti u Novom Sadu, gde je prijavila rad na temu „Horor
fantastika u srpskoj prozi XIX veka“. Učestvovala na više domaćih i
međunarodnih skupova. Jedan od priređivača trećeg toma Sabranih dela Aleksandra
Ristovića (Kulturni centar Novog Sada, 2021). Sa Milenom Zorić transkribovala i
priredila roman Jovana Čokrljana Ogledala dobrodetelji i vernosti ili žalosna
priključenija Dragoljuba i Ljubice iz 1829. godine (Matica srpska, 2020). Sa
Velimirom Mladenovićem priredila je temat o Luju Aragonu u časopisu „Sveske“
(2017). Član je Matice srpske od maja 2017, a član saradnik od juna 2020. Član
je Odbora Manifestacije „Antićevi dani“, Omladinskog odbora Matice srpske i
Organizacionog odbora Međunarodnog festivala proze Prosefest. Od juna 2021.
godine honorarni je saradnik u književnoj redakciji Kulturnog centra Novog
Sada. Od oktobra 2022. zaposlena je na Visokoj školi strukovnih studija za
obrazovanje vaspitača u Novom Sadu kao asistent za užu naučnu oblast Srpska
filologija i književnost. Od januara 2024. sekretar je časopisa Detinjstvo.
Radove objavljuje u periodici. Govori engleski i španski jezik.
Evo izvoda iz recenzija:
„Osim što identifikuje i tumači motivske,
tematske i stilske osobenosti, folklorne elemente, likove, uloge i karakteristike
vampira, vukodlaka, veštica i drugih čudesnih, natprirodnih i neprirodnih bića,
kao i ključne gotske motive, uključujući predmete, likove, lokalitete, smrt i
zagrobni život, Marijana Jelisavčić Karanović ukazuje na značajne paralele sa stranom
književnom produkcijom, od ranog engleskog gotskog romana do velikana savremene
horor književnosti.“
- Prof. dr Mladen Jakovljević
„Nasuprot istraživačima sklonim da negiraju
horor kao žanr i svedu ga na atmosferu strašnog, zloslutnog, jezovitog ili neprijatnog,
koja može postojati u različitim žanrovima književnosti, pa samim tim nije vredna
samostalnog istraživanja, Marijana Jelisavčić Karanović u jedanaest eseja, izdvaja
i u široko zahvaćenu istoriju i poetiku horor-književnosti kontekstualizuje raznolika
dela i autore, od onih s početka XIX veka: Milovana Vidakovića, Jevstatija Mihajlovića,
Jovana Čokrljana i Konstantina Marinkovića, preko devetnestovekovnih pripovedača,
do savremenih hrvatskih i srpskih autora (Goran Skrobonja, Ivan Nešić, Dejan Ognjanović,
Darko Macan i dr.).
- Prof. dr Ljiljana Pešikan-Ljuštanović
„Knjiga Marijane Jelisavčić Karanović
nastala je kao plod istraživanja nedovoljno proučenog segmenta srpske književne
baštine. Ova radoznala koliko i talentovana autorka nije „skrenula pogled“ prilikom
hermeneutičarskih suočavanja sa htonskim bićima iz bizarnih pripovedačkih svetova.
Zahvaljujući tome, njena knjiga zaslužuje da bude opisana kao poovski bedeker, čiji
nas sadržaj ohrabruje da se (konačno) zbližimo sa književnim junacima koji nas podjednako
opčinjavaju i plaše.“
-Prof dr Radoslav Eraković
„Autorka knjige Kako se kalio horor
sistematično i detaljno upoznaje nas sa književnom baštinom koja je i dalje prilično
nepoznata savremenom čitaocu, pa i onome kome je bavljenje književnošću profesija.
Pod time prvenstveno mislimo na prozna dela pisaca iz epohe predromantizma.
Usredsređivanjem ka problemu oblikovanja književnih tekstova u duhu žanra
horora Marijana Jelisavčić Karanović podstiče nas da na novi način preispitamo i
onaj donekle poznatiji korpus književne tradicije.“
- Dr Željko Tešić
A sad opet malo ja...
Pojava ove knjige i ono što je u
njoj i oko nje važno je iz više razloga:
1) Horor se, već i kroz naslov,
ali i kao neuvijena tema i sadržaj ove stručne publikacije dodatno utemeljuje
u domaćoj terminologiji.
2) Horor se, kao tema ozbiljnog
izučavanja, legitimizuje i time što knjigu objavljuje naša
najprestižnija i najstarija kulturna institucija, Matica srpska.
3) Sa ovom knjigom se i njena autorka
definitivno otkriva kao jedan od najrelevantnijih stručnjaka u domaćem akademskom
izučavanju horora.
4) Njome se baca naročito dragoceno
svetlo na korene, zametke i začetke bavljenja jezovitim motivima i temama u
prastaroj srpskoj književnosti koju, izvan stručnjaka kojima je to
posao, malo ko još danas čita „za dušu“ – a te korene je vitalno upoznati da bi
se bolje razumelo sve ono što je na tom polju kod nas usledilo.
Neki brzopleti čitaoci su mi se
nedavno javili, kada su videli najavu ove knjige, sa pitanjima tipa: „Šta je
sad ovo? Kopiraju te? Čemu još jedna knjiga na ovu temu?“ i slično.
Iz gornjeg detaljnog opisa moralo
bi svakom dobronamernom građaninu biti jasno da je „sličnost“ samo u naslovima:
KAKO SE KALIO HOROR zaista zvuči kao da se bavi sličnom temom kao moj DOLAZAK
HORORA, ali to nipošto nije slučaj.
Tri su ključne, fundamentalne
razlike:
a) DOLAZAK se bavi recepcijom
INOSTRANOG horora u Jugoslaviji/Srbiji u 20. i 21. veku, a KALIO se bavi
isključivo hororom u srpskoj i hrvatskoj književnosti (s jednim malim
inostranim izuzetkom);
b) DOLAZAK je strogo koncipirana i
celovita studija, dok je KALIO zbirka zasebnih radova (neki su
studije, a neki prikazi knjiga), ranije objavljivanih u stručnoj periodici
tokom dužeg vremena,
i c) DOLAZAK je pisan sa izvesnom
dozom autorske slobode, ironije, subjektivnosti, dok je KALIO pisan pretežno
strogim akademskim diskursom.
Prema tome, nemajte bojazni da ima
bilo kakvog preklapanja ili interferencije između ove dve knjige: one se na
različiti način bave sasvim različitim stvarima vezanim za horor, mada se moje
ime pominje poprilično često kod nje, a vala i njeno se pominje kod mene...
Ljubitelji horora ne bi trebalo da
imaju dileme - KAKO SE KALIO HOROR je knjiga koju apsolutno morate imati!
Kako?
Evo kako:
Knjiga može da se naruči od referenta
za prodaju knjiga Matice srpske na broj telefona 021 523567, da se kupi lično u
Matici srpskoj, i preko mejl adresa mprodanov@maticasrpska.org.rs i mkulic@maticasrpska.org.rs. U naredna dva dana biće moguće da
se kupi i putem sajta Matice, preko formulara.
Eto. Pohrlite i podržite, čitajte i
promišljajte i proučavajte!
P.S. Ova knjiga ima moj PEČAT
PREPORUKE, ali trenutno nemam tehničke mogućnosti da proizvedem tu sliku...
Zamislite moj pečat na gornjoj korici!

.jpg)
.jpg)
.jpg)

.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpeg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)















































.jpg)
.jpg)
.jpg)

.jpg)
.jpg)
.jpg)








