недеља, 30. мај 2010.

TETSUO THE BULLET MAN (2010)

imam veliko zadovoljstvo da vam predstavim exkluzivno za ovaj blog napisan prikaz najnovijeg filma velikog japanskog genija, šinje cukamota.

autor texta je pratilac ovog bloga, Predrag Delibašić, kome zahvaljujem na hitroj reakciji i dojavi prvih impresija o ovom vrlo nestrpljivo iščekivanom naslovu!

dakle, rivju by Predrag Delibašić!

Shinya Tsukamoto spada u red japanskih režisera koje zaista cenim i čiji rad se trudim da pratim što je detaljnije moguće. Mislim da svega dva i po filma od njegovog bogatog opusa nisam pogledao i gotovo sve redom mi se sviđa, sa izuzetkom NIGHTMARE DETECTIVE, sa čime se urednik ovog bloga svakako neće složiti, hehehe… (neće, hehehe – prim. ur.

+ ali ozbiljno, ne/dopadanje je privatna i subjektivna kategorija, te je kao takva izvan bilo kakvog ne/slaganja. ja se mogu ne/slagati sa nekim stavovima, ali ne i sa ne/dopadanjem, koje je kao privatni, neobrazloženi stav sasvim legitimno – p.s. prim. ur.)


Poslednjih nekoliko godina sam, što privatno a što baveći se muzikom, dolazio u Japan jedno 6-7 puta i svaki put bih bio oduševljen bogatim kulturnim programom u Tokiju i okolini (gde najčešće boravim). Nažalost, vrlo često se moje sopstvene obaveze podudaraju sa onim što bih voleo da vidim, pa sam srećan da sam ovoga puta uspeo da pogodim glavni zgoditak i nađem se u Japanu u vreme premijere Tsukamotovog novog filma TETSUO THE BULLET MAN.

Siguran sam da većina posetilaca ovog bloga znaju šta su TETSUO THE IRON MAN i TETSUO II BODY HAMMER. Ja lično sam bio iznenađen kada sam čuo da Tsukamoto sprema i treći deo, 18 godina nakon drugog, a još vise iznenađen kada su mediji javili da će film ovoga puta biti na engleskom. Tačnije, ta činjenica me je blago razočarala. Svejedno, sa velikim nestrpljenjem i iščekivanjima sam otišao u bioskop da odgledam ovo delo.


Bioskop je, kao i mnogi ovde, u sklopu tržnog centra, ima 13 projekcionih sala. Ova u kojoj se prikazivao BULLET MAN ima 26 redova sa po 30 sedišta svaki. Na prvoj projekciji u 11.30 ujutro sam bio ja i još dvojica "Tsukamoto otaku-a" – jedan od kojih je sedeo u prvom redu, a drugi dva reda ispred mene. Sva trojica smo sedeli tačno u sredini.

Pre filma išli su "previews" za nekoliko filmova, od kojih novi film Beat Takeshia izgleda super, kao i neki novi japanski horror KYOFU.


Elem, toliko o tome. Film je počeo, ja sam se uvalio u udobno sedište i bio spreman za vožnju. Narednih 60-ak minuta bilo je kao na toboganu smrti – intenzitet filma je bio na maksimumu i nije bilo moguće odupreti se vizuelno/zvučnim užicima koje ovo delo donosi.

Priča kao sama priča nije važna, ali ukratko: stranac u Tokiju i žena mu Japanka imaju sina koji biva ubijen (od strane samog Tsukamotoa, čiji se lik u filmu zove "The Guy"). I onda kreće ludilo. Ali, kao što rekoh, priča je, kao i u ostalom u oba prethodna TETSUO filma, u drugom planu. U prvom je kako film izgleda i, što ne može da se odvoji od toga, kako film zvuči. Na oba polja to je čista desetka!

Prva dva dela sam poslednji put gledao pre nekoliko godina i to na DVDu, pa sa ove distance, kao i zbog činjenice da sam BULLET MAN gledao u bioskopu, moram da priznam da film i izgleda i zvuči mnogo bolje. Boja je skoro crno bela, monohromatična, sa nekoliko sekvenci u punoj boji. Kamera i efekti, kao što se može očekivati, samo još sumanutije. Zvuk… Pa, ne znam jesam li ikad čuo išta bolje, od samog soundtracka do zvučnih efekata. Ja se ne dam lako prepanuti gledajući film, ali ovoga puta, pa ako se nisam prepanuo, onda sam makar izuzetno emotivno (pri čemu ne mislim na neke ljubavne emocije) reagovao. Kao što rekoh, film je intenzivan na kvadrat.


Gluma i dijalozi su osrednji, a na momente izuzetno loši, da ne kažem užasni. Niko od glumaca mi nije poznat, a odluka da se u filmu govori engleski je, po meni, katastrofalna. Kao i u slučaju meni negledljivog SUKIYAKI WESTERN DJANGO (zbog toga što se bez titla ništa ne razume šta glumci pričaju), tako i u slučaju BULLET MAN bilo je trenutaka kada sam se zapitao šta je glumac/glumica upravo rekao/la. S obzirom da je ton bio preglasan, čak i glavni lik je bio teško razumljiv. Najgore ja bilo kada japanska glumica koja glumi njegovu ženu, i što bi trebalo da bude očajnicki izliv osećanja o ubijenom im sinu, u stvari zvuči kao da čita jelovnik lokalne picerije na pun stomak.

Takođe, film jeste gotovo ceo na engleskom, ali pri kraju postoji Tsukamotov monolog na japanskom, koji je, svakako, išao bez titla, pa sam i tu malo propustio. Opet, nisam ni išao da gledam film zbog neke priče iliti plota. Ostaje samo da se čovek zapita čemu odluka da film bude na engleskom, naročito jer su prva dva filma odlično prošla u svetu iako su na japasnkom.

Dakle, ko je voleo prva dva filma nema razloga da ne voli i ovaj. Preporučuje se gledanje u dobrom bioskopu, DVD ili još gore divx jednostavno nije to. Trivija: u filmu je jedan od statista izvesna Silvana Petković. Srbija do Tokija!

*********

iako u svim dosadašnjim rivjuima, pa tako i u ovom, postoje naznake razloga za uzbunu, ili barem za određeni oprez u očekivanjima, i za njihovo svođenje na skromniju meru, ono u šta nemam ni najmanje sumnje jeste da će cukamoto i ovde da isporuči, u najmanju ruku, barem još jedan unikatno-impresivni audio-vizuelni ugođaj od sorte koja mi miluje dušu kao malo šta na ovome svetu, te stoga ja svoja očekivanja još uvek, i svemu uprkos, držim negde oko jake trojke (kao minimuma), pa sve do 4- kao maximuma.

siguran sam da ću film pogledati već ovog leta, divx or no divx, a do tada, PB nam je pružio dovoljno naznaka da (ne)strpljivo očekujemo priliku za druženje sa đenijem cukamotom.