Ima jedan fin dokumentarac o Bitlsima u kojem oni govore o prelomnim trenucima u karijeri i sva četvorica jedan za drugim naglas izgovaraju "The Shay Stadium". Isto tako od subote 21-og Ghoul i Shozo slobodno mogu da izgovaraju uglas "Jagličje".
I dalje nisam siguran šta se desilo, ali mi se čini da me neka nevidljiva sila terala godinama da posetim selo podno Suve Planine, a tačno ispod vrhova Mosor i Sokolov kamen. Zašto baš ovo selo? Pa prosto. Ovo je selo mog porekla, moja dedovina, sa očeve strane. Tu se zakopane kosti mog pradede, čukundede i ostalih predaka. Od trenutka kada smo konstatovali da je Jagličje i Ghoulova dedovina (takođe sa očeve strane), kovali smo plan o poseti grobovima i korenima.
Od momenta kada smo skrenuli na levo u Hanu, putem koji vodi ka Jagličju, krenule su neke sile da me progone i usmeravaju auto nezaustavljivo ka mističnom cilju. Iako smo se usput dobro zezali, komenatrišući kako će nas zadesiti nesreća koja bi bila replika onim koje smo već 100 puta gledali u američkim slešerima, toplo vreme, nasmejana lica seljana usput su nas katregorički konsekventno demantovala. Zezajući se zaključili smo da je to naravno samo privid, i da smo svejedno najebali tragajući po džepovima za dokumentacijom koja bi sutradan potvrdila naše postojanje i bivstvovanje na planeti Zemlji, pre nego li nas pojede mrak.
Slike govore više od reči. Sudbina Jagličja se umnogome ne razlikuje od istorije ostalih zapuštenih i napuštenih srpskih sela. Ruševine, pusta neobrađena zemljišta, suva, crvotočna, ustrulela stabla koja ironično tuku po nadgrobnim pločama i spomenicima.
Jako spiritualno iskustvo doživeo sam slikajući ruševine napuštene škole. Osećao sam prisustvo nevidljivnih sila, duhova koji su stajali pored mene nagoneći me da krenem i nastavim dalje, kako bih preneo deo istorije narednim generacijama; generacijama koje će doći, koje moraju da znaju, cene i poštuju svoje korene i pretke.
Ako ne poštujemo svoju prošlost, u budućnosti ćemo i sami postati urbana legenda ili mit koju će prepričavati stari, onemoćali ili senilni starci zaglavljeni u brdskoj zabiti daleko od očiju javnosti, a još dalje od njihovih dokonih misli.
Ako ne poštujemo svoju prošlost, u budućnosti ćemo i sami postati urbana legenda ili mit koju će prepričavati stari, onemoćali ili senilni starci zaglavljeni u brdskoj zabiti daleko od očiju javnosti, a još dalje od njihovih dokonih misli.