Pre
skoro punih godinu dana umro je jedan od najznačajnijih ruskih reditelja s
kraja XX i početka XXI veka. To je poslužilo kao povod za moj osvrt na njegovu
karijeru, esej pod naslovom CRNA IRONIJA
ALEKSEJA BALABANOVA koji možete pročitati u najnovijem broju najbolje
balkanske filmske revije EKRAN (naravno, na slovenačkom).
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMQfVll_B_-AER74dz2x__ulq5m9JiB_2cvd5BIcPVr0mX1QGYUajN_jgLJSl0Wem2WPRXXaEwv-B1rksMYePRRevJThTpRLKkyVOOeFj4nBL24P1HDRDj-K6EjWokaKk_ymhLjD-hg6M/s1600/ISKUS-balabanov-15hi.jpg)
U
pitanju je dvobroj za mart-april:
dakle, možete ga na sebi najbližim prodajnim mestima potražiti još oko tri
nedelje, do kraja aprila. Da ga ne biste omašili, evo kako izgleda korica – koja,
usput, prejudicira ovogodišnjeg Oskarovca i Zlatnogulovca.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHZrZAyR_iuWVvzCI4fXlEw41Q5Pr_D30eYjvDdqL2e7tkS9fTgG9yNlJLz6A6mAdHPgio2ynGnxtgNpt-OfIgrEliJOdRfnIvJKozKDs7QWe5BfUs02zSvAU3JKrPmbsY5zUOtbnJGIo/s1600/E0304-2014-naslovka-srednja2.jpg)
U
ovom eseju bavim se Balabanovim kao slikarom mračnih portreta današnje i ne
tako današnje Rusije; govorim o njegovom portretisanju novog ruskog kriminalnog
podzemlja i nadzemlja; o odjecima ratova (Avganistan, Čečenija...) u
"mirnoj" Rusiji; o potrazi za patriotizmom u zemlji i svetu nagriženim
sebičnošću i otimačinom; ali bavim se i njegovim ranim, manje izvikanim
artističkim filmovima u kojima je ekranizovao Beketa i Kafku...
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBfEVf2kVFt2SMBAGUud6XhC_k6J8pl_qSiXr54W8XXSxeGn7B8V8jSd-Qh8B4EJAoKA_56R-N4g-VjnWF6os4Hlxrm2y45c4vDMa-Tt0xJ44mXVpluy8d-_6oHQrMHI52ZYf4w8cnJg0/s1600/zamok201994205.jpg)
Balabanov
je višestruko relevantan za čitaoce ovog bloga – pre svega kao autor nekoliko
vanredno dobrih i unikatno mračnih filmova. On, istina, nije snimio nijedan
horor film u klasičnom smislu reči, ali je imao senzibilitet za tako nešto (za
razliku od mnogih koji snimaju neke kao "horore"), i mnogi njegovi
filmovi sadrže sekvence koje ga dovode vrlo blizu tome, a ponajviše KARGO 200. Evo odlomka iz mog pomenutog
eseja u kome se dotičem ovoga:
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidCmX2r8UduXkzn525Jij2blLZzu_1MSMI6dZAGPdhO88EprjQLgN2fs2x3s6wUaZ2dgzn-f4X5mSB_FR-AbFkRstU6DaF_6ooWzMYE9-hp9LkbFFv0UypLPEIn5dQUeJrR6W-rdFBQz0/s1600/E0304-2014-ab2.jpg)
"Ovaj reditelj ne beži
od prikaza telesne gnusobe (leševi, krv, muve...) ali je naročito prefinjen u
portretisanju moralne nakaznosti i psihološke torture. Sjajan primer toga je
situacija u kojoj sadistički policijski kapetan zloupotrebljava svoju poziciju
glumeći da vodi istragu o nestanku devojke koju je on sam oteo. Od njenih
roditelja on uzima njena pisma, navodno u potrazi za nekim tragom, ali ih
koristi kako bi pred devojkom naglas čitao reči njenog već raspadajućeg
izabranika. Tu je oličen totalni užas situacije: ne u lisicama, iz kojih se
čovek može izmigoljiti, već u totalnoj kontroli nad svim aspektima života,
toliko sveprožimajućoj da prevazilazi lokalno dejstvo američkih "torture
porna" – kontroli od koje je daleko teže pobeći. Na kraju, čak ni viđilante
pravda uz pomoć dvocevke ne donosi katarzu... Da: gnusno i odvratno, ali takva
su to bila vremena, kao da poručuje Balabanov. Eventualna srodnost hororu tu ne
potiče iz žanra, niti iz podražavanja zapadnih modela: užas je ukorenjen u
zastrašujućoj sadašnjosti, i bliskoj prošlosti."
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJG7s6vAH9kVtPls5aWBDbK_NZ5W8w-wLxH4RjnuhBnq3TgSRLaNUwhAedMP2tcWrjqdO8fFJZMoKTyaCySzUHc1slN_ne4H4QH1l6ZWPU-52-hthtDJeQRwZ1zTwAAZcFDO8hpx829hA/s1600/E0304-2014-ab3.jpg)
Valjda su dovoljno rečiti
podnaslovi u ovom eseju koji zauzima pet strana novog EKRANA: "Kriminalno podzemlje i odjeci rata" i "Apsurd, groteska i crni humor".
Već iz njih se može videti da ne govorim samo o filmovima koji prvi padaju na
um ovdašnjem gledaocu kada se pomene Balabanov (kriminalci, rat, tranziciona
Rusija i sl) već se bavim i onim manje populističkim, mračno-humornim i
groteskno-hororičnim, poput njegovog meni lično najzabavnijeg, O NAKAZAMA I
LJUDIMA.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXTMuVn8A1XHJc-IzT_fL3_cou24zjHych7GVjR9Iggdugqe1A-oVBZSM9y7KgwAZMl8NMJ3jFzntDhb5KccpIPguJezfQQnKNWk_dzkcRrn5Io8ILjXMwbUcgtIWtBQnfPHNdOWvKLHA/s1600/katarina+radivojevic,+morphium+(2).jpg)
Pošto sam ono što sam imao
već kazao u eseju za EKRAN, ne bih se ovde ponavljao, već vas upućujem da moj
tekst potražite u ovom časopisu. A samo za blog, evo kratkog osvrta na opus Alekseja
Balabanova, sa mojim ocenama uz svaki naslov:
Happy Days (Счастливые дни) (1991)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwSTdBKMMpsbvh-PPFDoBQ2H1ePuFWQXpGc-h9RqCqKIef77WO5BB8kn8h-ZADJtSac1qnZHVK4e1PV8lZSpYJcGS_PpJ9xjpsNQ2HHMW3agfy2neLULDFEOJjzBybwiqvNcPGlOQt-9Y/s1600/1-s.jpg)
**(*)
3-
Mračnjaštvo, crno beli
film, izvanredno uslikan, atmosferičan, veoma sumoran, artistička i hermetična
adaptacija Samuela Becketta.
The Castle (Замок) (1994)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjd2BaEgCycRxznO7-WEcxxb3I2LbCCWicgfInS5fkdGeUZu2V0XvB_-Xq0oqj5kvL8Pd5y4PaFm13oUDT5GOtYgwgHl6UsXwF99E9rvZdsTbTDOjQZx8G0wSooRs4KJ7TzE5tzi_umYf4/s1600/2.jpg)
***
3+
Vrlo dobra adaptacija
najboljeg romana najboljeg pisca XX veka, prilično se junački bori sa njegovom
neuhvatljivošću i suštinskom nefilmičnoću onoga što taj tekst zaista čini
vrhunskim.
3
Nastavak rata – "mirnim" sredstvima,
ili barem – u "mirnodopskoj" Rusiji ogrezloj u kriminal i Zapadofiličnu
dekadenciju.
Of Freaks and Men (Про уродов и людей) (1998)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZBL-igyaNatcf8oKejzCZqtGbdrX1xq7sZSC_K_IXUSa_gsTDWx4jV5jDlwXWwK7BZNKFFBa-lNUmNyLBSeglsVS8rGakLUDBbCXZb2uiPHya8PwDLxPvi0spCHYRI6dGGrP4lk82DxM/s1600/Of+Freaks+and+Men+(1998).jpg)
****
4
Perverzna studija o
perverziji, mračno duhovita, bizarna, golicava, meta-filmska studija muškog,
pornografskog pogleda i njegove veze
sa medijima fotografije i, naročito, filma. To je, takođe, egzistencijalistička
parodija na Čoveka i njegove strasti, i na hipokritički odnos prema njima...
**(*)
3-
Balabanov u B2 eksplicitno
idealizuje patriotizam i rusku dušu i još eksplicitnije osuđuje Ameriku (onako
kako je on /ne/vidi), ne samo kroz iskonstruisane situacije, nego i kroz
verbalne tirade i naravoučenija. Moja kritika ovog filma nalazi se OVDE.
The River (Река) (2002)
Nezavršen; iskren da budem, tih 50-ak minuta koji se mogu naći na netu meni su
izrazito nezanimljivi i nisam uspeo do kraja da ih odgledam.
War (Война) (2002)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIHv9wi11otl8idfe3qpSxAUBoxPJNpJOKjFtLcbrrkIwmYZ56kxXEijGQfQM96cEaNRf7PLAvZHFWpf-ibXFqWfXwjltOX-Kv4xplpWcRZTEyKkmplHdVqfQhB_a5oSwlFCsC4y-_qB8/s1600/vojna2_204.jpg)
***
3-
Zabavan, istovremeno
patriotski i društveno-kritički film o ratu u Čečeniji, prožet crnom ironijom,
akcijom i saspensom.
Zhmurki / Blind Man's Bluff (Жмурки) (2005)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimP7xoVkaAckhZwe0fXuhgEADS4zPsdt8LbjTL33xohycxsx6zvpNPrA9bGye5SQYSiPpnXcKBbCXjkpby28ZrFtPym_qu-TME4kWRxieUp17aTYoaFHBuQfh1UOPf0_ZrNMDxka5Idps/s1600/%D0%96%D0%BC%D1%83%D1%80%D0%BA%D0%B8+(2005).png)
***
3-
Totalni crowdpleaser. Osvežavajuće
je pogledati malo ruske varijante trapavih kriminalaca (čija se zapadna braća, ispala
iz šešira Tarantina i Gaja Ričija, odavno vrte u istom krugu). Šalabanov ume da
me kupi na sitne fore i detalje i genuinely sicko attitude (taj divni početak u
mrtvačnici, sa gomilama nabacanih golih leševa!!!), i zato mu opraštam poneke
krupnije 'how convenient' momente. Nasmejao me je, zabavio me je, na par mesta
me iznenadio, na par mesta zadivio, i stvarno je u pravu onaj ko je napiso o
njemu da ume kao retko ko da kreira nabijenu, pregnantnu sliku – čuj, sliku! Čitav
film je od takvih!
It Doesn't Hurt Me (Мне не больно) (2006)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvPA3ciRBf6OZCbXwJ1lKgKC4jD00oKVNKlA8YRLxZipURSUbbkPyrpY7Ub7Uc63ta7Ga0vKi9ZJoZ9onttjUp9fCC_aaW4WSyyiQV0s7nRJKhFA0_jNmTP8C2rFK49S00m5BM_PHLR1Y/s1600/%D0%9C%D0%BD%D0%B5+%D0%BD%D0%B5+%D0%B1%D0%BE%D0%BB%D1%8C%D0%BD%D0%BE.png)
**
2+
Ovo počinje kao simpatična
tween socio-komedija o nekakvim sitnim prevarantima, nastavlja se kao ne baš
mnogo ubedljiva, a ni strastvena, a ni zanimljiva ljubavna priča, a završava se
kao - LJUBAVNA PRIČA (boy meets girl, girl dies of cancer, boy sad). Moj rivju
je OVDE.
Cargo 200 (Груз 200) (2007)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdGuA1a_CniKdYj0Ma4FOsKwIaDCcTFmIL8GT4IVECWWmax-QlSYgoZlz3PgoLmxjPdnf-e9FJeVT9me_bqOjvQZfzu9ou-EKHiTQNUfv-MFclHt_hWt1fen5g_m1HHQBAGkyHVt_yavE/s1600/Cargo+200.jpg)
***(*)
4-
Izvanredan film nabijen
mučninom, teskobom i gnušanjem nad poslednjim danima komunjarske Rusije,
oslikan u gotovo horor tonovima – ne samo zbog prisutnog body horrora (nasilje,
krv, nekrofilija, leševi) nego još i više zbog retko viđene gustine skoro
opipljive atmosfere sveprisutnog iracionalnog i nadmoćnog nasilja: atmosfere o
kakvoj odradeci što prave nastavke WRONG TURNa i TEXAS CHAINSAW MASSACREa mogu
samo da sanjaju – ako i to!
Morphine (Морфий) (2008)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgN0SDhIP0wuKRBzYEm52gfqhydKwaC_rAdEfLF5yel1w_mVqJINVuYTiOGA37SCqohNnlxVHq58rVrHQ-Z7-BZk21SRWzVFn-nb_uqcmO-YdinrfDjNDPRFZHGCN4JK6ic5UJDYoFg9UY/s1600/morphium+(5).jpg)
***(*)
4-
Standardno vrlo dobri Balabanov: gadan,
mračan, uspaljen, morbidan, mizantropski, rusocentrični (ali i rusokritični),
cinični, skoro-hororični Balabanov - mračan kao katran u dnu rudarske jame… Moj
rivju je OVDE.
The Stoker (Кочегар) (2010)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHb_jfHe4BuJHXh6SNziBaxFaZCOOs4DMuczkFONk8f0FWgoVq0A47tXVR2Mx6FGwTGEgtmPkczTiymMTS4vI8kxRc_xkCZ_ihCJZPI9k0RYKfpBsyoNPM8CO_VU4NhoYdumbSYF6805Y/s1600/%D0%9A%D0%BE%D1%87%D0%B5%D0%B3%D0%B0%D1%80+(2010).jpg)
***
3+
Crn kao gar u peći –
krematorijumu u kojoj odbačeni ratni veteran piše svoje memoare, sve dok
kriminalci na spaljivanje ne donesu i leš njegove fufaste ćerke. Čiča oblači
uniformu i kreće u kratku i vrlo krvavu osvetu...
Me Too (Я тоже хочу) (2012)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0l0Syc79Kj-jNxHMm1njy7XSQmiZdGMgSWrhrYbablXFPF2IljGrEvciJyceE1aqDGyiN_yZg3jr1DUkB9wfG_FH6nZnetRDSW-ymQ6fgBtVkJVs8KwFUzGqH0KEK1AIqKOZrYtjlDks/s1600/%D0%AF+%D1%82%D0%BE%D0%B6%D0%B5+%D1%85%D0%BE%D1%87%D1%83.jpg)
**
2+
Ovaj predugi, repetitivni i
besciljni film nije me kupio na prvo gledanje – ali pružiću ovom njegovom
testamentu još jednu šansu, jer može biti da me njegove idiosinkrazije nisu
smesta dotakle (ni LOŽAČ mi se na prvo gledanje nije naročito dopao).
I to je, nažalost, kraj. U
54-oj godini Balabanov je napustio ovu dolinu suza i ojadio filmofile željne
novih unikatno crnih a opet groteskno-zasenjujućih bisera...