izabrana dela

izabrana dela

недеља, 17. септембар 2017.

Razgovarao sam sa Dejvidom Linčom

 

            U Beogradu tokom celog septembra možete pogledati izložbu umetničkih fotografija koje je načinio Dejvid Linč. Izložba, na tri nivoa u KCB-u (ne propustite podrum!), pod naslovom „Small Stories“ sadrži divne crno-bele košmarne, hororične i tajanstvene radove koji savršeno u formi fotografije korespondiraju sa imaginarijumom ovog umetnika nama najpoznatijeg kao reditelja. 

Ekskluzivno u KCBu
– Izložba fotografija Dejvida Linča MALE PRIČE

01.09 - 30.09.2017
12:00-20:00
Galerija ARTGET
Galerija Podroom
Likovna Galerija

Izložbu čini 56 crno-belih fotografija velikog formata  sa svim odlikama njegovih filmova: čudesno preplitanje realnih referenata i fantazmagoričnih intervencija i kompozicija. Ovom izuzetnom i konzistentno osmišljenom izložbom želi se pružiti uvid u Linčovo vizuelno stvaralaštvo s kojim srpska javnost nije imala prilike da se upozna za razliku od njegovog kinematografskog opusa, koji ima kultni status.
Male priče, koje su producirali Galerija Item iz Pariza i Evropska kuća fotografije, u kojoj je izložba premijerno prikazana 2014, ekskluzivno će, po autorovoj želji, biti prikazana samo u sva tri galerijska prostora KCB-a, i nigde drugde u okruženju. 


Prosto rečeno, ako volite njegove filmove iz pravih razloga – ako kapirate njegov mračno-tajanstveni svet snova, mistike i jeze, ali i zanosne i prilično opasne lepote – onda će vam goditi i ove slike. Svaka od njih nosi poneku „malu priču“, a mnoge od njih vrlo su bliske pričama strave...
Ima tu atavističkih kreatura izvučenih iz ko zna kakvih dubokih slojeva podsvesti, iz kolektivnog nesvesnog, to su terate (lat. terata) donekle srodne onima sa crteža O. O. Spera, ali deluju još primarnije jer su isprane od glazure mita, ezoterije i okultizma. Nema tu ni satira, ni Pana, ni veštica, ni zlih čarobnjaka – ovo su primarni, primordijalni entiteti, Bez Imena, bez nacionalnosti, bez rase, neodređeno humanoidni ali ne nužno ljudski.

Ovo je the stuff that (bad) dreams are made of – praiskonska glina jedva nešto malo umešena i poluuobličena, ali bez vidljivih otisaka prstiju koji bi im, u kasnijim fazama izrade, podarili ograničavajući identitet.
Ovo su face bez izraza – i jezive ponajviše zato što NEMAJU izraz (ne keze se, ne mršte, ne beče kao na nekom horor posteru ili omotu hevi metal albuma), a opet deluju preteće, uznemirujuće, intrigantno, tajanstveno... Ukratko, ovo je prava strava, a Linč ume da je uhvati kao malo ko u istoriji filma. ERASERHEAD, anyone?
Kada sam prošle nedelje svratio do Beograda na još jednu promociju knjige VIŠE OD ISTINE, iskoristio sam priliku da posetim i ovu izložbu i nauživam se u Linčovim foto-radovima koji izgledaju kao da su nastali korišćenjem kamere za fotografisanje snova.
Mnoge Lynch-related fotke u ovom blog-postu načinio je Dušan Mladenović (Veseli Četvrtko) kojem dugujem zahvalnost što mi ih je ustupio. Još veću zahvalnost dugujem mu što je na vreme kupio karte za događaj održan 12.09. s početkom u 19h, kojom prilikom je prikazan dokumentarac o transcendentalnoj meditaciji (kojom se Linč bavi) a nakon toga – ono što me daleko više zanimalo: razgovor sa Linčom preko Skajpa!
Jeste! Iako ovaj velikan nije došao lično u Beograd (kako smo se jedno vreme nadali), imali smo privilegiju za next best thing: nekih 45-60 minuta razgovora s publikom koja je te večeri došla u DKC. Karte su bile rasprodate i mnogi su ostali van, ili su stajali sa strane ako su ušli preko veze! Naravno, iskoristio sam ovu unikatnu (?!) priliku da Linču postavim i par direktnih pitanja, pa evo mojih utisaka sa te večeri, kao i video-snimka razgovora s njim, koji je takođe kako-tako usnimio D.M.

* Film
Na temu transcendentalne meditacije, bio je klasična sektaška tvorevina, dobro napravljena propaganda sa Linčom u glavnoj ulozi. Videli smo ga kako spretno i iskusno odgovara na razna pitanja širom sveta – uključujući i neka neprijatna (npr. zašto je gostovao u zlikovačkoj totalitarnoj državi Izrael). Iz toga se vidi da je izuzetno vešt govornik, zaista zadivljujuće koliko se ne da zbuniti, koliko je siguran, uvek u svakoj prilici se dočeka na noge a da mu se cool stav nimalo ne poljulja, ni u glasu, ni u izrazu, ni u sadržaju odgovora. Da nije tako veliki umetnik mogao bi biti izuzetan političar. Ili vođa sekte...

            * Publika
            Iako masovna, i pretežno sektaška (malo sam filmofila koje znam sa filmskih dešavanja primetio u publici!), bila je na zadovoljavajućem nivou. Bojao sam se da će pitanja biti glupa – a uglavnom nisu bila! Bojao sam se da će ljudi biti stidljivi i da će malo ko smeti da izađe pred Linča i obrati mu se: naime, najčešće se na tribinama na kojima učestvujem desi da ukleto pitanje „Ima li pitanja iz publike“ završi muklim mukom od sve muke mrtvog mora Srbije. 
Srećom, ovog puta bilo je zaista puno pitanja, i mnogo onih koji su izašli na pozornicu i pred laptopom, „licem u lice“, pitali Linča šta su imali. Oni stidljiviji činili su to preko posrednika koji su zapisivali pitanja pa ih čitali Linču. Jedan se čak zanimao za tajnu njegove frizure. Kaže Linč: „Ne perem kosu, i slabo se tuširam; zato imam malo prijatelja.“ Uz smeh.

            * Linč
            Tamo negde oko 1997. nabavio sam pregenijalnu knjigu CRONENBERG ON CRONENBERG i slistio je s najvećim uživanjem, diveći se slojevitim i dubokim auto-uvidima u sopstveni opus od strane mog tada omiljenog redtelja. Očekujući more of the same, kupio sam tada LYNCH ON LYNCH – samo da bih bio bolno frustriran time koliko je malo ta knjiga nalikovala onoj prethodnoj. Linč, naime, ODBIJA da tumači svoje filmove, da govori o njihovim temama i idejama i simbolici i značenjima... I tako sam dobio knjigu koja baca vrlo slabo, mutno svetlo na to zašto ga inspirišu baš te ideje, zašto pravi baš takve filmove... Vremenom sam se u taj njegov stav dodatno uverio u brojnim intervjuima koje sam mu video na netu, i sve tako ostalo je do današnjih dana.  
Prosto rečeno, svako ko je Linča pomnije pratio (kao ja), znao je da je obično gubljenje vremena pitati njega šta mu znači ovo ili ono, koji je smisao ovoga ili onoga, zašto je stavio ovo ili ono a ne ONO u neki svoj film, da li su njegova dela metafora za ovo ili parabola za ono, šta misli o položaju žena ili radnika ili gejeva ili zapadne civilizacije itsl. jer se njegovi odgovori na takva pitanja (zašto ovo? šta znači ono?) svode na:
            „I don't know.“
            „The idea came to me, I fell in love with it and so I just did it.“
            „What do YOU think?“
            Zbog toga je zajebano intervjuisati takvog čoveka. Šta da ga pitam a da NE dobijem varijaciju na pomenute odgovore?
            „Ko/šta je Džudi?“ - „What do YOU think?“
            „Šta se desilo na kraju Twin Peaksa?“ - „I don't know.“
            „Zašto ste Kupera podelili na sve te Dagije, Ričarde, Zle Kupere i ostale?“ - „The idea came to me, I fell in love with it and so I just did it.“
            Moji prethodnici su se već opekli te večeri na sličnim stvarima. Jedan je pitao: „Will there be the 4th season?“ Odgovor, otprilike: „It's too early to tell... It would take a while anyway. It took me 4,5 years to make the 3rd season.“  
Drugi (ili taj isti? Ne znam, drao se odnekud iz publike) je pitao: „What happened to Audrie Horn?“ Odgovor: širok Linčov smeh od uva do uva, kao mačak koji je upravo progutao kanarinca. A onda, odgovor: „Ask him what HE thinks happened?“
Evo snimka toga:

I tako, na kraju, nisam ga pitao ono što me je najviše kopkalo, nego ono što sam mislio da može dobiti koliko-toliko konkretan i elaboriran odgovor.
Evo kako je izgledao moj razgovor s Linčem. Usnimio ga je D.M. ali je nevešto propustio da snimi početak, pa fali jedno 5-6 sekundi na samom početku, tokom kojih sam Linču kazao:
„Hello, Mr. Lynch. I have a great respect for your work and for yourself as an artist and as a person.“ Kraj ove rečenice se čuje, a onda sve ostalo što sledi možete videti i čuti ovde:


            Ili ako kliknete OVDE.

            Ko je slab na uhu ili prosto kome je lakše da ČITA nego da sluša engleski, evo transkripta:

„Hello, Mr. Lynch. I have a great respect for your work and for yourself as an artist and as a person.
My question for you is: if your message is positive, if it's about transcendence, unity, consciousness and so on, how would you explain or do you have any idea why is the imagery of horror, of darkness, of evil, so prominent in your work?“

„It's just like I said. I fall in love with certain stories and, you know, no one is forced to see these things, but there is thrill knowing you suspend your disbelief and try to make it as real as possible, but way back in the back of your mind, way back, sometimes, you know it's a film, but you wanna have an experience. And so you build these things so that people can go into a world and have experience. And sometimes there's fear, sometimes there's great elation, sometimes there's sadness, sometimes there's joy, or whatever and it's... it's a story. And it holds all these very different things. So they do hold dark things and frightening things but they do also hold, you know, humorous things and uplifting things... It's a story.
In the so-called real life, I try to tell people about things that bring an end to suffering and worry and stress and depression and all this stuff, but in the films I get ideas that I fall in love with and a lot of them hold dark things.“

„And one more, very brief. Have you encountered, in your special states of consciousness, in meditation or anything, any kind of existence of entities or intelligences that are not human? And do you believe in the existence of something like that?“

„No, I've not ever seen an alien or any kind of thing like that... I've experienced many fantastic things in meditation and out of meditation, but it has to do with kind of expansion, with positive and blissful things, so... And I did experience - I think I said it in the film – before I started meditating, I was filled with anger, and I had a lot of self-doubt and not a lot of self-assuredness and when I started meditating, the anger just lifted away. I didn't even know who lifted it really, I just stopped getting angry at my first wife and she was the beneficiary of that. She walked right away.
So, it's a real thing. Negativity goes away, gold comes in from within, and it's so good for the human being.“

„But are there those entities? Not as metaphors but as actual existences?“

„I don't know anything about those things. And the thing is, they say the field of relativity is huge. Unbelievably huge. Every single thing in the field of relativity has a lifespan, but that field that underlies the field of relativity is immortal, always there. Always full. And there's the Vedic description of it, it is Nitya Parasheya (?), meaning it's eternal and uncreated. No one created this field that's transcendent, it's always been and always will be, and it's our home, it's our Self, with a capital „S“. Know thyself. This is that thing. Don't worry about any entities. Don't get caught up in the marketplace, like maharishi said, go to the Palace. Get to the palace, that's the treasury within, and everything will take care of itself.“

„Thank you, Mr. Lynch, and keep up the good work!“   


Eto, tako je to zvučalo. Nije loše, utoliko što sam uopšte imao privilegiju da skoro 5 minuta pričam s Linčom i koješta ga priupitam, i utoliko što je bio razdragan i zabavan tom prilikom.
S druge strane, ne mogu reći da sam zadovoljan odgovorima, jer u oba slučaja je izvrdao i nije mi kazao ono što sam ga pitao. To je još jasnije ako ČITATE. Recimo, ja ga lepo pitam otkud toliko MRAKA I ZLA I NASILJA u njegovim filmovima, a on mi priča svoju staru otrcanu priču o tome kako mu dolaze svakakve ideje i on se zaljubljuje u njih pa ih onda radi. OK, to mi je jasno ali ZAŠTO BAŠ TE (MRAČNE I HORORIČNE) a ne neke druge, bliskije njegovim navodno vedrim i veselim Mahariši nazorima? Naravno da je mrak i zlo deo života, pa će se naći u svakoj priči, ali moje pitanje nije otkud UOPŠTE zlo i horor u njegovim filmovima, nego zašto su toliko PROMINENTNI. Na to mi nije odgovorio.
Drugi odgovor je još gori. Ja ga pitam da li je u svojim meditacijama i transcendencijama naišao na neke entitete – namerno sam tako rekao, da ne uplićem anđele i demone itsl. i ne navrćem vodu na neku religioznu vodenicu, jer to od njega i ne očekujem; ali nadao sam se da će, možda, otkriti da je naslutio i postojanje nečega kao što su „lodge spirits“ (da ih tako nazovem) iz Tvin Piksa, da je možda ponešto od tih džinova i patuljaka i drveća koje govori poteklo iz njegovih bluđenja po ko zna kojim stanjima (ne)svesti.
Umesto toga, on mi je izneo tipičan sektaški, vrdajući odgovor: „Pusti ti, sinko, entitete i samo meditiraj pa će ti se otvoriti vrata Zlatnog hrama jedinstva i svesti i svega postojećeg...“
No, dobro. Šta sad. Linč deluje vitalno i žilavo, i neka ga Azatot poživi još 100 godina, pa ko zna, ako nekad budem imao malo više vremena s njim nasamo, u 4 oka, naživo, pokušaću sa malo intenzivnijom primenom mojih trejd-mark inkvizicijskih metoda. Ali, odmah da kažem, iz svega što sam o njemu pročitao i video i čuo, ne nadam se da će taj ikada i ikako i u ma kojim uslovima biti naveden da otkrije VIŠE nego što inače želi, a to nije mnogo.
Da li je ovaj razgovor nešto promenio u mom odnosu prema Linču?
Pa, uh, recimo da sam blago razočaran tim njegovim Mahariši sektašenjem i predstavljanjem meditacije kao univerzalnog odgovora na sve muke i nevolje i probleme, kao i njegovim olakim otpisivanjem muka i nevolja kao lako rešivih stvari; previše vulgarnog optimizma za jednog takvog „mračnjaka“... S druge strane, i dalje ga poštujem kao retko stabilnu i cool osobu, kao veseljaka i zajebanta i trola kakvom nema ravnog...
Ali, dobro, više o Linču u mom upcoming osvrtu na TWIN PEAKS.

Za kraj, evo jednog detalja o njegovim pradavnim iskustvima u Srbiji i okolini:


            A evo i još nekoliko dešavanja vezanih za Linča koja možete poželeti da posetite ovih dana ako ste u Beogradu:

UTORAK, 19. SEPTEMBAR – Galerija Artget
19.00 – Razgovor: Male priče o Dejvidu Linču
Razgovaraju: Maja Uzelac, rediteljka,
Petar Jevremović, psihoanalitičar
i Zvonko Karanović, pisac

 
PETAK, 29. SEPTEMBAR – Galerija Artget
19.00 – Razgovor: Tvin Piks: Šta se zapravo desilo?
Razgovaraju: Bojan Vuletić, filmski reditelj,
Vladan Petković, filmski kritičar,
Dragan Dimčić, filmski montažer i teoretičar.
Razgovor vodi Stefan Arsenijević, filmski reditelj i urednik filmskog programa KCB-a


            Ako neko od čitalaca ovo overi, snimajte, slikajte, šaljite osvrte...