среда, 10. јануар 2024.

THANKSGIVING (2023)

**(*)  

3-

Još jedna poludupasta nebitnost od Ilaja Rota, večitog „dečka koji obećava“ ali nikako da stvarno deliveruje nešto više od pola dupeta, odnosno, numerički-zvezdičasto, od Tri-Minusa.

Sve je tu tonalno neujednačeno: tetura se od klinačke karikature i groteske pa do kvazi-realizma gde tortura naprasno postane previše realistična i sadistična, i time nezabavna. 

A onda taj kvazi-realizam podrije debilna maska, kao npr. pečenje od ljudetine: ako niste znali, žena pečena izgleda isto ko obična živa žena, samo je malkice žućkasto-smeđa, jer joj je koža premazana tankim slojem voska za depilaciju.

Likovi standardno rotovski tupavi i nezanimljivi, a scene „horora“ bolje funkcionišu nabrzinu u trejleru iz kojega je ovo rođeno, pre skoro 20 godina, nego ovde gde imamo vremena da se zamislimo nad njihovom besmislenom logistikom (npr. ubistvo na trambolini: zastanite na 5 sekundi da zamislite ubicu kako čuči s uprčenim nožem ispod tramboline na kojoj neko skače…).   

Finalno otkriće identiteta ubice je lejm – koljač ikonografski ne izgleda loše dok je pod maskom ali kad ona spadne, nezanimljiv je, motivacija je glupa.

Preokret je izveden na kvarno, glupim varanjem (u spoju sa scenarističkom lenjošću): sve ukazuje na antipatičnog dečka glavne junakinje, i na kraju filma njega NIGDE nema, pa svi misle: „Aha, on je sigurno pod maskom! Ali ne, ne bi valjda bili toliko očigledni?!“ 

...a onda, kad sve prođe, tik pred odjavnu špicu, on se pojavi niotkuda, kao „Helou gajz, šta ima, neko ubijanje bilo noćas, a? Šteta što sam sve prespavao“, i niko ne objasni gde je bio sve vreme.

Glupog varanja ima i drugde, npr. u inscenaciji ubistva debeljka u dnevnoj sobi, gde mu ubica iskoči ne znam ni ja odakle, s patosa, tek mu se odjednom materijalizuje pod nogama (ovo čak ni natprirodne ubice tipa Đejson/Majkl ne rade, a kamoli obična maskirana smrtna budala).

Ali to vam je Ilija: varanje, fejk, poza, nabudženo ništavilo, osrednji talenat (veći za dosetku nego za egzekuciju), još jedan srednje-gledljiv ali nebitan, suštinski zaboravljiv film, barem po dometima, koji neće biti zaboravljen – jer, eto, ima upamtljiv koncept, gimik.