субота, 26. септембар 2009.

MOTHER (2009)


BONG JOON-HO

***

3

očekivao sam mnogo više. ipak je ovo od reditelja koji je napravio fenomenalni MEMORIES OF A MURDER i (za mene) precenjeni, ali ipak vrlo dobri THE HOST. 

MAMA ima potencijala – premisa je moćna – samo što od njih bong nije baš napravio najbolji film, već jednu prozaičnu smaračinu koja je, radije nego gorepomenutim filmovima, bliža njegovoj smaračko-prozaičnoj pričici iz omnibusa TOKYO. 

istina, ne bih MAMU nazvao padom ili slabim filmom – ali on svakako jeste zabrinjavajuće slab kad dolazi od reditelja koji je toliko obećavao.

MAMA govori o mami čiji blago usporeni (ne baš zaista retardirani) sin bude okrivljen za ubistvo jedne devojke. dok je on u ćuzi, ona čini sve da dokaže njegovu nevinost. avaj, ovaj dvočasovni i zaista iracionalno predugi film potroši više od pola svog trajanja na njeno preočigledno gubljenje vremena sa policijom i advokatom, koje baš zabole da joj pomognu, a kada se ona najzad baci u pravu privatnu istragu (uz pomoć 'drugara' njenog sina vrlo sumnjivih manira i morala) – to, prosto, nije dovoljno zanimljivo. ni igle za akupunkturu kojima ona maše sve vreme, a ni zloguka sprava za seckanje bilja (kao neka mini-giljotina za po kući), ne budu okrvavljeni do kraja filma! kako pokvareno lažna obećanja!

dobro, reći će neko: film nije baš dinamični krvavi žestoki triler sa tipično korejskim surovostima i krvoprolićem kakav si očekivao, ali ko ti je kriv – bong je možda hteo da napravi dramu a ne triler. možda je film dobar kao drama?
nije, kažem ja. 

odnosno, jeste, ali na polovičan, nedopečen, prilično jednodimenzionalan, neuzbudljiv način. naprosto, MAMI treba preeeeedugo da bi došla do svog kraja i naravoučenija koji, actually, JESU pametni i dobri i sjajni i čak genijalni – ali fuck, trebalo je napraviti bolji (i kraći) film na temu koja se pomalja tek na kraju. neću da spojlujem film, pa zato na moju veliku žalost ne mogu da govorim o najpametnijem aspektu filma – ali esej napisan o njegovom kraju bio bi svakako zanimljiviji od samog filma. što me vodi do bizarne, ali ovde opravdane tvrdnje – da bih, u ovom slučaju, zapravo voleo da vidim američki rimejk.

MAMA nije nezanimljiva, sasvim je gledljiva, standardno je odlično uslikana i režirana, sa sjajnom glumom i zapletom dovoljno intrigantnim da drži pažnju – ali ne drži je na način jednog, recimo CHASERA… ili MR VENEGEANCE-a… a kamo li na način jednog 100% gripping & involving MEMORIES OF MURDER-a. to je, prosto, jedan OK, solidan filmić koji tek u poslednjih 10ak minuta postane zaista emotivno i intelektualno nadražujuć u punoj meri. ali, da bi se došlo do te sjajne poslednje scene, i da bi se meditiralo nad njenim implikacijama, treba izdržati 2 sata filma koji, prosto, nije ni blizu tog nivoa.

znači, OK drama za strpljivog gledaoca, ali ne očekujte previše od ove mame.