недеља, 26. јун 2022.

SLAUGHTER HORROR FILM FESTIVAL



Internacionalni festival umetničkih horor filmova održaće se 1-3. jula u nekadašnjoj doljevačkoj klanici u organizaciji Komplos Art Factory udruženja građana iz Doljevca. Biće prikazano 15-ak filmova na tri bioskopska platna, kako u glavnoj hali, tako i u fabričkom krugu nekadašnje klanice. Biće prikazani dugometražni igrani, dokumentarni, eksperimentalni i kratki filmovi horor žanra.

Umetnički direktor festivala je najveći srpski poznavalac horor kinematografije, dr Dejan Ognjanović, pisac, kritičar, prevodilac i urednik.

Predsednik žirija je Alin Ludu Dumbrava, filmski kritičar, programer, scenarista i dugogodišnji selektor i umetnički direktor prestižnog Drakula Film Festivala u Brašovu, Transilvanija, posvećenog horor filmovima.

Najbolji film biće nagrađen Zlatnom Macolom, što je asocijacija na radni alat doljevačke klanice osnovane daleke 1952. godine.



Pored projekcija filmova, posetioci ce moći da vide i muralima oslikane zidove klanice na temu istorije filmskog horora, a u subotu 2. jula biće u Nišu organizovana tribina pod naslovom „Pola veka Leptirice: horor u srpskoj kinematografiji“.

Ulaz je besplatan za sve posetioce, a prvih sto gledalaca svakog dana (koji se prijave preko sajta festivala) degustiraće besplatno pivo uz kokice.

Detaljnije na slaughterfestival.com

Kao prateći program održaće se i „Slaughter Heavy Metal Festival“ autorskih bendova. Na dva nezavisna stejdža nastupiće 12 bendova iz zemlje i inostranstva, od 1. do 3. jula, od 19-24 časova.

 

PETAK 1. 6. 2022.
   19:00 – Bitter taste (SRB)

   20:00 – Shut (SRB)

   21:00 – Jenner (SRB)

   22:30 – Sewn Mouth (GRE)

SUBOTA 2. 6. 2022.
   19:00 – Raindogs Chapter III (SRB)

   20:00 – Dawn Of Creation (SRB)

   21:00 – Alitor (SRB)

   22:30 – Panterchuggah (SRB)

nedelja 3. 6. 2022.
   19:00 – Maz, Sol & Piper (SRB)

   20:00 – Mud Factory (SRB)

   21:00 – Rejuvenation (BUL)

   22:30 – Metal-Lica (SRB)

 

Za posetioce iz Niša biće organizovan specijalan autobuski prevoz do Doljevca i nazad, kao i besplatan parking za one koji dolaze svojim kolima.

Za autobuski prevoz se takođe prijavljujete preko sajta.

 

Ovo gore je zvanično saopštenje. A sad malo ja, da pojasnim neke stvari i dam više detalja.

Iza organizacije celog događaja stoji Komplos Art Factory, udruženje građana iz Doljevca. Oni su zaslužni za naziv i logo festivala, kao i za njegovu centralnu lokaciju, nekadašnju doljevačku klanicu, davno propalu. Ona je adaptirana u prostor za kulturno-umetnička i zabavna dešavanja, koji je povodom ovog festivala dodatno ukrašen hororičnim sadržajima, od murala na zidovima (by Aleksa Skočajić, niški ilustrator) do pravog pogrebnog automobila sa sandukom, i tome sličnim detaljima.

Za program „Slaughter Heavy Metal Festivala“ zadužen je Željko Ljubić, Umetnički direktor. Srećna je slučajnost to što sam ja nekada davno slušao i metal pa imam neku elementarnu predstavu o toj muzici, ali ta slučajnost ne znači da ja imam ikakve veze sa ovim delom festivala. Pohvale, pokude i sugestije vezane za muzički deo programa šaljite g. Željku i Komplosu.

Ja sam bio pozvan da osmislim, organizujem i realizujem filmski deo festivala. To sam, u okvirima zadatih parametara i dostupnog budžeta, i učinio, a rezultat toga je sledeći PROGRAM (vidi dole). U njemu ćete moći da zapazite nekoliko tendencija: sklonost autorskom, atmosferičnom, vizuelno inovativnom, eksperimentalnom, drugačijem hororu od uobičajene američke bioskopske žanrovske ponude. Videćete tu manje znane naslove, za koje niste čuli, a vredni su otkrivanja; videćete ređe zastupljene kinematografije (Indija, Kina, Austrija, Nemačka, Kanada, Mađarska, Grčka); videćete širok raspon mogućnosti horor filma, od dokumentarnog found footage-a preko animiranog do eksperimentalnog; videćete veliki žanrovski raspon, od SF-horora do horor-trilera, od klasičnih priča o ukletim kućama do folk horora i arty ludila teških za klasifikaciju.

Dakle, ovo su filmovi i programi koje sam naumio, osmislio, ispregovarao, obezbedio i potpisao za Prvi Slaughter Horror Film Festival (2022):



 

2551.01: Dete 

(Austrija, 2021)

Reditelj: Norbert Fafenbihler

65 min

 

Čovek spasi dečaka a zatim lutaju užasnim podzemnim svetom koji nastanjuju groteskne maskirane figure.

Eksperimentalna pank reinterpretacija Čaplinovog filma Dete (1921) u stilu Linčove Glave za brisanje, koju je sam autor definisao kao „distopijski slepstik“. Film je dobio specijalno priznanje „New Visions Award“ na prestižnom filmskom festivalu u Sićesu (Sitges), Španija.

 

 

Agata 

(SAD, 2022)

Reditelji: Rolan Besera, Keli Bigelou Besera

60 min

 

Profesor pati od smrtonosne bolesti. Igrom sudbine on prisustvuje neverovatnom događaju u kojem učestvuje njegova misteriozna komšinica Agata. U nadi da će pronaći lek za svoju bolest, on pristaje da je prati na čudnom i rizičnom putovanju u zaboravljenu, ali ne sasvim napuštenu urbanu pustoš.

Sumorna, misteriozna, klaustrofobična, vizuelno zasenjujuća mešavina žive akcije i animacije. Svetsku premijeru ima na Slaughter festu!

 

 

Cenzor 

(Velika Britanija, 2021)

Reditelj: Prano Bejli-Bond

84 min

 

Nakon što je pogledala čudno poznati „gadni video“ horor, Enid, filmska cenzorka, kreće da razreši misteriju iz prošlosti vezanu za nestanak svoje sestre, upuštajući se u potragu koja rastače granicu između fikcije i stvarnosti. 

Nadrealni psiho-triler smešten u 1980-e u Velikoj Britaniji. Dobitnik nagrada na filmskom festivalu Imagine, Međunarodnom festivalu fantastičnog filma u Neušatelu i Međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu.

 

 

Zora sviće iza očiju 

(Nemačka, 2021)

Reditelj: Kevin Kopacka

73 min

 

Pošto su upravo nasledili oronuli zamak, razočarana žena i njen mrzovoljni muž odlučuju da provedu noć u toj ruini, dok vreme i stvarnost polako počinju da se menjaju oko njih.

Ljubavno pismo evropskom horor filmu šezdesetih i sedamdesetih. Stvari nisu onakve kakve izgledaju u ovom visokostilizovanom žanrovskom filmu. Dobitnik nagrada za najbolji film na FrightFest-u, Roho Sangre, Drakula Film Festivalu, itd.

 

 

Zaključana vrata 

(Kina, 2021)

Reditelj: Orkenbek Bejsenbej

105 min

 

Lepa mlada devojka Fang živi sama u modernom gradu. Neko joj je jedne noći nasilno obio bravu, a obezbeđenje kasnije kaže da monitor na njenom spratu ne radi. Fang je nejasno svesna da se neko ušunjao u njen stan.

Napet horor-triler o urbanoj paranoji, inspirisan španskim filmom Čvrsto spavaj (2011).

 

 

Čujem drveće kako šapuće 

(Mađarska, 2022)

Reditelj: Jožef Galaj

77 min 

Bežeći od svoje napaćene prošlosti, čovek se zaposli da radi usred šume, samo da bi otkrio da je njegov miran život razbijen kada se ubrzo ispostavi da ništa oko njega nije kako se čini.

Jeziv, atmosferičan film, dobitnik nagrada na DRUK International Film Festivalu, High Tatras Film & Video Festivalu, IndieFESTu, Paradise Film Festivalu, Vegas Movie Awards.

 

 

Kuća u džungli: buđenje 

(Indija, 2021)

Reditelj: Arunava Chowdhury

127 min

 

Tokom monsuna 1985. godine, grupa putnika prolazi kroz kišne šume istočne Indije da bi stigla do spasilačkog kampa. Zbog nepredviđenih okolnosti prinuđeni su da prenoće u staroj napuštenoj kući ispunjenoj mračnim tajnama iz prošlosti.

Atmosferičan klasični horor o ukletoj kući – iz Indije.

 

 

Maska ludila 

(Austrija, 2013)

Reditelj: Norbert Fafenbihler

80 min

 

U ovom dugometražnom eksperimentalnom filmu, britanski glumac Boris Karlof otelovljuje približno 170 različitih likova. Glumačka karijera duga 50 godina (1919 - 1969) sabijena je u jedan vrtoglavi film. Protagonista doživljava šizofreno horor putovanje u kojem se suočava sa verzijama sebe pod različitim maskama, u različitim životnim dobima, različitih polova i rasa.

 

 

Glasnik iz senki 

(Austrija , 2013)

Reditelj: Norbert Fafenbihler

60 min

 

Eksperimentalni „found footage“ odaje počast ikoni nemog horor filma Lonu Čejniju. Norbert Pfafenbihler je ponovo izmontirao delove iz 46 sačuvanih filmova od 200 koliko je Čejni snimio, kao omaž Čenijevoj umetnosti, nesvakidašnjoj moći horor filma i paradoksalnoj čari bioskopa.

 

 

Posednik 

(Kanada, 2021)

Reditelj: Brendon Kronenberg

103 min

 

Agentica radi za tajnu organizaciju koja koristi tehnologiju implantacije za mozak kojom se može posednuti um i telo drugih ljudi – i na taj način ih tera da počine atentate za visoko plaćene klijente. Nevolje počinju kada ona nije u stanju da napusti opsednuto telo.

Veoma brutalan i krvav SF-horor triler. Dobitnik mnogih nagrada na Gerardmer Film Festivalu, Monster Festu i Sićesu.

 

 

Seansa 

(SAD, 2021)

Reditelj: Sajmon Baret

92 min

 

U prestižnoj Ferfild akademiji, elitnom internatu za devojčice, šest prijateljica se u šali upušta u noćni ritual i priziva duh mrtve bivše studentkinje koji navodno opseda njihovu školu. Pre jutra, jedna od devojaka je mrtva, ostavljajući ostale da se pitaju šta su to probudile.

Scenarista filmova Ti si sledeći i Gost, i reditelj segmenata u omnibusima VHS 2 i VHS 1994, debituje sa svojim prvim dugometražnim filmom. „Kao i njegova prethodna dela, ima dosta preokreta i preokreta, a iako iskusnim horor gledaocima neće biti teško da pogode većinu njih, i dalje ima dosta zabave“ (Eye for Film)

 

 

Čuvari večnosti 

(Grčka, 2021)

Reditelj: Aristotelis Maragkos

64 min

 

Gospodin Tumi opsesivno cepa papir da bi kontrolisao čudovišta koja ga prate od detinjstva, ali kada se probudi usred leta za Boston i otkrije da je većina putnika iz aviona nestala, mora da se suoči sa papirnatom noćnom morom koja preti da pocepa samo tkanje stvarnosti.

Klasična miniserija Stivena Kinga Langolijeri (1995) rekonstruisana je u ovom eksperimentu radikalne animacije kolaža koji je nastao mukotrpnim štampanjem kadrova iz mini serije, njihovom ponovnom montažom i kombinovanjem pomoću tehnika kolaža od papira i animacije. Pobednik (posebno priznanje) na Međunarodnom festivalu nezavisnog filma u Buenos Ajresu.

 

 

Leptirica 

(Srbija, 1973)

Reditelj: Đorđe Kadijević

64 min

Vampir napada vodeničare u jednom zabitom srpskom selu u 19. veku. Mladi Strahinja zajedno sa seljanima pokušava da pronađe i uništi vampira pre nego što selo izumre od gladi.

Prvi jugoslovenski/srpski horor film, iako rađen za TV, ujedno je i jedan od najjezivijih: kultno otelotvorenje stravičnog bića iz srpskog folklora, ali sa autentičnom autorskom, umetničkom nadogradnjom našeg velikog reditelja. Prikazujemo nedavno remasterovanu verziju.

 

 

Najbolji srpski kratki horor filmovi (1)

71 min

Izbor najboljih srpskih kratkih horor filmova snimljenih u periodu od 1990-2016. godine. Ovaj program prikazujemo u saradnji sa Festivalom srpskog filma fantastike na kojem su ovi filmovi prikazivani i koji je izvršio njihov odabir.

Bernisa - jača od smrti (Dinko Tucaković, 1990, 16'), Pacovi u zidovima (Milan Konjević, 1994, 21'), Uber Soldat (Vladimir Milošević, 2005, 12'), Goodbye Turtles (Nikola Pavlović, 2010, 16'), Tunel smrti (Miroslav Lakobrija i Vladimir Milošević, 2002, 6').

 

 

Najbolji srpski kratki horor filmovi (2)

74 min

Drugi deo izbora najboljih srpskih kratkih horor filmova snimljenih u periodu od 1990-2016. godine. Ovaj program prikazujemo u saradnji sa Festivalom srpskog filma fantastike na kojem su ovi filmovi prikazivani i koji je izvršio njihov odabir.

Iza zatvorenih vrata (David Kolaković, 2015, 16'), Mrak (Momir Milošević, 2014, 25'), Nevenov san - Danson (Petar Pešut, 2015, 13'), Kris (Raško Miljković, 2016, 19'), Koncentrat (Marko Milović, 2007, 11').

 

To je ono što se moglo dobiti, a da zadovoljava moje kriterijume.

Kao i uvek i svuda u životu, ni ovde se nije moglo imati sve, niti odmah. Neke filmove sam hteo, ali su festivalske naknade previsoke, u rangu toga da bi samo jedan npr. simpatičan ali nespektakularan iranski film o egzorcizmu koštao kao jedna petina celog ovog festivala (sa svim njegovim tehničkim i drugim troškovima); neke filmove koje sam hteo zastupa neprofesionalna kompanija koja nije udostojila bilo kakvog odgovora čak četiri moja mejla (zbog toga nisam ni prišao pregovorima o dva filma koja sam snažno hteo da dobijem, čak i po većoj ceni, Resurrection i She Will; uteha mi je jedino da će She Will izaći na internet oko 15. jula, tj. samo dve nedelje posle festivala); a, suprotno mojim nadanjima, pokazalo se da je nemoguće od distributera dobiti pretpremijere dva blisko-predstojeća naslova, Kronenbergovog Crimes of the Future (koji je u međuvremenu procurio na net i pokazao se kao iznenađujuće razočarenje) i Ne/Nope Džordana Pila, koji je od prvobitno najavljene srpske premijere 22. jula neshvatljivo pomeren čak na sredinu avgusta…

Sve u svemu, ja sam zadovoljan: uspeo sam da sastavim respektabilan program od vrednih, zapaženih, međunarodno nagrađivanih filmova na respektabilnim festivalima, program koji bez problema mogu da potpišem i na koji mogu da vas pozovem. Nadam se da ćete zadovoljni biti i vi koji budete došli.

Pored izbora filmova, za SLAUGHTER sam obezbedio i dva inostrana gosta.

 

Specijalni gost festivala:

Norbert Fafenbihler, filmski reditelj, Austrija

 

Norbert Fafenbihler (1967, Austrija), studirao je primenjene umetnosti. Radi kao umetnik i kustos i koosnivač je studija Vidok. Učesnik je pokreta Austrijski apstraktni film koji se javio 1990-ih. Godine 2002. počeo je rad na seriji filmova Beleške o filmu u kojima dekonstruiše istoriju filma iz umetničke perspektive.

U njegove značajne filmove spadaju „found-footage” radovi u kojima se preispituju glumačke ikone horora, Lon Čejni (Glasnik iz senki, 2013) i Boris Karlof (Maska ludila, 2013). Takođe, njegov košmarni, distopijski film 2551.01 s pravom je bio upoređivan sa horor filmom Dejvida Linča Glava za brisanje.

 

Alin Ludu Dumbrava (Predsednik žirija)

Alin Ludu Dumbrava je rumunski filmski kritičar, kustos i selektor sa trideset godina iskustva rada vezanog za film i pop kulturu. Takođe je scenarista igranog filma 03. Zaobilazak (2016). Rukovodio je Kinotekom u svom rodnom gradu Brašovu od njenog otvaranja 2014, kao i gradske festivale Love Story i Doc and Roll. Bio je selektor Drakula Film Festivala u Brašovu, prva četiri izdanja, počev od 2013, a zatim umetnički direktor istog festivala od petog do sedmog izdanja. Izveštavao je sa međunarodnih filmskih festivala, uključujući Kan i Grosman, bio je član međunarodnih žirija u zemlji i inostranstvu. Član je UCIN, Udruženja rumunskih filmskih radnika.

 

Takođe sam osmislio i ovo dešavanje u okviru festivala:

 

Tribina:

„Pola veka Leptirice: Horor u srpskoj kinematografiji“

Subota, 2. jul, 13h

Deli, Niš (kod Sinagoge)

Razgovor o potencijalima za kvalitetna horor ostvarenja u srpskoj kinematografiji i o dosadašnjim postignućima na tom planu u filmovima Kadijevića, Markovića, Šijana, ali i novijih autora kao što su Zečević, Đorđević, Spasojević.

 

Učestvuju:

1. Jovan Ristić, direktor Festivala srpskog filma fantastike i ko-autor knjige Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike

2. Dr Marko Pišev, pisac i predavač sa grupe za Etnologiju i antropologiju Filozof. Fak. u Beogradu

i 3. Moderator: Dr Dejan Ognjanović, programski direktor Slaughter Festa i autor pionirske studije o srpskom horor filmu, U brdima horori: srpski film strave (NKC, 2007).

 


Filmovi se prikazuju na tri lokacije u krugu klanice: jedna je u samoj bivšoj klanici, u hali, baš tamo gde su klali stoku, a dve su u neposrednoj blizini, na otvorenom.

Hevimetalci će nastupati na 50-ak metara odatle, na otvorenom, istovremeno sa filmovima, ali organizatori uveravaju da muzika neće da smeta gledanju filmova: „Zvučnici će biti okrenuti na drugu stranu,“ kažu mi.

Da ponovim: filmove gledate za dž, metalce slušate za dž, pivo i kokice su dž, prevoz iz Niša i Leskovca do Doljevca i nazad su dž, parking je dž, tribina u Nišu je dž.

Svi filmovi se prikazuju na engleskom jeziku ili sa engleskim titlovima. Nema srpskih titlova, sem na filmovima Posednik, Seansa i Cenzor. Za Leptiricu vam ne trebaju, a tri austrijska filma nemaju dijaloge.

U hali klanice biće i besplatan 9-D bioskop sa kratkim horor filmovima u 9-D tehnici.

Svi programi u Doljevcu traju u vremenu 19-24 h.

Jedino je tribina, u Nišu, u subotu u 13 h.

Tačan raspored projekcija, po danima, biće okačen vrlo brzo, i ovde i na sajtu festivala.

Sve što imate da pitate vezano za organizaciju – prijavljivanje za prevoz i pivo, smeštaj u Doljevcu, ima li tu negde nešto da se jede uveče, ovo i ono – ne pitajte mene, pitajte organizatore!

 

PRIJAVE

Movies:

horror@slaughterfestival.com


Music:

heavymetal@slaughterfestival.com

четвртак, 23. јун 2022.

CRIMES OF THE FUTURE (2022)


**

2+ 

Žao mi je, ali novi-stari Kronenberg je do negledljivosti dosadna i krindž smaračina, serija statičnih kvazi-zaumnih dijaloga i monologa koja niotkuda vodi nikuda i koja sveukupno deluje kao da je mrtvi Džarmuš uzeo da napravi fletlajn fan-fikšn od otpadaka iz Videodroma, Egzistensa i Golog ručka koji deluje samo kao nenamerna parodija ovih odličnih filmova, isisana od svakog traga života.

Zašto „novi-stari Kronenberg“? Zato što je to novi film po starom scenariju, napisanom pre 20 godina. Tada se zvao PAINKILLERS, i bio je slab, nedorađen, i s razlogom nesnimljen, a onda ga je ovaj sad pod stare dane izvuko, provetrio, ali ga nije skoro nimalo bitnije popravio, i još ga snimio kilavo i ružno.

Ukratko, naš Kroni je odavno kreativno umro: moj opširan i emotivan RANT o tome, a povodom one bljuzge A DANGEROUS METHOD (2011) imate ovde na blogu (klikni na naslov!), i ne bih se ponavljao sada: sve sam već rekao o tome. Kad sam se tim povodom istresao, posle toga više nisam imao ni snage ni potrebe da se detaljno bavim njegovim filmom MAPS TO THE STARS: zalepio sam mu dvojku (** / 2), OVDE, i napisao samo ukratko ovo:

"Boli me čak i prisećanje na ovaj film. Slično kao što se ČOVEK-TICA pravi da nikad nismo videli satiru na pozorište, glumce itd. tako se i Kronenberg ponaša kao da niko nikad nije razotkrio sjaj i bedu Holivuda, pa je zato snimio ovu ružnu i glupu telenovelu na tu temu. Oh, kako boli kad veliki padnu! Jedini donekle zabavan podzaplet u svemu ovome tiče se nadobudnog antipatičnog skota od deteta-zvezde i njegove već u korenu zatrovane (ne)čovečnosti, što je povod za nekoliko baš-baš crnohumornih scena. Ali za pravi crni humor sačekajte sam kraj, gde ćete videti wannabe dramsku, ozbiljnu scenu CGI vatre koja bi bila ismejana iz GHOST RIDER 3: HOLLYBALLOO!"

 

Drugim rečima, Kroni je ušao u svoju Arđento-fazu, i jezive su paralele između ovog ZLOČINA i ranije ove godine viđenih CRNIH NAOČARA (vidi rivju OVDE). U oba slučaja imamo:

- starog, nekad velikog, a sada kreativno senilnog reditelja koji se više ne unosi u svoj posao;

- stari scenario, izluftiran i snimljen 20 godina nakon nastanka;

- bolno očigledno prenizak budžet;

- kilavu staračku pešačku režiju koja ne stvara osećaj „povratka u formu“, nego utisak bednog, netalentovanog imitatora-plagijatora, „poor man’s“ varijantu jedva vrednu jednog gledanja (samo za najzadrtije fanove);

- potencijalno dobre ideje, od kojih bi neko drugi mogao napraviti nešto bolje, ali od ovog reditelja to očigledno više ne treba očekivati;

- loša fotografija, sterilno-statične scene;

- muzika mnogo bolja nego što je film zaslužuje;

- glumci koji deluju kao kreteni, delom zbog svojih ograničenja, delom zbog onog što ih scenario tera da rade i govore…

 

Nemam ni snage ni volje ni vremena da sad u sitna crevca (sic!) radim autopsiju ovog zlodela. Tužno je gledati nekadašnjeg velikana kako se koprca u onome što je nekada bio NJEGOV materijal, ono što je upravo on izneo na vrhunski nivo (kod Arđenta – đalo, kod Kronija – telesni horor), a sada u svojoj kreativnoj jalovosti, izgubljenosti, baulja i brlja i pravi nenamernu autoparodiju, neku vrstu ESEJA o samom sebi i svojim temama. On pretenciozno kvaziintelektualistički pokreće neke teme kroz reči koje likovi ubeskraj izgovaraju, zaboravljajući da u filmu ne treba samo da se PRIČA i da se tako tovare nove horde beslovesnih "akademskih" tupadžija koji će da analiziraju NE film, nego ono o čemu se u njemu GOVORI, nego treba nešto i da se RADI, da se DEŠAVA. Avaj, drame niđe, zapleta niđe, upečatljivih i memorabilnih scena niđe, osmišljenog i ubedljivog sveta - niđe. 

Da je ovaj film FRANKENŠTAJN, ceo bi se dešavao u nekom sterilnom, minimalističkom fakultetskom amfiteatru gde dobri doca drži predavanja i diskutuje s kolegama i protivnicama svoja naklapanja o životu, energiji, smrti, oživljavanju - a nikad se ne bi leš digao sa stola i otišao u svet, među šume i ljude, da hara i obara...

Rezultat toga je metapoetička nenamerna autoparodija. Samo što ona nije ni približno toliko smešna, a ni provokativna, kao neki koji su se na srodne teme pametno i smelo zajebavali pre 50 godina...



Ovo je jedan beskrajno dosadan, beskrajno pretenciozan, a isprazan film, jedna wannabe „kontroverzna“ pozorišna predstava u kojoj se, scena za scenom, scena za scenom, neprestano KEEEENJA, svi likovi neprekidno jedu govna, filozofiraju, deklamuju mini-eseje, „promišljaju“ koješta, to je jedna serija „photographs of people talking“, ispresecana tek ponekim „body horror“ momentom koji je toliko KRINDŽ glup (čovek-igrač koji na telu ima dvadesetak ušiju – ne vašaka nego ušesa) ili patetično „oh-so-shocking“ (autopsija deteta, podrivena delom slabim efektima, delom lošom motivacijom tih likova da to uopšte urade, delom odsustvom svake konotacije, ili bar emocije, koju bi ta scena morala da nosi).

Žao mi je, deco. Pisao sam već mnogo o Kronenbergovim ranim, odličnim filmovima: objasnio sam njegovu raniju poetiku OVDE, prostudirao knjigu o njemu OVDE, pisao sam čak i o njegovom romanu čim je izašao, OVDE, ali sad, nakon ovog nesrećnog ZLOČINA (uzgred, debilno nazvanog, i sa sasvim nepotrebom zbrkom, jer šta mu je trebalo da od samog sjebe krade naslov već postojećeg, ranog, intrigantnog filma?) stvarno ne vidim zašto bih bičevao mrtvog konja i radio obdukciju nekad voljenog reditelja.

Naravno, on je svojim ranim radovima stekao kredit i zasluge zbog kojih ćemo, dok je živ i vredan, gledati SVE što snimi, pa tako i vi – pogledajte sami, uverite se sami, ali spremite se na najgore. Spremite se da vam bude NEPRIJATNO – ali ne zato što je ovo mnogo uznemirujuć i šokantan i grozomoran film, nego imaćete krindž kakav istančana publika najčešće oseća gledajući „domaći“, odnosno srpski film.

Gledajući ove ZLOČINE nisam znao da li mi je više neprijatno zbog reditelja koga sam nekad obožavao ili zbog glumaca koji umeju bolje ali ovde deluju kao debili. Kristen Stjuart, zaaaštoooo taaakooo??? 

Vigo, sto mu muka, kakva je ovo parodija na Betmena sa tim smešnim grlenim glasom i smehotresnim imidžom matorog gotičara sa predugačkim crnim rukavima i kukuljicom?! 

Jedino Lea Sejdu izgleda moćno, predobro, rođena za jednu veliku, memorabilnu Kronijevu junakinju, ali avaj, dato joj je premalo materijala da zaista oživi tu likinju.

Jadno, tužno, siromašno, nedostojno dugo čekanog i maštanog Kronenbergovog povratka na „svoj“ izvorni teren. Paradoksalno, jedan od njegovih početnih (ali nikako početničkih!) filmova, CRIMES OF THE FUTURE (1970) izgleda znatno profesionalnije i ozbiljnije, lepše i pametnije od ovog nominalno „zrelog“, Kanom-počastvovanog CRIMES OF THE FUTURE (2022)…

Time destroys everything!