субота, 14. фебруар 2009.

BEWARE (1)

evo kratkih osvrta na neke recentne hororčiće koji ne zavređuju truda ni ozbiljne analize, pa da ih samo ukratko o(t)pišem i tako upozorim nesluteće hororiste u šta bi mogli da ugaze.



FRIDAY THE 13TH, PART 7: THE NEW BLOOD
*(*) 2-
tek nedavno pogledah poslednji preostali komadić ove banalne, budalaste 'sage' o džejsonu koji mi je do sada izmicao. premisa nije sasvim hrđava – ESP cura protiv đejsona! – ali je to podriveno nenadahnutim scenarijem (suprajz!) i budalastim scenama u kojima ona sapliće đejsona i udara ga fenjerima po glavi. totalna dekadencija serijala koja je počela još od V dela (nakon vrhunca koji je F13 imao u nedostižnom part IV koji je zaista trebalo da ostane 'the final chapter'!) a nastavila se kroz onaj dečji film, part VI. u odnosu na prethodna 2 užasna, skoro negledljiva nastavka, VII se još i može podneti zbog solidnih stuntova, akcije i t.sl. bacanja okolo i paljenja naživo, ali i ovaj film je kao i ostali u serijalu imbecilno sasečen od jedinog mesa koje je ikada i imao –scene klanja- koje su ovde ili izostavljene ili iritirajuće skraćene, i mogu se videti jedino na nekim skrnavim VHS snimcima, u dokumentarcima i extra fičersima na DVD-ima. ono što je ostalo u filmu je, dakle, tupava akcija, debilna priča, i srednje-žalosne maske dž. k. bjuklera.

UN JEU D'ENFANTS
** 2+
predugačak i progresivno sve gluplji francuski triler-horor o 2 detenceta-nevinašceta koja –ako se dobro sećam- potpadaju pod uticaj nekakvih duhova i izluđuju roditelje dok im na kraju ne zapale stan. sve je to rastegnuto i nezanimljivo, zaboravljivo, bez upečatljivih set-pisova ili dosetki koje bi opravdale postojanje ovog iz-uma-brzočilećeg 'ostvarenja'.

SAINT ANGES
**(*) 2+
neznatno bolji do prethodnog, utoliko što je bolje režiran i usnimljen, sa nekoliko živopisnih slika koje ipak jedva da su dovoljne za gledanje te banalno-nenadahnute priče o curi (trudnoj) koja dolazi na neku vrstu ispomoći u kuću sa zlom istorijom – u kojoj se sve do pred kraj ne desi NIŠTA vredno pomena, a kraj je – u svetlu INSIDE- sasvim tupava, besmislena, pridavljena, pg-13 varijacija na beskrajno žešći kraj u INSIDE. poseban minus za protraćenu katrionu mek kol, fulčijevu muzu, koja izgleda fenomenalno i valjalo bi da je neko, čim prije, upotrebi u nekom hororu KAKO VALJA!


LAURIN
**(*) 3-

ovo je neki nepotistički švaba (slutim!) metnuo među 100 najboljih horora made in europe, prema BFI knjizi na tu temu, ali ovaj film je tek jeda artistička smaračina all over the place, bez fokusa, bez jasne teme ili pravca, koja gradi neku solidnu atmosfericu, ali ne i zbivanja koja bi potkrepila i osnažila tu gustu, ali u krajnjem saldu praznu atmosferu. ima tu nekom srednjeevropskog šmeka koji to čini prijatnim oku, i osveževajućim bar u ikonografskom smislu, mada… nedovoljno je to. ipak, može se pogledati.


BLACK MAGIC
** 2

ovo je hongonški film koji je začeo epidemiju kineskih, tajvanskih, tajlandkih i inih 'gadnića' na teme crne mađije, vradžbina, prokletstava i sličnih đavolija uz obilatu upotrebu crva, glista, zmija, paukova, škorpiona, slepih miševa i drugih gadarija, te uz mućkanje fetusa, leševa, delova tela, krvi itd. sve to zvuči super, u teoriji, ali ovo ovde je pionirski film, koji je tek slučajno nabasao na ovu temu, te je suviše suzdržan u svom trešu da bi pružio onu vrstu zadovoljstva koju su njegovi extremniji sledbenici uspeli da postignu (npr. neprevaziđeno genijalni treš BOXER'S OMEN ili na ovom blogu već potkazani A CALAMTY OF SNAKES). znači, ovo je 'gadnić' za žene i decu; ali zaista stong stuff potražite u kasnijim, dekadentnijim i luđim primercima ovog pod-žanra.

RED SANDS
(*) 1-

jooooj đubreta! ovo je jedan od najgorih i najglupljih filmova koje sam ispratio do kraja (ovakvo dno obično ugasnim mnogo pre kraha), samo zato što sam ga gledao u društvu koje ga je činilo podnošljivim zbog zlobnih komentara na račun neuko debilnog scenarija i uvredljivo glupih pokušaja 'šokova' i 'strave' (koji počinju tek u drugoj polovini filma, nakon previše protraćenog vremena ni na šta, a i kad počnu – to je toliko uvredljivo déjà vu, toliko prizemno i jeftino da je neverovatno pomisliti šta su i zašto su tvorci ovoga hteli da postignu! dešava se u iraku, ali tu je otprilike i stala kreativnost i sve se svodi na gimmick s kojim niko nije znao šta bi, sem da ga exploatiše na najbanalniji mogući način. zaobići!

IL MEDAGLIONE INSANGUINATO
** 2-

odavno nisam gledo dosadniji italo kvazi-horor. mada špica lepo izgleda, prati je muzika kao iz neke porodične komedije ili lepršave drame za celu obitelj, a takva je i tijekom ostatka nesnosnog trajanja ove abominacije. izgleda da niko nije kompozitora obavestio da se radi o pokušaju horora, ili ako su mu i rekli, on im je uvalio neki svoj neupotrebljeni skor za TV film ili sapunicu koji mu stajao na lageru. i ovo je film kome treba najmanje 40 minuta da uopšte POČNE da nešto kao zapliće i da daje nagoveštaje strave – ali se i do tada i od tada pretežno sastoji iz beskrajnih prizora ljudi koji kenjaju ni o čemu bitnom! bla bla bla bla blaaaaaa! u beskraj se naklapa o nekakvoj slici i njenoj istoriji (vrlo glupoj), pa nas onda počaste najjeftinijim viz. efektom u istoriji italo horora kada kamere zabeleže 'duha' (!) tokom snimanja dokumentarca u jednoj staroj kući, pa onda opet bla bla blaaaaa, i tako do kraha koji apsolutno niotkuda ubacuje Đavola, pesimizam o beznadežnoj borbi protiv njega, i završni citat reči pape pavla VI koji 'potvrđuje' da Đavo stvarno postoji. prc! ako postoji, nadam se da masimo dalamano, počinitelj ove abominacije, gori u paklu! kamera je dobra, mala pegava nikoleta elmi je
kao i uvek preslatka, ali ostali glumci su drveniji čak i od debilnog scenarija, tako da je sve ovo jedna promašena šansa.

CROOKED HOUSE
engleska serija od 3 polučasovna dela, o 3 priče iz 3 različita doba u istoriji jedne uklete kuće.
1. epizoda (18. vek) je gledljiva, mada ništa posebno; suviše je mali budget da bi to zaista zaživelo, iako je gluma dobra, pa i mestimični dijalozi; ipak, ovo je tek podnošljiv rendering jedne prilično banalne priče o duhovima, koja će možda biti za nijansu ili dve podnošljivija zadrtim fanovima staromodnih priča o duhovima (btw. i ja spadam u njih, ali ovo je previše rudimentarno za moj ukus); 2. epizoda (1920te) je znatno manje zanimljiva, i nju sam 'ispratio' na preskok, jer je čak i u tom ograničenom kratkom trajanju uspela da me smori; videćemo kako će se pokazati 3. deo, ali ne očekujem da značajno odstupi od ove 2: dakle, ovo se mirne duše može zaobići.

REPO: GENETIC OPERA
ovo sam ugasio posle 10ak minuta: izgleda ružno, zvuči glupo, i nema baš nikakvu udicu kojom bi me privuklo da trpim tu ogavnu jeftinu kameru, drečave pa isprane boje, jeftin CGI i uhoparajuće 'pevanje' svake bogovetne reči 'dijaloga'. bartonov svinja tod je imao dobrog ukusa da pesme bar povremeno prošara dijalozima i pričom, a i pesme su, u poređenju s ovim, imale neku bar donekle slušljivu melodiju; ovo ovde je UŽAS: aranžmane mora da je neki antitalenat smislio tokom jednog popodneva dok je pevušio tokom tuširanja. pregledao sam na preskok ostatak, našao jednu simpatičnu scenu vađenja creva i dr. iznutrica iz jednog vezanog čoveka, i to mu je otprilike to. nedovoljno za 90ak minuta mog sve kraćeg života!